Драгољуб Дража Михаиловић

Poslednja izmena:
tomasevic se u svetu smatra referentnim radom kada su u pitanju cetnici. no da mihailovic laze nema nikakve dileme jer i sam pavelic tvrdi da je imao kntakt s njim, kao i
Serija članaka generala Đukića o njegovoj misiji kod Pavelića izlazila je u mjesečniku Srpska Rastava (Buenos Aires), od decembra 1954. do maja 1955. pod naslovom »Iz šume u emigraciju«. Đukiću je odgovorio ustaški general Luburić »Otvorenim pismom srpskom generalu Svetomiru Đukiću« u časopisu Drina (Madrid), u decembru 1955. Pavelić je 1949. također objavio svoja sjećanja na te sastanke. Karapandžić, str. 436 - 439, opširno citira Đukićev članak, a na str. 439 - 444, u potpunosti navodi Pavelićevu izjavu o istoj stvari.

postoji i mihailovicevo pismo advokatu barsicu u kojem mu se zahvaljuje sto je razgovarao sa pavelicem

u kom to svetu...LOL...svet je malo preko taraba tvoje lijepe...

Rekao sam ti sta je Tomasevic...zamisli Hrvat imao potrebu da napise delo o cetnicima...eee...a, ti kao svaki dobri Hrvat verovaces Pavelicu...a kome drugom kiseli? :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
kod tebe je sve "navodno".....



tomasevic "Cetnici"

medjutim , to isto tvrdi Stevan K. Pavlowitch "Hitler's new disorder: the Second World War in Yugoslavia" str. 260

mihailovic laze , ukratko :D

Е да одговоримо и на ово.

Прво и прво, ни ти ни ови твоји историчари не знате ни име генералу Ђукићу(Светислав, а не Светомир).
Па даље не знају ни име Брашићу(Ранко, а не Јанко).
Треће, заборавио си да цитираш онај део када се Ђукић изненадио када је видео Бражића код Павелића. Да су заиста послати код Павелића, не би се чудили један за другоога, јер би знали да су двојица, или би им Дража то саопштио.
Четврто, четници су кренули у Србију, пре него што је Ђукић био код Павелића.
Пето, четници нису примали вакцине од усташа већ од Немаца у повлачењу.
Шесто, Војин Андрић није путовао у Загреб.
Седмо, нема докумеснтованог покрића да су Рачић и Недић ишли у Загреб.
Осмо, Ђукићеви задаци су у најмању руку кондтрадикторни:да истовремено ухвати везу са усташама и Савезницима. Морам подсетити да су четници о њему водили досије и да је био на гласу као лопов.
Девето, љотићевац Карапанџић, којег ти обожаваш је рекао да је Калабић командовао Бранденбуршким пуком, пошто га је претходно прописно извређао.
Довољно о његовој поузданости.
 
Е да одговоримо и на ово.

Прво и прво, ни ти ни ови твоји историчари не знате ни име генералу Ђукићу(Светислав, а не Светомир).
Па даље не знају ни име Брашићу(Ранко, а не Јанко).
Треће, заборавио си да цитираш онај део када се Ђукић изненадио када је видео Бражића код Павелића. Да су заиста послати код Павелића, не би се чудили један за другоога, јер би знали да су двојица, или би им Дража то саопштио.
Четврто, четници су кренули у Србију, пре него што је Ђукић био код Павелића.
Пето, четници нису примали вакцине од усташа већ од Немаца у повлачењу.
Шесто, Војин Андрић није путовао у Загреб.
Седмо, нема докумеснтованог покрића да су Рачић и Недић ишли у Загреб.
Осмо, Ђукићеви задаци су у најмању руку кондтрадикторни:да истовремено ухвати везу са усташама и Савезницима. Морам подсетити да су четници о њему водили досије и да је био на гласу као лопов.
Девето, љотићевац Карапанџић, којег ти обожаваш је рекао да је Калабић командовао Бранденбуршким пуком, пошто га је претходно прописно извређао.
Довољно о његовој поузданости.

sta si se zabunio u "copy-paste" , pa meni pripisujes svoje jadne pokusaje u izigravanju argumenata u diskusiji?

ovo je sto sam napisao.

Serija članaka generala Đukića o njegovoj misiji kod Pavelića izlazila je u mjesečniku Srpska Rastava (Buenos Aires), od decembra 1954. do maja 1955. pod naslovom »Iz šume u emigraciju«. Đukiću je odgovorio ustaški general Luburić »Otvorenim pismom srpskom generalu Svetomiru Đukiću« u časopisu Drina (Madrid), u decembru 1955. Pavelić je 1949. također objavio svoja sjećanja na te sastanke. Karapandžić, str. 436 - 439, opširno citira Đukićev članak, a na str. 439 - 444, u potpunosti navodi Pavelićevu izjavu o istoj stvari.

imas neku primedbu, smatras da to mozes pobiti, stavi prihvatljivu javnu referencu
 
:hahaha:

kiseli to je taj tvoj dokaz? GRBA....ti covece koji baratas iskljucivo ''dokumentima''...ajde ne sprdaj se...daj nam nesto pristojno...NA CEMU TO GRBA ZASNIVA SVOJU TVRDNJU?... a svi znamo ko je grba...

i sam znas da nisi hteo ovako da odgovoris pa si uporno ignorisao...i bolje da si na tome ostao...ali davljenik se za slamku hvata...hehe

zaboravljas da je milovanovic sedeo kod mihailovica u stabu.....interesantan je taj deragotarni odnos kada nemas sta da kazes...............:hahaha::hahaha::hahaha:
 
sta si se zabunio u "copy-paste" , pa meni pripisujes svoje jadne pokusaje u izigravanju argumenata u diskusiji?

ovo je sto sam napisao.



imas neku primedbu, smatras da to mozes pobiti, stavi prihvatljivu javnu referencu

Мало сам био одсутан, па рекох да те побијем.

Ево шта каже Радоје Вукчевић о случају када се генерал Ђукић изненадио када је видео Бражића код Павелића и обрнуто:

Кад би било који од ,,делегата''заиста долазио од Михаиловића с његовим овлашћењем они се не би могли чудити ,,откуда тај ту и ту'' кад су се код Павелића срели јер би знали да су двојица, те би ту заједно и дошли, или би им то Михаиловић саопштио ради усклађивања и мандата мисије.

Радоје Вукчевић, На страшном суду, 124-5.
 
Мало сам био одсутан, па рекох да те побијем.

Ево шта каже Радоје Вукчевић о случају када се генерал Ђукић изненадио када је видео Бражића код Павелића и обрнуто:

Кад би било који од ,,делегата''заиста долазио од Михаиловића с његовим овлашћењем они се не би могли чудити ,,откуда тај ту и ту'' кад су се код Павелића срели јер би знали да су двојица, те би ту заједно и дошли, или би им то Михаиловић саопштио ради усклађивања и мандата мисије.

Радоје Вукчевић, На страшном суду, 124-5.

70% te knjige se bavi "staljinistickim procesima" i "mucenjima draze"..bez obzira sto je mihailovicevo sudjenje bilo javno, direktno se prenosilo radiom, stenografske beleske su odmah izdane, oreko 100 novinara je bilo tamo, belezili svaku rec, i nema nikakve diskrepancije izmedju izvestaja novinara i beleski, Vukcevic pise srcedrapateljni roman,,,
ako sam Djukic , i sam Pavelic, kji su bili tamo daju istovetne izjave
Serija članaka generala Đukića o njegovoj misiji kod Pavelića izlazila je u mjesečniku Srpska Rastava (Buenos Aires), od decembra 1954. do maja 1955. pod naslovom »Iz šume u emigraciju«. Đukiću je odgovorio ustaški general Luburić »Otvorenim pismom srpskom generalu Svetomiru Đukiću« u časopisu Drina (Madrid), u decembru 1955. Pavelić je 1949. također objavio svoja sjećanja na te sastanke. Karapandžić, str. 436 - 439, opširno citira Đukićev članak, a na str. 439 - 444, u potpunosti navodi Pavelićevu izjavu o istoj stvari.
koja se moze proveriti
.......................mi treba da verujemo Vukcevicu, zato sto je on to rekao...kakve su to propagandne gluposti?

General Djukic se sredinom aprila 1945. nasao sa Mihailovicem na planini Motajici. U
svojim secanjima objavljelnim u Buenos Ajresu 1955, pod naslovom "Iz sume u
emigraciju - Drazine poruke Pavelicu", Djukic pise da mu je "Draza saljuci ga kod
Pavelica" rekao kako mu je namera da sa cetnicima ide u Sloveniju, u siri reon Novog
Mesta, te da je za to potrebno da se kod vlasti NDH izmoli da odobre "prelazak nasih
ljudi preko hrvatske drzave". Zatim, da trazi "od Zagreba pomoc u hrani, municiji i
lekovima", i resi jos neka pitanja. Djukic navodi da mu je "djeneral Draza" poverio da
ispita "mogucnost saradnje vojnih jedinica, Pavelicevih i nasih", dakle saradnje ustasa i
cetnika. Sa Djukicem je u Zagreb putovao i inzenjer Vladimir Predavac, sin Josipa
Predavca, potpredsednika HSS.
S njima je u Slavonski Brod putovao i kapetan Nesko Nedic, oficijelni komandant
Valjevskog cetnickog korpusa, inace Mihailovicev izaslanik za pregovore sa Nemcima. U
Slavonskom Brodu prihvatio ih je ustaski veliki zupan Sobalic. Nedic se, po zavrsenom
poslu, vratio u stab Draze Mihailovica, a Djukica i Predavca Sobalic je u svom
sluzbenom automobilu odvezao u Zagreb, gde su stigli 17. aprila. Djukica su docekali
ustaski generali Ante Maskov i Jozo Rukavina. Ubrzo su se Djukicu pridruzili advokat dr
Ranko Brasic, stalni Mihailovicev predstavnik kod Pavelica i major Zika Andric, "neka
vrsta Drazinog vojnog atasea kod ustasa" (Karapandzic, 438). Istog dana je u staroj
banskoj palati u Gornjem gradu odrzan sastanak izmedju predstavnika cetnika, to jest
Djukica i Predavca i ustaskih funkcionera Pavelica i Andrije Artukovica. Sutradan je u
Pavelicevom dvorcu u Tuskancu odrzan drugi sastanak.
Tom prilikom uz Djukica su bili Predavac, Brasic i Andric, a sa Pavelicem ustaski
generali Djordje Gruic i Vjekoslav Maks Luburic, svojevremeni komandant ustaskog
logora Jasenovac - najveceg stratista Srba. Treci sastanak Djukica sa Pavelicem odrzan je
tek 22. aprila. Pauza je nastala zbog toga sto je Maks Luburic otputovao u Bosnu, gde su
ustase izvodile masakr nad cetnicima Pavla Djurisica.
Rezultat pregovora Mihailovicevog izaslanika divizijskog generala Djukica sa
poglavnikom Pavelicem bio je da je najveci krvnik srpskog naroda cetnicima obecao i
ucinio sve sto je Djukic trazio. Kako pise Djukic u svojim secanjima, Pavelic je "prema
nasem trazenju poslao kamione sa lekovima i municijom, a sem toga izdao je potrebna
naredjenja nadleznim organima da se Drazina grupa propusti kroz Hrvatsku u pravcu
Slovenije".
O misiji generala Djukica, ustaski vodja Pavelic ("Hrvatska drzava zivi", Buenos Ajres,
1949), izmedju ostalog pise: "General Djukic mi je odmah razlozio zelju generala
Mihailovica da njegovo ljudstvo moze nesmetano proci kroz Hrvatsku na putu u Italiju".
Pavelic, dalje, kaze: "Ja sam njihov prolaz odmah nacelno odobrio, a zatim sam celu stvar
predao zapovednistvu treceg ustaskog zbora".
Britanski tajni agent major Stefan Klisold,
koji je ratno vreme proveo u Zagrebu (u svojoj knjizi Whirvilnd, 1949), sa cudjenjem i
zaprepascenjem pise o Mihailovicevoj odluci da posalje Djukica da pravi racun sa
Pavelicem. "Da li je to slucajnost da se sampion srpstva, koji je jednom pripisivao
Hrvatima sve nesrece koje su zadesile njegov narod, sad udvara arhiubicama Srba za
pomoc i zajednicku akciju protiv svojih sunarodnika", istice Klisold.

Medjutim, dogadjaji su se odvijali svojim tokom, svako je spasavao svoju glavu pa su,
tako, najvecu korist od pregovora sa Pavelicem imali Svetomir Djukic, Ranko Brasic i
Zika Andric. Oni su, pomognuti od ustasa i zajedno sa njima, nesmetano izbegli u
inostranstvo.
 
Poslednja izmena:
Мало сам био одсутан, па рекох да те побијем.

Ево шта каже Радоје Вукчевић о случају када се генерал Ђукић изненадио када је видео Бражића код Павелића и обрнуто:

Кад би било који од ,,делегата''заиста долазио од Михаиловића с његовим овлашћењем они се не би могли чудити ,,откуда тај ту и ту'' кад су се код Павелића срели јер би знали да су двојица, те би ту заједно и дошли, или би им то Михаиловић саопштио ради усклађивања и мандата мисије.

Радоје Вукчевић, На страшном суду, 124-5.

normalna stvar...samo malo logike je potrebno za razbijanje smesne i plitke komunjarske (citaj hrvatske, izazvane teskim kompleksima i frustracijama) propagande....nista drugo :D
 
elem...:D

Никола Миловановић, звани Грба, је био официр, цинкарош још у академији. Заробљен 41, представио се као Бугарин и пуштен. Код четника у Врховној команди почетком 1944, али брзо отеран због стварања лоше атмосфере. Пришао комунистима, али се у Београду после октобра 1944. представљао као четнички илегалац и тако је више илегалаца пало у руке Удбе. После је писао све и свашта, али те књиге нису научни рад, тј. могу послужити углавном за проучавање система комунистичке пропаганде.
 

1.to je tvoje privatno misljenje o njemu. to sto tupi draza nije u stanju zbog hronicnog alkoholizma da ukapira da ima partizanske obavestajce, to je njegov zalosni problem..
2. tupi draza je imao i njemackog obavestajce, plus dodatno sto je imao direktnu komunikaciju sa nemcima preko radio-stanice

milovanovic je bio u drazinom stabu celo vreme

kako objasnjavas da nemci nisu niti jedanput napali aerodrom pranjane za vreme evakuacije koja traje 4 meseca? zbog cetnicke PVO, ili cetnickih pilota lovaca?.. nisu imali radare? u medjuvremenu se redovno napadali partizanske aerodrome...medeno polje, berane..itd...

1944 godine draza je bio niko i nista ( to je bio i ranije, ali sada sluzbeno)
 
1. :hahaha: kako necija biografija moze da bude moje privatno misljenje....ako oces da pobijes nesto izneto u vezi Grbe izvoli, ako ne, ne zasmejavaj glupostima...Dakle, sta konkretno nije tacno od iznetog?

Posto si sklon izmisljanju i manipulisanju, s tobom covek mora samo konkretno...pa cemo od sada tako...

2. :hahaha:....kako mislis da dokazes te izmisljotine...

Ne zelim vise uopste da se bavim operacijom Halijard jer se o njoj sve zna i o njoj sam u detalje izneo na prethodnim stranicama, a takodje postoji i tema...tvoje izmisljotine me ne zanimaju....o najvecoj akciji spasavanja saveznickih snaga iza neprijateljskih linija svako moze da pogleda na internetu, tako da su ti pokusaji bedni....

______________--

Dakle ostajemo na tome da je tvoja tvrdnja obicna izmisljotina ali cemo ti dati jos jednu priliku

Na cemu Nikola Milovanovic Grba zasniva svoju tvrdnju?
 
tema je tvoj heroj vlaznih snova...milovanovic nema nadimak grba (jedino u cetnickim delimaproznog karaktera)
potrudi se da procitas moj post; milovanovic samo potvrdjuje ono sto je americki OSS izneo, i sto sam ja citirao...
mihailovic je ostao osamljen, i ostali su mu amerikanci (koje bolila patka za njega) i nemci koji su ga trebali za odbranu srbije.
kako to da su cetnici zavrsili u sloveniji pod komandom globocnika ( SS general) . sta, on je postao antifasista?
 
70% te knjige se bavi "staljinistickim procesima" i "mucenjima draze"..bez obzira sto je mihailovicevo sudjenje bilo javno, direktno se prenosilo radiom, stenografske beleske su odmah izdane, oreko 100 novinara je bilo tamo, belezili svaku rec, i nema nikakve diskrepancije izmedju izvestaja novinara i beleski, Vukcevic pise srcedrapateljni roman,,,
ako sam Djukic , i sam Pavelic, kji su bili tamo daju istovetne izjave
koja se moze proveriti
.......................mi treba da verujemo Vukcevicu, zato sto je on to rekao...kakve su to propagandne gluposti?

General Djukic se sredinom aprila 1945. nasao sa Mihailovicem na planini Motajici. U
svojim secanjima objavljelnim u Buenos Ajresu 1955, pod naslovom "Iz sume u
emigraciju - Drazine poruke Pavelicu", Djukic pise da mu je "Draza saljuci ga kod
Pavelica" rekao kako mu je namera da sa cetnicima ide u Sloveniju, u siri reon Novog
Mesta, te da je za to potrebno da se kod vlasti NDH izmoli da odobre "prelazak nasih
ljudi preko hrvatske drzave". Zatim, da trazi "od Zagreba pomoc u hrani, municiji i
lekovima", i resi jos neka pitanja. Djukic navodi da mu je "djeneral Draza" poverio da
ispita "mogucnost saradnje vojnih jedinica, Pavelicevih i nasih", dakle saradnje ustasa i
cetnika. Sa Djukicem je u Zagreb putovao i inzenjer Vladimir Predavac, sin Josipa
Predavca, potpredsednika HSS.
S njima je u Slavonski Brod putovao i kapetan Nesko Nedic, oficijelni komandant
Valjevskog cetnickog korpusa, inace Mihailovicev izaslanik za pregovore sa Nemcima. U
Slavonskom Brodu prihvatio ih je ustaski veliki zupan Sobalic. Nedic se, po zavrsenom
poslu, vratio u stab Draze Mihailovica, a Djukica i Predavca Sobalic je u svom
sluzbenom automobilu odvezao u Zagreb, gde su stigli 17. aprila. Djukica su docekali
ustaski generali Ante Maskov i Jozo Rukavina. Ubrzo su se Djukicu pridruzili advokat dr
Ranko Brasic, stalni Mihailovicev predstavnik kod Pavelica i major Zika Andric, "neka
vrsta Drazinog vojnog atasea kod ustasa" (Karapandzic, 438). Istog dana je u staroj
banskoj palati u Gornjem gradu odrzan sastanak izmedju predstavnika cetnika, to jest
Djukica i Predavca i ustaskih funkcionera Pavelica i Andrije Artukovica. Sutradan je u
Pavelicevom dvorcu u Tuskancu odrzan drugi sastanak.
Tom prilikom uz Djukica su bili Predavac, Brasic i Andric, a sa Pavelicem ustaski
generali Djordje Gruic i Vjekoslav Maks Luburic, svojevremeni komandant ustaskog
logora Jasenovac - najveceg stratista Srba. Treci sastanak Djukica sa Pavelicem odrzan je
tek 22. aprila. Pauza je nastala zbog toga sto je Maks Luburic otputovao u Bosnu, gde su
ustase izvodile masakr nad cetnicima Pavla Djurisica.
Rezultat pregovora Mihailovicevog izaslanika divizijskog generala Djukica sa
poglavnikom Pavelicem bio je da je najveci krvnik srpskog naroda cetnicima obecao i
ucinio sve sto je Djukic trazio. Kako pise Djukic u svojim secanjima, Pavelic je "prema
nasem trazenju poslao kamione sa lekovima i municijom, a sem toga izdao je potrebna
naredjenja nadleznim organima da se Drazina grupa propusti kroz Hrvatsku u pravcu
Slovenije".
O misiji generala Djukica, ustaski vodja Pavelic ("Hrvatska drzava zivi", Buenos Ajres,
1949), izmedju ostalog pise: "General Djukic mi je odmah razlozio zelju generala
Mihailovica da njegovo ljudstvo moze nesmetano proci kroz Hrvatsku na putu u Italiju".
Pavelic, dalje, kaze: "Ja sam njihov prolaz odmah nacelno odobrio, a zatim sam celu stvar
predao zapovednistvu treceg ustaskog zbora".
Britanski tajni agent major Stefan Klisold,
koji je ratno vreme proveo u Zagrebu (u svojoj knjizi Whirvilnd, 1949), sa cudjenjem i
zaprepascenjem pise o Mihailovicevoj odluci da posalje Djukica da pravi racun sa
Pavelicem. "Da li je to slucajnost da se sampion srpstva, koji je jednom pripisivao
Hrvatima sve nesrece koje su zadesile njegov narod, sad udvara arhiubicama Srba za
pomoc i zajednicku akciju protiv svojih sunarodnika", istice Klisold.

Medjutim, dogadjaji su se odvijali svojim tokom, svako je spasavao svoju glavu pa su,
tako, najvecu korist od pregovora sa Pavelicem imali Svetomir Djukic, Ranko Brasic i
Zika Andric. Oni su, pomognuti od ustasa i zajedno sa njima, nesmetano izbegli u
inostranstvo.

Е да видимо, шта си све написао.
Прво, Дража се средином априла није налазио на Мотајици, већ је увелико кретао за Србију. Ако се Ђукић састао са њим то није могло бити на Мотајици.
Друго, зашто би Дража требао да шаље свог човека да преговара о проласку кроз НДХ, када се у то време увелико враћао у Србију и то код сигурног губитника Павелића уместо код могућег главног хрватског фактора Мачека? Да је хтео пролаз кроз НДХ, кренуо би заједно са Ђуришићем, не би га пустио да сам улудо изгине.
Треће, Недић је кренуо такође у Србију, нема говора у документима о његовом путовању у Славонски Брод, и погинуо на Зеленгори.
Четврто, генерал Ђукић на пише да му је Дража наредио да хвата везу са савезницима у Италији и испита могућност сарадње са усташама. Овде бих такође поставио логично питање: зашто би Дража желео сарадњу са усташама који увелико беже или у партизане и добијају чинове, или на Запад? Такође, како то да генерал Ђукић истовремено треба да хвата везу са Савезницима и сигурним губитницима усташама?
Пето, волео бих да ми покажеш један докумет НДХ где Павелић наређује да се четницима испоручују лекови и муниција.
Шесто, научи веч једном како се генерал Ђукић звао(Светислав а не Светомир).
Седмо, чак ни Павелић не пише о 3 састанка са Ђукићем.
Осмо, ево шта су четници мислили о Ђукићу:
У овом случају Ђукић је био велики лоповНе знам зашто му треба.(Дражина депеша мајору Недићу од 19.11.1943. Потпуковник Тодоровић је док није ухапшен изм. осталог водио и досије о генералу Ђукићу.
Девето Дража је Ђукића послао са Предавцем код Мачека, док о Брашићу и Андрићу се ништа не говори из четничких докумената, што објашњава изненађење Ђукића и Брашића када су видели један другог. Да су заједно послати код Павелића, не би изненадили што виде један другог.
 
Прво, Дража се средином априла није налазио на Мотајици, већ је увелико кретао за Србију. Ако се Ђукић састао са њим то није могло бити на Мотајици.

i ti to znas kako? kroz casopis trece jaje, ili postoji nesto opipljivo?


BR. 203

ZAPOVEST ŠTABA VRHOVNE KOMANDE OD 17. APRILA 1945. KOMANDANTIMA NEPOSREDNO POTČINJENIH JEDINICA ZA POVLAČENJE NA PROSTORIJU ZAPADNO I JUGOZAPADNO OD BANJALUKE1

Štab Vrhovne Komande

O. Br. 3 3 3

17. aprila 1945. g.

U-----čas.

Položaj

ZAPOVEST

Sekcija Brod, Slavonska Požega, Prnjavor, Banja Luka raz. l:100[000]

NOVA PRIPREMNA ZAPOVEST ZA POKRET OBZIROM NA SLABE SNAGE U OBLASTI PRNJAVORA. —

Situacija na Motajici je sledeća: na Motajici se nalazi naša Motajička brigada2 rasturena po bataljonima i pojedinim posadama. Komandant Motajičke brigade je potporučnik Vlado Vinčić. Njegov štab nalazi se u s. Gornji Smrtići oko 20 klm severozapadno od Dervente. Komandant 1. bataljona brat Petar Trivalić sa svojim bataljonom nalazi se u s. Velika Ilova — 12 klm severozapadno od Prnjavora. Komandant 2. bataljona brat Miloš Vinčić nalazi se sa svojim bataljonom u G. Smrtićima uz štab brigade. Komandant 3. bataljona brat Boško Stojković nalazi se sa svojim bataljonom u s. G. i D. Lepenica — 15 kl jugo zapadno od Bosanskog Kobaša, i komandant 4. bataljona brat Petar Nedić, nalazi se sa svojim bataljonom na prostoriji gde se mi sada nalazimo u s. Trstenci — oko 10 klm severozapadno od Dervente. Naših snaga ima još i na desnoj obali Ukrine zapadno i jugozapadno od Dervente u prostoru Derventa pa uzvodno Ukrinom sve naspram Prnjavora i to u selima: Detlak, Kalenderovci, Drien, Luplja-nica (7 klm južno od Dervente).3 Pored ovoga naših snaga zapadne Bosne ima još mnogo u oblasti Banja Luke sa jedne i sa druge strane Vrbasa.4 U oblast Banja Luke doći će i Otac Savo Božić sa Ozrencima i Trebavskim korpusom, samo on će svoj pokret vršiti južno od Prnjavora.

Komunističke snage na Motajici i u ovoj oblasti izgleda da su oslabljene odlaskom njihovim prema dolini Bosne. U iz-veštaju komandanta Motajičke brigade potporučnika brata Vlade Vinčića, izvesnih komunističkih snaga ima na Motajici po sledećem: na Pasjoj pravdi, koja se nalazi oko 12 klm južno od Bosanskog Kobaša; dalje ih ima u s. Kaoci, 15 klm zapadno od Bosanskog Kobaša. Dalje ih ima u oblasti s. Sr-bac kod samoga ušća Vrbasa u Savu na desnoj obali. Cesto ih ima u s. D. Smrtići, koje se nalazi južno od G. Smrtića.5 U prolazu ih često ima u oblasti s. Rakovac, — 20 kim se-verozapadno od Prnjavora ali tamo ima i naših delova. Od s. Nožičko — 15 klm južno od ušća Vrbasa u Savu pa počevši od s. Nožičko na jug sve do druma Prnjavor — Banja Luka cela prostorija duž desne obale Vrbasa je već godinu dana u rukama komunista. Sada se na toj oblasti nalaze njihovi terenski delovi odnosno milicija. Južno od puta Banja Luka — Prnjavor nalaze se naši delovi koji drže front prema severu.

Moja je odluka, iz ove oblasti na kojoj se danas nalazimo, čim pristignu bolnice, — preduzeti marš opštim pravcem: s. Trstenci — r. Lepenica — pa duž desne obale Vrbasa izbiti u oblast Klašnice odakle ćemo se baciti u planinske prostorije južno ili jugozapadno od Banjaluke. Prema stvarnim prilikama ili prema razjašnjenju situacije koje u putu treba da dobijemo rešiću da se prebacim na levu obalu Vrbasa na mostu kod Klašnice i odatle da prodirem u pravcu jugozapada ili da se bacim pravo na jug u oblast Srednjebosanskog korpusa majora Lazara Tešanovića.6 Štab majora Tešanovića sada se nalazi u s. Opsječko — severno 15 kim od Kotor Varoši. Dan i čas pokreta odrediću naknadno.

NAREĐUJEM:

1.— Desna kolona: pukovnik Keserović: korpus Neška Nedića i Keserovića. Polazak sa mesta Torine u određeni čas pravcem: put duž desne obale Save sve do ušća reke Oso-vice, odatle skreće na s. Seferovac, dalje na južnu ivicu s. Nova Ves, dalje kosom Kruškovac na Steljačku Kosu — s. Dragojevići — s. Brđani, Rudine — severni deo s. Donja Le-penica — škola i crkva s. Lepenica — Mirkovica, naseobina Sitneš Trk — most na r. Povelić kod vodenice ispod Romića. Brda — s. Kumov Do s. Kamen — s. Petkovići — Radovača k 143 — Lipova Kosa 181 — s. Martinac — grebenom sve do-Makarevac k. 213 — dalje grebenom na Veliko Groblje pa preko potoka koji prolazi kroz selo Gumijera na Bijelića Glavu 272 — s. Bojići — s. Bundali pa preko r. Crkvine na Gravišlje i dalje Davidovića Brda k. 239.

Desna kolona od Romića Brda postaje srednja i postupak za propuštanje srednje kolone biće sledeći. Pukovnik Kesero-vić svoj čelni korpus uputiće na s. Kamen i Petkovići i tu sačekati. Srednja kolona postaje desna i sa svojim vozovima prolazi u pravcu Čardačišta, i kad se ona cela izduži zadnji korpus pukovnika Keserovića, koji je dotle štitio sa severne strane srednju kolonu sa vozovima, pridružuje se čelnom korpusu Keserovića.7

2.— Srednja kolona: komandant pukovnik Petar Simić.8 Sastav kolone: na čelu Avalski korpus, za njim Garda, zatim Vrhovna komanda, zatim svi vozovi bolnica i na začelju Po-savci Trebavskog korpusa. U određeni čas ova kolona polazi iz s. Trstenci pravcem: Vučija Jama k. 231 — Humka 289 — Visoka Obala 349 — Pasija Pravda 332 — Milankovića Raskršće 340 i odatle sve dolinom r. Lepenice obilazeći Sit-než Trk sa južne strane pa dalje preko mosta na r. Povelić koji se nalazi uzvodno jedan klm od pomenutog mosta na istoj reci preko koga prelazi desna kolona. Čim pređe r. Lepe-nicu ova kolona postaje desna kolona i produžuje pravcem: severni deo s. Selišta — preko Višića Polje — dalje na Car-dačište k. 124 dalje s. Nožičko — Brezovača 137 — raskrste kod crkve u s. Brđani i dalje krčanikom na s. Seškovci — s. Kriškovci —s. Papužani — s. Milosavci na s. Poljašani u blizini mosta na Vrbasu kod Klašnice, zadržavajući se pre s. Poljašana na poslednjim visovima.

3.— Leva kolona: Komandant potpukovnik Dragoslav Ra-rič. Sastav leve kolone: na čelu Tufegdžić, zatim Majevički korpus, na začelju korpus Smiljanića. Leva kolona polazi u određeni čas iz oblasti Kapetanovića Hrast pravcem: Gradina



4. — Radi smanjenja dubine srednje kolone đački odred pukovnika Paloševića ulazi u sastav kolone Keserovića.

5.— Prvi marševski cilj biće izbijanjem na liniju Sitneš Trk s. Srđevići. Sa ove linije ima da se preurede kolone s tim što će desna kolona pukovnika Keserovića postati srednja, a srednja kolona pukovnika Simića postati desna.9

6. — Opšte odredbe: Ovaj marš manevar u obliku kare ima da se izvrši tako da nigde u ovoj kan ne bude praznine. Zbog teškoća na koje će naići srednja kolona pukovnika Simića pretrpana vozovima, ova kolona će i služiti za merilo brzine pokreta i po njoj se imaju ravnati i ostale kolone.

Iz iskustva koje je pribavljeno o prolasku trupa Pavla Đurišića imamo sledeću pouku: komunisti, odnosno njihove manje grupe, na terenu zavlače se između kolona na manje praznine i odatle napadaju pojedine delove kolona. Važno je prema tome da brzina na maršu bude takva, da i zadnji mogu ići u redu bez trčanja. Voditi računa da su kolone dugačke i da se brzina kolona jako uvećava prema začelju. U koloni ne treba da bude šupljina nigde. Veze da se uspostavljaju duž puta kolona i levo i desno prema susednini kolonama. Na slučaj kakvoga prepada ima da vlada najveći red i svako mora da bude na svome mestu. Oni koji nisu borci zaustavljaju se na mestu u zaklone a borci otvaraju borbu i otvaraju put. Na svakom mestu zadržavanja, a isto tako i na prenoćištu, svaka grupa osigurava se u sve strane u obliku ježa stavljajući neboraoke delove u svoju sredinu. Sve stare-šine apsolutaio moraju biti na svojim mestima držeći svoje jedinice čvrsto u rukama.

Cela kolone obeležavaće svoja mesta u toku pokreta pa-lenjem vatri sa dimom, zašto naročito upotrebljavati mokru slamu, šašu i lišće.

Komandanti kolona zavljaće mi se radio stanicama svaka tri časa računajući od časa polaska. Na početku marša svoje radio stanice izbaciće na čela svojih kolona koje će se blagovremeno postaviti za rad i obaviti vezu u određeno vreme a za to vreme kolona će maršovati a radio stanica biti zaštićena. Posle toga stanica se opet približava čelu kolone i sprema za rad. Na maršu će se upotrebljavati skraćena šifra koja je propisana za brzi rad u operacijama. Komandanti kolona neka pošalju svoje šifrante kod potpukovnika Dušana Jova-novića u ovome štabu da bi se ova šifra potpuno utanačila. Na slučaj borbe obratiti pažnju na trošenje municije.

7.— Komandanti kolona će na osnovu ove moje zapovesti, izdati svoje zapovesti kojima moraju regulisati čelna, bočna i zaštitnička obezbeđenja kao i veze po dubini kolone kao i sa susedima.10

8.— Čuvati i staru zapovest O. Br. 331 od 16 o.m. Nare-diću, ako bude potrebno, da se po staroj zapovesti postupi, inače sada važi ova zapovest, te za njeno izvršenje učiniti sve pripreme.11

9.— Kolona pukovnika Sirnica prestavlja glavni objekat zaštite svih ostalih kolona, i ako borba počne ima celokupna borba da se vodi za zaštitu ove kolone. Da je tako učinjeno za vreme našeg pokreta dovde, nebi ovoliko čekali i diploma-tisali da spasimo naše bolnice, već bi bili na onome mestu gde bi nam bilo osigurana najbolja prilika za dalji rad.

10.— Ja ću biti u toku pokreta uvek kod srednje kolone, znači u prvoj fazi do reke Povelića u koloni pukovnika Si-mića, a u drugoj fazi u koloni pukovnika Keserovića.

M.P.12

Načelnik štaba Vrhovne komande,

Armiski đeneral,

Drag. M. Mihailović

.

izgleda da je 17 aprila bio na motajici.imas zelju da nesto kazes?
 
Poslednja izmena:

Back
Top