Dete u nama...

animazione3vw7.gif
 
Neko mi se obratio privatno,pitanjem "zasto skreces sa teme,lepo je napisala 'nova poznanstva' "?!!!?!!
Ne upamtih nik,pa da ne brljam,prepoznace se.
Najprije,nemam pojma o cemu se radi,vidim postoji tema "nova poznanstva",
nisam pisala na njoj.I kada i pisem na neku temu,ne moram slijepo slijediti
naslov,to ne radim ni na svojoj temi.
Zamolicu,sve primjedbe upucene meni,bez ustrucavanja napisite ovdje,u ovoj temi.
Kao i svako "dobro dijete',pretvaram ovu "svesku" u svastaru. ;)
Uzivajte pisuci sta vam padne na pamet. ;)
Pozdrav !
 
Nekada mi se učini da sam veće dete od sopstvene dece.Današnje vreme je mnoge stvari obuklo u pežorativne haljine.Ja uvek iznova mogu da odgledam Neven i Pipi ,sa istim žarom kao kada sam bila vrlo mlada.U prilog ovoj lepoj temi moja najveća junakinja



 
***

Plaha srna u ocima,ne plasi je,
nemirni vjetar u kosi,ne zadrzavaj ga,
cudljiva rijeka u srcu-ne muti je,
to sam ja,uvijek tu,ali nedodirljiva.

Sjaj mjeseca skrio se u moje oci
u mojoj kosi kriju se tamne noci,
a moje srce je putnik prostranstvima
kojima ti nikad neces proci.

Srnu,vjetar,rijeku-ne mozes zadrzati
mjesec ne mozes dohvatiti
niti tajanstvenu noc u dan pretvoriti
ne trudi se,zato,ni mene ne mozes razumjeti.
 
Nesrecan covek odrastao koji je ucutkao detinje svoje motivacije, usmerio se ka 'ozbiljnim' stvarima, dostignuca vredna svakog zrtvovanja, pa i sopstvenog unutarnjeg deteta, koje je nekad najvecu radost imalo u krugu svojih drugova malisana, i potpuno se radovalo zivotu kroz bezazlenu igru okruzeno ljubavlju svojih drugova.

Medjutim neko rece da ne mozes zauvek biti dete, moras upoznati surovu prirodu ove realnosti, moras ostaviti detinju tastinu, i pustiti se u trku za materijalnim dostignucima. Jer samo kad ispunis ocekivanja onih ljudi koji te okruzuju tek tada ces okusiti pravu srecu. I ne, uopste ne dopusta svom unutarnjem malisanu da kaze da je ono bez icega svega toga bilo potpuno srecno...

Pozdrav prijatelji!
 
*Mihal*:
Nesrecan covek odrastao koji je ucutkao detinje svoje motivacije, usmerio se ka 'ozbiljnim' stvarima, dostignuca vredna svakog zrtvovanja, pa i sopstvenog unutarnjeg deteta, koje je nekad najvecu radost imalo u krugu svojih drugova malisana, i potpuno se radovalo zivotu kroz bezazlenu igru okruzeno ljubavlju svojih drugova.

Medjutim neko rece da ne mozes zauvek biti dete, moras upoznati surovu prirodu ove realnosti, moras ostaviti detinju tastinu, i pustiti se u trku za materijalnim dostignucima. Jer samo kad ispunis ocekivanja onih ljudi koji te okruzuju tek tada ces okusiti pravu srecu. I ne, uopste ne dopusta svom unutarnjem malisanu da kaze da je ono bez icega svega toga bilo potpuno srecno...

Pozdrav prijatelji!

Pozdrav i Tebi !
"Koliko ljudi,toliko cudi"...kasno sam shvatila da ispunjavajuci ocekivanja drugih,
gubim sebe..a 'oni' su vjecno nezadovoljni...U sustini,svako zivi za sebe,tako da,ko previse daje,mnogo vise gubi.Materiju i sticemo i gubimo,relativna je ta 'sreca'.Zivot,tj.dusu ne mozemo vratiti nikad...nicim...
 
***

Tamo gdje zora dan grli
gdje se oblak iz sna budi
tamo gdje se vjetrovi na put spremaju-
tamo me povedi.
Tamo gdje mjesec spava
gdje zvijezde dvorac imaju
tamo gdje sunce s ruzama razgovara
gdje magla s drumom pregovara-
tamo me povedi.
Tamo gdje vjera s nevjerom druguje
gdje se sreca s tugom rukuje
tamo gdje osmjeh suzu miluje
gdje istina laz dodiruje-
tamo me povedi...
 

Back
Top