Kontrolisati emocije je nesto sto budisti ne rade. Ustvari, ne trude se da kontrolisu bilo sta. Umesto kontrole, budisti posmatraju emociju. Niakada nista ne kontrolisu, vec sve posmatraju. Da bih ovo objasnio, moram da se vratim na temu radjanja i umiranja. Sve na ovom svetu je prolazno...kao recimo mi. Radjamo se, starimo i umiremo. Nesto slicno je i sa emocijama. Recimo, upoznamo osobu suprotnog pola, zaljubimo se, volimo je i onda jednog dana...raskid. Osecamo se kao da smo umrli. Jedan deo nas je umro. Ubedjeni smo da vise nikada necemo emotivno da se povratimo. A onda jednog dana shvatimo da ta osoba maltene ne postoji u nasim mislima i da volimo drugu osobu. Emocije su nesto prolazno. Isto kao i misli. Sada mislis o necemu, za 10 sek mislis o necem drugom....sve dok ne naidjes na nesto tebi bitno pa onda o tome mislis ceo dan. Sam mozak ne bi razmisljao o tome ceo da ga mi sami umom ne iniciramo da misli o tome....to je ono sto budisti zovu lepljenje. Sami umom mozgu postavljamo pitanja i razradjujemo situaciju zbog cega i ceo dan mislimo o tome. Mogao bih malo dublje da objasnim ali da ne preteram...stacu ovde.
Isto tako je i sa emocijama. One se pojave. Da bi bila u situaciji da je primetis a da se ne zalepis za tu emociju i da sebe ne poistovetis sa emocijaom, moras biti sabrana i svesna. Kada emocija naidje, ti je posmatras. Ne trazis nista od nje, ne dajes joj nista. Samo je posmatras. Uocices odakle je nastala ta emocija i uveravam te da ako dobro posmatras i ako se ne zalepis, videces da ta emocija nastaje iz neke tvoje zelje ili nekog tvog straha. Ako i tada ne nasednes na nju, uocices kako prolazi. Neces je ti unistiti vec priroda tvog uma ce shvatiti tu emociju, videce da ne postoji sustina te emocije i napustices je samu od sebe.
To bi bilo jedno kratko objasnjenje ako mozes da me shvatis.