Demencija

I veliki knjizevnici zastanu i traze pravu rec. :)
Tvoje je pisanje ovde i jasno, razgovetno, recenica i misli
imaju logican pocetak i kraj tako da ne brini. Datum rodjenja
u krstenici je problem:D
Sigurno je i da tu i tamo tvoji uzasni bolovi izazivaju i blokadu
mozga. Nije tebi potreban psihijatar nego neka specijalisticka
ustanova koja ce ti sastaviti pravi koktel protiv bolova.
Hvala ti puno na razumevanju.
 
Ja zaista nisam registrovala tvoj post u kome kazes da tvoja majka zabija te nozeve u vrata i sce
kablove. ako ti je ikako moguce bila bih ti zahvalna da ga ovde ponovis jer je tema bila na nekom
drugom PDF-u. agresija kod tih ljudi ( obollelih od alchajmera, demencije) zaista nije uobicajena pojava.
Zapravo je i nepoznata.
Moja majka je motikom razvalila vrata dnevne sobe, jer su bila zaključana. Letvom je razvaljivala prozor otvoren na kip. Tri puta su nam dolazili policija i hitna. Kao u horor filmu: otvarala je ormane, tražila ljude u njima, oslovljavala me pogrešnim imenom, gledala kao da će da me ubije, vikala: "Đubre jedno, đubre..." i vršila veliku i malu nuždu u gaće.

Jedva smo je smirili, nakon moždanog udara kada se demencija naglo pogoršala, "Rispolept" sirupom. Nije htela da pije lekove. Sirup sam joj ubacivala u sarmu, koka kolu, 3 u 1, puding, itd. I ne zna da ga pije. Prvo je pila 3 puta dnevno po 0,5 mg, zatim 2 puta dnevno, a sada ujutru 0,5 mg i uveče 0,25 mg. Kako su se agresija i halucinacije smanjivale, tako se smanjivala i doza leka.

Dešavalo se da zuri u prazno, da je odsutna, krutih pokreta. Kako je smanjena doza "Rispolept"-a, tako se i to izgubilo. Motiku, testere, makaze, sekire, noževe držim zaključane. Sada nije agresivna. Operisala je kataraktu na jednom oku i uskoro će da operiše na drugom. Jedino me plaši šta će biti ako lek, vremenom, prestane da deluje.
 
Postoje i drugi antipsihotici, osim Rispolepta. A potrebna je i prava doza. Nekada je to tesko odrediti odmah i mora da se prati koriguje. Treba vam dobar psihijatar da napravi kombinaciju lekova za demenciju. Dobro da nije naudila sebi i drugima. Strasno je to gledati. Moja mama je razvalila civiluk, misleci da su vrata. A stalno je preturala po ormanima i nesto pakovala i trazila. A naidju faze kada mi se cinilo da vise nista ne pomaze, pa se opet smirivalo. Nagle promene vremena, problem sa secerom i urinarnim infekcijama...moze da pogorsa.
 
Dešavalo se da zuri u prazno, da je odsutna, krutih pokreta. Kako je smanjena doza "Rispolept"-a, tako se i to izgubilo. Motiku, testere, makaze, sekire, noževe držim zaključane. Sada nije agresivna. Operisala je kataraktu na jednom oku i uskoro će da operiše na drugom. Jedino me plaši šta će biti ako lek, vremenom, prestane da deluje.
Moguce je da bila neka "faza" koja se vise nikada nece ponovti.
Nadajmo se da je tako.
 
Primila je obe doze kineske vakcine. Samo su tu vakcinu imali. Rekla sam da se slazem s tim da se vakcinise. Menjaju se negovatelji i ostalo osoblje, sada nisu u karantinu pa sam zelela da bude koliko toliko zasticena. Koliko vakcina deluje na imuni sistem ljiudi preko 80 godina, ne znam. Vakcinisala sam se i ja. Nije imala covid-test je bio negativan kada je jedan veci broj oboleo u domu, niti je imala temperaturu ni bilo kakve druge simptome. Trombozu, kao sto sam rekla, imala je pre 40 godina. E sad taj D dimer moze da se poveca i kada je neka rana koja zarasta (a imala je dva dekubita koje saniraju), moze da se poveca inace kod starih ljudi, moze i dugotrajno lezanje da izazove,ima genetsku predispoziciju za trombozu... ko bi znao. Pitla sam da nije mozda asimptomatski covid bio, negirali su. Terapija deluje, ali koliko ce biti uspesno u njenom stanju ... ne znam. Jos me plasi i pospanost, mada kazu da je vecina korisnika pospana. Pritisak je dobar, osim sto je imala tahikardiju dva dana pre nego sto se vena upalila i noga otekla. U tim godinama je nepredvidivo. Primetila sam da se prilicno promenila nakon sto su joj kateterom uzimali urin na analizu. Trebalo je samo da joj daju D Manizol koji je do sada uvek uspesno resavao infekcije. Kateter je bolan i strasno je uznemiri.Od tada se promenila. Jednom sam prisustvovala kada su to radili baby kateterom, koji sam ja kupila po preporuci, pa se dernjala iz sveg glasa i bila je ljuta na mene dva dana posle toga, jedva sam je privolela da se opusti. . A najvise me nervira sto se negovatelji ne trude da je okrecu i da vode racuna o redovnoj higijeni. Da ne pricam da mnogi ne umeju da kazu ni Dobar dan, a kamoli da zapocnu razgovor. Opet...razumem da je i njima kao i svima svega preko glave u ovim okolnostima.
D Manizol ili D Manozinn sa cinkom i vitaminom C pomaže. Majka je godinama imala problema sa bakterijama u urinu i stalno joj se, nakon upotrebe antibiotika, vraćaju. Sad sam joj kupila D Manozinn.
 
Kod mog oca su urinarne infekcije učestale posljednjih dva mjeseca. Nakon 3 ture različitih antibiotika i injekcija, pogoršanja opšteg stanja, pogoršanja demencije, početkom sedmice je hospitalizovan na odjelu nefrologije. Pritom i dehidriran jer osim što zaboravi piti vodu, a osoblje i ne vodi računa koliko pije, jako teško guta, davi se vodom, posljednjih dana hranu su mu blendali. On kaže da nema apetita, ali mislim da mu je teško gutati. Ne zna sam jesti, teško se kreće uz pomoć, ne obavlja higijenu sam. Svakako ćemo morati probati i d manozu, možda i neku profilaksu, sve zavisi kakvi nalazi budu tokom vikenda.
 
U demenciji problem sa gutanjem uglavnom se javlja tek pri kraju, kad sve drugo otkaže. Treba proveriti da nema neke afte ili nedajbože nešto kancerogeno. A svakako treba iskoristiti dok je u bolnici da se urade sve moguće analize. Inače bolnice nisu dobro mesto za dementne, pošto su nega i pažnja osoblja minimalni. Bolje da se vrati u dom što pre.
 
Da, zbog nedostatka osoblja, prelaska opet na kovid režim, očigledno je većinu vremena fiksiran, samo povremeno ga prohodaju. Kažu da slabo jede, ako nije vezan, skida kateter, infuziju, dezorijentisan je potpuno. I to sve samo telefonom možemo saznati, nikakve posjete nisu moguće...
 
Da, zbog nedostatka osoblja, prelaska opet na kovid režim, očigledno je većinu vremena fiksiran, samo povremeno ga prohodaju. Kažu da slabo jede, ako nije vezan, skida kateter, infuziju, dezorijentisan je potpuno. I to sve samo telefonom možemo saznati, nikakve posjete nisu moguće...
Znam da je strasno kad su u karantinu. Ali u bolnici je veci rizik, kao sto je napisala Beket. Ipak, pokusaj da iskoristis situaciju da obave sto vise analiza u bolnici.Da li su radili urino kulturu? Da ga nisu povredili kateterom? Mozda ima ojede od pelena. Da li nosi vestacku vilicu? U kakvom su stanju zubi i grlo?
 
Uzet je uzorak za urinokulturu, mislim da će sutra biti nalaz, urađene su još neke analize, bio je gotovo septičan na prijemu, nije mogao mokriti, ponoviće ultrazvuk abdomena. Upalni parametri padaju, uključen je antibiotik intravenski, ali i dalje je dezorijentisan. Stanje u bolnici je haotično, preseljen je cijeli odjel na kojem je bio da bi se ponovo napravilo mjesta za kovid pacijente. Nadležnog doktora samo povremeno mogu dobiti, tako što smo povukli sve moguće veze, ne može se ni prići odjelu, niti vidjeti sa doktorom. On ima vještačke vilice, nisam primijetila prije toga da je bilo problema s njima, već sam tražila da se pregleda grlo, da se vidi postoji li drugi uzrok nemogućnosti gutanja, zadržava i pljuvačku u ustima.
i čitam svuda da refleks gutanja slabi u terminalnoj fazi, ne djeluje mi da smo tu već. Ali odbija hranu, ct je pogoršan u odnosu na prije 3 mjeseca, nove promjene su opisane.
Vidjeću sutra kakvi su nalazi i šta je sljedeći korak.
 
Danas ga je bolnica naprasno otpustila, kao oporavljen je od upale, dali uput za dalje antibiotike i kontrolu za 15 dana. Zapravo su morali otpustiti što više pacijenata da se rastereti sistem, i neko sa demencijom i neizvjesnom prognozom, nije prioritet...
Pritom su ga otpustili u psihički užasnom stanju, psihotičan, izgubljen, uznemiren. Kad sam ga vratila u dom i pregledala njegove lijekove, koje sam slala s njim u bolnicu, sa tačnom šemom uzimanja i nalazima, vidim da mu te lijekove skoro da i nisu davali, od svakog potrošena tek poneka tableta...
Zaista sam razočarana, šokirana nebrigom...
 
Pozdrav,
čitam sva vaša iskustva i sa većinom sam upoznata preko moje majke koja boluje od demencije, sad već treća godina od uspostavljanja dijagnoze od najbolje doktorke u toj oblasti, mada po meni epitet ‚‚najbolja‚‚ treba da nosi doktor koji je nekoga izlečio a ne postavio dijagnozu...koja je očigledna
Mama sad ima 56 god, dijagnozu je dobila sa 53
tata je sa njom najviše, ja odem 2-3puta nedeljno da očistim, okupam, prošetam...ali on je propao za ove 3 godine kao 15 da je prošlo
dom verovatno ne dolazi u obzir, pošto i mama i tata su uvek bili protiv doma

Zanima me ta pomoć u kući gerentodomaćice ili kako već??
DA li neko ima iskustva i koliko mogu da pomognu i kako?
da li je to omogućava država i kako doći do njih?
 
Pozdrav,
čitam sva vaša iskustva i sa većinom sam upoznata preko moje majke koja boluje od demencije, sad već treća godina od uspostavljanja dijagnoze od najbolje doktorke u toj oblasti, mada po meni epitet ‚‚najbolja‚‚ treba da nosi doktor koji je nekoga izlečio a ne postavio dijagnozu...koja je očigledna
Mama sad ima 56 god, dijagnozu je dobila sa 53
tata je sa njom najviše, ja odem 2-3puta nedeljno da očistim, okupam, prošetam...ali on je propao za ove 3 godine kao 15 da je prošlo
dom verovatno ne dolazi u obzir, pošto i mama i tata su uvek bili protiv doma

Zanima me ta pomoć u kući gerentodomaćice ili kako već??
DA li neko ima iskustva i koliko mogu da pomognu i kako?
da li je to omogućava država i kako doći do njih?
Za ove domacice ne znam tacno kako to funkcionise u Srbiji,
ali cete morati da se pomirite s tim da mama mora u dom.
Niko ne moze ( ne postoji takva drzava ili sistem na ovom svetu)
da placa nekakve domacice koje ce u tri smene boraviti kod coveka sa
dijagnozim demencija, to bi moralo privatno da se placa, a
to je jednostavno nemoguce.
 
Pozdrav,
čitam sva vaša iskustva i sa većinom sam upoznata preko moje majke koja boluje od demencije, sad već treća godina od uspostavljanja dijagnoze od najbolje doktorke u toj oblasti, mada po meni epitet ‚‚najbolja‚‚ treba da nosi doktor koji je nekoga izlečio a ne postavio dijagnozu...koja je očigledna
Mama sad ima 56 god, dijagnozu je dobila sa 53
tata je sa njom najviše, ja odem 2-3puta nedeljno da očistim, okupam, prošetam...ali on je propao za ove 3 godine kao 15 da je prošlo
dom verovatno ne dolazi u obzir, pošto i mama i tata su uvek bili protiv doma

Zanima me ta pomoć u kući gerentodomaćice ili kako već??
DA li neko ima iskustva i koliko mogu da pomognu i kako?
da li je to omogućava država i kako doći do njih?

Za ove domacice ne znam tacno kako to funkcionise u Srbiji,
ali cete morati da se pomirite s tim da mama mora u dom.
Niko ne moze ( ne postoji takva drzava ili sistem na ovom svetu)
da placa nekakve domacice koje ce u tri smene boraviti kod coveka sa
dijagnozim demencija, to bi moralo privatno da se placa, a
to je jednostavno nemoguce.
Nisam ni mislila na celodnevnu pomoć, nego na 2-3sata dnevno da se popije terapija, okupa, obuče, prošeta...
ako neko ima iskustva državno ili privatno_
Takva vrsta pomoći postoji u inostranstvu starim licima, pa me zanima da li kod nas ima nešto slično
u Beogradu
 
Pozdrav,
čitam sva vaša iskustva i sa većinom sam upoznata preko moje majke koja boluje od demencije, sad već treća godina od uspostavljanja dijagnoze od najbolje doktorke u toj oblasti, mada po meni epitet ‚‚najbolja‚‚ treba da nosi doktor koji je nekoga izlečio a ne postavio dijagnozu...koja je očigledna
Mama sad ima 56 god, dijagnozu je dobila sa 53
tata je sa njom najviše, ja odem 2-3puta nedeljno da očistim, okupam, prošetam...ali on je propao za ove 3 godine kao 15 da je prošlo
dom verovatno ne dolazi u obzir, pošto i mama i tata su uvek bili protiv doma

Zanima me ta pomoć u kući gerentodomaćice ili kako već??
DA li neko ima iskustva i koliko mogu da pomognu i kako?
da li je to omogućava država i kako doći do njih?
Ima na fb mnogo grupa u kojima žene nude tu vrstu usluga. Da bi neko bio sa bolesnom osobom 24 h plata je od min 500 pa ide do 800€.
 
Nisam ni mislila na celodnevnu pomoć, nego na 2-3sata dnevno da se popije terapija, okupa, obuče, prošeta...
ako neko ima iskustva državno ili privatno_
Takva vrsta pomoći postoji u inostranstvu starim licima, pa me zanima da li kod nas ima nešto slično
u Beogradu
Postoji i kod nas ( i ja ovde pricam o Srbiji) i u Beogradu i u Prokuplju
ili Cacku.
 
Ima na fb mnogo grupa u kojima žene nude tu vrstu usluga. Da bi neko bio sa bolesnom osobom 24 h plata je od min 500 pa ide do 800€.
Nisam sigurna da bi bilo ko za 500 evra 24 sata bio u stanju pripravnosti,
to je jednostavno nemoguce i fizicki i psihicki. Cak ni za 800 evra.
Ja samo znam da postoje neke patronazne sestre koju dodju na
sat ( manje vec na dva sata), previju sta treba, ali tu se njihova pomoc
i zavrsava jer one idu dalje.
 
Nisam sigurna da bi bilo ko za 500 evra 24 sata bio u stanju pripravnosti,
to je jednostavno nemoguce i fizicki i psihicki. Cak ni za 800 evra.
Ja samo znam da postoje neke patronazne sestre koju dodju na
sat ( manje vec na dva sata), previju sta treba, ali tu se njihova pomoc
i zavrsava jer one idu dalje.
Pogledaj malo na fb. Ima žena koje to rade, ne može u Srbiji više da se plati to se zna. Rade vani 3 mjeseca pa onda kad ne mogu tamo rade u našim državama.
 
Pogledaj malo na fb. Ima žena koje to rade, ne može u Srbiji više da se plati to se zna. Rade vani 3 mjeseca pa onda kad ne mogu tamo rade u našim državama.

Gledala sam kad je mojoj majci to bilo potrebno, mozda i moze da se
nadje, ali je to sve kratkokrajno ( mozda nekliko nedelja) jer te
zene zaradjuju i do 1500 evra, ali bez da imaju bilo kakve veze
sa jako dementnim ljudima.
 
Našeg prijatelja je majka slepa. Oslepela je pre nekoliko godina. Dok joj je muž bio živ, on se stara o njoj. Sada je brigu preuzeo unuk. Plaća 400€ mesečno ženu koja je 24h pored babe.
I koliko sam razumela, ta žena radi preko neke agencije, nije se ona direktno dogovarala sa poslodavcem.
 
Našeg prijatelja je majka slepa. Oslepela je pre nekoliko godina. Dok joj je muž bio živ, on se stara o njoj. Sada je brigu preuzeo unuk. Plaća 400€ mesečno ženu koja je 24h pored babe.
I koliko sam razumela, ta žena radi preko neke agencije, nije se ona direktno dogovarala sa poslodavcem.
Slep ili gluv covek ili covek koji nema desnu ruku nije isto sto
i dementan covek koji vise ne zna nista, a usput moze da bude i agresivan, a u svakom je slucaju na neki nacin i nepredvidljiv
koji ne kaze sta zeli jer i sam to vse ne zna.
O nekim skakljivim stvarima tipa da ne moze sam u WC da ne kontrolise svoje fizioloske potrebe i da ne govorimo.
 
Pozdrav,
čitam sva vaša iskustva i sa većinom sam upoznata preko moje majke koja boluje od demencije, sad već treća godina od uspostavljanja dijagnoze od najbolje doktorke u toj oblasti, mada po meni epitet ‚‚najbolja‚‚ treba da nosi doktor koji je nekoga izlečio a ne postavio dijagnozu...koja je očigledna
Mama sad ima 56 god, dijagnozu je dobila sa 53
tata je sa njom najviše, ja odem 2-3puta nedeljno da očistim, okupam, prošetam...ali on je propao za ove 3 godine kao 15 da je prošlo
dom verovatno ne dolazi u obzir, pošto i mama i tata su uvek bili protiv doma

Zanima me ta pomoć u kući gerentodomaćice ili kako već??
DA li neko ima iskustva i koliko mogu da pomognu i kako?
da li je to omogućava država i kako doći do njih?
Organizuju neki Centri za socijalni rad, imaju obuke pre pocinjanja sa radom. Neki dobijaju donacije iz inostranstva pa je jeftinije. Ali sve je to na par sati. Uglavnom presvlacenje, hranjenje, obavljanje kupovine, kupanje... Moze i to da bude od koristi. Ali dementni tesko prihvataju jos jedno lice u stanu. Nema obuke za rad sa dementnima. Ne znam koliko se geronto domacice snalaze u takvoj situaciji, da recimo moze tvoj tata na 2-3 sata da odmori ili proseta...ali sve je to mala pomoc ukoliko je dementan teze pokretan ili je nemiran, jer dementni vremenom zahtevaju sve vecu paznju. To je nemoguce da podnese jedna osoba, pa i dve. Psihicki i fizicki je iscrpljujuce. Niko nije za Dom, dok ga muka ne natera.
Sto se tice najbolje doktorice, ne mozes da ocekujes cudo, jer za demenciju nema leka. Treba biti zahvalan da je bolest usporenog toka, da nema vecih naglih pogorsanja ili da se brzo umiruju, kao i da je doktor posvecen pacijentu. To znaci da kad god ima nekih promena, doktor reaguje sa promenom terapije ili savetima. Doktorica moje mame je najbolja doktorica, jer je mama zivela 11 godina nakon dijagnoze. Bilo je i teskih trenutaka, ali je najbolja doktorica uvek bila tu da leci i savetuje.
 

Back
Top