Demoni i njihova projavljivanja

Ovo je verovatno tačno (sigurno, ako ti tako kažeš z:lol:), ali nema veze sa onim što reče Compeksirani:

Ljudi koji su "ceo život odbacivali boga i smejali se" zapravo su vrlo retki. Medicinski radnik može se nagledati smrti (naročito u nekim specijalnostima), ali će uglavnom imati posla ili sa vernicima ili sa ateistima. Ili sa onom mutnom masom koja otprilike misli "ima tu nečega", ali nisu baš vernici.
A ova citirana kategorija koju dotični poteže baš nigde ne čini značajan procenat, pa ni u sobama za moribunduse.

jes te :zimag:
ne bih ja njega da branim jer nemam pojma sta pise lik,ono malo sto videh je antipaticno:zimag:
ja ne poznajem ateiste,samo one koji kazu da su ateisti i one koji ne podnose stavljanje monopola nad Bogom tj crkvu
 
ne bih se slozila da je licemerje ono o cemu govorimo
ja ne bih da se pitam da li je bolesnik stvarno poverovao ili se tripuje
jer ako nije poverovao kako treba to mu nista ne vredi
ono sto sam ja vidjala je ne nalazenje vremena za Bogu posvetiti ili veru prouciti dok se ne padne u postelju
to su ljudi koji nisu znali nista o Bogu pa su u bolesti saznali
 
Prisustvovanje trenucima kada covek umire...moze izazvati produhovljenje.Takvoj osobi u takvom trenutku treba i pomoc....tako da taj covek koji prisustvoje necijoj smrti moze da vezba i saosecanje. Postoji velika istina u trenutku smrti....postoji realnost i um koji je otvoren ka svemu.

istina. pomoci naizgled bespomocnoj osobi je izuzetno iskustvo samo empatija je moja boljka.
kako budisti izlaze na kraj s empatijom?
u Hriscanstvu je ona pozeljna i svi teze saosecanju ali nikako da nadjem kako kontrolisati saosecanjez:cry:
 
istina. pomoci naizgled bespomocnoj osobi je izuzetno iskustvo samo empatija je moja boljka.
kako budisti izlaze na kraj s empatijom?
u Hriscanstvu je ona pozeljna i svi teze saosecanju ali nikako da nadjem kako kontrolisati saosecanjez:cry:

Kontrolisati emocije je nesto sto budisti ne rade. Ustvari, ne trude se da kontrolisu bilo sta. Umesto kontrole, budisti posmatraju emociju. Niakada nista ne kontrolisu, vec sve posmatraju. Da bih ovo objasnio, moram da se vratim na temu radjanja i umiranja. Sve na ovom svetu je prolazno...kao recimo mi. Radjamo se, starimo i umiremo. Nesto slicno je i sa emocijama. Recimo, upoznamo osobu suprotnog pola, zaljubimo se, volimo je i onda jednog dana...raskid. Osecamo se kao da smo umrli. Jedan deo nas je umro. Ubedjeni smo da vise nikada necemo emotivno da se povratimo. A onda jednog dana shvatimo da ta osoba maltene ne postoji u nasim mislima i da volimo drugu osobu. Emocije su nesto prolazno. Isto kao i misli. Sada mislis o necemu, za 10 sek mislis o necem drugom....sve dok ne naidjes na nesto tebi bitno pa onda o tome mislis ceo dan. Sam mozak ne bi razmisljao o tome ceo da ga mi sami umom ne iniciramo da misli o tome....to je ono sto budisti zovu lepljenje. Sami umom mozgu postavljamo pitanja i razradjujemo situaciju zbog cega i ceo dan mislimo o tome. Mogao bih malo dublje da objasnim ali da ne preteram...stacu ovde.
Isto tako je i sa emocijama. One se pojave. Da bi bila u situaciji da je primetis a da se ne zalepis za tu emociju i da sebe ne poistovetis sa emocijaom, moras biti sabrana i svesna. Kada emocija naidje, ti je posmatras. Ne trazis nista od nje, ne dajes joj nista. Samo je posmatras. Uocices odakle je nastala ta emocija i uveravam te da ako dobro posmatras i ako se ne zalepis, videces da ta emocija nastaje iz neke tvoje zelje ili nekog tvog straha. Ako i tada ne nasednes na nju, uocices kako prolazi. Neces je ti unistiti vec priroda tvog uma ce shvatiti tu emociju, videce da ne postoji sustina te emocije i napustices je samu od sebe.

To bi bilo jedno kratko objasnjenje ako mozes da me shvatis.
 
Pa ne mora da mi se ispovedas. Popu se ispovedaj, a ja samo hocu da saznam koliko tebi moze da se poveruje na rec...

Nemora i neteram ja nikog da veruje meni ili bilo kom drugom ja sam postavio par linkova i napisao nešto u prilog ovoj temi bez razloga da bilo kog uvredim.I onda ja stvarno neznam izgleda da je to nešto ukorenjeno u našem narodu počinju provokacije,razumem da se polemiše normalno nemaju svi isto mišljenje o bilo kojoj temi nego se plasiraju niski udarci stvarno nevidim razlog za to.Ako se nekom nesvidja što sam napisao ili postavio nemora to da gleda,ja nikom od vas nisam napisao nešto što bi nekog provociralo i omalovažavalo niti će te od mene tako nešto videti,svako dobro.

z:poz:
 
Kontrolisati emocije je nesto sto budisti ne rade. Ustvari, ne trude se da kontrolisu bilo sta. Umesto kontrole, budisti posmatraju emociju. Niakada nista ne kontrolisu, vec sve posmatraju. Da bih ovo objasnio, moram da se vratim na temu radjanja i umiranja. Sve na ovom svetu je prolazno...kao recimo mi. Radjamo se, starimo i umiremo. Nesto slicno je i sa emocijama. Recimo, upoznamo osobu suprotnog pola, zaljubimo se, volimo je i onda jednog dana...raskid. Osecamo se kao da smo umrli. Jedan deo nas je umro. Ubedjeni smo da vise nikada necemo emotivno da se povratimo. A onda jednog dana shvatimo da ta osoba maltene ne postoji u nasim mislima i da volimo drugu osobu. Emocije su nesto prolazno. Isto kao i misli. Sada mislis o necemu, za 10 sek mislis o necem drugom....sve dok ne naidjes na nesto tebi bitno pa onda o tome mislis ceo dan. Sam mozak ne bi razmisljao o tome ceo da ga mi sami umom ne iniciramo da misli o tome....to je ono sto budisti zovu lepljenje. Sami umom mozgu postavljamo pitanja i razradjujemo situaciju zbog cega i ceo dan mislimo o tome. Mogao bih malo dublje da objasnim ali da ne preteram...stacu ovde.
Isto tako je i sa emocijama. One se pojave. Da bi bila u situaciji da je primetis a da se ne zalepis za tu emociju i da sebe ne poistovetis sa emocijaom, moras biti sabrana i svesna. Kada emocija naidje, ti je posmatras. Ne trazis nista od nje, ne dajes joj nista. Samo je posmatras. Uocices odakle je nastala ta emocija i uveravam te da ako dobro posmatras i ako se ne zalepis, videces da ta emocija nastaje iz neke tvoje zelje ili nekog tvog straha. Ako i tada ne nasednes na nju, uocices kako prolazi. Neces je ti unistiti vec priroda tvog uma ce shvatiti tu emociju, videce da ne postoji sustina te emocije i napustices je samu od sebe.

To bi bilo jedno kratko objasnjenje ako mozes da me shvatis.

:zimag:o.k.
jasno
idem na temu Budizam da se malo edukujem
 
Не мора демон да има своје отелотворење кроз поседнутост тела и душе неког човека. Та демонска енергија може бити исказана и без спољних телесних манифестација кроз речи и покрете и дела. Нпр. демон може да уништава душу човеку кроз демонске помисли. Ја се годинама и годинама борим са таквим помислима. Као да нека сила која нема везе са мојом вољом, у мојим мислима, преузме мој изглед и глас и убацује ми "Филм" где ја увек неког малтретирам, вређам, омаловажавам док се моја свест отворено супроставља томе. То ми наноси велики психички бол јер осећам кривицу као да сам то заиста ЈА јер имам својг изглед и свој глас. Пре пола године ми је тетка донела молитвеник да читам јутарње и вечерње молитве а пре 20 дана сам почео да читам и псалтир. Знам само да сам почео да читам молитве 2. маја ове године и да сам сутрадан ујутро пао низ степенице и ударио устима од бетон и поломио мост на предњим зубима и исекао усну. Можда сам изнервирао демона :) А пошто је 2. мај дан Свете Матроне Московске дан или два после тога сам у сну сањао једну монахињу која ми прилази и честита ми нешто. Ја је питам: "Ко си ти" она каже: "Матрона" и скида са свог врата неки дијамант у виду шестоугаоника и то црне боје са златним страницама и ставља ми га око врата а иза ње је исто нека монахиња али без оне одоре на глави, са дугом седом косом која ме јако строго гледа али не у смислу да ме за нешто осуђује или прети већ као да ми погледом каже : "Води рачуна како ћеш се понашати". Е сад....пошто знам да демони могу узети и ликове светитеља.....не знам шта да мислим о том сну. Али сан се одиграо два, три дана од дана Св.Матроне Московске.
 
Ја се годинама и годинама борим са таквим помислима. Као да нека сила која нема везе са мојом вољом, у мојим мислима, преузме мој изглед и глас и убацује ми "Филм" где ја увек неког малтретирам, вређам, омаловажавам док се моја свест отворено супроставља томе. То ми наноси велики психички бол јер осећам кривицу као да сам то заиста ЈА јер имам својг изглед и свој глас.

Kad god ti krenu takve misli, probaj da njihov tok prekineš u samom početku i počni da moliš Isusovu molitvu bilo u sebi, bilo čujno, ako si nasamo
 
ima i ona vezba sa neprekidnim zurenjem u ogledalo ako se ima strpljenja volje a nekad i hrabrosti...od demona nema spasa cisto da obeshrabrim borce, jer demon cesto dobija bitku jer su ljudi generalno slabi da se odupru svom idu,a kako ce nekom jacem koji ih na zlo navodi...
 
ima i ona vezba sa neprekidnim zurenjem u ogledalo ako se ima strpljenja volje a nekad i hrabrosti...od demona nema spasa cisto da obeshrabrim borce, jer demon cesto dobija bitku jer su ljudi generalno slabi da se odupru svom idu,a kako ce nekom jacem koji ih na zlo navodi...
Хах.....ко каже да се битка са демоном не може добити :) Живи као хришћанин и то је све. Можда ће те намучити демони али ћеш сигурно победити.
 
Хах.....ко каже да се битка са демоном не може добити :) Живи као хришћанин и то је све. Можда ће те намучити демони али ћеш сигурно победити.
ako je dobijes sam sa sobom dobices i sa svakim...
posto je zivot konstantna borba, jedna pojedinacna bitka ne znaci i pobedu, a ako si umetnik nemoj ni racunati da ces nesto uraditi ako nemas svakodnevni rat te vrste, jer demoni najvise vole tu oblast ljudskog duha da metaforicki boje njihovim otrovima.
 
ima i ona vezba sa neprekidnim zurenjem u ogledalo ako se ima strpljenja volje a nekad i hrabrosti...od demona nema spasa cisto da obeshrabrim borce, jer demon cesto dobija bitku jer su ljudi generalno slabi da se odupru svom idu,a kako ce nekom jacem koji ih na zlo navodi...
Definitivno su od jači od čoveka koji je sam...
Ali ne i od onog koji prizove u pomoć Spasitelja
 

Back
Top