Добра стара времена :)

Јако сам носталгична.
Али, мислим да је сваком време одрастања остало у сећању као ,,добро старо време''.
И да, било ми је дивно, али се не бих вратила да могу.
И опет се слажем са Катарином и Мушмулом, и то ми је лепо, у неким временима нисам их познавала..:)

А што се сликања мобилним у ВЦ - у тиче - није га било, не зато што смо ми били бољи, него зато што нисмо имали мобилне.
Наши дечаци су на патику лепили огледало па нам гледали под сукњу. И бушили рупе на женској свлачионици у сали за физичко. :)
Софија је окачила слику фотоапарата који у мом животу спада већ у ,,новије време''. Значи, не причамо о истим добрим старим временима, него свако о свом детињству или младости.
 
Жваке. z:)

530346_425889300815517_517420937_n.jpg
 
Ovo je bila moja iz mladosti
bazooka.jpg


I kupim je pre neki dan, posle 35 godina, al' nije to to: ona moja je bila veća, mekša, i večno sočna. A ova danas je mala, tvrda i smrdi na prašinu. Garantovano su je izvukli iz nekog šteka iz davnih sedamdesetih.

Bazooka...:zaljubljena:
Takodje bila moja omiljena. I tacno je da su te zvake danas tvrde i brzo izgube ukus. Kao i Cunga Lunga.
Mada volela sam i Centar Schok zvake. Uvek se iznenadis sadrzaju. :lol:
 
Bazooka...:zaljubljena:
Takodje bila moja omiljena. I tacno je da su te zvake danas tvrde i brzo izgube ukus. Kao i Cunga Lunga.
Mada volela sam i Centar Schok zvake. Uvek se iznenadis sadrzaju. :lol:


Bazooka je imala i strip na unutrašnjem papiriću. Samo ne mogu da se setim da li je taj strip mogao da se lizne i 'preslika' na kožu, kao mala tetovaža, ili je to bio neki drugi proizvod iz mladosti? Da li se vi sećate?
 
Bazooka nije imala strip na unutrasnjem papiricu. Mene su zivcirali ti jeftini papirici. Cede ti se sline, a ne mozes da odvijes papiric jednim potezom, jer se sa strane zalepio za zvaku. Pa onda sav nervozan uklanjas ostatke papirica, posto si suvise probirljiv da bi zvakao i papir.
I gumi cigare su bile aktuelne. Redovno me podmićivao tetak. :mrgreen:

bubble_gum_cigarettes.jpg
 
Poslednja izmena:
Iz ove perspektive gledano i potpuno objektivno,rado bih se vratila u ta dobra,stara vremena...ono čega se sećam je da sam sam kao klinka,leti tokom raspusta mogla da kao Tom Sojer i Hak zujim po okolini moga malog grada,na biciklu sa drustvom,pa na Breg(Vršački)...pa milina,nema manijaka,ludaka,pedofila,jer su svi bili tamo gde im je mesto...dodjem samo na rucak pa opet napolje...nije bio potreban mobilni jer su roditelji znali da nista ne moze loše da nam se desi...secam se da su svi dobijali stanove,kao vojna lica,ili stanove od firme ili stanove solidarnosti...secam se da sam kao devojka izlazila u normalno vreme,u bioskop,pa u neku diskoteku ili kafic do deset...secam se profesora u skoli koji su bili autoritet,postovani,neki manje neki vise omiljeni,ali su nas ucili i zivotu i lekcijama...secam se sportskog dana u skoli,radne akcije subotom kada čistimo oko skole i dobro se zezamo....secam se besplatnih sekcija :hor,dramska,folklor,fudbal,odbojka,kosarka...i da ne nabrajam..ako nekome ide neki predmet lose,drugari mu pokazu a nema privatnih,plaćenih casova...secam se letovanja po Hrvatskoj,Sloveniji,kampovanja,putovanja vozom,bezbednosti,sigurnosti...slavili smo slavu,islo se u crkvu....secam se da se kuce nisu zaključavale...secam se dolaska u Beograd,Studenjaka i tamo se takodje sobe nisu zaključavale....spavas i ne brines da ce neki ludak da dodje da te siluje....uvece sam se vraćala sama iz grada i nisam strepela od manijaka...znači:kada pogledam i detinjstvo,i srednju skolu i vreme studiranja,mogu reci da je sve lepo tada u zivotu bilo,jer smo bili BEZBEDNI...SIGURNI...crveni pasos je vredeo kao suvo zlato,putovalo se a nedostatak izbora razne odece dopunjavali smo kreativnošću...( a sada ni većeg izbora ni veće uniformisanosti)...bili smo postovani u svetu,zapravo smo bili preteča EU...sve je bilo super do 1991.g.kada je počeo taj usrani rat...e tada su na površinu izmileli svi ti bolesnici koji su bili u zatvorima,ludnicama....nama zapravo nedostaje ta sigurnost i bezbednost porodice,dece...da mogu slobodno da se igraju napolju bez nadzora,da mozete da ih pustite negde sa drustvom na koncert a da ih neko ne izbode zato sto nose sal crveno-beli i sl...a o drogi da i ne pričam....ne smeta nama ni komp,ni mobilni ni ostala tehnološka dostignuća,ona su tu samo da nam olaksaju zivot,komunikaciju....meni se sve to svidja ali mi samo nedostaje taj osecaj bezbednosti,da zivimo opusteno...
 
Bazooka nije imala strip na unutrasnjem papiricu. Mene su zivcirali ti jeftini papirici. Cede ti se sline, a ne mozes da odvijes papiric jednim potezom, jer se sa strane zalepio za zvaku. Pa onda sav nervozan uklanjas ostatke papirica, posto si suvise probirljiv da bi zvakao i papir.
I gumi cigare su bile aktuelne. Redovno me podmićivao tetak. :mrgreen:

bubble_gum_cigarettes.jpg

....i stim žvakama smo zezali stare dede i babe oni se palili da stvarno pušimo
ili smo mi bar mislili da oni misle....
 
Poslednja izmena:
Ај што сте их пушили (у ств. могли сте само да их пушите) него што сте пола хартије са тих Џвака појели јер није било шансе да се одмотају како ваља.
То је био тај ЈУС кекекеке, квалитет произ-г.г (голо гофно), дика и понос СОУР-а Џваке за пушење.
 
Пар непар и рестрикције су биле у једном кратком периоду после Титове смрти, тако да то и није неко мерило.

Било нас је који смо у Трст ишли не по фармерке, већ у српску цркву Светог Спиридона, и остале тршћанске културне и историјске знаменитости, којих није мало.
Али, слабо је то ко од Срба у она времена знао.

Вама је све у кратком периоду, све што није ваљало, па тако једно 70 година + од 1918. Шта је то, ништа, кратко време.
Није тачно да је мало Срба знало, а тад су Срби у Трсту били цењени, за разлику од периода кад се тамо настанио неки чудан свет са простора вам екс-ЈУ који су били и остали познати само по лоповлуку.
Иначе је и Св. Спиридон близу Понте Роса, и да су хтели, комунунисти нису могли у Трсту да је заобиЂу. А често и посете , ако нема комшије да их откуца кад се врате кући, јер су Ит. имали и тада двократно радно време...

А и Базука(Џо) и сада има исти укус, него се допадала деци. Бољих није било.
Прво је била класична црвена, која је и сада у продаји, био је стрип, а касније су били иновативни, и пустили у продају чак још једну врсту, од боровнице.
 
Poslednja izmena:
Па како да не, стигла им однекуд арома слична шећеруши-боровници, љубичаста; Кад се иплазиш некоме, ма нема, дотад невиђено..
У то време постојале су Џваке за пушење, Рондомент бомноне, јбте рондомент, Оџачар, 505 са цртом, жваке са циметом - јабуке и цимет, те су биле кул. Добро, био је Еурокрем, чипс је био стварно ебекеву најбољи и то наш, сад не ваља ништа.
И постојало је неколико увозних америчких производа 80-их, без лиценце: Џамбо блок, ЦеВе пост и оригинални амер. кикирики путер. И цена им је била сасвим пристојна. И Танго-ђус у кесици, где да заборавим (исто УС).
Ахаха и Копертон, уље за сунчање, оригинал, без лиценце, са етикетом куче скида купаћи малој девојчици. Легендаран.
То све урачунато у ћопавков кредит лол..
Жив царство смо куповали преко везе јер је била несташица чоколаде, биле неке усране шећерне табле.
Слала фамилија из дијаспоре чоколаде и Бруклин џваке од крушке, те су ми биле омиљене, изм. осталог и чарапе за баскет, нормалне чарапе за баскет нису умели да произведу у тој прдославији.
 
Poslednja izmena:
Ај што сте их пушили (у ств. могли сте само да их пушите) него што сте пола хартије са тих Џвака појели јер није било шансе да се одмотају како ваља.
То је био тај ЈУС кекекеке, квалитет произ-г.г (голо гофно), дика и понос СОУР-а Џваке за пушење.

Protrljao si zvaku medj dlanovima i spao papir. Mada to ne menja cinjenicu da su zvake bile tvrde i gumene - ukratko nikakve.

А и Базука(Џо) и сада има исти укус, него се допадала деци. Бољих није било.
Прво је била класична црвена, која је и сада у продаји, био је стрип, а касније су били иновативни, и пустили у продају чак још једну врсту, од боровнице.

Nzn da li si probao danasnju Bazooku, ali definitivno nema isti ukus, izgled (deblja, kraca zvaka i blago roza boje). Proizvodilo (nzn da li jos) ih je makedonsko preduzece AD Evropa (da li imaju licencu ne znam). Licencu je imalo dosta drugih proizvodjaca (Žito Slovenija...) i u gornjem levom uglu mogao se videti znak Šumi. Te i Toppsove su u moje vreme bile tanje, duze, sire, u levom gornjem uglu vidljiv je bio znak proizvodjaca i izgledale su ovako. Dok su bili stripovi bio je ovaj lik na kutiji bar, ako ne na embalazi zvake. KAd videh slicicu setih se da su kod nas bile veoma kratko vidjene.
Zvakali smo te duze, sire i bez stripova. A Bazooke s ukusom borovnice kod nas nije bilo. Ili je bilo, ali nisu bile aktuelne pa se ne secam.

Sastav original Bazooke je: sugar , Gum Base , Corn Syrup , Natural & Artificial Flavors , Citric Acid , Red 40 Lake , Red 40 , BHT
S obzirom da je ukus ove danasnje drugaciji, bas me zanima da li je isti sastav naveden na embalazi zvake.
Tacno je da se u mladjim godinama sve intenzivnije oseca, pa mozda je ta zvaka ista, samo smo se mi promenili i odrasli.

@tema
Inace najbolja su bila druzenja. Zajahas svoje biciklo (tada je bio Poni mrak) i krenes u potragu za frendovima da idete u skitnju, pa vas nema do kasno u noc, jer je bilo sasvim bezbedno. Nije bilo kao i u danasnje vreme da ga zoves na mobilni i ubedjujes ga pola sata da se skine s kompjutera i mrdne svoj dupenzi.
Pa krpanje gume na biciklu zakrpama i lepkom iz limene kutije. :lol:
Ekstra crtaci i izlezavanje na krevetu dok ih gledas i doruckujes. Razne zanimljive igre zbog kojih nismo hteli kuci.
Bilo je super. Ne bih menjala svoje detinjstvo ni za sta na svetu.
 
Мени ни овај садашњи ПЕЗ нема никакав укус, у поређењу са оним из детињства.
Обожавао сам ПЕЗ од грожђа и скорије, мада не и тако недавно, кад је почео винтаж Пез бомбоница и фигурица, постоје и колекционари истих, онда сам ја стално питао кад ће опет пез од грожђа. И, ето њега, нема појма то више са оним Пезом кад сам био мали :/
Па нисмо ми били ни екстра велики кад су почела Киндер јаја Не знам сад тачно, можда сам имао 14-15год кад куповао.
Куповао сам на киоску Базуку више пута у посл. годину дана; не знам састав, ма, ја вам кажем да је исто.
Мени су те жваке иначе боље и тако, што каже Хондурас, брашњаве и тврде од ових "модерних" са аспартамом.


Пони миди, макси и који је већ све био... сећам се, где год смо ишли носио сам и понику са собом, па нађем друштво које исто има бајсеве па се возимо до бесвести, идемо на пецање, откривамо околину. А после сам имао Томос колибри кеке, Цлатак је био. У налетима се присећам, па едитујем постове. Ево, сећам се УНИС-овог 10-брзинца, то је крш највећи икад направљен. Возио сам и њега и мрзео га из дна душе.

Тражио сам слику тробрзинца који је производио Партизан и нема тога ни на фоткама више.
Имао је банана седиште, па онда широк волан, као чопер. И он је био крш.
Најбољи бајсеви су били Рог-ови у то време, ко је имао био је закон.
Скејтови су се исто појавили у наше време. И они су стизали из Америке, углавном, а наши су правили 1 модел, неки пластични и обавезно је био у жутој боји. Нису набавили другу фарбу.
 
Poslednja izmena:
Ja baš i nemam pravo glasa ovde, jer sam dosta mlad, mada opet, odrastao sam pred kraj tih dobrih vremena. Tačnije, neko smatra da su se tad već uveliko završila, a nekome su se završavala. Ali to nije bitno.

Igrali smo se tata-rata, to je kao modernija verzija indijanaca i kauboja. Imali smo drvene puške i pištolje, oni bogatiji su imali plastične puške na kuglice (bez kuglica, naravno), i sakrivali bi se po žbunju i kanalima. Počinjali bi oko 9-10 ujutru, a završavali kasno uveče. Uf, tu su padale batine od roditelja kao kiša što smo ceo dan na ulici.
Kad bi odmarali, gledali bi Kornjače ili Rendžere, obično na TV-u, a kada ih nije bilo, puštali bi VHS kasete.
Sećam se da sam CD video prvi put kod drugara na rođendanu, bio je to neki miks, i vrteo se u onom kasetofonu sa CD plejerom.
Muziku smo slušali preko kaseta, mada nismo nešto posebno ni bili zainteresovani za nju, jer nam ukus još nije bio razvijen. Prva kaseta, koju imam i dan danas, je od Željka Joksimovića, album se valjda zove "Vreteno".
Svi smo trenirali fudbal, i posle treninga smo dobijali punu kofu soka, mada mu se imena ne sećam. Znam da je prah bio u maloj kesici, i razmućivao se u vodi.
Trkali smo se biciklovima. Uvek je bio foto-finiš, a sa druge strane je bilo onih povređenih i krvavih zbog pada sa bicikla.
Igrali smo se LEGO kockama (ja se i dan danas igram njima).

Danas, kao odrasli, idemo u srednju, neki na fakultet, sastajemo se ponekad, na rođendanima ili po kafićima. I dalje pričamo dogodovštine kad smo bili mali.
Kasete smo zamenili diskovima, ili svakojakim plejerima i modernim telefonima što peglaju i spremaju ručkove. Mada, moram priznati, dosta nas još uvek ceni kasete i ploče čak (!). Samo da se ogradim - pričam o mom društvu sa kojim sam odrastao, bilo nas je oko 20 u komšiluku.
Ne igramo se više kockama (osim mene, meni su i dalje nekako zanimljive), umesto toga cepamo drva, kosimo travu, čistimo sneg, ili spavamo.
VHS kasete nam skupljaju prašinu, tu su torenti, Jutub... A što se tiče programa koje pratimo, tu ću ostati nedorečen, jer su nam Kornjače i Rendžeri jedino zajedničko interesovanje što se toga tiče. Jedni prate fudbal, drugi kuvanje, treći nuklearnu fiziku.

Da završim - generalno gledano, nema više tih vremena koja su nekad bila, pa makar se to "nekad" odnosilo i na pre tri-četiri godine. Moja generacija se nekako izvukla, ali što više vremena prolazi, shvatam da se nismo održali. Svega se možemo samo sećati, i mislim da će sve na tome i ostati.
 
Па како да не, стигла им однекуд арома слична шећеруши-боровници, љубичаста; Кад се иплазиш некоме, ма нема, дотад невиђено..
У то време постојале су Џваке за пушење, Рондомент бомноне, јбте рондомент, Оџачар, 505 са цртом, жваке са циметом - јабуке и цимет, те су биле кул. Добро, био је Еурокрем, чипс је био стварно ебекеву најбољи и то наш, сад не ваља ништа.
И постојало је неколико увозних америчких производа 80-их, без лиценце: Џамбо блок, ЦеВе пост и оригинални амер. кикирики путер. И цена им је била сасвим пристојна. И Танго-ђус у кесици, где да заборавим (исто УС).
Ахаха и Копертон, уље за сунчање, оригинал, без лиценце, са етикетом куче скида купаћи малој девојчици. Легендаран.
То све урачунато у ћопавков кредит лол..
Жив царство смо куповали преко везе јер је била несташица чоколаде, биле неке усране шећерне табле.
Слала фамилија из дијаспоре чоколаде и Бруклин џваке од крушке, те су ми биле омиљене, изм. осталог и чарапе за баскет, нормалне чарапе за баскет нису умели да произведу у тој прдославији.

Јао, баш си ме утрефио!!!

Сећам се тог ЦЕ-ВЕ поста, сећам се да је било у кесицама, и да смо га сипали на длан и ткао јели, али шта је то у ствари било?
Тако смо јели и Танго и Фалворајд, али то су били сокови на рзамућивање, а шта је био Цевепост?
 
Јао, баш си ме утрефио!!!

Сећам се тог ЦЕ-ВЕ поста, сећам се да је било у кесицама, и да смо га сипали на длан и ткао јели, али шта је то у ствари било?
Тако смо јели и Танго и Фалворајд, али то су били сокови на рзамућивање, а шта је био Цевепост?

То смо се питале пре извесног времена, а види шта сам нашла!
http://en.wikipedia.org/wiki/C._W._Post
 
Od svih stvari koje smo imali i radili u ta dobra stara vremena meni je nasjladje i najdraze bilo putovati uz pomoc prsta.Lijepo stanes,pruzis rukicu i stignes gdje te volja,bez straha od bilo cega i koga.Mislim da je danas nemoguce imati takvu slobodu.Da li su tada auta vozile sve neke fine i dobre cike ili se ja nisam znala bojati,pojma nemam.Sve bombonice,sokice,poni bicikle i ostalo jos ponekad mogu negdje da vidim,bar na slici,ali taj osjecaj potpune slobode ne mogu da osjetim.
 

Back
Top