Dete u nama...

Mace i dijete

Kuca,kao i svaka,siroko dvoriste,suncan dan.Jedan grad u
neko sumorno vrijeme promjena,jedan djecak lica umazanog
suzama,i jedno mace sto tuzno mjauce,skriveno negdje
u potkrovlju kuce.Trazeci pogledom mace,djecaku su stale suze,
podigao je glavicu ka krovu i placnim glasom poceo da
tjesi mace ;" ne paci maco,bvzo ce mama doci...".
I nastavio je da prica macetu tjeseci i njega i sebe.Utihnulo je
tuzno mjaukanje i tihi jecaj,djecak i mace,svako u
svojim mislima,cekali su toplo majcino krilo.Dan je plovio
svome smiraju,u dvoristu jedne obicne kuce,jednog malog grada...
razgovarahu djecak i mace...sjecam se,bas kao da bjese sada...
 
samo za pustinjakinju
tajna vecera

Lastsupr.jpg
 
Ziveli smo u zemlji u kojoj detinjstvo nije postojalo,ljudi su se radjali odgovorni i starili ,Boga niko nije video,Biljke su iskljucivo rasle iz semena,Zivotinje su izlazile samo iz Darvinovog dzepa a u bajkama su postojali Patuljci,Vile,Dzinovi,Zmajevi,Charobnjaci.Nebom nisu promicali Leteci Cilimi,a iz boca nisu izlazili Duhovi,Chardak je bio na zemlji.Zivot je medjutim, sve to demantovao.Deca bolje vide nego odrasli,Bog postoji,Biljke rastu sa dlana,Zivotinje nastaju iz Ljubavi,Male Devojchice donose rode,a Mali Dechaci rastu u kupusu,Vile,Patuljci i Dzinovi zive oko nas,Zmajevi se kriju na ikonama ili u nasim dzepovima,Duhovi ne izlaze samo iz lampi i memljivih boca nego i iz tetrapaka i sijalica,a Cilimi lete na interkontinentalnim linijama.
 
Jedan mali dečak nalaktio se na sto i zagledao u nebo.
Roditelji ga pitaju šta mu je, a on odsutno odgovara:
Ništa, gledam u Mars...
Zatim napravi pauzu, pribere se i kaže:
U stvari, ne gledam u Mars nego sam se ukakio.
Deca su iskrena, a odrasli nisu, u tome je jedina razlika.


(Duško Radović)
 
JEDAN MALENI CVET

Jedan maleni cvet
još ni progovorio nije,
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.

Jedan maleni cvet
još nije ni prohod'o,
a već je umeo sam da se hrani
svetlošću, vazduhom i vodom.

Jedan maleni cvet
ne zna da čita i piše,
al' zna šta je život, šta je svet,
i miriše, miriše.

Branko Miljković
 
Kada sam bila dete, u mom gradu su leti ,gotovo svaki vikend ljubitelji vetra i visina puštali papirnate,šarene zmajeve.Često je znalo u isto vreme da ih se i po desetak ljuljuška na nebu.

Istovremeno golubari bi pustili svoja jata i dugim trščanim pritkama sa zavezanim crvenim maramama na vrhu ih podsticali na let i uzlet u visine,gde bi u svom kruženju povremeno znali da zasijaju zbog prelamanja sunčevih zraka.

Bilo je sve tako nestvarno,lepo,smišljeno i činjeno radi pukog zadovoljstva i zadovoljenja mate i želja da se simbolično osvoje visine.

Toga više nema.Bez pitanja zašto i pokušaja da odgovorim na njega,ja čuvam te prizore duboko u sebi i kada kod ugledam sliku nekog zmaja uspomene procvetaju i pojačaju sjaj oka.



--------------------------------------------------------------
 
Najdraza moja kcerka!Svako od nas ima vlastiti zivot.Svako od nas mora pronaci svoje mesto,istrazivati svet oko sebe,razvijati svoje sposobnosti.Ipak,svidelo se to nama ili ne svidelo,povezani smo jedno sa drugim.Veoma je krhka ta veza.Tako je tanana ta nit da se ponekad cini da smo je posve zaboravili.Pa ipak,jaca je od samoga zivota.Ako tu nit samo blago povuces,istog trena cu prekinuti svaki rad,makar stvarao i remek delo.Jer,ti si sam otkucaj mog srca...
 
Kada hodam okolo,potisteno i umorno,svetom koji je mesto chemerno i sumorno,jer stalno sipi s tamnog neba,tad misli moje na sina mi skrenu....na smeh,na blistavu vedrinu njegovu,i u trenu,i u takvom svetu sve je kako treba.
Hvala Ti za sve maslachke,za vlati maca,za vlazne kamencice,za karamelena koje su se nalepila vlakna,za mokre poljupce.Hvala ti sto me volis.Hvala ti sto si me kada sam vec pomislio da su moji ochinski dani na izmaku,uverio da nase najbolje razdoblje tek pocinje.
I mili,oprosti mi ove suze po tastaturi...
 
Pozdrav za sve koji "prodjoste' ovim redovima....


Elendil me podsjeti da i ovdje ispisem rijeci vec napisane u temi Ljubav bez moci....

*********************************************************************

RODIO SI SE DA ME NAUCIS KAKO SE VOLI
RODIO SI SE DA MI POKAZES KAKO SE VJERUJE
OTISAO SI DA ME NAUCIS KAKO SE TUGUJE,
SJECA I NE ZABORAVLJA...DO VJECNOSTI.

*****************************************************************
 
********************************************************

Tamo gdje si Ti
tamo je moj dom
moj osmjeh i moja dusa...
Tamo gdje Tvoje oci sanjaju
tamo moj korak
putuje...Putem do Tebe !

********************************************************
 
Posvetih ove stranice svoj djeci svijeta,onoj istinskoj koja jos rastu,i onoj koja su davno
odrasla ali u svojoj dusi nose cistotu djeteta.
Da imam neku moc,ucinila bih da na svijetu nema tuznih djecijih okica...ali,nemam je.
Svijet je jedno surovo mjesto,vjecna borba dobra i zla...bojim se samo da je zlo mocnije.

..............................................................................................................................

Da li ste nekad posjetili ,negdje,djecu bez roditeljskog staranja?Nisam vidjela bebe sa tuznijim ocima
nigdje drugdje...

................................................................................................................................................

Da li smo puni razumjevanja za ludu mladost,ili smo zaboravili da i sami bijasmo mladi?

.................................................................................................................................................

Danas je dan za milion pitanja.Dan za hiljadu zasto i ni jedno zato............................................................................................................................................................................................................................................................................................
 

Back
Top