@Drizzt povremeni bol nakon operacije je moguc. Moguc je i konstantan mali bol ali da ne utice na kvalitet zivota. To mi je potvrdio i jedan od neurohirurga kod koga sam bio na pregledu(ni jedan od navedenih).
To je po meni prihvatljivo. Nije mi prihvatljivo da se budis ujutru ukocen, da ne mozes da se uspravis, savijes. Da ti noge trnu, da se bol spusta u noge, da osecas slabost.
Za sve te nedoumice najbolje da pitas neurohirurga(ili vise njih).. Oni to najbolje znaju a ne ljudi koji pametuju po forumima kao mi

. Dok ih ne pitas, to ti nece ni reci.
naravno
to se podrazumeva, ali bitno mi je i da sagledam komentare onih koji jesu bili na operaciji.
npr. supruga je ove godine isla na operaciju laserskog skidanja dioptrija. jeste obavila razgovor sa vise njih koji se time bave, ali sam proguglao i komentare onih koji su vec radili. ovde je situacija bila mnogo bolja po pitanju foruma i utisaka. i u ovom slucaju su npr. hrvati mnoooogo bolji, konkretniji, jasniji i mnogo manje se upustaju u prepirke (u istoj kolicini ispisanih postova, kod hrvata dobijes mnogo konkretnijih informacija bez da moras da skrolujes nalete prepirki u vezi sa upucenoscu u problematiku). kod nje je konacna odluka vrlo lako bila doneta. operacija odradjena, vracena joj diptrija na nulu a bila je katastrofa (cilindri itd...).
steta sto i za diskus herniju nije uznapredovalo i po pitanu operacija i po pitanju konkretnih postovanja iskustva i utisaka.
za bolove posle operacije jesma svestan da ih moze biti. ok, kod savica "se mogu voziti kola vec sledeci dan", ali cekam da ga nahvatam i da mu postavim jos par pitanja jer sma na prvom pregledu bio dosta neinformisan.
sada sam u guzvi sa poslom ali svakako planiram da odem i kod markovica i kod bar jos jednog na razgovor.
ok, do sada si mogao da skontas moj psihicki sklop. da sma ja imao probleme kao ti, posle par meseci bih vec jurio na operaciju

tebi skidam kapu na upornosi u pokusajiam da to resis bez operacije. slagao bih kada bih rekao da i ti nisi "jedna od bitnijih stavki" koje su uticale na moju odluku u vezi sa operacijom (naravno, kapiram/nadam se da ce se moji bolovi i neprijatnosti srediti uskoro, vec sada su bolovi minimalni, vise su povremene neprijatnosti na sta moja psiha nije navikla - navikao sma da uvke mogu konju rep discupam, da podignem bilo sta i hajd jesam u poslednjih 6 godina malo manje razgiban i mnogo manje bih mogao da pretrcim jer sam bio fizicki neaktivan). ali, sama svest da mnoge stvari ne mogu da uradim, to mi je psihicki mnogo gore. kako cerkici od tri godine da objasnim da cale ne moze da je podigne i zagrli kad je odvede u vrtic. jbga, podignem je, polako, kontrolisano, izgrlimo se i izljubimo i polako je spustim oslanjajuci se na dobru nogu. srecom pa sincic, sestogodisnjak, nije u tom fazonu, smao mi kaze da me posle posla i vrtica ceka da pikamo skylanderse posto to mogu i lezeci
