Izgleda da je Jankovic na kraju odustao od stava o migraciji
Pa pogledaj objave sa početka ove teme, kako sam je i otvorio.

Tvrdio je da su pripadnici kultura Starčev, Vinče i Lepenskog Vira bili etnički Sloveni.
On je nešto najbliže (jedino?) novoromantičaru univerzitetskog kalibra. On nije iznosio svoje stavove javno, u naučnim radovima, ali ovako privatno jeste. Npr. na ispitu kada priča o arheologiji Ilira, studentu će usputno reći da su sve to naški. Teza o ranijoj seobi u IV stoleću nije bila toliko nekakva oformljena teza zasnovna na čvršćim činjenicma, koliko njegov pokušaj da se
malo po malo guraju stvari u, kako da se izrazim,
deretićevskom smeru. Suština te hipoteze nije bila u tome da se ona učvrsti, koliko da se neke
granice, po pitanju guranja srpske istorije dublje u prošlost, malčice pomere. I onda ako uspe njihovo pomeranje, išlo bi se na guranje do sledeće tačke, mic po mic.
Njegov gubitak posla na fakultetu malčice je tu ubrzao stvari tj. otvorio prostor za slobodnije izražavanje po pitanju, kako da se izrazim,
jeretičkih tvrdnji, a nadolazeća bolest samo je drastično ubrzala, nažalost dovela i do potpuno nekoherentne slike jer je ostavila nedoslednog čoveka koji naizgled brzopleto menja stavove i iznosi epohalne zaključke, a svoje ideje, koje je sumirao u toj knjizi o Crkvi i predanju, stigao je sažeti ali nažalost ne i uklopiti baš u formu naučnog rada. Mislim, da se razumemo, ta knjiga je prepuna, posebno u prvom delu (koje su s razlogom na Rastu cenzurisali u elektronskom izdanju, ostavljajući samo drugu polovinu i šire dostupno knjige besplatno na internetu) ono baš pravog fantaziranja bez neke realne osnove. To se najbolje možda može videti po primeru tobožnje karte iz vremena vlade kralja Mihaila Vojislavljevića iz druge polovine XI stoleća, iznad.
Svi stavovi onoga što zovemo Srpskom autohtonističkom školom mogu se nazreti (to je i meni promaklo, pa sam ranije imao dosta drugačije mišljenje o njemu) ponekad i makar između redova. Npr. čak i vezano za Etrurce, kojima se inače gotovo nikada nije bavio niti pominjao:
Језгро предања Далмације налази се између Зете и Крке, Конавала – Никшића и Ливна. То је оно подручје где је деловао Апостол Павле, где је Црква била најчвршћа, одакле се изгледа ширило ложење бадњака. Ту се на мраморима најчешће ликовно приказују две врсте порука, често на једном истом споменику. Покојник се приказује како предводи коло, понекад са својим умрлим дететом, или на коњу, у некој сцени, па и на јелену или како га светитељ води. Ту је реч о вези живих и умрлих, прецима и потомству кроз које се наставља живот. Неопходан обред је тризна, окупљање породице (заједнице) уз гозбу, а играно коло је као неки појас којим се покојни облачи пре изласка пред Бога. Ово предање може се повезати са надгробним споменицима древних Илира и Етрураца, а настанак му треба тражити можда негде на смени Енеолита и Бронзаног доба, пре најмање 3500 година.
Etruraca. Na jednom drugom mestu pominje zaveru oko stećaka da je tu kako se ne bi istraživali i poredili obredni običaji Srba i Etruraca. Vrlo kratko, ali se obrisi naziru jasno.
Janković bi trebalo da bude polazna tačka svim
alternativcima, jer je on, kako da se izrazim, gotovo izolovana tačka zdravog razuma u čitavoj novoromantičarskoj zajednici. Razlika između njega i apsolutno svih ostalih je nebo i zemlja; niko mu doslovno ne može biti ni konkurencija, od Deretića i Olge do Šarića i Mitića. U tom smislu, on je akademik, tata-mata za sve njih; ne ispadaju ni kao otroci. Otprilike, slično kao i razlika između tebe i svih pristalica autohtonističkih interpretacija koji su ikada bili prisutni na forumu (od dvukeljica i Ahila do Srebrene i Mrkalja).

S tim što bih ti ja dao u jednom aspektu jedan značajni plus u odnosu na Jankovića (pored, naravno, nekih očiglednih minusa) to što si vrlo nedvosmisleno daleko nepristrasniji od njega i manje u oblacima. Do te mere da se, zapravo, ne može uopšte ni reći da si novoromantičar, tako da je sa tog aspekta i komparacija nekorektna.