Dubravka Stojanović. Fenomen.

Prica kako nam se desio raspad juge i bujanje nacionalizma u regionu.
Moras da odgledas , zanima me sta ti kazes.

Evo, pogledah.

1. Nе slažem se da ne postoje apsolutno nikakve ideološke razlike u aktuelnoj političkoj sceni, ali dobro, to nije za ovaj potforum, tako da se nećemo držati toga.

2. Ne slažem se da se suočavamo sa potpunim porazom antifašističkih vrednosti i da smo suočeni sa rehabilitacijom svih kolaboracionista i kolaboratora. Pre svega, ispratiti šta sve sve desilo sa Nedićevim zahtevom za rehabilitaciju. Dubravka preteruje; naše vreme jeste crno, ja to ne osporavam, ali to što ona pominje se (još) nije dogodilo.

3. Ne slažem se sa tvrdnjom da je krenulo daleko ranije nego u drugim republikama. S jedne strane, sama Dubravka se jasno ograđuje da Slovenci nisu mnogo kasnili za Srbima i tačno jeste da su u momentima rastućih tenzija 1980-ih godina Srbija i Slovenija bile ključne, pa čak i više nego Hrvatska, ali u širem kontekstu stvari, Hrvatska je bila leglo nacionalizma i najnestabilnija republika kada se pogleda cela druga Jugoslavija. Tako da, kada Dubravka kaže pred izbore 1991. godine, kreću i Hrvati, ona u potpunosti ignoriše šta sve sve dešavalo u toj republici na duže staze, jedinoj od svih 6 koja je imala svoju himnu, u kojoj je zvanični jezik bio hrvatski koji Srbi samo zovu srpski, kako je stajalo u najnacionalističkijem od svih jugoslovenskih ustava. Dubravka dobro kaže da to nije specifikum Srba; svi su ostali krenuli putem strahovite viktimizacije, ali previše zaobilazi zemlju u kojoj je rad Matice hrvatske bio zabranjen sve do 1990-ih zbog eksplozivnog nacionalizma. Zaboravlja da je su ovo Zagreb i Hrvatska 1971. godine.


S obzirom da podvlači značaj hronologije, prethodnika i posledica, vrlo je upadljivo da zapostavlja ove stvari. Tuđman nije bilo ličnost koja se, eto, pojavila 1990-ih godina u loncu koji kuvaju Srbi i Slovenci. On je čovek kojeg je Miroslav Krleža spasao zato što je molio Tita da ga poštedi; to je bio nacionalistički predvodnik hrvatske opozicije koji je išao na suđenje zbog kontroverznih izjava na švedskoj televiziji 1977. godine, koji se sa srpskim disidentima sastajao kao takav i već bio, originalno jedan od manje istaknutih učesnika MASPOK-a, političar na čijoj se izgradnji nacionalnog kulta, utemeljenog na raspirivanju nacionalističkog zanosa i viktimizacije Hrvata, temeljio položaj u hrvatskom društvu.

Tako da, dobro Dubravka kaže da su Srbi i Slovenci bili ključni u dolivanju ulja na vatru, ali ona u potpunosti preskače kompletan put svih nacionalnih sukoba u Hrvatskoj, u kojoj su tenzije bile tradicionalno najviše duž celog postojanja te države, od kraja Drugog svetskog rata, pa sve do kraja postojanja Jugoslavije (što je, s obzirom na NDH, bilo i svakako logično).

4. Mislim da Dubravka u potpunosti zaobilazi činjenicu da je 90-ih u Srbiji bilo strašno mnogo disidenata, pa i pacifista. Prelazi vrlo olako preko 9. marta 1991. godine. Ona, a što ne mogu ni najmanje da razumem, prelazi preko peticije SANU akademika i intelektualaca u kojem je ogroman deo srpske intelektualne elite vrlo jasno izrazio stanovište ne samo protiv režima Slobodana Miloševića, već upravo te ratne politike. Primera radi, dok mnogi drve o onom SANU memorandumu koji je delo 16 akademika, od kojih su se neki i dokumenta odrekli jer je bio samo nacrt tj. radna verzija koju takvog formata uopšte ne bi ni potpisali, niko ni ne pominje da se jedno 60-ak akademika vrlo jasno bunilo protiv tadašnje politike. To ne radi ni sama Dubravka, iako među potpisnicima apela za mir i protiv tadašnje politike se nalazilo i dosta tadašnjih istoričara i dr. (srodnih) naučnika. To su potpisali Jovanka Kalić, Andrej Mitrović, Vladislav Popović, Miroslav Pantić, Nikola Tasić, Dragoslav Srejović, Borislav Pekić, Predrag Palavestra, Milutin Garašanin, Antonije Isaković,...i još mnogi drugi. Dubravka predstavlja sliku inteletualne elite Srbije 1980-ih i 1990-ih godina na isuviše monolitan način. Moja je pretpostavka da zamera svom ocu što se nije našao u grupaciji onih koji su primetili šta se događa i pružili glas otpora (ili pokušali); štaviše, mislim da je i sama govorila o tako nečem, između svojih brojnih nesuglasica sa ocem.

Kaže ona, u jednoj rečenici, bilo je drugačijeg mišljenja...reformisti Markovića, GSS, LDP, Saša Janković. Prođe kroz jednu rečenicu i u potpunosti minimalizuje.

5. Ulazak u EU nije garant slobodnog društva. Da je to tako, nikada se ne bi Mađarskoj mogao desiti Orban.

6. Ne slažem se sa Dubravkinim viđenjem da je oko masakra u Srebrenici sve nesporno jasno, da je to korektno u javnom prostoru vrlo decidno reći da je to krivično delo genocida i da je nesporno odgovoran Ratko Mladić. Naravno, ovde izdvajam stavku, zato što smatram prethodnih 5 tačaka čineničnim greškama koje je Dubravka izjavila, a ovde se više radi o tumačenju koje se razlikuje od mog, i što je nešto više relativno. Moje gledište je da tu ima još dosta stvari koje nisu javnosti najjasnije poznate, da ima puno kontroverzi i da cela priča nije ispričana, a posebno da istoričar koji se bavi savremenom epohom treba na toliko sveže istorijske događaje da posmatra još uvek sa rezervom, sa određene distance. Naravno, uvek je vrlo lepo čuti da neko ima svoje stanovište i pluralizam mišljenja je dokaz bogatstva inteligencije jedne nacije, zato je meni vrlo drago da poslušam šta o jednoj takvoj temi oko koje postoje drastično drugačija viđenja kao što je Srebrenica '95. i krivična odgovornost generala Mladića za zločine počinjene nad ne-Srbima u ratu, ujutro šta kaže Dubravka, a po podne šta kaže Ković, ali ja se tako ne bih izražavao, jerbo ne mislim da su tu stvari toliko jasne do te mere.

To bi bile, neke, hajde da kažemo zamerke. Na ostatak nemam nešto posebno, sem što bih rekao da je Dubravka Stojanović po svom opredeljenju Jugoslovenka, kako i sama kaže. Kaže da živi u Jugoslaviji i dalje. Ona romantizuje društvo Titove Jugoslavije, koje je sastavni deo njenog identiteta i zato dosta crno gleda na razdoblje posle Titove smrti 1980. godine. To joj takođe stvara problem da prepozna neke od elemenata zadnje četiri decenije kao posledice nasleđenih problema iz Titove ere, što potpuno nesporno jesu i što bi svaki istoričar morao znati.
 
Poslednja izmena:
Dubravka izgleda voli da kritikuje isključivo Srbe, ona uvek polazi od naše odgovornosti...
Da li je potrebno da u svakoj ex republici postoji neka Dubravka koja bi osudila najpre svoje pa i tudje postupke 🤔

Odlično je opisala naše političare, nekako se sve oduvek vrtelo i vrti oko istih stvari.
Objasnila zašto nije bilo 6. oktobra i kako to da je danas ovaj na vlasti...

Opet nije mi jasna kakav je primer dala za pruge i vozove ako pogledamo ekonomije Hrvati i Slovenci solidno stoje , nije bajno...mi kaskamo u tome...
Malo je čudna kada opisuje ona kaže da niko nema pruge i vozove u današnjim ex-yu republikama...valjda misli na očajnu povezanost između republika, to je tačno..ali sklona je preterivanju.
Voleo bih debatu između istoričara , ista tema i samo argumentovano...ona protiv nekoga ko je onako desničarski nastrojen.
 
S obzirom da podvlači značaj hronologije, prethodnika i posledica, vrlo je upadljivo da zapostavlja ove stvari. Tuđman nije bilo ličnost koja se, eto, pojavila 1990-ih godina u loncu koji kuvaju Srbi i Slovenci. On je čovek kojeg je Miroslav Krleža spasao zato što je molio Tita da ga poštedi; to je bio nacionalistički predvodnik hrvatske opozicije koji je išao na suđenje zbog kontroverznih izjava na švedskoj televiziji 1977. godine, koji se sa srpskim disidentima sastajao kao takav i već bio, originalno jedan od manje istaknutih učesnika MASPOK-a, političar na čijoj se izgradnji nacionalnog kulta, utemeljenog na raspirivanju nacionalističkog zanosa i viktimizacije Hrvata, temeljio položaj u hrvatskom društvu.

Ja bih tu dodao jos i ukidanje srpskih ustanova po Hrvatskoj, 40 procenata hrvatske dece koja su isla na veronauku i masovne skupove od po desetina hiljadu ljudi koje je Katolicka crkva organizovala po Hrvatskoj i sirila neku "desnu" pricu.
 
Dubravka izgleda voli da kritikuje isključivo Srbe, ona uvek polazi od naše odgovornosti...
Da li je potrebno da u svakoj ex republici postoji neka Dubravka koja bi osudila najpre svoje pa i tudje postupke 🤔

Odlično je opisala naše političare, nekako se sve oduvek vrtelo i vrti oko istih stvari.
Objasnila zašto nije bilo 6. oktobra i kako to da je danas ovaj na vlasti...

Opet nije mi jasna kakav je primer dala za pruge i vozove ako pogledamo ekonomije Hrvati i Slovenci solidno stoje , nije bajno...mi kaskamo u tome...
Malo je čudna kada opisuje ona kaže da niko nema pruge i vozove u današnjim ex-yu republikama...valjda misli na očajnu povezanost između republika, to je tačno..ali sklona je preterivanju.
Voleo bih debatu između istoričara , ista tema i samo argumentovano...ona protiv nekoga ko je onako desničarski nastrojen.

Da bi društva svih zemalja bivše Jugoslavije napredovala, potrebno je da javnim prostorom dominiraju savesni, učeni ljudi kojima su istina i društveni interes iznad svega. Dubravku Stojanović mnogi smatraju, dobrim delom zbog razloga koje sam u svojoj pređašnjoj poruci naveo autošovinistom. Bez uskakanja sad na taj voz, koji dobrim delom konstituiše etiketiranje, mislim da je vrlo važno naglasiti da se veštačkim stvaranjem balansa ništa ne postiže, već možda i ponavljaju neke greške iz epohe bratstva i jedinstva.

Reći da bi bilo dobro da i drugih 5 ex Ju republika dobije svoje Dubravke znači da zamišljaš da je potrebno da svi prođu kroz tako neku katarzu, ali niti su njene reči uopšte delotvorne, jer većina prosto ne želi ni da je sasluša, niti je dugoročni recept suočavanje sa nacionalističkim izlivima u svakoj od pojednačnih bivših člnica SFRJ. Ono što je potrebno jeste da svaka javna ličnost, a to posebno važi ako je istoričar, ne naseda na propagandu (ne samo nacionalističku, već bilo kakvu) i da nikada ne usvaja jednoobrazne odgovore na kompleksna društvena pitanja. I dok god se to ne bude dogodilo, neće ni ovakve stvari imati efekta, dakle ni uopšte neke stvarne svrhe. Lepo je što se ona hvali da je 1994. godine predvidela šta će se sve izdogađati, ali pitanje koje sama sebi treba da postavi jeste da li to radi isključivo iz sebičnih razloga tj. mirne duše da se može hvaliti kako je pre 30 godina bila na tragu, ili ima u životu nešto bitnije od individualne satisfakcije filozofa koji sedi u ćošku i kojeg malo ko sluša, sve do njegovog groba.
 
Da bi društva svih zemalja bivše Jugoslavije napredovala, potrebno je da javnim prostorom dominiraju savesni, učeni ljudi kojima su istina i društveni interes iznad svega. Dubravku Stojanović mnogi smatraju, dobrim delom zbog razloga koje sam u svojoj pređašnjoj poruci naveo autošovinistom. Bez uskakanja sad na taj voz, koji dobrim delom konstituiše etiketiranje, mislim da je vrlo važno naglasiti da se veštačkim stvaranjem balansa ništa ne postiže, već možda i ponavljaju neke greške iz epohe bratstva i jedinstva.

Reći da bi bilo dobro da i drugih 5 ex Ju republika dobije svoje Dubravke znači da zamišljaš da je potrebno da svi prođu kroz tako neku katarzu, ali niti su njene reči uopšte delotvorne, jer većina prosto ne želi ni da je sasluša, niti je dugoročni recept suočavanje sa nacionalističkim izlivima u svakoj od pojednačnih bivših člnica SFRJ. Ono što je potrebno jeste da svaka javna ličnost, a to posebno važi ako je istoričar, ne naseda na propagandu (ne samo nacionalističku, već bilo kakvu) i da nikada ne usvaja jednoobrazne odgovore na kompleksna društvena pitanja. I dok god se to ne bude dogodilo, neće ni ovakve stvari imati efekta, dakle ni uopšte neke stvarne svrhe. Lepo je što se ona hvali da je 1994. godine predvidela šta će se sve izdogađati, ali pitanje koje sama sebi treba da postavi jeste da li to radi isključivo iz sebičnih razloga tj. mirne duše da se može hvaliti kako je pre 30 godina bila na tragu, ili ima u životu nešto bitnije od individualne satisfakcije filozofa koji sedi u ćošku i kojeg malo ko sluša, sve do njegovog groba.
Ova drustva nikada i nece proci kroz katarzu zato se i ponavljaju greske ...
Popularno je uvek bolje slusati jer ti je lakse kada imas bazu i kada ti neko non stop daje potvrdu da je tako ...
Zato i imamo problem da vidimo gde smo gresili i uvek trazimo greske i odgovornost u drugima.
Vreme je pokazalo a i pokazace ko je bio tacniji u analizi.
 
Da bi društva svih zemalja bivše Jugoslavije napredovala, potrebno je da javnim prostorom dominiraju savesni, učeni ljudi kojima su istina i društveni interes iznad svega. Dubravku Stojanović mnogi smatraju, dobrim delom zbog razloga koje sam u svojoj pređašnjoj poruci naveo autošovinistom. Bez uskakanja sad na taj voz, koji dobrim delom konstituiše etiketiranje, mislim da je vrlo važno naglasiti da se veštačkim stvaranjem balansa ništa ne postiže, već možda i ponavljaju neke greške iz epohe bratstva i jedinstva.

Reći da bi bilo dobro da i drugih 5 ex Ju republika dobije svoje Dubravke znači da zamišljaš da je potrebno da svi prođu kroz tako neku katarzu, ali niti su njene reči uopšte delotvorne, jer većina prosto ne želi ni da je sasluša, niti je dugoročni recept suočavanje sa nacionalističkim izlivima u svakoj od pojednačnih bivših člnica SFRJ. Ono što je potrebno jeste da svaka javna ličnost, a to posebno važi ako je istoričar, ne naseda na propagandu (ne samo nacionalističku, već bilo kakvu) i da nikada ne usvaja jednoobrazne odgovore na kompleksna društvena pitanja. I dok god se to ne bude dogodilo, neće ni ovakve stvari imati efekta, dakle ni uopšte neke stvarne svrhe. Lepo je što se ona hvali da je 1994. godine predvidela šta će se sve izdogađati, ali pitanje koje sama sebi treba da postavi jeste da li to radi isključivo iz sebičnih razloga tj. mirne duše da se može hvaliti kako je pre 30 godina bila na tragu, ili ima u životu nešto bitnije od individualne satisfakcije filozofa koji sedi u ćošku i kojeg malo ko sluša, sve do njegovog groba.

Previše Plato(nov)ski za moj ukus. Da bi društva napredovala potrebno je primeniti kineski recept. Usmeriti razlike u jednom cilju a to je u službu naciji i odstraniti svakog ko je protiv toga.

Intelektualci koji iskaču iz tog koloseka su nesreća za narod kom pripadaju
 
Ova drustva nikada i nece proci kroz katarzu zato se i ponavljaju greske ...
Popularno je uvek bolje slusati jer ti je lakse kada imas bazu i kada ti neko non stop daje potvrdu da je tako ...
Zato i imamo problem da vidimo gde smo gresili i uvek trazimo greske i odgovornost u drugima.
Vreme je pokazalo a i pokazace ko je bio tacniji u analizi.
Stvar je u tome što društva ne prolaze katarzu. Prolaze je pojedinci a ono što se naziva katarzom je zahtev za predajom i odricanjem od nacionalnog identiteta i moralne vrednosti. I jasno je zašto to neće proći. najveći deo Srba nije spreman za nacionalno samoubistvo
 

Back
Top