Demoni

Duhovna, ali se useljavaju ili u subjekat, ili, ako ne mogu, useljavaju se u objekte.
Zlo ne bih nikad prema nikome i ničemu napravila, ali postoje ljudi-provokatori koji raspaljuju vatru za zlo. To su, jasno, ljudi koji su u vlasti demona.
Poslednji put je moj smeh, bukvalno smeh-oterao demonizovanu osobu od mene. Jutro-sve divno, bajno i sjajno, kao da ništa nije ni bilo. Nema više toga što me u pojedinim trenucima testira i navodi da odreagujem kako inačne ne bih.
Dobru frazu koristi Miroljub Petrović kada kaže "kidaju ga demoni". Čovek koji je opsednut očigledno pati, muči se. Baš sam pre nedelju dana gledao jedan video na youtube-u gde dolazi jedan dečko da propoveda jevanđele ovim iz LGBT-a što paradiraju. Na sam pomen Hrista se tako alarmiraju, tako mrze nekoga u koga ne veruju. Kako je moguće mrzeti ako ne veruješ da Bog postoji? Ali ti demoni u njima se aktivirali i kidišu na pomen Boga i Hrista i samo psuju.
 
To da prodjes moras da budes mnogo lud, tvrdoglav i da verujes u Boga bez obzira na sve sta se desava.
U Boga da veruješ, a svojim mislima baš i ne. Možda je čak i lakše
pomisli takve odmah registrovati kao napad demona, nego verovati
da to od tebe dolazi.
Jednostavan primer. Osetim bol ili nelagodu i sledeće je strah, pa
onda bujica najcrnjih mogućih misli vezanih za to. Šlog, rak.. :lol:
A ono, ništa mi nije. Negde sam se udarila i zaboravila na to.

I to negativno čovek nekako i prepozna. Ali one laskave stvari.. :think:
 
Dobru frazu koristi Miroljub Petrović kada kaže "kidaju ga demoni". Čovek koji je opsednut očigledno pati, muči se. Baš sam pre nedelju dana gledao jedan video na youtube-u gde dolazi jedan dečko da propoveda jevanđele ovim iz LGBT-a što paradiraju. Na sam pomen Hrista se tako alarmiraju, tako mrze nekoga u koga ne veruju. Kako je moguće mrzeti ako ne veruješ da Bog postoji? Ali ti demoni u njima se aktivirali i kidišu na pomen Boga i Hrista i samo psuju.
Ne zanima me ko je u mojoj okolini LGBT, a ima ih verovatno, i prvi koji bi mi se pohvalio tim kvalitetom, rekla bih mu da mi se više ne pojavljuje, ne javlja, i ne poznaje me.
U mojoj odabranoj stvarnosti imam pravo da mislim da su svi oni zajedno demonizovani, dužni ili nedužni.
 
Jednom sam imao strasnu borbu da ne upadnem u rukoblud ....eto bio sam u postu i nisam hteo, pa me budi nocu, pa me vitla na sve nacine, ubacuje slike .....i onda kada sam ujutru otisao na Liturgiju, ne znam kako to da opisem veoma cudan osecaj kroz celu sluzbu sam osecao, kao da se andjeli radovali i obasipali me blagoslovima , bilo je i jos nekih stvari sto me je uverilo i ucvrstilo jos vse da Bog postoji.
 
A ko da ti prizna ako je izgubio? :confused:
A ko tvrdi da nije izgubio? :per:
Jednom sam imao strasnu borbu da ne upadnem u rukoblud ....eto bio sam u postu i nisam hteo, pa me budi nocu, pa me vitla na sve nacine, ubacuje slike .....i onda kada sam ujutru otisao na Liturgiju, ne znam kako to da opisem veoma cudan osecaj kroz celu sluzbu sam osecao, kao da se andjeli radovali i obasipali me blagoslovima , bilo je i jos nekih stvari sto me je uverilo i ucvrstilo jos vse da Bog postoji.
psihoza
 
I svi sacuvali duse. A ima li neko da je izgubio i da li bi to priznao :think:

Gluposti
ti si tvoja duša...ne može ti neko uzeti dušu...može te obmanuti da je to uradio da bi radio nadalje šta traži od tebe i prepuštao se demonima da te vode...

može ti oduzeti telo u kom slučaju tvoja duša ide u duhovni svet kao kad bilo ko umre a kroz tvoje telo natavlja da živi neki demon ili reptil..mislim da se ovaj scenario ne dešava previše često u običnoj populacij...ima ga više među onima koji su bitni na svetskom nivou.......
 
I sama, uglavnom. Budim se iz sna i želim da se vratim tamo, da nešto raspravim, sredim. Ti reče da spavaš kao beba-ja svoje snove uglavnom volim, ne spavanje kao takvo.
Da li sam narkoleptik, ili nešto drugo "narko", ali tamo je uvek sve lako rešivo, sve je na mojoj strani. Možda sam pod dejstvom demona koji daje snove. Ima li takav?
ja se ni ne secam snova.
 
Ne zanima me ko je u mojoj okolini LGBT, a ima ih verovatno, i prvi koji bi mi se pohvalio tim kvalitetom, rekla bih mu da mi se više ne pojavljuje, ne javlja, i ne poznaje me.
U mojoj odabranoj stvarnosti imam pravo da mislim da su svi oni zajedno demonizovani, dužni ili nedužni.
I misliš da ćeš se nečega rešiti tako što se ogradiš?
Jednom na nekom dečijem rođendanu, povede se priča o paradi ponosa.
Majka jedna, koja je baš, baš u veri, sve vreme je pričala tako osuđujuće.
Na kraju silazimo po decu, a moje dete trči prema meni i viče ''Dobro je
da si došla, Dika me sve vreme juri da me ljubi''. A ona ''Dimitrije!!!'' :rotf:
Ima Bog načine da opameti, kad je neko baš tvrdoglav.
 
U Boga da veruješ, a svojim mislima baš i ne. Možda je čak i lakše
pomisli takve odmah registrovati kao napad demona, nego verovati
da to od tebe dolazi.
Jednostavan primer. Osetim bol ili nelagodu i sledeće je strah, pa
onda bujica najcrnjih mogućih misli vezanih za to. Šlog, rak.. :lol:
A ono, ništa mi nije. Negde sam se udarila i zaboravila na to.

I to negativno čovek nekako i prepozna. Ali one laskave stvari.. :think:
Ja sam imao najvecu borbu sa pomislima bluda i pomislima osudjivanja u manastiru, to sam cesto ispovedao, jer tamo se drugacije to radi nije kao kod mirskih vernika, ucinio sam taj i taj greh i to je to ....nego pomisli tu je nasa sustina kakvi smo i na sta treba da radimo.
 
Ja sam imao najvecu borbu sa pomislima bluda i pomislima osudjivanja u manastiru, to sam cesto ispovedao, jer tamo se drugacije to radi nije kao kod mirskih vernika, ucinio sam taj i taj greh i to je to ....nego pomisli tu je nasa sustina kakvi smo i na sta treba da radimo.
a jel si u manastiru bio kao neki monah?
 
Dobru frazu koristi Miroljub Petrović kada kaže "kidaju ga demoni". Čovek koji je opsednut očigledno pati, muči se. Baš sam pre nedelju dana gledao jedan video na youtube-u gde dolazi jedan dečko da propoveda jevanđele ovim iz LGBT-a što paradiraju. Na sam pomen Hrista se tako alarmiraju, tako mrze nekoga u koga ne veruju. Kako je moguće mrzeti ako ne veruješ da Bog postoji? Ali ti demoni u njima se aktivirali i kidišu na pomen Boga i Hrista i samo psuju.
On da se kazni, prepada me!
 
Blago tebi, ja kad sanjam ružno, probudim se uplašena, uplakana, ustanem, odem u wc, umijem se, pojedem 300 grama čokolade, popijem pola l vode, vratim se u krevet, zaspim, a san se nastavi tačno tamo gdje je stao :(
ja se ne secam a i kad se setim ujutru zaboravim u roku od odmah :D

a bas bi mi cucnuo neki vlazan san :D
 

Back
Top