Dubravka Stojanović. Fenomen.

A šta ako većina nije isfabrikovana i ako većina nije nerazumna? Da li je tad obaveza manjine da prihvati mišljenje većine?

Moje mišljenje da niko ne treba da prihvati tuđe mišljenje; da se odrekne i svog identiteta i moralnih vrednosti i celog sopstva. Zašto ne izvršiti i samoubistvo, kad je već tako nešto učinjeno, zato što na neki način postaje i upitno zašto taj čovek uopšte i živi? Ljudi nisu borgovi, tako da moj odgovor je u svakom slučaju negativan...no, tvoje kontrapitanje svakako nije odgovor na moje pitanje. :)
 
Moje mišljenje da niko ne treba da prihvati tuđe mišljenje; da se odrekne i svog identiteta i moralnih vrednosti i celog sopstva. Zašto ne izvršiti i samoubistvo, kad je već tako nešto učinjeno, zato što na neki način postaje i upitno zašto taj čovek uopšte i živi? Ljudi nisu borgovi, tako da moj odgovor je u svakom slučaju negativan...no, tvoje kontrapitanje svakako nije odgovor na moje pitanje. :)
Mesta kao što je skupština upravo i imaju cilj da uravnoteže mišljenje različitih grupa i da iz gomile različitih mišljenja izvuku one najšire prihvaćeno čije će ostvarenje zadovoljiti najveći broj ljudi. I ako je takav cilj postignut, ako postoji najšire prihvaćena zajednička odluka koja koristi celoj zajednici, zašto tolerisati njeno sabotiranje. U svetu ograničenih resursa nemoguće je ispuniti svačiju pojedinačnu želju, pogotovo u potpunosti i potrebna je saradnja različitih grupa da bi se izbegli unutrašnji sukobi.

Što se tiče tvoje konstatacije da nisam odgovorio na tvoja pitanja, to uopšte nisu bila pitanja nego uobičajene žalopojke gubitnika kojima se pokušava oslabiti položaj najšire prihvaćene odluke
 
Mesta kao što je skupština upravo i imaju cilj da uravnoteže mišljenje različitih grupa i da iz gomile različitih mišljenja izvuku one najšire prihvaćeno čije će ostvarenje zadovoljiti najveći broj ljudi. I ako je takav cilj postignut, ako postoji najšire prihvaćena zajednička odluka koja koristi celoj zajednici, zašto tolerisati njeno sabotiranje. U svetu ograničenih resursa nemoguće je ispuniti svačiju pojedinačnu želju, pogotovo u potpunosti i potrebna je saradnja različitih grupa da bi se izbegli unutrašnji sukobi.

Što se tiče tvoje konstatacije da nisam odgovorio na tvoja pitanja, to uopšte nisu bila pitanja nego uobičajene žalopojke gubitnika kojima se pokušava oslabiti položaj najšire prihvaćene odluke

Znači, ako većina narodnih poslanika u parlamentu Srbije izrazi mišljenje da je obračun sa velikosrpsim hegemonizmom jedan od strateških ciljeva Republike Srbije, kao i formiranje Velike Albanije, te da u tom cilju se podrži priznanje nezavisnosti Kosova i njegovog ujedinjena sa Albanijom, ti bi rekao da je bilo kakav pokušaj dizanja glasa protiv toga žalopojka gubitnika kojim se pokušava oslabiti položaj?

Ako 126 poslanika u parlamentu targetira srpski nacionalizam kao glavnu prepreku u Srbiji koja joj sprečava da napreduje i sa kojim se treba obračunati, ti bi u podržao potpuni ostrakizam bilo koga ko se izdaje nacionalista, u javnosti i na bilo kom mediju, zbog toga što su to gubitnici koji rade protiv interesa kolektiva kojem pripadaju?
 
Stvar je u tome što društva ne prolaze katarzu. Prolaze je pojedinci a ono što se naziva katarzom je zahtev za predajom i odricanjem od nacionalnog identiteta i moralne vrednosti. I jasno je zašto to neće proći. najveći deo Srba nije spreman za nacionalno samoubistvo
A zašto mora biti nacionalno ubistvo, pa mnogi levičari su i nacionalisti i ništa im ne fali..
Izgleda je problem to šta shvatamo pod normalno i dobro za budućnost i opstanak.
 
Stvar je u tome što društva ne prolaze katarzu. Prolaze je pojedinci a ono što se naziva katarzom je zahtev za predajom i odricanjem od nacionalnog identiteta i moralne vrednosti. I jasno je zašto to neće proći. najveći deo Srba nije spreman za nacionalno samoubistvo

Ne mora biti. Dovoljno je ako je spremno svega stotinjak Srba narodnih poslanika, koji bi sa predstavnicima nacionalnih manjina uspeli da iskroje većinu.

U toj situaciji, po ako dobro razumem tvoje viđenje stvari, moralna je dužnost navećeg dela Srba da izvrše nacionalno samoubistvo i odreknu se svog identiteta, kao što je i legitimna upotreba sredstava za odstranjivanje disidentskih glasova.
 
A ko određuje šta je u službi nacije, a šta nije?
Одарана дружина, разне Латинке, Дубравке, Наташе, Соње и остали Бешлини свакако нису ти који ће одређивати шта је у служби нације.
Иначе жена где год да оде, који год интервју да да, увек врти исту причу. Ништа ново није рекла бар 20 година.
Свакако је добро што не само Дубравка него уопште та аутошовинистичка дружина врти исту причу деценијама јер нам говори да баш и немају "муниције" када крену у обавезно лајање, режање и сиктање по Србији и Србима.
 
Znači, ako većina narodnih poslanika u parlamentu Srbije izrazi mišljenje da je obračun sa velikosrpsim hegemonizmom jedan od strateških ciljeva Republike Srbije, kao i formiranje Velike Albanije, te da u tom cilju se podrži priznanje nezavisnosti Kosova i njegovog ujedinjena sa Albanijom, ti bi rekao da je bilo kakav pokušaj dizanja glasa protiv toga žalopojka gubitnika kojim se pokušava oslabiti položaj?

Ako 126 poslanika u parlamentu targetira srpski nacionalizam kao glavnu prepreku u Srbiji koja joj sprečava da napreduje i sa kojim se treba obračunati, ti bi u podržao potpuni ostrakizam bilo koga ko se izdaje nacionalista, u javnosti i na bilo kom mediju, zbog toga što su to gubitnici koji rade protiv interesa kolektiva kojem pripadaju?
Shvataš da je ova konstrukcija glupost:D
 
A zašto mora biti nacionalno ubistvo, pa mnogi levičari su i nacionalisti i ništa im ne fali..
Izgleda je problem to šta shvatamo pod normalno i dobro za budućnost i opstanak.
Ne mora biti. Dovoljno je ako je spremno svega stotinjak Srba narodnih poslanika, koji bi sa predstavnicima nacionalnih manjina uspeli da iskroje većinu.

U toj situaciji, po ako dobro razumem tvoje viđenje stvari, moralna je dužnost navećeg dela Srba da izvrše nacionalno samoubistvo i odreknu se svog identiteta, kao što je i legitimna upotreba sredstava za odstranjivanje disidentskih glasova.
Očito je da loše shvataš. Takav parlament je postojao u vreme vladavine DOS-a, pogotovo nakon odstranjivanja (na nedemokratski način) poslanika DSS-a iz parlamenta. I smom ti je jasno da takav sastav parlamenta nije imao nikakve veze sa pravom voljom stanovnipštva Srbije, što se sa svakim narednim izborima pokazivalo. Sigurno se sećaš kad je Mičun, uz svu dosovsku propagandu, dobio manje glasova od Šešelja na predsedničkim izborima

Ja govorim o istinski demokratskim institucijama ne dosovskoj skupštini.
 
Shvataš da je ova konstrukcija glupost:D

Apsolutno ne. Ne samo da je nešto što je itekako realno, već je kroz istoriju utemeljeno. Mi smo ovde imali i razne skupštine posle 1945. godine. Srbija se odrekla raznih teritorija; Makedonije, Kosova. Predate u nadležnosti koje su dve pokrajine učinile gotovo nezavisnim (de facto) državama, tj. sedmom i osmom republikom. Srbiju su vodili svojevremeno Marko Nikezić i Latinka Perović, koji su u dobroj meri sprovodili politiku baš kakvu sam spomenuo. I na kraju krajeva, apsolutno vidim kao itekako realno da nekoliko Kebara zato što dobiju instrukcije sa neke adrese sutra postupi baš tako kao što sam naveo.
 
Apsolutno ne. Ne samo da je nešto što je itekako realno, već je kroz istoriju utemeljeno. Mi smo ovde imali i razne skupštine posle 1945. godine. Srbija se odrekla raznih teritorija; Makedonije, Kosova. Predate u nadležnosti koje su dve pokrajine učinile gotovo nezavisnim (de facto) državama, tj. sedmom i osmom republikom. Srbiju su vodili svojevremeno Marko Nikezić i Latinka Perović, koji su u dobroj meri sprovodili politiku baš kakvu sam spomenuo. I na kraju krajeva, apsolutno vidim kao itekako realno da nekoliko Kebara zato što dobiju instrukcije sa neke adrese sutra postupi baš tako kao što sam naveo.
Utemeljeno itekako, dovođenje odgovarajučeg kadra na odgovarajuća mesta ili da šute ili još gore, sprovode odluke na štetu naroda/države/republike.
Zamisli da su ti pomenuti krenuli linijom Tripala, Kučareve i Pirkera pa da nešto izbore, a imaloooo se daleko više temelja za to.
"naši titoisti" zaslužuju jednu aleju uz kakav pročistač mulja, da se pamti njihov doprinos sranju koje nas je i njihovim zalaganjem snašlo.
 
Apsolutno ne. Ne samo da je nešto što je itekako realno, već je kroz istoriju utemeljeno. Mi smo ovde imali i razne skupštine posle 1945. godine. Srbija se odrekla raznih teritorija; Makedonije, Kosova. Predate u nadležnosti koje su dve pokrajine učinile gotovo nezavisnim (de facto) državama, tj. sedmom i osmom republikom. Srbiju su vodili svojevremeno Marko Nikezić i Latinka Perović, koji su u dobroj meri sprovodili politiku baš kakvu sam spomenuo. I na kraju krajeva, apsolutno vidim kao itekako realno da nekoliko Kebara zato što dobiju instrukcije sa neke adrese sutra postupi baš tako kao što sam naveo.
Pa ne, on bi podrzao samo odluku vecine sa kojom se on slaze. Valjda ne moze da shvati da postoje i odluke vecine koje se njemu ne bi dopale, pa bi mozda bas on postao odstranjeni intelektualac. Jer ko se maca lati itd itd
 
Očito je da loše shvataš. Takav parlament je postojao u vreme vladavine DOS-a, pogotovo nakon odstranjivanja (na nedemokratski način) poslanika DSS-a iz parlamenta. I smom ti je jasno da takav sastav parlamenta nije imao nikakve veze sa pravom voljom stanovnipštva Srbije, što se sa svakim narednim izborima pokazivalo. Sigurno se sećaš kad je Mičun, uz svu dosovsku propagandu, dobio manje glasova od Šešelja na predsedničkim izborima

Nisam siguran šta si ovim tačno hteo da postigneš, zato što ovo što pišeš ide upravo u smeru potvrde onoga što sam ja govorio, a što si ti odbacio kao glupost ili nemoguće? :D

Ja govorim o istinski demokratskim institucijama ne dosovskoj skupštini.

Ako si to mislio, dakle slobodno društvo, sa slobodom govora, štampe i slobodnim izborima, u kojem bi državne institucije bile legitimne, onda je trebalo i da naglasiš. Direktno sam ti postavio pitanje:

A šta ako je većina isfabrikovana

Tvoj je jedini odgovor ovo:

A šta ako većina nije isfabrikovana

..a potom si objasnio da je tvoj sopstveni stav koji si izneo (navodeći primer oduzimanja mandata poslanicima DSS-a) samo obična žalopojka gubitnika? ;)

Da, spomenuo jesi kasnije da je po tvom mišljenju ipak bitno da državne institucije odražavaju volju stanovništva i stoga budu legitimne. Međutim, to je u kontradikciji sa ovim što si ranije pisao, jerbo sam ja upravo zato upitao šta u situaciji u kojoj je tzv. politička većina — nelegitimna? Situaciji koja odražava, usudiću se tako da kažem, i gro srpske parlamentarne prošlosti?
 
Poslednja izmena:
Pa ne, on bi podrzao samo odluku vecine sa kojom se on slaze. Valjda ne moze da shvati da postoje i odluke vecine koje se njemu ne bi dopale, pa bi mozda bas on postao odstranjeni intelektualac. Jer ko se maca lati itd itd

Prečesto se može videti u društvu, pa i kroz istoriju, pojedinaca koji su najveće pristalice jednoumlja. Sem, kad im nešto nije po volji. Tada postanu najokoreliji liberali i borci za ljudska prava i slobode, te istinski nosioci onih redova Martina Nimolera iz 1946. godine. Barem dok ne pobedi njihova ideja. :mrgreen:
 
Prečesto se može videti u društvu, pa i kroz istoriju, pojedinaca koji su najveće pristalice jednoumlja. Sem, kad im nešto nije po volji. Tada postanu najokoreliji liberali i borci za ljudska prava i slobode, te istinski nosioci onih redova Martina Nimolera iz 1946. godine. Barem dok ne pobedi njihova ideja. :mrgreen:
Uvek je tako kad je neko na krajnjim ideoloskim pozicijama. I sama cesto upadam u tu zamku, ali negde imam dovoljno godina, obrazovanja i...pa politicke mudrosti da znam da ekstreman stav nikada ne moze da bude dobar, iako meni licno nekad odgovara.
Izvinjavam se na upadici, u nastavku cu samo da vas citam, dopadaju mi se ove vase rasprave.
 
Наравно да је важан национални интерес и наравно да треба водити рачуна шта је корисно за нацију. Аутошовинистичка дружина којој припадају Дубравка и екипа из крокодила илити "бранитеља повијести" свакако нису ти који ће одређивати шта је корисно за нацију, мада могу и они бити од вајде, није да не могу. Све за шта се залаже та дружина. ти учини супротно и не'ш погрешити.

О националном интересу требају, тачније требали би јер је упитно да ли ће служити својој земљи и свом роду или страним менторима и господарима, водити бригу они који имају одговорност, којима су тај терет, обавеза у привилегија повјерени, и то су они који имају извршну и законодавну власт у земљи, предсједник земље, влада и народна скупштина.
Код дефинисања национаног интереса свакако је важна помоћ интелектуалне елите, која би требала бити оличена у Акадамији наука и умјетности.
Гдје би академици, да би служили сврси и били покретачи позитивних промјена, морали бити личности које су знањем и достигнућима оствариле ауторитет, личности са пуно врлина којима је водиља родољубље, који ће битисати по начелу великог писца Петра Кочића
Ко искрено и страсно љуби Истину, Слободу и Отаџбину, слободан је и неуништив као Бог, а презрен и гладан као пас.
и који ће бити оперисани од робовања таштини и конформизма.
На жалост, у Српској академији наука и умјестости имамо академике који итекако робују таштини а неки су богами и конформисти, од таквих и није очекивати да су способни сагледати ширу слику и који је национални интерес.

У Српској постоји Сенат Републике Српске као савјетодавно тијело највиших уставних институција Републике Српске, но Српска је заробљена држава, ту је потребан велики опрез код дефинисања националног интереса, и ту се и нема право на превише грешака.

Када је у питању парламент, ту и не треба гајити превише илузија, ту превладавају послушници врхушки политичких опција, ту се у парламенту и даје само потврда ономе што се одабрана елита већ усагласила а не ријетко се само извршавају задаци страних агентура.Ту имамо повремено и појаву једноумља, а једноумље никад добро није. И ти посланици су људи често без интегритета, добре свађалице али интелектално ограничени и као такви неспособни да разумију процесе и опасности који су пред нацијом, и ти ће радије бирати да мисле туђом него својом главом.

Својевремено сам отворио тему о идеји да се за посланике у народној скупштини уведе обавезно тестирање
Оно што би се можда некад могло (а никад ипак неће), баш као што имамо у спорту тестирања, за нека занимања, за факултете, увести и тестирање за посланике у народној скупштини (и за друге важне финкције, али да сада останемо код НС) које би обухватало критеријуме које мора испунити;
- тестирање познавања страних језика, поред течног енглеског да се служи још једним страним језиком
- тестирање познавање информатике
- тестирање IQ (минимални за НС 120, можда да спустимо на 115, никако испод)
- тестирање општег знања (економије, права, историје са акцентом на националну историју, географије, медицине, философије, социологије, политологије итд)
Код општег знања наравно да није очекивати да сваки посланик познаје рецимо историју у равни са историчарем, али барем да умије раздвојити народно предање од званичне историографије, да не брка вијекове и личности.
Не кажем да би, када би направили такав ипак "филтер", то донијело добро одмах, не би, али барем у НС скупштини не би имали толико циркуса, толико непознавања ствари, толику дозу примитивизма, а и људима бриткијег ума и који посједују опште знање из разних области ипак је малчице теже мнипулисати него онима којима су послушност и лојалнојст основне "врлине".

Мало одох од теме, но повукла ме расправа у задњих неколико постова.
 
@Slaven777

Da počenemo:

Prvo, što se tiče tvog ponovljenog pitanja:

A šta ako je većina isfabrikovana ili ako je zapravo bukvalno većina nerazumna?

u njemu sam jednostavno prepoznao sofističku figuru reductio ad absurdum i nisam želeo da posvećujem pažnju tom pokušaju skretanja razgovora

Another trick is to take a proposition which is laid down relatively, and in reference to some particular matter, as though it were uttered with a general or absolute application; or, at least, to take it in some quite different sense, and then refute it.

http://coolhaus.de/art-of-controversy/erist03.htm

Isto vredi i za tvoja zaključivanja bez osnova da sam poturečio sam sebi. Umesto da nastavimo razgovor o ekonomičnom raspolaganju snagom jedne države, ti si razgovor skrenuo na hipotetičnu situaciju u nekom budućem sastavu parlamenta Srbije

Znači, ako većina narodnih poslanika u parlamentu Srbije izrazi mišljenje da je obračun sa velikosrpsim hegemonizmom jedan od strateških ciljeva Republike Srbije, kao i formiranje Velike Albanije, te da u tom cilju se podrži priznanje nezavisnosti Kosova i njegovog ujedinjena sa Albanijom, ti bi rekao da je bilo kakav pokušaj dizanja glasa protiv toga žalopojka gubitnika kojim se pokušava oslabiti položaj?

Apsolutno ne. Ne samo da je nešto što je itekako realno, već je kroz istoriju utemeljeno. Mi smo ovde imali i razne skupštine posle 1945. godine. Srbija se odrekla raznih teritorija; Makedonije, Kosova. Predate u nadležnosti koje su dve pokrajine učinile gotovo nezavisnim (de facto) državama, tj. sedmom i osmom republikom. Srbiju su vodili svojevremeno Marko Nikezić i Latinka Perović, koji su u dobroj meri sprovodili politiku baš kakvu sam spomenuo. I na kraju krajeva, apsolutno vidim kao itekako realno da nekoliko Kebara zato što dobiju instrukcije sa neke adrese sutra postupi baš tako kao što sam naveo

Ovde postoji nešto što sam propustio da kažem, što zbog toga što razgovor nije počeo sa tom temom nego je naknadno ušla u razgovor a sa druge strane što sam smatrao da se neke stvari podrazumevaju.

U Uvodu u pravo autora Radomira Lukića stajalo je da državu čine stanovništvo i teritorija (i vršenje suverene vlasti na njoj ali to je druga priča) i da bez to dvoje nije moguće postojanje države, sem izuzetno, u posebnim okolnostima, kao što je bila okupacija Srbije 1915-1918, ali da takvo stanje nije održivo na duže staze.

Iz toga izvlačim zaključak da cilj delovanja jedne zajednice mora biti očuvanje teritorije i nacije. Bez toga nema ni države. Ono što služi rastu i jačanju države i zajednice je dobro. Ono što urušava teritoriju i zajednicu je loše. Sad stižemo i do pitanja zašto je u Srbiji vođena politika koju si pripisao Nikeziću i Perovićki

Srbija se odrekla raznih teritorija; Makedonije, Kosova. Predate u nadležnosti koje su dve pokrajine učinile gotovo nezavisnim (de facto) državama, tj. sedmom i osmom republikom. Srbiju su vodili svojevremeno Marko Nikezić i Latinka Perović, koji su u dobroj meri sprovodili politiku baš kakvu sam spomenuo.

Na žalost, ovde se moram složiti sa Ličkim. Takva situacija u Srbiji i sa Srbima je vođena od stvaranja jugoslovenske države 1918. Na žalost Srbe niko nije pitao, uključujući i njihovog kralja za kog su krvarili, da li žele takvu politiku. Sa dolaskom komunističke vlasti Srbiji je faktički nametnut okupatorski provizorij, i administrativno, gde nije mogla sama upravljati svojom sudbinom niti brinuti o Srbima van Srbije i ideološki, kad je za sva zla bila okrivljivana srbijanska čaršija. Tragovi takvog razmišljanja još se mogu videti kod nekih državljana republike Srbije kao što je Dubravka Stojanović ili državljana Republike Hrvatske kao što je Zoran Milanović

Ako nakon ovog kratkog objašnjenja zastaneš i razmisliš shvatićeš da situacija sa Srbijom nema nikakve veze sa samostalnom suverenom zajednicom o kojoj sam ranije govorio koja samostalno i suvereno odlučuje o svojim poslovima i donosi odluke što je najbolje za nju
 
Uf
kad vidim ovu lakrdiju od sintagme znam da iza ne stoji ni Srbin , ni neutralan posmatrac, vec mahom neki "Jugoslaven", "Bosnjak", Hrvat, Albanac ili pristrasni stranac koji ima interes da prica takve gluposti.

Ozbiljni neprijstrasni ljudi ne koriste takve nazive.

Srpski nacionalizam nije nista razlicit od drugih nacionalizama i njega nazivaju "velikim" samo oni koji imaju svoje teritorije na kojima zive Srbi a koji su sticajem okolnosti nicim izazvani "dobili " te teritirije da ih zovu svojim drzavama.


Razlika izmeju "jugoslovena" i "Srba" je da su "jugosloveni" postojali manje od 100 godina kao imaginarna kategorija.
Srbi, ipak, kao narod realno postoje u prostoru i vremenu bar 1000 godina.

Ovaj tvoj post je vredjanje zdravog razuma.
Upravo to, velikosrpski nacionalizam poturaju samo oni koji danas žive na nekada našim teritorijama, ili gde su nekada većinu činili Srbi. Ako izuzmemo ludog Šešelja koji je hteo da osvoji i kurtu i murtu, ni jedan Srbin nema neki "velikosrpski" nacionalizam. Već samo nacionalizam kao osećaj pripadnosti svome rodu i zemlji. A najviše spočitavaju to upravo Hrvati, Muslimani iz Bosne i Crnogorci od nedavno. Jer svi se nešto boje da ćemo jednom pokrenuti to pitanje, i da vidimo ko pije ko plaća. Otud i to velikosrpski nacionalizam. Ne znam kako drugačije objasniti tu paranoju koja se jedino čuje na nekoj drugoj strani, a baš nikada iz Srbije. Ili od Srba, ma gde oni bili.
 

Back
Top