Demencija

Problem je što sada u domovima nije dozvoljena poseta, a takođe ni predaja namirnica osim konzervisanih ili originalno vakumski upakovanih. Tako da nikakvo voće i povrće od nas ne može stići do njih.
 
Zahvaljujem na savetima. Pogotovo za holesterol, jer sam laicki gledala na internetu da lekovi za holesterol mogu da naskode jetri kod starijih. Samo ne znam kako doktorica u domu nije spremna za takve situacije u letnjem periodu. Svake godine isti problem. Dok ne reagujem, nista ne preduzmu. Smatraju da je uobicajeno stanje za korisnike.
Ti statini ( lekovi protiv holesterola) ubijaju ( ne bas sad doslovno) svako zivo bice koje ih uzima.
Jos je tu jetra najbezazleniji problem. Ja sam ( i ja imam od kako znam za sebe visok holesterol)
pre godinu dana pokusala da to uzimam, posle samo dve nedelje nisam mogla od bolova misica da
se krecem. Ne znam zasto lekari to uopste i prepisuju, ako se zna da su ta nezeljena dejstva uzasna.
 
Nacionalni dom Vladimirovac- usao kovid virus...Toliko su odolevali toj posasti...Posete zabranjene sa donosenjem odluke Ministrastva... Oca videla nisam od pocetka marta.😩. Da li su u medjuvemenu posete bile odobrene,ne znam...Danas mi javlja tata pozitivan...Kareantin... Srce mi se slama...Da smo ga bar jednom videli..

Pa videceta ga, nije ova dijagnoza obavezno i smrtonosna.
Ovo boldovano nisam razumela. Niste ga videli od marta ( sada je kraj jula), ali ne znate
tacno kako je bilo od marta do jula u smislu da li su posete bile dozvoljene?
 
Pa videceta ga, nije ova dijagnoza obavezno i smrtonosna.
Ovo boldovano nisam razumela. Niste ga videli od marta ( sada je kraj jula), ali ne znate
tacno kako je bilo od marta do jula u smislu da li su posete bile dozvoljene?
Da
Šta tu ima da se razume... Ako posete nisu bile dozvoljene, onda otkud virus tamo? Samo preko osoblja!
I za to bi trebalo neko da odgovara.
 
Vidim na sajtu Ministrastva da su posete bile odobrene 02.06 uz posebne mere...Svakako i da sam znala da su odobrene, ma koliko nam tesko palo sto ga nismo mogli videti, ne bih rizikovala posetu zarad 15min, ne bih neciji zivot da ugrozim ( ipak je to dom sa velikim brojem korisnika koji pripadaju svakako rizicnoj grupi). Nije moja objava ni prozivka, ni osuda...Jednostavno, bol...Inace, ja sam zahvalna osoblju tog doma, jer se upravo zahvaljujuci njima, moj tata, po smestanju u dom, oproravio. I u nekom od prethodnih postova, preporucila sam taj dom i, u svakon trenutku bih ga opet preporucila. Oni su, kao sto su i ukinuli posete, tako ih i odobrili, sve u skladu sa odlukama Ministarstva, koja eto, jos jednom se , na zalost, potvdjuje , da je preuranjena...
 
Šta tu ima da se razume... Ako posete nisu bile dozvoljene, onda otkud virus tamo? Samo preko osoblja!
I za to bi trebalo neko da odgovara.

U tim domovima virus je usao preko zaposlenih, ali oni nisu znali da imaju virus.
Posete su zabranjene mnogo kasnije jer u prvom momentu niko i nije mogao da zna sta se
zapravo i dogadja.
 
Vidim na sajtu Ministrastva da su posete bile odobrene 02.06 uz posebne mere...Svakako i da sam znala da su odobrene, ma koliko nam tesko palo sto ga nismo mogli videti, ne bih rizikovala posetu zarad 15min, ne bih neciji zivot da ugrozim ( ipak je to dom sa velikim brojem korisnika koji pripadaju svakako rizicnoj grupi). Nije moja objava ni prozivka, ni osuda...Jednostavno, bol...Inace, ja sam zahvalna osoblju tog doma, jer se upravo zahvaljujuci njima, moj tata, po smestanju u dom, oproravio. I u nekom od prethodnih postova, preporucila sam taj dom i, u svakon trenutku bih ga opet preporucila. Oni su, kao sto su i ukinuli posete, tako ih i odobrili, sve u skladu sa odlukama Ministarstva, koja eto, jos jednom se , na zalost, potvdjuje , da je preuranjena...
Potpuno te razumem. Isto se osecam. S jedne srane sam svesna da nema 100% zastite. Nisam htela da idem u posetu na 15 minuta jer bi to mamu zbunilo I uznemirilo a mene potreslo. Hajde, ja bih se I smirila, ali ne zelim pogorsanja kod mame. , a nisam videla mamu od 10-tog januara, Cas sam smirena I svesna da ni ja ne bih mogla 100 % da je zastitim, a onda padam cas u bes cas u ocaj... desava se danima da placem, a onda danima sam smirena skoro otupela, pa jednostavno briznem u plac...ma svi smo u haosu. Sacekaj dalje informacije, testovi nisu sigurni, ako vec nema simptoma onda ne mora nista da znaci.
 
Misliš da se ukine osoblje?
Ili da ih testiraju na dnevnom nivou?

To je nemoguće isprevenirati 100%.
Slazem se. Ipak su mogli da nastave sa praksom smene osoblja na dve nedelje, kao sto sada opet primenjuju u domu u kojem je moja mama. Kad je frka, onda moze da se organizuje. Kad su opustene mere, pustaj sve ... pa stvarnooo! I niko na konferencijama nije pitao za stare ljude I domove?! zabranjene posete u bolnicama, a dozvoljene u domovima. Da ne pricam o prijemu korisnika u privatnim domovima I o posetama.
 
Slazem se. Ipak su mogli da nastave sa praksom smene osoblja na dve nedelje, kao sto sada opet primenjuju u domu u kojem je moja mama. Kad je frka, onda moze da se organizuje. Kad su opustene mere, pustaj sve ... pa stvarnooo! I niko na konferencijama nije pitao za stare ljude I domove?! zabranjene posete u bolnicama, a dozvoljene u domovima. Da ne pricam o prijemu korisnika u privatnim domovima I o posetama.
 
Kontam sada - Ministarstvo 24.06 donelo odluku o zabrani poseta domovima , dom u karantinu po objavi na sajtu Ministarstva od 24.07. To je tacno mesec dana sto znaci virus nije usao u dom od poseta!
 
Ovih dana jedva sam uspevala da dobijem mamu na telefon. Cula bih kako podvikne onima koji donesu telefon *sta me diras, ostavi me na miru...dosadni ste...*. Nakon sto joj ostave slusalicu i odu, mama drzi telefon i cuti. Ako probaju da je animiraju da pricamo, ostanu da drze telefon, kratko odgovara na njihova pitanja i cuti. Omogucili su mi da je vidim preko vibera. U prvom trenutku su joj se nasmesile oci, pokusala je da nesto kaze, a onda je ucutala i izgledala je nezainteresovano i odsutno. Prilicno deluje pospano. Lepo izgleda, cak se i popravila...ali me je to odsustvo komunikacije jako uplasilo i rastuzilo. Od pocetka me prati strah da ce potpuno ucutati... Medicinsko osoblje kaze da varira raspolozenje, od toga da prica do onoga da cuti celog dana i da je to sastavni deo demencije. Ne mogu da se pomirim s tim, stalno se opterecujem da mami i ostalim korisnicima nedostaje psihicka stimulacija i animiranje. Toga nije bilo ni ranije od strane osoblja, ali sam mogla da organizujem dolaskom dve komsinice da donesu mobilni i da mamu podsticu na razgovor. Nekada se smejala, nekada svadjala, ponekad i cutala...uspevale smo da pricamo proteklih godina preko telefona. Ali sada u ovim uslovima ne mogu nista da organizujem, a ne mogu ni da zahtevam od osoblja vece angazovanje, jer su vec mnogo optereceni smenom na 15 dana... tesko je ...
 
Drži se, šta da ti kažem... Ti se uvek trudiš, ova situacija nije nikom prijatna, ali znaš dobro da je demencija progresivna bolest i da se to ne može zaustaviti. Ne verujem da su scene dobrog raspoloženja znak da se stanje popravilo ili nije pogoršalo. Naprotiv, to je sve veliki pritisak i napor za mozak koji je već prilično oštećen tokom vremena. Podsticaji sa strane samo u početku bolesti mogu da pomognu. Možda je i bolje što je ne uznemiravaju previše.
 
Kod moje mame je komunikacija vremenom postajala sve više redukovana i otežana. Nije mogla da nađe reči, govorila u fragmentima, kad je nešto pitam, ona gleda i smeška se, pokušava da nešto kaže, često ne uspe ili samo po neku reč. Ako vremenom odumiru moždane ćelije, smanjuju se i gase kognitivne funkcije, onda je, nažalost, logično da verbalna komunikacija postepeno nestaje. Još je teže kada to ne može da se ublaži (njoj ili sebi) posetama, dodirom, živom pričom. Kada sam bila van Srbije, pokušali smo jedan razgovor preko Skajpa, nju to uopšte nije dotaklo, nikada kraće nisam "pričala" s njom, oko nje sestre koje dobronamerno hoće da pomognu, sve se odvija u prostoriji koja je njoj nepoznata itd. Posle smo prešle na telefoniranje, najpre njenim mobilnim, a kada je prestala da ga prepoznaje, zvala sam telefon na spratu i sestre su joj nosile slušalicu u krevet.
Drži se, svaki put kada uđem u ovu temu, zamišljam jedanaesti krug pakla tj. nemogućnost posete i kako bismo mama i ja prolazile kroz to. A često sam mislila da ne može gore. :zag:
 
Hvala na savetu i podrsci.Sto se tice tecnosti boluje i od dijabeta pa je konzumira u neverovatnoj kolicini ali isto tako po celi dan i noc trazi sta ce da pojede.Kad joj secer skoci ne zivi vise u stvarnom svetu.Ili sta se vec desi u njenoj glavi??Ne poznaje ni najrodjenije.Retki su trenuci njene svesnosti ili realnosti.Uglavnom je uvek orna za svadju i svima preti.Dali su sposobni za tako nesto?Zanosi se i cesto pada.Zna li neko sta se dogadja jer lekari kazu da je to to a sta i dokle slezu ramenima.:(
To je znak da atrofira neki deo mozga.Kao misic kada propada kod osoba sa misicnom atrofijom,e tako se desava i sa nekim vrstama demencija samo na mozgu.To napreduje dok bolest ne ubije bitnije centre u mozgu kada osoba premine ili premine pre zbog neke druge bolesti i problema jer je nemocna da kaze,tj.nesvesna da je boli jetra, da su joj se upletkala creva ili da tesko dise jer ima pneumoniju...
 
Drži se, šta da ti kažem... Ti se uvek trudiš, ova situacija nije nikom prijatna, ali znaš dobro da je demencija progresivna bolest i da se to ne može zaustaviti. Ne verujem da su scene dobrog raspoloženja znak da se stanje popravilo ili nije pogoršalo. Naprotiv, to je sve veliki pritisak i napor za mozak koji je već prilično oštećen tokom vremena. Podsticaji sa strane samo u početku bolesti mogu da pomognu. Možda je i bolje što je ne uznemiravaju previše.
Hvala za podrsku. Svesna sam da bolest uzima neumitno svoj danak. I jako tesko to podnosim, jer bih u drugim okolnostima otisla i uradila nesto kada dodje do pomaka u bolesti. Rutinski se sada sve odradjuje, nema poseta, nema zadrzavanja u sobama, nema razgovora i sale, nema zagrljaja... Ili bi bar komsinice obilazile i proveravale da li je jela i pila lekove, da li je raskomocena, nudile bi je vodom, skidale bi joj naocare pred spavanje...Cela situacija me opterecuje, kao i sve druge i dodatno podize nervozu i strah i tugu... Zbunjuje me sto cujem da prica sa negovateljima i svadja se, kada pokusavaju da je nagovore da razgovara preko bezicnog telefona, a juce preko vibera cuti. Pre tri dana kada je negovatelj usao sa bezicnim telefonom i pitao je sta radi, da bi je motivisao na razgovor, mama je odgovorila *Evo igram*. To je i ranije koristila kao posalicu. A onda nakon tri dana cuti. Vec sam pominjala mnogo puta neobucenost negovatelja u ophodjenju sa dementnim. Opet ovih dana onaj negovatelj, koji je ovih 15 dan bio u domu, vise puta se mami obracao povisenim tonom *Kad si dosla? Gde si bila? A? Kazi gde si bila?* Dok cekam da on ucuti, cujem da mama zbunjeno odgovara *pa ne znam, valjda juce*. Opomenula sam ga blagonaklono da ne treba tako da je ispituje. Sledeci put i naredni put...opet se isto obracao dok cekam da joj prisloni slusalicu. Onda mama kaze *pusti me covece, dosadan si*... I od razgovora nema nista. I nista tu ne mogu. Zato sam trazila da je vidim na viber. Videla sam juce da mama mulja u ustima nesto. I ranije sam primecivala pri posetama da ne popije tabletu vec je zadrzi u ustima, a med.tehnicati ne vide to. Godinama ukazujem osoblju na opasnost da moze tako da se zagrcne ako zaspi sa tabletom. Juce je muljala povremeno nesto u ustima, a na moju sugestiju da proveri, med. sestra je rekla *ma nema nista, to ona onako*. Opet, zbog truda koji ulazu u epidemiji, neprijatno mi je da se raspravljam...uh...
 
Kod moje mame je komunikacija vremenom postajala sve više redukovana i otežana. Nije mogla da nađe reči, govorila u fragmentima, kad je nešto pitam, ona gleda i smeška se, pokušava da nešto kaže, često ne uspe ili samo po neku reč. Ako vremenom odumiru moždane ćelije, smanjuju se i gase kognitivne funkcije, onda je, nažalost, logično da verbalna komunikacija postepeno nestaje. Još je teže kada to ne može da se ublaži (njoj ili sebi) posetama, dodirom, živom pričom. Kada sam bila van Srbije, pokušali smo jedan razgovor preko Skajpa, nju to uopšte nije dotaklo, nikada kraće nisam "pričala" s njom, oko nje sestre koje dobronamerno hoće da pomognu, sve se odvija u prostoriji koja je njoj nepoznata itd. Posle smo prešle na telefoniranje, najpre njenim mobilnim, a kada je prestala da ga prepoznaje, zvala sam telefon na spratu i sestre su joj nosile slušalicu u krevet.
Drži se, svaki put kada uđem u ovu temu, zamišljam jedanaesti krug pakla tj. nemogućnost posete i kako bismo mama i ja prolazile kroz to. A često sam mislila da ne može gore. :zag:
Hvala, draga, na razumevanju.:heart::heart: Da li se nakon toga nastavila komunikacija ili je potpuno prestala? Fruistrira me potreba da pokusavam, a onda jednom bude sjajno, pa sledeci put potpuno cutanje ali je bila paklena vrucina i niko nije obrtio paznju da joj je lose... pa zatim bar par reci sa negovateljima i par reci samnom sto me utesi...jedni kazu promenljivo joj je raspolozenje od pevanja i pricanja do cutanja i dremanja a drugi kazu to je demencija a treci kazu da nije znacajno napredovala demencija i da sa njima prica... prosto ne znam sta da mislim i kako da se ponasam... pojedoh se...
 
Hvala, draga, na razumevanju.:heart::heart: Da li se nakon toga nastavila komunikacija ili je potpuno prestala? Fruistrira me potreba da pokusavam, a onda jednom bude sjajno, pa sledeci put potpuno cutanje ali je bila paklena vrucina i niko nije obrtio paznju da joj je lose... pa zatim bar par reci sa negovateljima i par reci samnom sto me utesi...jedni kazu promenljivo joj je raspolozenje od pevanja i pricanja do cutanja i dremanja a drugi kazu to je demencija a treci kazu da nije znacajno napredovala demencija i da sa njima prica... prosto ne znam sta da mislim i kako da se ponasam... pojedoh se...

Išlo je uglavnom silaznom linijom, sa povremenim poboljšanjima, kao neka talasasta linija sa silaznim trendom. To je tipično za vaskularnu demenciju, tako sam negde pročitala. Kod alchajmera ide samo nadole, ono što se izgubi, ne vraća se. Ali svaki je pacijent priča za sebe, meni je bilo bitno da me prepoznaje i to pokazuje, mada nekad nije znala ko je majka a ko kćerka. Ali bi se posle dužeg razgovora polako vraćala, dok se ne umori. Mislim da je stimulacija bitna, i da bi sigurno bilo bolje da možeš da je viđaš uživo. Nadam se da sve ovo neće trajati još predugo.:heart:
 
Pozdrav svima. Koji su kriterijumi za dobijanje tudje nege? Mama ima alchajmer, sada ima 24h nadzor, sama ne moze, iako je jod uvek pokretna. Dobila sam informaciju da treba nalaz psihologa, ali da li je to zaista neophodno ako imamo nalaz neurologa? I koliko moraju biti svezi rezultati? Ukoliko neko zna iz iskustva, značilo bi mi, ne bih da je vodim na tu komisiju ukoliko nema sanse. I kako uopšte izgleda pregled komisije? Radi se test, ili samo razgovor...?
Hvala unapred.
 
Pozdrav svima. Koji su kriterijumi za dobijanje tudje nege? Mama ima alchajmer, sada ima 24h nadzor, sama ne moze, iako je jod uvek pokretna. Dobila sam informaciju da treba nalaz psihologa, ali da li je to zaista neophodno ako imamo nalaz neurologa? I koliko moraju biti svezi rezultati? Ukoliko neko zna iz iskustva, značilo bi mi, ne bih da je vodim na tu komisiju ukoliko nema sanse. I kako uopšte izgleda pregled komisije? Radi se test, ili samo razgovor...?
Hvala unapred.
U Zakonu ne pise da je demencija nalaz koji direktno vodi ka ostvarivanju ovog prava.
Dok god mogu da odlazu resenje na to pravo, tako ce i ciniti. Odluku donose clanovi komisije. Pregledaju medicinsku dokumentaciju i postave par pitanja pacijentu. Bar takvo je moje iskustvo. Nalazi treba da budu sto sveziji. Zato nabavi sto vise nalaza, koji pokazuju da tvoja mama ne moze samostalno da funkcionise. Bilo bi smesno, da nije tuzno. Dobro svi znaju sta znaci demencija, ali para nema i onda se odlaze... Pored testa psihologa i nalaza psihijatra, vodila sam mamu kod Neuropsihologa. Tu sam dobila detaljan opis maminog mentalnog stanja nakon testiranja i razgovora, a neuropsihijatar je dao strucno misljenje i opet opis stanja. S obzirom da je mama vec bila u domu, doktori i ostala strucna lica doma su mogli da opisu stanje moje mame u toj ustanovi i potrebe koje moraju da se obezbede u nezi i lecenju. Dodali smo i nalaz interniste, oftalmologa... Ali i pored toga tri godine sam cekala na odobrenje tudje nege. Bez obzira sto je mama u domu jer joj je potreban 24h nadzor, zato sto je dezorjentisana u vremenu i prostoru, tesko hoda, ne ume sama da se obuce, ima kataraktu... nije bilo dovoljno uslova za odobrenje tudje nege. Pribavi sto vise nalaza i opisa. I naoruzaj se strpljenjem. Odmah predaj i budi uporna. Ako ne uspe iz prvog puta, nastavi da predjajes zahtev i dalje bez duze pauze.Demencija je nepredvidiva bolest i zivot je nepredvidljiv...
 

Back
Top