Dobre žene

euridika

Ističe se
Poruka
2.608
Prateći teme po forumu iznenadila sam se koliko se neuviđavno ponašam prema svom dragom samim tim što ne brinem o tome šta je najbolje za njega- uvek se rukovodim time da nije malouman, ne pokušavam suptilnim znacima da mu pokažem da mislim da nešto nije u redu ili da se sa nečim ne slažem- nije da razbijam posuđe i urlam , ali jasno, glasno i bez uvijanja kažem šta imam, sve mislim da dokle god ne kažem, on ne može znati, nije baš radio na razvijanju svojih medijumskih sposobnosti. Isto očekujem i od njega. Ne mislim da je moje da mu brojim pića,kafe, pravim režim ishrane, ali ću ga podržati kad sam reši da menja navike, ako reši. Glupo mi je da padam u nesvest od oduševljenja za svaku sitnicu, ali prokomentarišem kad god sam naročito ponosna ili pozitivno iznenađena.
E sad, ne mali broj žena sa foruma koje, kako sam razumela, iza sebe imaju značajan bračni staž rukovodi se drugačijim principima, na obostranu radost.
Kako vi "brinete" ili ne o svom partneru, pretpostavlja se da smo sa ljudima koje volimo i koji su nam vrlo važni?
 
..niti je malouman niti je maloletan..ne odluchujem za njega, ne bavim se ucenjivanjem, prisilom ili ultimatumima..
..to shto josh uvek pashemo jedno uz drugo je verovatno neki dokaz da rastemo jedno uz drugo, svesno ili podsvesno - isto mu dodje..
..niti se osecam ukalupljeno, niti kalupim njega..

..nikad nije iskljucheno da "razrastemo" jedno od drugog, mada mislim da je cheshce da neko stisnut u pravila dodje do granice iskliznuca iz tog stiska i bude lansiran nepovratno daleko..
 
Normalno. I najsrecnija si zena i sve je do moga...cvetaju ruze, leptirici lete, idila i harmonija... lol
Nisam najsrećnija žena, mislim da ne postoji mogućnost komparacije sa drugima u tom smislu. Ali, osećam se dobro u svom životu.
Pitanje nije postavljeno da bi se pravila paralela srećnih, presrećnih i još srećnijih, već zaista ranije nisam bila u direktnom kontaktu sa ženama koje na taj način brinu o muževima, mada se tu pre radi o tome da ni moje bliske prijateljice ne razmišljaju na taj način, a sa ostalima nisam ćaskala na tu temu. Kao u slučaju razdvojenih finansija. Ljudi imaju začuđujuće logične razloge za takvo ponašanje, pa ono ipak nije najbolje rešenje za nas.
 
Prateći teme po forumu iznenadila sam se koliko se neuviđavno ponašam prema svom dragom samim tim što ne brinem o tome šta je najbolje za njega- uvek se rukovodim time da nije malouman, ne pokušavam suptilnim znacima da mu pokažem da mislim da nešto nije u redu ili da se sa nečim ne slažem- nije da razbijam posuđe i urlam , ali jasno, glasno i bez uvijanja kažem šta imam, sve mislim da dokle god ne kažem, on ne može znati, nije baš radio na razvijanju svojih medijumskih sposobnosti. Isto očekujem i od njega. Ne mislim da je moje da mu brojim pića,kafe, pravim režim ishrane, ali ću ga podržati kad sam reši da menja navike, ako reši. Glupo mi je da padam u nesvest od oduševljenja za svaku sitnicu, ali prokomentarišem kad god sam naročito ponosna ili pozitivno iznenađena.
E sad, ne mali broj žena sa foruma koje, kako sam razumela, iza sebe imaju značajan bračni staž rukovodi se drugačijim principima, na obostranu radost.
Kako vi "brinete" ili ne o svom partneru, pretpostavlja se da smo sa ljudima koje volimo i koji su nam vrlo važni?

Ne razumem,pa ako kažeš jasno i glasno šta misliš,zar i to nije vođenje brige.Nije ti svejedno kada ga npr.boli želudac od previše kafe,ili se nezdravo hrani,možda je premršav ili gojazan....Ili bi ćutala i čekala da nauči na sopstvenoj koži i kasno shvati ono što ti već znaš? Viđala sam porodice u kojima se ćutalo,svi su se pravili da problemi ne postoje,jer im je tako bilo lakše.Po mom mišljenju to nije zdrava porodica.

Stalo mi je da mi deca steknu zdrave životne navike,učim ih i vodim računa o tome.Neko nauči u primarnoj porodici,neko kasnije(na tuđim ili svojim greškama),a neko nikada.

Mislim da treba uzeti u obzir da nismo svi isti,možda te što brinu i treba da brinu,dok one koje ne brinu,u stvari nemaju zbog čega da brinu? Kao što nisu sve žene iste,tako nisu ni muškarci.Ima pijanaca,(lančanih) pušača,preterano gojaznih koji ne vode računa o ishrani,obolelih od dijabetesa koji vole da jedu slatkiše...itd.Ne bih ih sve nazvala maloumnima,onda bi velika većina bila maloumna...
 
Ne razumem,pa ako kažeš jasno i glasno šta misliš,zar i to nije vođenje brige.Nije ti svejedno kada ga npr.boli želudac od previše kafe,ili se nezdravo hrani,možda je premršav ili gojazan....Ili bi ćutala i čekala da nauči na sopstvenoj koži i kasno shvati ono što ti već znaš? Viđala sam porodice u kojima se ćutalo,svi su se pravili da problemi ne postoje,jer im je tako bilo lakše.Po mom mišljenju to nije zdrava porodica.

Stalo mi je da mi deca steknu zdrave životne navike,učim ih i vodim računa o tome.Neko nauči u primarnoj porodici,neko kasnije(na tuđim ili svojim greškama),a neko nikada.

Mislim da treba uzeti u obzir da nismo svi isti,možda te što brinu i treba da brinu,dok one koje ne brinu,u stvari nemaju zbog čega da brinu? Kao što nisu sve žene iste,tako nisu ni muškarci.Ima pijanaca,(lančanih) pušača,preterano gojaznih koji ne vode računa o ishrani,obolelih od dijabetesa koji vole da jedu slatkiše...itd.Ne bih ih sve nazvala maloumnima,onda bi velika većina bila maloumna...

Objasnila sam u jednom od odgovora da me interesuje način na koji druge žene razmišljaju, bez kvalifikacija ili osude. Moje "neuviđavno" treba shvatiti vrlo uslovno, zato što je za mene osnova brige za odraslu osobu utemeljena na poštovanju odluka koje ta odrasla osoba donese. Sama činjenica da je on neko sa kim sa odabrala da gradim porodicu meni znači da ga smatram sposobnim i merodavnim za donošenje životnih odluka. Bilo bi mi uvredljivo da umesto njega donosim odluke tog tipa, kao i da ih on donosi umesto mene, zato što nismo maoumni. To ne znači da smatram maloumnim ljude koji se drugačije osećaju i ponašaju. Baš zato što smo različiti prijaju nam i potrebne su nam različite stvari.
Da i meni je važno da se deca zdravo hrane, da steknu zdrave životne navike. Naša porodica nije od tih u kojima se ćuti, ali što se tiče primera sa bolom u želudcu i preteranim konzumiranjem kafe iako ga istinski volim i brinem za njega, ne mislim da sam i njemu mama pa da ja to treba da rešavam. Ako je njemu u redu da dovede sebe u stanje u kome mu nije dobro zato što mu je lepo da popije još 5 kafa, OK. Žao mi je, ali to je ono što je izabrao. Međutim, situacija je hipotetička zato što on nije čovek koji bi radio u korist svoje štete.
 
Nek brine sam za sebe, brinut cemo se o djeci ako dodju.
Ako zaglibi u necemu, dat cu sve od sebe da ga iscupam.
I kad je bolestan, kuhat cu mu juhu.

haha...
e to ti je to

- - - - - - - - - -

a el si sigurna da neces da pljunesh u juhu ili chaj?

- - - - - - - - - -

a za postavljachicu, gde je taj laki hedonizam? ne vidi se bash neshto..
ah te reklamerke
 
Nisam za dirigovanje ali ni za svako na svoju stranu.
Ja sam za ohrabrivanje i upućenost jedno na drugo. Ne znam ko će mi skrenuti pažnju na nešto loše ili ohrabriti nešto dobro, ako ne on.

Pa napisala sam da jasno i glasno kažem šta mislim da nije u redu. Ali ne pokušavam ja to da rešim umesto njega, niti da ga dovedem u situaciju u kojoj bi ostao bez mogućnosti izbora.
Plastičan primer: ako mislim da se ulenjio skrenuću mu pažnju na to da je proredio treninge, i to je sve. Ako hoće, aktiviraće se, ako neće, ima pravo da mu se ne vežba.
 
Objasnila sam u jednom od odgovora da me interesuje način na koji druge žene razmišljaju, bez kvalifikacija ili osude. Moje "neuviđavno" treba shvatiti vrlo uslovno, zato što je za mene osnova brige za odraslu osobu utemeljena na poštovanju odluka koje ta odrasla osoba donese. Sama činjenica da je on neko sa kim sa odabrala da gradim porodicu meni znači da ga smatram sposobnim i merodavnim za donošenje životnih odluka. Bilo bi mi uvredljivo da umesto njega donosim odluke tog tipa, kao i da ih on donosi umesto mene, zato što nismo maoumni. To ne znači da smatram maloumnim ljude koji se drugačije osećaju i ponašaju. Baš zato što smo različiti prijaju nam i potrebne su nam različite stvari.
Da i meni je važno da se deca zdravo hrane, da steknu zdrave životne navike. Naša porodica nije od tih u kojima se ćuti, ali što se tiče primera sa bolom u želudcu i preteranim konzumiranjem kafe iako ga istinski volim i brinem za njega, ne mislim da sam i njemu mama pa da ja to treba da rešavam. Ako je njemu u redu da dovede sebe u stanje u kome mu nije dobro zato što mu je lepo da popije još 5 kafa, OK. Žao mi je, ali to je ono što je izabrao. Međutim, situacija je hipotetička zato što on nije čovek koji bi radio u korist svoje štete.
Sada razumem,tvoj muž je "pametan i sposoban za donošenje životnih odluka",a od onih žena o kojima si pisala nije takav,a time verovatno ni one,jer nisu umele da izaberu boljeg.

P.S.Nemam pojma o kakvim se to primerima ponašanja radi,i gde je to moglo da se pročita.Samo pišem na osnovu tvojih postova.
 
Pa napisala sam da jasno i glasno kažem šta mislim da nije u redu. Ali ne pokušavam ja to da rešim umesto njega, niti da ga dovedem u situaciju u kojoj bi ostao bez mogućnosti izbora.
Plastičan primer: ako mislim da se ulenjio skrenuću mu pažnju na to da je proredio treninge, i to je sve. Ako hoće, aktiviraće se, ako neće, ima pravo da mu se ne vežba.
Šta misliš da druge žene rade drugačije? Recimo kada je taj primjer u pitanju. To su stvari koje ne možeš mnogo ni da promijeniš, ako bi to pomenula, skrenula pažnju, to jeste aktovna briga.
 
@emocija

Ne, ja ga smatram merodavnim. Materinski sam nastrojena prema deci.
Ali, da ne bude zabune, daću ti primer, po meni roditeljske brige izmađu supružnika ( i ponavljam, ne mislim da je pogrešno, to samo nije nešto što meni prija): Proletos smo se videli sa prijateljima na večeri, opuštena varijanta. Žena je nosila suknju i baletanke, a njen muž je smatro da je bez veze što je pošla bez čarapa zato što je prohladno. Neosporno je da on brine za nju, ali ona je odrasla i valjda i sama zna da li joj je hladno ili nije?
 
Poslednja izmena:
Šta misliš da druge žene rade drugačije? Recimo kada je taj primjer u pitanju. To su stvari koje ne možeš mnogo ni da promijeniš, ako bi to pomenula, skrenula pažnju, to jeste aktovna briga.

Ja i pitam šta druge žene rade drugačije. Na jednoj od tema žene su se zdušno složile kako je potrebno aktivno suzbijati muževljeve loše navike- poput " ograničavanja pića". Neman pojma kako se to radi, a iz njihovih komentara ne bih rekla da su kontrol manijaci, zato i pitam.
 
Ne, ja ga smatram merodavnim. Materinski sam nastrojena prema deci.
Ali, da ne bude zabune, daću ti primer, po meni roditeljske brige izmađu supružnika ( i ponavljam, ne mislim da je pogrešno, to samo nije nešto što meni prija): Proletos smo se videli sa prijateljima na večeri, opuštena varijanta. Žena je nosila suknju i baletanke, a njen muž je smatro da je bez veze što je pošla bez čarapa zato što je prohladno. Neosporno je da on brine za nju, ali ona je odrasla i valjda i sama zna da li joj je hladno ili nije?

U uvodnom postu si pisala o"brojanju pića,kafe, pravljenju režima ishrane",što je sasvim druga priča od ovoga što si sada navela.
 
U uvodnom postu si pisala o"brojanju pića,kafe, pravljenju režima ishrane",što je sasvim druga priča od ovoga što si sada navela.

To je samo beskrajno pojednostavljen primer. Ali kao ono o čemu si pisala sa kafom, meni je očekivano da sam zna da li mu nešto prija ili ne... i da mazohistički nastavi da loče kafu i pije ranisane (moj tata ih pije) ne mislim da je u redu da ga opominjem, preslišavam ili preduzimam bilo šta da bi smanjio broj popijenih kafa. A ako i kad sam reši, zdušno ću ga podržati, u meri da možemo i zajedno da ne pijemo kafu ako će mu tako biti lakše.
 
Nek brine sam za sebe, brinut cemo se o djeci ako dodju.
Ako zaglibi u necemu, dat cu sve od sebe da ga iscupam.
I kad je bolestan, kuhat cu mu juhu.
Jututunska juhahaha
U kraljevstvu Jutututu
kralj trinesti Balakaha
obećao svom narodu
da će dati juhahaha (ustav).

Samo neka budu verni,
nek vojuju o svom kruhu,
neka ćute i nek žmure,
nek plaćaju juhuhuhu (porez).

Poslušni su Jututunci,
plaćali su juhuhuhu,
ćutali su, žmurili su,
vojevali o svom kruhu.

A prolećem svakog goda
popne s' na breg Balakaha,
pa poviče gromoglasno:
Dobićete juhahaha!

U kralja su jake prsi,
grlat li je Balakaha,
Kad poviče, brda s' ore -
Juhahaha, haha, haha!

Svi se grotom smejat stanu,
sve se trese brat do brata,
a od smeha, teška smeha,
za trbuh se i kralj hvata.

A šta im je tako smešno?
Il' je smešan Balakaha?
Il' su smešni Jututunci?
Il' je smešno "juhahaha"?

Sve troje je dosta smešno,
ponajviše Balakaha,
kad ozbiljno, milostivo
progovori: Juhahaha!

Srećni su ti Jututunci,
srećan li je Balakaha,
kad ih tako razveseli
prazna rečca: Juhahaha!
 

Back
Top