Đorđe Janković — lopata, san i pad

Pumpaj Dinstanović

Zaslužan član
Poruka
103.086
Do sada su rasprave o ovom pokojnom arheologu koji je vrlo nesrećno završio, ostavši bez posla na fakultetu, a posle i na vrlo tragičan način bez života, bile raštrkane mahom po različitim temama. Imali smo ne tako davno temu posvećenu njegovoj smrti, ali mislim da bi bilo malo degutantno otvarati čitavu raspravu tamo...zato, hajdemo to uraditi ovde.

Poruka sa druge teme, gde sam postavio neka od Jankovićevih razmišljanja u vezi arheoloških istraživanja o drevnim Slovenima i Ilirima:

0.jpg






14.jpg


Slika i napomena koje pominje, a koji se nalaze na drugim stranama knjige:



Karte koje se nalaze u prilogu na kraju Jankovićeve poslednje knjige.

Seoba Jafetovih potomaka iz Azije i stvaranje u Starčevu i Vinči prvih kultura drevnih Slovena:

karte Djordja.jpg


Diferencijacija na tri različite grupe slovenskih naroda između 2000. i 1000. godine pre naše ere:

karte2.jpg
 
Mislim na karte iz vremena Mihajla Vojislavljevica .

U romejskim pisanim izvorima počinju da se nalaze sintagme "Hrvati ili Srbi" u tom periodu, na osnovu čega on predviđa i političko jedinstvo Hrvata i Srba u tom periodu. Iako ostavlja kao mogućnost da se radilo samo o uticaj Srba nad Hrvatima, smatra prilično izvesnim da su Srbi i direktno vladali nad Hrvatima u dva različita navrata tokom XI stoleća.
 
U romejskim pisanim izvorima počinju da se nalaze sintagme "Hrvati ili Srbi" u tom periodu, na osnovu čega on predviđa i političko jedinstvo Hrvata i Srba u tom periodu. Iako ostavlja kao mogućnost da se radilo samo o uticaj Srba nad Hrvatima, smatra prilično izvesnim da su Srbi i direktno vladali nad Hrvatima u dva različita navrata tokom XI stoleća.

Mada njegove i granice "uze Srbije" prelaze neke Porfirogenitove granice iz DAI, pa sam se za to pitao,na osnovu cega je to bazirao... pretpostavljam arheologije.
 
Mada njegove i granice "uze Srbije" prelaze neke Porfirogenitove granice iz DAI, pa sam se za to pitao,na osnovu cega je to bazirao... pretpostavljam arheologije.

Do toga je došao tako što je počeo od cetinske kulture i razmatrao arheološki prostor kako kaže takozvanih Ilira. I onda pojedinim migracijama taj etnički prostor Srba se smanjuje; smanjuje se bugarskim i franačkim osvajanjima, kao i doseljavanjjem drugih etničkih skupina kao npr. Hrvata. I onda tako formira taj prostor; međe povlačeći svakim novim smanjivanjem.
 
Karte koje se nalaze u prilogu na kraju Jankovićeve poslednje knjige.
Има и његова карта са верзијом насељавања Славена али правцем од Чешке преко Коцељеве (Бургенланд) на Муру, Сутлом до Саве и Купе и даље у Босну и ка мору, а не Панонијом или долином Дунава ... иначе је Јанковић несумњиво Српски великан, зато је и прошао тако трагично, за вријеме рата био је у Книну, Лици и Грахову и Гламочу ... о томе дјелом говори и његова књига "Српске громиле".
 
Ja bih izdvojio vrlo važan zaključak iz Jankovićevog rada Neromanizovani Iliri i Sloveni iz 2012. godine
Pogledajte prilog 648740


Ne postoji arheologija o "Germanima" na zapadnom balkanu, niti postoje zapisi o Germanskom napustanju zapadnog Balkana. Dakle to su Izmisljotine. Naravno, nije to Jankovic izmislio, nego se drzi BB skole. Ta BB skola je virus u obrazovanju, i kako koja generacija dolazi, tako nastavljaju da lazu i varaju u svojim radovima.
 
Ne postoji arheologija o "Germanima" na zapadnom balkanu, niti postoje zapisi o Germanskom napustanju zapadnog Balkana. Dakle to su Izmisljotine. Naravno, nije to Jankovic izmislio, nego se drzi BB skole. Ta BB skola je virus u obrazovanju, i kako koja generacija dolazi, tako nastavljaju da lazu i varaju u svojim radovima.
Prica o Germanima je vezana za pricu o Gotima.
Kako da znamo da li su bili Germani? Imamo imena vladara, neka lice na germanska, neka na slovenska. Ali imamo prevod biblije koji je pisao Vulfila u IV veku. Neka me neko ispravi ali ja mislim da je to delo vrlo blisko germanskim jezicima.
Tako da nema sumnje da su germanska plemena migrirala i ostavila svoj trag u oblastima oko Crnog mora, na Balkanu i Italiji.
 
Prica o Germanima je vezana za pricu o Gotima.
Kako da znamo da li su bili Germani? Imamo imena vladara, neka lice na germanska, neka na slovenska. Ali imamo prevod biblije koji je pisao Vulfila u IV veku. Neka me neko ispravi ali ja mislim da je to delo vrlo blisko germanskim jezicima.
Tako da nema sumnje da su germanska plemena migrirala i ostavila svoj trag u oblastima oko Crnog mora, na Balkanu i Italiji.

Ulfila je odrasto u Becu takoreci (Transdanubia), a kasnije je radio i propovjedao u Srbiji (Mezija) kao misionar. Naravno da je u Austriji gdje je odrastao postojala njemacka kultura. Medjutim kod nas je kultura uvjek bila srpska. A te BB price o dolascima i odlascima Germana kao i Slavena su izmisljotine.
Dakle sto se Ulfile tice, to je kao danas da ode neki Bugarin u Washington, odraste tamo, govori engleski jezik, dodje u Makedoniju NATO zupu i napise na engleskom prevod spjeva o Marku Kraljevicu. I onda 2000 godina kasnije kazu kako je Makedonija bila engleska i kako su englezi dolazili i odlazili. Budalastine.
 
Ulfila je odrasto u Becu takoreci (Transdanubia), a kasnije je radio i propovjedao u Srbiji (Mezija) kao misionar. Naravno da je u Austriji gdje je odrastao postojala njemacka kultura. Medjutim kod nas je kultura uvjek bila srpska. A te BB price o dolascima i odlascima Germana kao i Slavena su izmisljotine.
Dakle sto se Ulfile tice, to je kao danas da ode neki Bugarin u Washington, odraste tamo, govori engleski jezik, dodje u Makedoniju NATO zupu i napise na engleskom prevod spjeva o Marku Kraljevicu. I onda 2000 godina kasnije kazu kako je Makedonija bila engleska i kako su englezi dolazili i odlazili. Budalastine.
 
У чланку (овдје) у којем се осврнуо на пет истражених утврђења који су датирани у времену VII.–X.вијека на стр. 331-332
У вези изложеног, постављају се и два важна задатка пред нашу националну археологију, проучавање континуитета и улоге Србије у Европи током VII–X столећа. Прво, објављена грађа доказује постојање српске државе од VII столећа, од цара Ираклија, како и пише цар Константин VII Порфирогенит, пошто је Градина на Јелици коришћена у VII–IX столећу, а запустела најкасније у раном X столећу, што је показао Д. Булић. Напомињем да се Јелица налазила на источној граници провинције Далмације, оне коју је цар Ираклије дао Србима.
Тај град је био део одбране државе у VII–VIII столећу, као и друга позната утврђења, а не некаква рушевина у којој су се крили њени становници, „нови варвари“.
Јесу ли Римљани („Романи“) учили „нове варваре“ како се спрема храна на огњишту или је реч о „старим варварима“, који су живели на Јелици у VI столећу?
Ово питање је за нашу и европску културу ваљда далеко важније од могућности настањивања на Јелици неке доведене или залутале Германке из Ита-лије. Пошто већ постоје добро исцртани профили са Градине на Јелици, неки искусан и пажљив археолог могао би издвојити затворене целине пажљивим ископавањем, како се то ради у свету, на пример Сауро Ђелики у Старом Бару. Треба, затим, установити уже датовање, везу са истовременим налазиштима, и нарочито сродност те грнчарије са оном из рановизантијског доба. Континуитет коришћења утврђења из рановизантијског доба можда постоји и у другим поменутим мес-тима, али није уочен. Другим речима, уместо погрешне уопштене пре-тпоставке о Словенима као освајачима рановизантијских утврђења, треба испитивати доказе о српском (словенском) настањивању неких од таквих места током VI–VII столећа и даље. То би вратило проуча-вање српске прошлости на прави пут.
Затим, имамо замак на Постењу, вероватно замак жупана Раса, са њиховим дворцем, можда најбоље сачуван у свом словенском све-ту из тог времена, а и у Европи, са породичним гробовима, преко пута најстарије словенске цркве која данас стоји. Каква прилика за укључивање у културне маршруте Европе и каква одговорност! Непо-стојање употребљивих извештаја и чланака о археолошким открићи-ма на Постењу показује некомпетентност досадашњих истраживача. Неопходна је ревизија претходних ископавања, почев од претпоста-вљених римских објеката, који то вероватно нису. Већина видљивих здања Постења припада IX–X, а никако IV–VI столећу, ту и јесте изузетност овог налазишта и сличност са Градином на Јелици.
Сам појам Раса, изведен из назива реке Рашке, у данашњим условима још није сагледив. Без обзира на смисао Раса и Рашке, велики значај овог налазишта лежи у чињеници да се ту налази замак са дворцем срп-ског жупана, једини познат и истраживан на тлу Републике Србије, а ту је негде била и саборна црква.
Јанковић примјећује да та открића, посебно локалитет Градине на Јелици (код Чачка) доказује постојање српске државе од VII.вијека, од цара Ираклија.

Да би "поентирао" на стр.333 примијетивши да археолошка открића
Наравно, опет се поставља питање континуитета, али због велике грађевинске делатности у IX и X столећу, вероватноћа да се ту нађу затворене целине из VII–VIII столећа мања је него на Јелици. Истраживач мора да схвати да ископава (значи, и уништава) наш (српски) најстарији познати замак и да веома пажљиво решава питања колико спратова има двор, хронологију, да ли постоји још једна придворска црква, да истражи гробове чланова владарске породице. Први пут постоји могућност истраживања гена српских владара из IX–X столећа и преко њих провера истинитости података у Летопису Попа Дукљанина о пореклу Немањића, с једне, и претпоставке да је Света Људмила Чешка била кћерка кнеза Мутимира, с друге стране.
Таквим приступом показали би да смо одговорно друштво, које ће свету приказати истину о нашем уделу у заједничком културном наслеђу, уместо већ досадног сталног понављања да смо пре Немањића били најзаосталији у југоисточној Европи, па зато и нема шта да се истражује, што је оправдање за уништавање нашег наслеђа из IX–X столећа. Дакле, замкови и тврђаве су докази, са дворцима и црквама, културне моћи српске државе пре Стефана Немање, поткрепљени делом крчага из Чечана и малим златним типаром кнеза Стројимира.
Проучавање тог наслеђа је велика одговорност за будуће истраживаче. Зато овај приказ треба схватити као апел да се изабере опоравак уместо даљег заостајања.
Ова случајна и за неке нежељена открића не уклапају се у Историју Срба Константина Јиречека (Беч 1911, Београд 1952) и значајно мењају претпоставке о примитивној култури Срба изнете у Историји српског народа 1 (Београд 1981,163–166).
Видели смо да су археолози, којима су омогућена истраживања, преузели исте ставове, уместо да историчарима и свима омогуће приступ веродостојно протумаченим археолошким изворима.
Код нас је уобичајено да историчар по образовању буде рецензент неке археолошке студије из области средњовековне археологије; може ли се замислити обрнут случај?
Услед непознавања археолошке литературе и долази до тако великих промашаја у тумачењима. Поред тога, још увек археолошку грађу старију од Немањића није пожељно повезивати са српским именом. Од личног труда зависи да ли ћемо нашу науку вратити на прави пут.
указују да је српска држава и култура прије Немањића, односно у означеном раздобљу VII–X. вијека била напреднија и развијенија него ли је то у дјелима Јиричека и неким касније приказано.
Још нешто занимљиво је примијетио, а то је да историчари себи дају улогу рецензента археолошких студија из области средњовековне археологије, што је на жалост тачно. И умјесто да археолошка открића користе како би склопили бољи мозаик те историјске епохе (а то наравно понекад захтијева ревизију или корекцију прихваћене историографије), бирају шта ће прихватити, одбацити или довести под сумњу, те и даље робују задатом калупу који је некад у супротности са новим археолошким открићима.
 
У чланку (овдје) у којем се осврнуо на пет истражених утврђења који су датирани у времену VII.–X.вијека на стр. 331-332 Јанковић примјећује да та открића, посебно локалитет Градине на Јелици (код Чачка) доказује постојање српске државе од VII.вијека, од цара Ираклија.

Да би "поентирао" на стр.333 примијетивши да археолошка открића указују да је српска држава и култура прије Немањића, односно у означеном раздобљу VII–X. вијека била напреднија и развијенија него ли је то у дјелима Јиричека и неким касније приказано.
Још нешто занимљиво је примијетио, а то је да историчари себи дају улогу рецензента археолошких студија из области средњовековне археологије, што је на жалост тачно. И умјесто да археолошка открића користе како би склопили бољи мозаик те историјске епохе (а то наравно понекад захтијева ревизију или корекцију прихваћене историографије), бирају шта ће прихватити, одбацити или довести под сумњу, те и даље робују задатом калупу који је некад у супротности са новим археолошким открићима.
Zanimljiv tekst, takođe iz 2012. godine.
Čini se da je stav Đorđa Jankovića da je bilo migracije Slovena na Balkan pre dolaska Srba, da Srbi dolaze u VII veku kako je napisao Porfirogenit, ali da ih dočekuju prijateljski raspoloženi neromanizovani Iliri koji sa Slovenima i Srbima dele slične kulturološke vrednosti.
I zato ga Kurta kritikuje, jer on smatra da migracija uopšte nije bilo.
Ali sa druge strane Janković potencira na kontinuitetu Ilira kao naroda, dok Kurta smatra da tog kontinuiteta nemože biti zato što su Iliri prošli kroz proces transformacije tokom vekova.
 
Zanimljiv tekst, takođe iz 2012. godine.
Čini se da je stav Đorđa Jankovića da je bilo migracije Slovena na Balkan pre dolaska Srba, da Srbi dolaze u VII veku kako je napisao Porfirogenit, ali da ih dočekuju prijateljski raspoloženi neromanizovani Iliri koji sa Slovenima i Srbima dele slične kulturološke vrednosti.
I zato ga Kurta kritikuje, jer on smatra da migracija uopšte nije bilo.
Ali sa druge strane Janković potencira na kontinuitetu Ilira kao naroda, dok Kurta smatra da tog kontinuiteta nemože biti zato što su Iliri prošli kroz proces transformacije tokom vekova.

Zar nije jos od Gromila tj. od devedesetih njegov stav bio da se seoba odvila ranije, tokom IV stoleca?
 
Zar nije jos od Gromila tj. od devedesetih njegov stav bio da se seoba odvila ranije, tokom IV stoleca?
Da. To je bilo 1998. godine. Međutim, 15. godina kasnije je promenio svoje stanovište koje je tada podrazumevalo da Sloveni asimiluju romanizovane Ilire. Kasnije je smatrao da u etnogenezi južnih Slovena neromanizovani Iliri imaju odlučujući udeo tako da sam podatak kada su Sloveni tačno došli nije od velikog značaja.
 
ПРОФ. ДР ЂОРЂЕ ЈАНКОВИЋ: КАО И СВИ ВИ И ЈА САМ УЧИО ОНУ ИСТОРИЈУ ДА СЛОВЕНИ ОВДЕ Д0ЛАЗЕ У ТЕК 7. ВЕКУ, А У СТВАРИ ОНИ СУ ОВДЕ АУТОХТОНИ

Промоција књиге 'Предање и историја цркве у Срба у светлу археологије''

 
ПРОФ. ДР ЂОРЂЕ ЈАНКОВИЋ: КАО И СВИ ВИ И ЈА САМ УЧИО ОНУ ИСТОРИЈУ ДА СЛОВЕНИ ОВДЕ Д0ЛАЗЕ У ТЕК 7. ВЕКУ, А У СТВАРИ ОНИ СУ ОВДЕ АУТОХТОНИ

Промоција књиге 'Предање и историја цркве у Срба у светлу археологије''

Izgleda da je Jankovic na kraju odustao od stava o migraciji:think:
 
Izgleda da je Jankovic na kraju odustao od stava o migraciji:think:

Pa pogledaj objave sa početka ove teme, kako sam je i otvorio. :D Tvrdio je da su pripadnici kultura Starčev, Vinče i Lepenskog Vira bili etnički Sloveni.

On je nešto najbliže (jedino?) novoromantičaru univerzitetskog kalibra. On nije iznosio svoje stavove javno, u naučnim radovima, ali ovako privatno jeste. Npr. na ispitu kada priča o arheologiji Ilira, studentu će usputno reći da su sve to naški. Teza o ranijoj seobi u IV stoleću nije bila toliko nekakva oformljena teza zasnovna na čvršćim činjenicma, koliko njegov pokušaj da se malo po malo guraju stvari u, kako da se izrazim, deretićevskom smeru. Suština te hipoteze nije bila u tome da se ona učvrsti, koliko da se neke granice, po pitanju guranja srpske istorije dublje u prošlost, malčice pomere. I onda ako uspe njihovo pomeranje, išlo bi se na guranje do sledeće tačke, mic po mic.

Njegov gubitak posla na fakultetu malčice je tu ubrzao stvari tj. otvorio prostor za slobodnije izražavanje po pitanju, kako da se izrazim, jeretičkih tvrdnji, a nadolazeća bolest samo je drastično ubrzala, nažalost dovela i do potpuno nekoherentne slike jer je ostavila nedoslednog čoveka koji naizgled brzopleto menja stavove i iznosi epohalne zaključke, a svoje ideje, koje je sumirao u toj knjizi o Crkvi i predanju, stigao je sažeti ali nažalost ne i uklopiti baš u formu naučnog rada. Mislim, da se razumemo, ta knjiga je prepuna, posebno u prvom delu (koje su s razlogom na Rastu cenzurisali u elektronskom izdanju, ostavljajući samo drugu polovinu i šire dostupno knjige besplatno na internetu) ono baš pravog fantaziranja bez neke realne osnove. To se najbolje možda može videti po primeru tobožnje karte iz vremena vlade kralja Mihaila Vojislavljevića iz druge polovine XI stoleća, iznad.

Svi stavovi onoga što zovemo Srpskom autohtonističkom školom mogu se nazreti (to je i meni promaklo, pa sam ranije imao dosta drugačije mišljenje o njemu) ponekad i makar između redova. Npr. čak i vezano za Etrurce, kojima se inače gotovo nikada nije bavio niti pominjao:

Језгро предања Далмације налази се између Зете и Крке, Конавала – Никшића и Ливна. То је оно подручје где је деловао Апостол Павле, где је Црква била најчвршћа, одакле се изгледа ширило ложење бадњака. Ту се на мраморима најчешће ликовно приказују две врсте порука, често на једном истом споменику. Покојник се приказује како предводи коло, понекад са својим умрлим дететом, или на коњу, у некој сцени, па и на јелену или како га светитељ води. Ту је реч о вези живих и умрлих, прецима и потомству кроз које се наставља живот. Неопходан обред је тризна, окупљање породице (заједнице) уз гозбу, а играно коло је као неки појас којим се покојни облачи пре изласка пред Бога. Ово предање може се повезати са надгробним споменицима древних Илира и Етрураца, а настанак му треба тражити можда негде на смени Енеолита и Бронзаног доба, пре најмање 3500 година.

Etruraca. Na jednom drugom mestu pominje zaveru oko stećaka da je tu kako se ne bi istraživali i poredili obredni običaji Srba i Etruraca. Vrlo kratko, ali se obrisi naziru jasno.

Janković bi trebalo da bude polazna tačka svim alternativcima, jer je on, kako da se izrazim, gotovo izolovana tačka zdravog razuma u čitavoj novoromantičarskoj zajednici. Razlika između njega i apsolutno svih ostalih je nebo i zemlja; niko mu doslovno ne može biti ni konkurencija, od Deretića i Olge do Šarića i Mitića. U tom smislu, on je akademik, tata-mata za sve njih; ne ispadaju ni kao otroci. Otprilike, slično kao i razlika između tebe i svih pristalica autohtonističkih interpretacija koji su ikada bili prisutni na forumu (od dvukeljica i Ahila do Srebrene i Mrkalja). :lol: S tim što bih ti ja dao u jednom aspektu jedan značajni plus u odnosu na Jankovića (pored, naravno, nekih očiglednih minusa) to što si vrlo nedvosmisleno daleko nepristrasniji od njega i manje u oblacima. Do te mere da se, zapravo, ne može uopšte ni reći da si novoromantičar, tako da je sa tog aspekta i komparacija nekorektna.
 
S tim što bih ti ja dao u jednom aspektu jedan značajni plus u odnosu na Jankovića (pored, naravno, nekih očiglednih minusa) to što si vrlo nedvosmisleno daleko nepristrasniji od njega i manje u oblacima. Do te mere da se, zapravo, ne može uopšte ni reći da si novoromantičar, tako da je sa tog aspekta i komparacija nekorektna.
Odakle ti ideja da mene poredis sa profesorom?
Kod Jankovica se jasno vidi evolucija u stavovima kao posledica sirenja znanja koje poseduje, rekao bih da je to sazrevanje jednog naucnika...
 
Odakle ti ideja da mene poredis sa profesorom?

Bahahahahahhha čuj, porediti sa profesorom. Ne znaš ti šta sve zapravo baulja univerzitetskim hodnicima, posebno u ova vremena. :tambalamba:

Poredio sam te zato što si mi pao na pamet. Štrčiš kao jedan izolovani tračak razuma u jednoj školi misli na ovom forumu...dobro, tu je bio i Momčilo, pristalica određenih kontroverznih ideja (čisto da ne ispadne da je sve ostalo baš jedno more nepreglednih nebuloza), ali pomalo tvrdoglav, a i ipak bez tvoje erudicije i otvorenosti.

Na pomalo sličan način, i Đorđe Janković je svojevremeno stajao kao jedno zrno bibera u moru...ne znam kako da se izrazim drugačije sem...potpunog ludila. Sa' će opet da me možda neki razapnu zato što razne krstim ludacima, no dobro. :rumenko::lol:

Kod Jankovica se jasno vidi evolucija u stavovima kao posledica sirenja znanja koje poseduje, rekao bih da je to sazrevanje jednog naucnika...

Nije baš sad to evolucija u smislu nekih novih saznanja, koliko sticanje hrabrosti, stvaranje okolnosti (nedostatak društvenog pritiska tj. apliciranje da se objavljuju naučni radovi i zadrži posao na fakultetu) i Smrti koja kuca na vratima.
 
Poslednja izmena:

Back
Top