Dete u nama...

[*pustinjakinja]

aaahahahahahhaa

to je ono kad PUKNE sav na carapi...... :-D :-D :-D :-D :-D
secas se ??????? :-D :-D :-D

e, to cekam OPET.... 8-) :-D :-D :-D

aaaa,to li je to..,nego,sto meni pucaju carape,bez razloga ?

 

[*pustinjakinja]

*
Nisam ja sa ove planete
drugo me neko Sunce grije
druge me vode
u beskraj nose,
starim,kosa mi sjedi
lice knjigu borama pise,
a ja,ja sam sa druge planete,
u dusi veliko dijete..

 

[*pustinjakinja]

samo se pusti,nemoj da plivas...neka te nosi matica...Pozzz

Ehhh h...Jedna recenica,sasvim obicna,na prvi pogled pozitivna...
A u njoj...voda...cudljiva,nemirna,neukrotiva..
Djeca...djeca,ona istinska,kao da ne znaju njenu moc..i matica..ta matica...eh...
Pozdrav....

 

[Maha-maja]

Bato, jel' se toga držiš i na reKi Nijagari ???

:-D :wink:

 

[elendil]

Ehhh h...Jedna recenica,sasvim obicna,na prvi pogled pozitivna...
A u njoj...voda...cudljiva,nemirna,neukrotiva..
Djeca...djeca,ona istinska,kao da ne znaju njenu moc..i matica..ta matica...eh...
Pozdrav....

"Jedini efektivan nacin koriscenja kreativne vizualizacije jeste u duhu Tao ucenja-"ici sa tokom(maticom)".To znaci da vam ne treba napora da idete tamo gde zelite;jednostavno, izlozite univerzumu kuda zelite da idete i onda strpljivo i skladno pratite tok reke zivotadok vas tamo ne odvede.Reka zivota ponekad ima krivudavu putanju prema vasem cilju.Moze vam se uciniti da povremeno ide i u sasvim suprotnom pravcu,pa ipak cete u krajnjoj liniji tim putem uz manje napora stici na cilj,nego naprezanjem i mukom.
"Ici sa maticom" znaci ovlas se drzati ciljeva (iako vam se mozda cine veoma vaznim) i biti spreman na njihovo menjanje ako naidje nesto sto vam vise odgovara.To je ta ravnoteza izmedju jasnog zadrzavanja vaseg odredista a istovremeno i uzivanje u svemu lepom na sta nailazite na putu,uz voljnost da promenite cilj ako vas zivot odvede drugim pravcem.Ukratko,osecate mnogo teskih emocija vezanih za to da li cete postici cilj(tj.ako biste bili razocarani ako ga ne postignete),vi cete raditi protiv sebe.U strahu da necete dobito ono sto zelite,vi cete mozda ojacati ideju o neuspehu isto ili vise od snage ideje o uspehu.
Ako ustanovite da ste emocionalno vezani za cilj,bilo bi efikasnije i bolje da najpre radite na svojim osecanjima po tom pitanju.Morate dobro razumeti svoj strah od nepostizanja ciljeva i koristiti afirmacije da bi vam pomogle da se osecate sigurnijim i sa vise poverenja,ili da bi vam pomogle da se suocite sa svojim strahovima.
Ako bilo kada u toku kreativne vizualizacije dobijete osecaj da pokusvate da silom i pritiskom postignete nesto sto "ne zeli" da se dogodi,povucite se malo i pitajte svoje vise bice da li je to zaista najbolja stvar za vas i da li je uistinu zelite.Mozda time univerzum pokusava da vam pokaze nesto bolje,nesto sto vi uposte niste uzeli u obzir."-SHAKTI GAWAIN-KREATIVNA VIZUALIZACIJA

 

[*pustinjakinja]

@elendil
Procitala sam dosta toga...ne tako davno.Duze ne citam nista,ili gotovo nista.Postoji razlog za to,o tom u nekoj drugoj temi.Ucinilo mi se da nema odgovora koja meni trebaju,i jos mi tako djeluje.Umorna sam od "filozofije zivljenja'.od komplikovanja tako jednostavne Prirode...
Sklopim oci...i posmatram nasmijanog malisana,plavih lokni kao u Andjela sa starih fresaka,kako me vraglasto posmatra ocima laneta odbijajuci da jede spanac..kako tvrdoglavo drzi uperen prst u nesto sto hoce,ne zeleci da to i izgovori..sklopim oci..i uz osmjeh se skotrlja i neka suza..
Ne pomaze tu K.Vizualizacija,niti bilo sta slicno...sve sto sam znala,ili mislila da znam,u trenu je izgledalo isuvise glupo.
Ide zivot..tece rijeka svojim tokom,sa svim svojim obalama i virovima i maticama...bila ja voljna,ili ne,da je mjenjam...
Od svega toga,samo dijete u meni,koje nekim pukim slucajem,nikakvi virovi nisu progutali,cini,ucinilo je,da moji prvi koraci,mada nespretni,budu napravljeni..
Pozdrav Tebi Prijatelju...

 

[echinacea]

...воли мачиће

 

[baba?????]

...воли мачиће

Izvini, koliko je sati ??

 

[Maha-maja]

Izvini, koliko je sati ??

 

[echinacea]

...воли сличице

 

[*pustinjakinja]

Dete i filozof
Dete zivi u sezoni,koja jeste,filosof zivi u sezoni koja ce nastupiti.
Zarumenela se behar-sevtelija,i lepotom svojom privukla i dete i filosofa.
Dete gleda i raduje se onome sto mu oko vidi.Filosof gleda mislima u drugu sezonu i na mestu behar-sevtelije s tugom posmatra suhi skeleton njen,po kome ne zuje pcele no jesenja kuknjava vetra.
Sta moze razagnati oblak sa cela filosofa?Sta-ako ne produzena mu misao do iza svih sezona daleko,daleko,u sezoni vecnog proleca?
Vladika Nikolaj

 

[*pustinjakinja]

Djeco,gdje ste se zagubili ?

 

[*pustinjakinja]

Sjecanja...svaki dan,sat,minut,sekund...Sjecanja,koja i djetetu oduzmu osmjeh,pa zaboravi na omiljenu igracku,i satima sjedi samo sa svojim malim-velikim mislima...
Poznavala sam jednog djecaka..velikog-malog covjeka...)Andjela sto na kratko bi mi gost...
Jednom,imao je 5godina,prvi put se suocio sa damom Smrt,kao da juce bjese,pamtim,sate je proveo sjedeci na jednom kamenu u dvoristu moje rodne kuce..
Imali smo psa..Djecak bi ga doveo do sebe,i dijete i pas zajedno,mogla sam tad da se kladim,lutali su istim mislima.
Posmatrala sam ga,pazeci da me ne primjeti...Podbocivsi malu glavicu prsticima,pogleda uprtog ispred sebe,ostajao je tako satima...Ako bi neko prekinuo taj put,osmjehivao se,bas kao da i nije
bio odsutan.
Postoji jos bezbroj prica o djecaku,Andjelu,koji je morao da ode,tamo,tamo gdje je oduvjek pripadao...
A ja,ja lutam putem sjecanja...dok dijete u meni zaboravlja na svijet oko sebe...

 

[*pustinjakinja]

...usne ostaju nijeme...misao bolom putuje...

 

[*pustinjakinja]

Lutala sam malo forumom,odlutala do filozofa,i pobjegoh u svoj djecji svijet...djete je najjednostavnije i najkomplikovanije bice na planeti.
Sacuvajte bar djelic tog djeteta...koliko god odrasli bili,koliko god 'veliki' bili...

 

[elendil]

...ponekad nema nijednu rec....bas nijednu...pozdrav Tebi,Istinski,bratski,pustinjacki!

 

[Maha-maja]

...ponekad nema nijednu rec....bas nijednu...pozdrav Tebi,Istinski,bratski,pustinjacki!

 

[*pustinjakinja]

Ponekad rijeci nisu ni potrebne...djeca ih malo koriste...

 

[*pustinjakinja]

Danas je dijete u meni jace od zene...,mogla bih zajedno sa ovim malisanima sto ih cujem kroz prozor...Svijet odraslih je komican,uistinu...
Eh,da je jos potisnuti ono sto svaki osmjeh sjenci sivim...ali ne ide,ipak sam odrasla...
Upitamo li se kad koliko od naseg "znanja",iskustva,ili vec,ni ja ne znam cega,prenesemo mladom narastaju?Malo...ili nimalo.generacije i generacije lutaju kroz pisanu rijec,trudeci se da je shvate ispravno.I,sta je to "ispravno"?A rijec-mac sa dvije ostrice.I to me sjeti mog djeda,njegovih rijeci,prenesenih sa koljena na koljeno i pitam se kuda nas to ovaj svijet,svo to znanje danas vodi?
ne zelim biti pogresno shvacena,volim i ja komfor modernog doba,sustina je samo u tom da je covjek covjeku postao dalek.Prva ja,evo,prednjacim u tom.Umjesto da uzmem neko dijete i poigram se sa njim,ujedno ga uceci ponecem,ako umijem,ja tracim vrijeme i rijeci u nepoznatom...Pa zar to nije pravo bogohuljenje?
Ne smijem dalje,potopicu ovo dijete u meni...

 

[elendil]

I ja se sada osecam pomalo postidjen kada mi ponekad u nekim situacijam izleti gruba rec prema mojoj deci...znam svi gresimo,mada mene skoro uvek posle boli kada grubo odreagujem prema svojim malisanima,koje zivot bas i nije puno mazio...ali dobro je u ovim trenucima postaju pravi Ratnici...nijhovre okice velicanstveno svetlo nose...srca su im cista a duse blage i pune vere....kujemo macheva zivota...
Draga moja kceri,zelim ti da imas oci i
vidis--neprestani hod galebova,
vijuganje reka i potoka,rasprskavanje
kisnih kapi o blistave polocnike,kruzenje
cvoraka nebom iznad iznad grada...
Zelim ti da imas usi i cujes-
zuborenje skrivenih potoka,
jutarnju pesmu crvendaca,
blago sustanje u zivici,
huk saobracaja prigusen razlistalim krosnjama,
zveket lanca na kojem se
spusta sidro,i zamiranje glasova
posetilaca dok se u pozoristu
dize zavesa.Zelim ti ukus
sveze ispecenog hleba,
ciste izvorske vode,domaceg vina,
tek ubranog paradajza.
Mila moja kceri--zelim ti zivot.

 

[*pustinjakinja]

Prijatelju...najtezi nam zadan zivotni zadatak,ujedno i najblagosloveniji,je biti roditelj.Budi srecan,blagosloven si imenom OTAC.Grijesi se i s najboljim namjerama,jer nema prihvatljivog obrasca kako biti dobar roditelj.Djeci nije dovoljna ljubav ili materijalna sigurnost,potrebno im je mnogo mnogo vise nego dobra vecina umije da pruzi.Tu su i okruzenje,skola,itd.Sve su to fragmenti koji djeluju na vec stvorenu licnost-dijete.Treba bar pokusati dati najvise od sebe...bar pokusati...
Rekla bih da si dobar otac,od srca Ti zelim da gledas kako Tvoji potomci preispituju svoje roditeljstvo...Time,Tvoj zivot je imao i imace smisao postojanja...Srecan si,prijatelju...koliko god zivot bio tezak...

 

[*pustinjakinja]

***
Kada djetinjstva prodju dani
i kad budes pricao;
'tada sam bio mali',
sjeti se,uz likove junaka iz stripa,
sjeti se ponekad i majcina lika.
Kada te zivot pritisne
i noc neka bez sna sustigne,
ne ocajavaj,nemoj da posustanes,
oslusni i cuces sapat u olujnoj noci;
'ne brini sine i to ce proci'.
Kada djetinjstva prodju dani
i kada sjecanja kroz misli ti prodju,
sklopi oci na trenutak samo
i vrijeme ce unatrag da se vrati
i bices opet mamino pile malo.
kada sutra covjek budes
i igru kad zamjeni briga
sjeti se,ali ne cesto,
majcine koje su bile rijeci
u nekim danima davnim
kada smo zajedsno mastali
o sreci.
04.10.1998.

 

[*pustinjakinja]

* * * * * * * *
Kad jednom vise ne budem tu,
kada odem tamo gdje ce
tijelo i dusa opet zajedno biti,
jednom kad lutanju duse dodje kraj,
jddnom,zauvjek,mirna cu biti,
jednom,kad ne budem vise tu
jednom cu opet ja postojati.

*****************************************

 

[echinacea]

неће у креветић

неће да мирује

 

[*pustinjakinja]

Volimo svu djecu na svijetu kao nasu vlastitu...(iako sam svjesna da svijet nit je bio,nit cr biti,idealan)

".....
...........
ja imam samo jednu nesrecu
unistim sve sto dotaknem......
............................
..........................
.............................."