Kafić Dobro jutro, dobar dan, laku noć i dobrodošli vol 10

Dobar dan
Ustala sam odavno, ali sam tek sad legla
Nešto se osećam iscrpljeno i u energetskom minusu, ništa mi se ne da da radim. Stomak me ne boli srećom.
Potreban mi je odmor ko leb.
Ovo izvođenje velikog psa je najgora obaveza od svih, kakvi sudovi, kakvo čišćenje. Poslednji atom snage izgubim na hebeno pseto. Čekam da on bude sasvim dobro i preuzme ga skroz.
Uopšte se ne čudim što sam sredila liniju, s obzirom na to da sam stalno bila na nogama i u pokretu. A i radila sam puno sa sve koronom. Nemam više neke nus pojave od bolesti, ali osećam strašan zamor materijala. Imam utisak da ću još malo da smršam a ne znam odakle mi ta ideja, nego se tako osećam, isceđeno.
Inače čujem da će biti sneg u utorak, vreme je odvratno komplet, zima traje već 7. mesec budibogsnama.
 
Napolju duva severac u aprilu, mnogo je hladno. Bila sam da vodim pseto napolje jer je povratio. Veselo sa njima, svaki dan neka igranka. Matori su već, na žalost.
Raširila sam veš i oprala nešto na ruke, nikad se oprati koliko toga se skupilo. Nemam gde više da kačim. Spremila sam ručak i sad sam legla da se odmaram. Boleo me je stomak ponovo, pa sam popila febricet, to mi je jedino ostalo u kući za te svrhe.
Moram još malo da budem jaka kako znam i umem. Mogu samo da kažem da mi je ovih mesec dana bio jedan od najstrašnijih stresova u životu.
Svi se još oporavljamo, ali smo bar nas dve juče malo stvari dovele u red. Imam još skoro punu korpu veša. Sad me stomak srećom ne boli, a popila sam i kafu.
Pustila sam malo muziku, da se i ja odmorim malo. Bar sam kosu skinula sa dnevnog reda, da sutra ne idem ko iz groba da sam ustala, mada moram pod hitno da se farbam i kupim preparate za oporavak kose.
Sutra ne znam šta da obučem, ne nosi mi se moja medved kombinacija, koja je lepa ali mi je dosadila, a biće hladno za haljinu. Idem kolima, ali svejedno, moram da se čuvam. Nema mi svrhe ni da se šminkam kad sam pod maskom.
A i ja pravim događaj od toga, kao da je ne znam šta. Ionako tamo nema nikog. Ali ja to volim zbog sebe. Obući ću sako i suknju i čizme, rešila sam. Da bar izgledam kao čovek kad se tako ne osećam. A kosu, nešto ću već namestiti nekako. Taman da stavim novi parfem, onaj deluxe, a u kolima ću pustiti grejanje, preživeću. Hoću da budem lepa i poslovna.
 
Sad sam večerala i sad malo povratih snagu. Nas dvoje smo proveli jedno 40 minuta u maženju pa mi je endorfin skočio, a energija se srozala. Pa sam navalila na sendviče i plazmu ko da mi je poslednje. Nisam više toliko očajna što ću u kanc, taman da uzmem poklone koji me čekaju od Nove godine i popijem jednu onu našu kafu, sredim sto i papire, ostavim šta treba, a možda dobijem i paketić. Ako mi ostane koji dinar možda svratim u rogenart po brioš sa vanilom i suvim grožđrm, ili nešto tako lepo. Muž je naravno zadremao, nas dve smo stukle mlevenu plazmu, a ova dva psa su se konačno smirila.
Ne smem da pijem kafu opet iako bi mi legla ko višnja na kolač 🍰 ali eto ne znam.
Tek sam sad dočekala malo uživanja.
Sad bih dremnula i ja ko detence, ali nemam gde, on spava u mom krevetu, a ovaj drugi je natrpan stvarima i jastucima, tek predstoji sređivanje do kraja.
Za sad se zadovoljavam što sam se najela tako divno i ništa me ne boli, još da vidim sa njim da on izvede kuče, to bi mi dosta značilo.
Mislim se još oko nesa, pri kraju mi je, sad niko neće ići dalje, treba da ostavim za ujutru dok ćerka ne kupi.
Treba i spisak da napravim za sutra, da vidim ostaje li šta sem onog mog štekića, da se častim nečim u pekari.
 
Dobar dan devojke
Bila odnela papire, jedva našla da se parkiram
Sad uhvatila ritam i imam mnogo posla, ali ću dao Bog popodne da se odmorim.
Sutra ne radim, imam neke privatne obaveze.
I vreme se malo prolepšalo, a mene stomak ne boli.
Nisam išla u pekaru, nisam imala kad, ali sam se baš lepo sredila, iako u kancelariji nema baš nikog. Cela kuća miriše na parfem, stavila sam Jour, nisam htela da ulazim kod ćerke da stavim Libre. Pita ona koji ti je to parfem, baš je lep. I kosa mi miriše i baš uživam.
Konačno se bolje osećam, a sutra kad legnu parice malo da se častimo sa nekim junk fudom.
Suknja mi u pojasu široka, sve pala na kukove.
Još ću iz ove korone izaći lepša :lol:
 
Lumune, kako ti je?
Malo je bolje Afro.Danas,posle 17 dana, sam malo ustala.Iako jos uvijek nemam snage i kasljem,nadam se da ide na bolje.Prekosutra cu na kontrolu,pa cemo vidjeti.
Samo mogu reci,ne ponovilo se.
Nadam se da ces ti uspjesno prebroditi terapiju i da ce proljece donijeti svima ljepse dane.
 
Dobro veče
On i dalje muku muči sa stomakom, muče ga gasovi i stomak iako pije probiotik
Otišla istresla poslednje pare za pršutu, kifle, litar jogurta i plazmu, i sutra do plate niks. Ćerka i ja imamo da biramo šta ćemo večerati, ali on ne sme ništa od toga.
Ja sam već gladna, idem da pečem sebi pogačice, imaću i za ujutru.
Molim se Bogu da on ozdravi kompletno i sredi mu se i stomak i sve, i prođe ga umor, i vrati mi se u normalu što pre.
 
Dobro veče
On i dalje muku muči sa stomakom, muče ga gasovi i stomak iako pije probiotik
Otišla istresla poslednje pare za pršutu, kifle, litar jogurta i plazmu, i sutra do plate niks. Ćerka i ja imamo da biramo šta ćemo večerati, ali on ne sme ništa od toga.
Ja sam već gladna, idem da pečem sebi pogačice, imaću i za ujutru.
Molim se Bogu da on ozdravi kompletno i sredi mu se i stomak i sve, i prođe ga umor, i vrati mi se u normalu što pre.
Sporo će da to ide, antibiotici su ga uništili. Treba sad da pazi da ne dobije kojekakve bakterijske infekcije, ešerihijum kandidu...
 
Molim se Bogu da neće, mislim nema razloga. Stvarno nam oporavak ide jako teško i sporo, ćerka je hvala Bogu fit 💖 ali nas dvoje smo još onako. Ajd ja i nekako, bolje sam sa psihom dosta i danas nije bilo bolova, ali on mi je još rovit.
Sutra čim bude plata pravac u nabavku hrane za njega i po nove zalihe vitamina.
Vi ne možete da zamislite koliko ova korona košta ako hoćeš i ikako možeš da prezdraviš što brže i lakše. Sad će neko pomisliti kako mnogo zarađujemo, ali smo se zapravo pozajmili i pisali čekove. I opet je mnogo para. Sramota me da pišem jer znam da ljudi imaju malo. Nije ko moja koleginica 1.000 evra, ali je na nivou jedne nečije plate kad se računa odbitak od plate na ime bolovanja.
Ali kažem sebi hvala Bogu 💖 💖 💖
I imamo dovoljno i imamo od koga da zajmimo i imamo čekove, hvala Bogu 💖 💖 💖 s pravom sam svesna za šta radim, i onda mi nije teško ni da ostanem duže ko danas, ni da se uključim sa odmora ako mora. Ne bi trebalo, ali i oni su za mene više puta učinili dovoljno, treba to ceniti.
 
Ovde kod mene u kraju ništa humano nema da se kupi, a ništa humano mi nije blizu. Ajd ovaj Maksi i nije tako loš, ali ove dve prodavnice ovde, to mi je što mi je. Kad imam sreće da za praznike sve nađem kod nas, srećna sam. A ja nemam toliko vremena da idem po Brdu, vikendom pokušavam da se odmorim, a i to mi ne ide jer uvek mora i ručak i veš i kupatilo minimum, i tako stalno.
Godinu dana ne izlazim iz kuhinje.
I nije to ni problem, ali sam ja žena skoro stalno umorna od posla, briga i stresova od budala (vodovod, grejanje, notar, komšije, nastavi po želji...)
 

Back
Top