Dete u nama...

...а хоће пиво
martin%20a%20pivko.bmp
 
Dragi moj sine...
Zelim ti da budes srecan,siguran,mudar,
i da vodis lep zivot.
Ali,ne odmah.
Najpre se odvazi na pustolovine.
Zelim ti lepotu tisine,
velicanstvenost suncevog blistavila,
tajnovitost tmine,silinu ognja,
moc vode,bistrinu vazduha,mirnu snagu
zemlje,ljubav koja pociva u samim
temeljima svega sto postoji.
Zelim ti cudo zivota.
A sta ti najvise zelim?
Veru u sustinsku vrednost ljudske vrste,
ciji si,duso i ti izdanak.
Zelim ti ljubav.I romanticnu,da
Ali,isto tako, i ljubav dvaju bica koja
zajedno leze u mraku i razgovaraju o
proslim vremenima.Zelim ti decije rucice
koje se pruzaju prema tebi,i poljupce
lepljive od meda.
Macju glavicu.
Prijateljsko dahtanje psa.
Umirujuci dodir,pogled koji naglo
zablista,zvuk kljuca u vratima....
 
..........................................................

Kada sam dosao na ovaj svet
to je bilo kao zmajev let,
i sve bih rado prosao opet,
ponovio svaki pogresan pokret.

......................................................
......................................................
...........................................................

:(
 
Ovo dijete nocas je previse mahalo prstima svrljajuci nerazumljive linije zamisljene "magicne formule za 'osmjeh'.Umorno je od svrljanja,'formulu' nije pronaslo,i demonstrativno odlazi u surovi svijet odraslih,da listajuci njihove 'formule',pokusa sloziti prosute puzzle...ako baba-roga nije odnijela koju puzzlicu,ili ako ih sve nije pojela buba !
Laku noc djeco...i Vi koji to niste...Neka Vam sni budu posuti zvjezdanim prahom....
 
Hm.....to je buduci komentar na sve teme......izgleda.

-------------------------------------------------------------------------------

Ne volim citate,tj.ne volim ih za javnost.To bi znacilo da ponesto citam.Ne citam nista.:).
Ipak cu sada napisati jedan,citiracu Vladiku Nikolaja.

"RAZNI LJUDI"

"Pitam culnog coveka:ko si ti?A on odgovara:ja sam ja.-I misli na svoje telo.
Pitam misaonog coveka:ko si ti?A on odgovara:dva stranca vidim u sebi,i ja se probijam izmedju njih,gostujuci cas u jednog,cas u drugog.-I misli na instiktivnu i svesnu dusu Svoju.
Pitam duhovnog coveka:ko si ti?A on odgovara:ima neko u dnu duse moje;pruzim ruke da ga dohvatim,no vidim da mi za to trebaju ruke duze od vasione.Pitaj Njega,ko sam ja?"
 
*pustinjakinja:
Ime je moje istkano od prokletstva
prezime mi bezbroj boli,
danas,cemu sluze dani dugi,
cemu noci besane plave.
Cemu jedan zivot sluzi
kad ne stvara zivot novi.

Sad citirah sebe.Zasto?Zato sto sam pored svega(iako ne zvucim tako u ovim redovima)zadovoljna sopstvenim stanjem duha i uma.Nisu bas uvijek u savrsenoj harmoniji ;),no,ratnica Svjetlosti ne krije ni svoje slabosti ni svoje vrline ni mane.Dio su nje.
I suocava se i sa trenutcima tame.
 
Eh,da...:).Toliko toga ucimo,toliko toga nas nauce,toliko razlicitih ucenja postoji u svijetu,kao vasar,za svakog po nesto.Heh,ima jedna stara "ako ne znas sta valja znas sta je skupo",cini se da je to postalo mjerilo i za znanje.Zar je potrebno da nas drugi uce kako da zavirimo u sopstvene dubine?Ko je taj ko nas poznaje bolje od nas samih(jasno govorim o zivotu,molim ne tumaciti drugacije)?Jednaki dolazimo na ovaj svijet,Boga mi,jednaki i odlazimo.Jedine dvije istine koje su nepobitne-radjanje i smrt.(bar za mene).Cesto me pitju odakle sam,obicavam reci 'moj dom je cijela Vasiona' tako i osjecam i mislim(kad govorim o sebi kao covjeku).
Mnogo je raznih ucenja,i kojecega,malo je jedan zivot da covjek sve to cuje i vidi,uporedi,a i da nije,da moze sve da pohvata,mislim da se sve svodi na jedno - 'biti covjek'; "cesto sijano,rijetko niklo".
Sacuvati dijete u sebi pomalo je nalik ocuvanju duse.
Heh,odem tamo gdje ne zelim da idem...volim svoju pustinju,taman pakao bila.
 
A.Santic - MATI -

Jos nikad nije tvoj dom,o smrti,bio
Ukrasen tako!...Najljepsi plod si sa
grana
Pobrala zemnih,a on je jos sunca htio...

Jedne si noci sa plavih sletila strana
U moje baste...Tiho je padala rosa,
I krunila se jabuka procvjetana...

I ja sam cula gdje kradom koracas
bosa:-
I u tvom domu moja su djeca bila-
Odvela si ih...Zlatna je njihova kosa,

Ko zlatno klasje kad sleti zora mila...
Oni su bili moji andjeli pravi!...
U njih je lice ko ljiljanova svila...

U njih su oci plave ko liman plavi...
U njih su usne mak crveni,sto se krije
U zrelom zitu...Jos nikad,od kad se javi,

Tvoj dom,o smrti,ukrasen bio nije
Ljepotom takom!...A moji dvori su crni...
O,gdje si?...Dodji, u moju sobu,sto prije,

Ja cekam na te!...Sva moja blaga zgrni-
Ja imam oci plave,ja cu ih dati...
Ja imam kosu zlatnu,njom se ogrni...

Ja imam topla njedra,sve daje mati,
Sve uzmi,evo!...Ne oklijevaj,hodi!...
Pruzi mi ruku!...Mirno cu uza te
stati!...
Samo me djeci,mojoj me djeci,vodi!...
 
***

SINE...

Sine,kada bi pozelio nesto,
u pomen na majku
sta bi to bilo?
Zlatna kula,svetlost blaga?
Kada bih mogla,i to da
zatrazis,majka bi ostavila.

Majka ti zeli ostaviti nesto drugo,
sunce u kosi,zvezde u oku
i nesto od svega lepse,
dusu koja je cista i duboka
da te povede putem spoznaje
onog sto jesi,saznanjem tko si.

Blagoslov majka ti ostavlja
i secanje na proste reci;
sine covek budi,
a te reci neka te povedu
tamo gde bi svi trebali poci,
ka izvoru ljubavi od istine.
 
Maha...
Veliki pozdrav Tebi,hvala sto mi odrzavas temu :)

Radost....................postoji,da postoji u mom srcu.Navedes me da pogledam nanovo u najskrovitiji djelic mene...:),i za to Ti hvala.Jednom...mozda shvatis,ne zelim da ikad razumijes.
Do tada....dijete Ti mase s obje ruke :).
 

Back
Top