Demencija

Ja zaista nisam registrovala tvoj post u kome kazes da tvoja majka zabija te nozeve u vrata i sce
kablove. ako ti je ikako moguce bila bih ti zahvalna da ga ovde ponovis jer je tema bila na nekom
drugom PDF-u. agresija kod tih ljudi ( obollelih od alchajmera, demencije) zaista nije uobicajena pojava.
Zapravo je i nepoznata.
Nisi čitala zato što je ova tema bila na podforumu Porodica . Onda je Markoni odlučio da se demencija ne tiče porodice i prebacio na podforum zdravlje.
Ako imaš vremena, pročitaj sve postove, tema je dugačka.
 
nikada nisam cula za agresivne ljude kojima je dijagnoza alchajmer.

Nemaju svi dementni Alchajmerovu bolest. Agresija ne mora biti samo ona koja može naneti ozbiljne povrede, nego i verbalna, vređanje, neprimereno ponašanje itd. Svakako da postoji granice šta dete može da podnese, a šta ne. Ne treba generalizovati i osuđivati, većina dementnih u domu ima kvalitetniji život nego što bi mogla da ima kod kuće. Da su deca i ostala rodbina mogli da brinu o njima, verovatno bi to činili. Većina ljudi koje poznajem i čiji je jedan od roditelja u domu jako je teško podnela tu odluku i odlagali su tu odluku dokle god su mogli.

agresija kod tih ljudi ( obollelih od alchajmera, demencije) zaista nije uobicajena pojava.
Zapravo je i nepoznata.

Ovo naprosto nije tačno. Ukucaj na bilo kom jeziku demencija i agresija u Gugl, pa ćeš naći na desetine preporuka, saveta, pravila ponašanja, bilo za profesionalne ili za porodične negovatelje. Možda je kod Alchajmera agresija manje zastupljena (ali rekoh gore da je spektar demencije mnogo širi), ali su ti pacijenti upućeni na 24-časovnu negu koja iziskuje tone strpljenja, beskrajno vremena i fizičke izdržljivosti što članovi porodice često ne mogu da obezbede.

Mozes da me zamolis i da ne citam nista na PDF-u koji moderisem , ali to tako ne ide.
U svaklom slucaju sam protivnik sklanjanja dece od ljudi sa kojima zive,a koji su dementni,
a samo iz razloga da bi deca imala srecno detinjstvo, Demencija se razvija jako dugo, decenijama
i svakako da deca/ dete, nekada mora tog roditelja da smesti i u neki dom.

Čitaj i temeljno se informiši o temama koje moderišeš, pa onda komentariši i presuđuj. Nemoj davati ovako paušalne komentare, niko ovde ne piše zato što mu je dosadno i hoće da se pravi pametan. Čemu ovakvo upadanje u razgovor između članova koji se uzajamno savetuju i pomažu, a sve na osnovu višegodišnjih bolnih i mučnih iskustava? Ni Marge, ni bezuslovnoj, ni Beket ni svim ostalima koji ovu bitku vode iz dana u dan, godinama, bez prava na predah, to zaista ne treba.
 
Pa i treba, misliš da je normalno da petogodišnjak gleda baku kako se gola penje po terasi , vadi zemlju iz cveća i maže se njome ? Ili kako koristi četkicu za zube da obriše sebe posle velike nužde (a o tome se pisalo na temi)
Žao mi je što izgleda ova tema nema mesta ni razumevanja ni na Zdravlju, jer je mnogima pa i meni pomogla da shvatimo da demencija nije isto što i senilnost, da volimo svoje roditelje i brinemo o njima i u takvom stanju, da nađemo način da živimo sa problemom, da ostvarimo prava pri lišavanju poslovne sposobnosti, ostvarvanja naknade za tuđu negu i pomoć...
 
Kao prvo, mislim da je potpuno svejedno kom podforumu ova tema pripada. Demencija je pre svega zdravstveni, ali istovremeno i porodični problem. Jer leka nema, pomoć je u početku na nivou psihologije, a na kraju - gerijatrije.
Uzaludne su rasprave za ili protiv doma, s decom ili bez dece, nikom ovo ne treba. Činjenica je da sve ovo više boli nas nego naše bolesne roditelje. Užasno je teško bez suza i bez gubljenja živaca komunicirati sa dementnom majkom ili ocem. A njima treba pažnja i smirenost, razumevanje i blag odnos pri svakom neuspelom pokušaju da imitiraju normalno ponašanje. U suprotnom dolazi do konflikta i agresivnih reakcija.
Sve ove godine pisali smo ovde i tekuće dogodovštine, i nedoumice i strahove, i zablude. Saveti su malobrojni ali zlata vredni. Podrška takođe.
Ja sam pisala ne samo o onome što se dešava sa mojom majkom, nego i šta sam sve pročitala i naučila o demenciji. Pisala sam baš zbog ljudi koji ne znaju ništa o tome, koji nikad nisu čuli za demenciju (osim vica "dal' sam došla il' sam pošla"), za sve kojima će se jednom to desiti, a koji će u jednom trenutku proguglati i naleteti na nas, kojima će naša iskustva pomoći da shvate kakva je to bolest i zašto je važno znati ono što ne želiš da znaš.
 
Mozes da me zamolis i da ne citam nista na PDF-u koji moderisem , ali to tako ne ide.
U svaklom slucaju sam protivnik sklanjanja dece od ljudi sa kojima zive,a koji su dementni,
a samo iz razloga da bi deca imala srecno detinjstvo, Demencija se razvija jako dugo, decenijama
i svakako da deca/ dete, nekada mora tog roditelja da smesti i u neki dom.
odvaljuješ zaključke, rekao bih bazirano na nekom filmu ili knjizi koju si čitala a podspešena ogromnom dozom romantike. Ne daj Bože da se suočiš sa situacijom koju je ova žena ovde opisala. A i čisto sumnjam da imaš decu.
Demencija može da se razvije relativno brzo, za nekoliko meseci, a krajnji ishod može biti potpuna nesposobnost komunikacije, gubljenje osnovnih fizičke sposobnosti kao što je hodanje, sedenje, držanje glave uspravno, nemogućnost gutanja hrane i pića, nekontrolisana bešika i pražnjenje creva, dramatično pevećana opasnost od infekcija naročito upale pluća (i evo sad korone). U prethodnoj fazi mogu da budu veoma nasilni, kako verbalno tako i fizički. Probaj da zaspiš pored takve osobe koja može da te zakolje nožem u sred noći. Dovoljno je samo da se probudiš u sred noći i vidiš je sa nožem u ruci iznat tvog kreveta. Ili iznad kreveta tvog deteta....
 
odvaljuješ zaključke, rekao bih bazirano na nekom filmu ili knjizi koju si čitala a podspešena ogromnom dozom romantike. Ne daj Bože da se suočiš sa situacijom koju je ova žena ovde opisala. A i čisto sumnjam da imaš decu.
Demencija može da se razvije relativno brzo, za nekoliko meseci, a krajnji ishod može biti potpuna nesposobnost komunikacije, gubljenje osnovnih fizičke sposobnosti kao što je hodanje, sedenje, držanje glave uspravno, nemogućnost gutanja hrane i pića, nekontrolisana bešika i pražnjenje creva, dramatično pevećana opasnost od infekcija naročito upale pluća (i evo sad korone). U prethodnoj fazi mogu da budu veoma nasilni, kako verbalno tako i fizički. Probaj da zaspiš pored takve osobe koja može da te zakolje nožem u sred noći. Dovoljno je samo da se probudiš u sred noći i vidiš je sa nožem u ruci iznat tvog kreveta. Ili iznad kreveta tvog deteta....

Da li postoji neki slucaj ili situacija u kojoj je ta dementna osoba ubila ( nema veze cime) coveka, dete?
I da li bio bilo koji iole razuman covek ( cerka, sin, snaja) uopste i imao dilemu sa tim domovima za gerijatriju
ukoliko bi imao u kuci tako obolelu osobu?
Ne, nemam decu, ali imam i imala sam i roditelje, babe, dede, a i imam dovoljno godina da mi na pamet ne
pada da bilo kakav problem u odnosima bolestan i zdrav covek ne uzimam za ozbiljno.
Nekontrolisane beshike postoje i kod mentalno zdravih ljudi, razne karcinome dobijaju i roditelji dece.
 
Mozes da me zamolis i da ne citam nista na PDF-u koji moderisem , ali to tako ne ide.
U svaklom slucaju sam protivnik sklanjanja dece od ljudi sa kojima zive,a koji su dementni,
a samo iz razloga da bi deca imala srecno detinjstvo, Demencija se razvija jako dugo, decenijama
i svakako da deca/ dete, nekada mora tog roditelja da smesti i u neki dom.
Decenijama se razvija demencija?! To si procitala ili se uverila licno? Kako se manifestujje u prvoj a kako u drugoj deceniji?
 
odvaljuješ zaključke, rekao bih bazirano na nekom filmu ili knjizi koju si čitala a podspešena ogromnom dozom romantike. Ne daj Bože da se suočiš sa situacijom koju je ova žena ovde opisala. A i čisto sumnjam da imaš decu.
Demencija može da se razvije relativno brzo, za nekoliko meseci, a krajnji ishod može biti potpuna nesposobnost komunikacije, gubljenje osnovnih fizičke sposobnosti kao što je hodanje, sedenje, držanje glave uspravno, nemogućnost gutanja hrane i pića, nekontrolisana bešika i pražnjenje creva, dramatično pevećana opasnost od infekcija naročito upale pluća (i evo sad korone). U prethodnoj fazi mogu da budu veoma nasilni, kako verbalno tako i fizički. Probaj da zaspiš pored takve osobe koja može da te zakolje nožem u sred noći. Dovoljno je samo da se probudiš u sred noći i vidiš je sa nožem u ruci iznat tvog kreveta. Ili iznad kreveta tvog deteta....
Prvih godinu dana moja mama se ophodila prema meni kao prema nepozatoj zeni koja hoce da joj naudi i smeta joj u kuci koju i nije vise prihvatala kao svoju,ali me je izbacivala iz iste te kuce u toku noci. Malu decu je tretirala kao patujke koji nemaju pojma i namrsteno ih posmatrala. Sada ljubi sliku na kojoj su deca. Bog neka mi oprosti, pomislila sam vise puta da moze nocu da me povredi. Nasla sam noz ispod njenog kreveta. Mozda joj je ispao...bila sam na oprezu i sklonila sam sve ostre predmete. Poslednjih godina me ljubi i tepa mi...ne moze covek biti nacisto.
 
Kao prvo, mislim da je potpuno svejedno kom podforumu ova tema pripada. Demencija je pre svega zdravstveni, ali istovremeno i porodični problem. Jer leka nema, pomoć je u početku na nivou psihologije, a na kraju - gerijatrije.
Uzaludne su rasprave za ili protiv doma, s decom ili bez dece, nikom ovo ne treba. Činjenica je da sve ovo više boli nas nego naše bolesne roditelje. Užasno je teško bez suza i bez gubljenja živaca komunicirati sa dementnom majkom ili ocem. A njima treba pažnja i smirenost, razumevanje i blag odnos pri svakom neuspelom pokušaju da imitiraju normalno ponašanje. U suprotnom dolazi do konflikta i agresivnih reakcija.
Sve ove godine pisali smo ovde i tekuće dogodovštine, i nedoumice i strahove, i zablude. Saveti su malobrojni ali zlata vredni. Podrška takođe.
Ja sam pisala ne samo o onome što se dešava sa mojom majkom, nego i šta sam sve pročitala i naučila o demenciji. Pisala sam baš zbog ljudi koji ne znaju ništa o tome, koji nikad nisu čuli za demenciju (osim vica "dal' sam došla il' sam pošla"), za sve kojima će se jednom to desiti, a koji će u jednom trenutku proguglati i naleteti na nas, kojima će naša iskustva pomoći da shvate kakva je to bolest i zašto je važno znati ono što ne želiš da znaš.
Bravo, Beket! To je sustina ovih postova.
 
Pa i treba, misliš da je normalno da petogodišnjak gleda baku kako se gola penje po terasi , vadi zemlju iz cveća i maže se njome ? Ili kako koristi četkicu za zube da obriše sebe posle velike nužde (a o tome se pisalo na temi)
Žao mi je što izgleda ova tema nema mesta ni razumevanja ni na Zdravlju, jer je mnogima pa i meni pomogla da shvatimo da demencija nije isto što i senilnost, da volimo svoje roditelje i brinemo o njima i u takvom stanju, da nađemo način da živimo sa problemom, da ostvarimo prava pri lišavanju poslovne sposobnosti, ostvarvanja naknade za tuđu negu i pomoć...
Eee moja Margo, prethodni moderator mi obrisa poslednji post koji sam direktno njemu uputila i izgubi se negde u drugim pricama, gde prolaze njegova dokona naklapanja. Onda sam guglala da nadjem nas forum...posle svih ovih postova...to ne moze da razume potpuno neko ko nije prosao i ne prolazi agoniju. Slazem se da su slucajevi razliciti, ali u sustini je krajnje nepredvidljivo. Ni u snu ne bih pomislila sta ce sve mojoj mami pasti na pamet da uradi. I koliko ce mi trebati jos snage i zivaca da se izborim da bude na sigurnom, da ima sve sto joj treba,da sacuvam njeno dostojanstvo...
 
Nemaju svi dementni Alchajmerovu bolest. Agresija ne mora biti samo ona koja može naneti ozbiljne povrede, nego i verbalna, vređanje, neprimereno ponašanje itd. Svakako da postoji granice šta dete može da podnese, a šta ne. Ne treba generalizovati i osuđivati, većina dementnih u domu ima kvalitetniji život nego što bi mogla da ima kod kuće. Da su deca i ostala rodbina mogli da brinu o njima, verovatno bi to činili. Većina ljudi koje poznajem i čiji je jedan od roditelja u domu jako je teško podnela tu odluku i odlagali su tu odluku dokle god su mogli.



Ovo naprosto nije tačno. Ukucaj na bilo kom jeziku demencija i agresija u Gugl, pa ćeš naći na desetine preporuka, saveta, pravila ponašanja, bilo za profesionalne ili za porodične negovatelje. Možda je kod Alchajmera agresija manje zastupljena (ali rekoh gore da je spektar demencije mnogo širi), ali su ti pacijenti upućeni na 24-časovnu negu koja iziskuje tone strpljenja, beskrajno vremena i fizičke izdržljivosti što članovi porodice često ne mogu da obezbede.



Čitaj i temeljno se informiši o temama koje moderišeš, pa onda komentariši i presuđuj. Nemoj davati ovako paušalne komentare, niko ovde ne piše zato što mu je dosadno i hoće da se pravi pametan. Čemu ovakvo upadanje u razgovor između članova koji se uzajamno savetuju i pomažu, a sve na osnovu višegodišnjih bolnih i mučnih iskustava? Ni Marge, ni bezuslovnoj, ni Beket ni svim ostalima koji ovu bitku vode iz dana u dan, godinama, bez prava na predah, to zaista ne treba.
Slazem se , Arabeska! Neupuceni samo iritiraju, a to nam je dodatni teret u situaciji sa kojom se inace tesko borimo.
 
E, sad će da nas šutnu i sa "zdravlja"...vidimo se verovatno na "hobi" temi jer je ta demencija baš čista zanimacija i nešto svakidašnje sa čime se svako sreće svakodnevno...
 
Recite mi, molim vas, da li mozete da posecujete roditellje? Na ivici sam zivaca, jer su zabranjene posete u domu gde je moja mama vec par meseci. Razumem opasnost i podrzavam mere zastite. Ali ne mogu vise psihicki da podnesem. Kako se vi borite s tim? Imam problem i telefonom da je cujem. Znam da i oni ciji su roditelji kod kuce moraju da ih paze u epidemiji, uz sve ostale probleme. UH!!!!
 
Nema poseta, nikakvih. Umalo me uhapsiše kada sam pokušala da dođem do prozora njene sobe (zatvorenog) početkom ovog stanja. Čujem se svaki dan telefonom , sada je u fazi da ume da ga koristi pa sam srećna zbog toga.
Dva puta nedeljno mogu da se predaju fabrički zapakovane namirnice i stvari koje traži. Onda ih oni isprskaju nečim, pa stoje 24 h u nekoj prostoriji i tek onda joj predaju.
To je sve što je dozvoljeno.
Zovem barem jednom nedeljno glavnu sestru da vidim kakvo je realno stanje, mada ja već po načinu razgovora sa njom mogu to da procenim
 
Eee moja Margo, prethodni moderator mi obrisa poslednji post koji sam direktno njemu uputila i izgubi se negde u drugim pricama, gde prolaze njegova dokona naklapanja. Onda sam guglala da nadjem nas forum...posle svih ovih postova...to ne moze da razume potpuno neko ko nije prosao i ne prolazi agoniju. Slazem se da su slucajevi razliciti, ali u sustini je krajnje nepredvidljivo. Ni u snu ne bih pomislila sta ce sve mojoj mami pasti na pamet da uradi. I koliko ce mi trebati jos snage i zivaca da se izborim da bude na sigurnom, da ima sve sto joj treba,da sacuvam njeno dostojanstvo...
Trebalo bi da staviš ovu temu na praćenje pa onda svaki pt kada ima novi post, dobiješ notifikaciju i lako je nađeš.
 
Recite mi, molim vas, da li mozete da posecujete roditellje? Na ivici sam zivaca, jer su zabranjene posete u domu gde je moja mama vec par meseci. Razumem opasnost i podrzavam mere zastite. Ali ne mogu vise psihicki da podnesem. Kako se vi borite s tim? Imam problem i telefonom da je cujem. Znam da i oni ciji su roditelji kod kuce moraju da ih paze u epidemiji, uz sve ostale probleme. UH!!!!

Koliko mogu da ustanovim, neki domovi dozvoljavaju posete na distanci (bez približavanja, na 2 m) i na otvorenom (bašta, dvorište, ispred doma), po dogovoru, uz najavu. Nažalost, ovih dana je opet povećan broj zaraženih (između ostalog i u studentskim domovima, usred ispitnog roka), pa je moguće da su posete opet potpuno obustavljene. Nadam se da će se ipak naći neka mogućnost koja nikog ne ugrožava. Saosećam, znam koliko je teško bilo kada zabrane posete na nedelju, dve ili maksimalno tri, tokom "običnog" gripa.
 
Proverite, navodno je ministarstvo danas odobrilo posete, uz dodatne mere zaštite. To verovatno važi samo za državne ustanove...
http://rs.n1info.com/Vesti/a608101/...rontoloskim-centrima-i-domovima-za-stare.html
Nisam jos proverila za drzavni dom u kojem je moja mama. Procitala sam vest veceras. Ne znam koliko je to dobro u situaciji kada se povecao broj zarazenih. Ne znam da li ce se poklopiti atmosferski uslovi za zakazani termin i dok doputujem do doma, jer nije u istom gradu u kojem zivim. Sta ako dune vetar... bez veze... Pitam se kako bi moja mama dozivela taj susret, posto bih morala da nosim masku i vizir i da joj ne prilazim niti je dodirujem... Sto se mene tice, sigurno bih plakala tih 15 minuta...a opet bi mi mnogo znacilo da je vidim, jer je retko cujem. Zbunjjena sam i tuzna i zabrinuta.
 
Demencija jeste ozbiljna bolest i nemojte da brinete, neće niko da vam dira temu. ;)
Mislim da je izuzetno korisna za sve ljude koji u porodici imaju taj problem.

Rođena sestra moje bake je umrla za dve godine od demencije. Razvila joj se brzinom svetlosti.
Kad me je videla, nakon pauze od godinu dana (nismo živele u istom gradu), nije me prepoznala, persirala mi je, gledala me zbunjeno i na kraju me je pitala za rođenog brata mog oca i njegovog sina, u stilu, kako su. A to su ljudi koje zaista nije videla više od decenije. Jadna je tu informaciju izvukla iz neke moždane ladice.
Razvoj je bio toliko brz da moja tetka nije uspela godinu dana da shvati o čemu se radi. Izgledalo je kao da ih zavitlava, kao da im namerno pravi zvrčke. Dok nije počela da se gubi kad ode od kuće pa je komšije dovedu i zabrinuto prokomentarišu.
Izgubila je bila osećaj za sitost/glad. Dešavalo joj se da dohvati tepsiju baklave i jede, jede, jede...kad neko od ukućana skonta da je pojela već pola tepsije i kad zabrinuto skoče da joj oduzmu ostatak, ona prokomentariše kako je pojela samo jednu, šta hoće oni od nje. Dakle, sedi i jede i ne pamti da je pre pet sekundi smazala kolač nego iznova i iznova uzima misleći svaki put da je prvi po redu.
Suprotno, dešavalo se da ako je ne sednu da jede, ceo dan ne bi stavila ništa u usta uz pravdanje kako je jela malopre...pa kad je pitaju šta je jela, ona počne da izmišlja.
O paljenju ringli i ostavljanju istih upaljenih, da ne govorimo.
Na žalost, umrla je od urinarne infekcije koja nikako nije mogla da se sanira.

Da se mom nekom to desi, stisnula bih petlju i u nekom trenutku bih ga/nju prevela u Dom.
Dementna osoba je veliko opterećenje za porodicu.
 
Stanje u domu, bar kod nas, nepromenjeno.
Kao, dozvolili posete. Zovem da vidim uslove, a oni kao da sam im bubreg tražila na poklon. Kažu, treba da se organizuju. Onda zakažem zvanično posetu preko formulara i dobijem odgovor da ću za tri dana dobiti termin posete. Sve mi se čini da od toga neće biti ništa. Uslovi su da je iznad 18 stepeni, da ne pada kiša, da ne duva vetar (koliko da ne duva, jer strujanje stalno postoji?). Znači da uvek mogu da tu posetu otkažu.
Da su nam bar dozvolili posete kao što imaju zatvorenici...preko staklene barijere, ali izgleda da su ta prava takođe uskraćena...dok ne prođu izbori.
 
Stanje u domu, bar kod nas, nepromenjeno.
Kao, dozvolili posete. Zovem da vidim uslove, a oni kao da sam im bubreg tražila na poklon. Kažu, treba da se organizuju. Onda zakažem zvanično posetu preko formulara i dobijem odgovor da ću za tri dana dobiti termin posete. Sve mi se čini da od toga neće biti ništa. Uslovi su da je iznad 18 stepeni, da ne pada kiša, da ne duva vetar (koliko da ne duva, jer strujanje stalno postoji?). Znači da uvek mogu da tu posetu otkažu.
Da su nam bar dozvolili posete kao što imaju zatvorenici...preko staklene barijere, ali izgleda da su ta prava takođe uskraćena...dok ne prođu izbori.

Ma ne brini, bice posete. I ti su ljudi sludjeni, s jedne strane razumeju da deca zele da vide roditelje,
ali im drzava propisuje neke teske propise kako ,kad i preti sankcionisanjem, zato su ovako oprezni.
 
Stanje u domu, bar kod nas, nepromenjeno.
Kao, dozvolili posete. Zovem da vidim uslove, a oni kao da sam im bubreg tražila na poklon. Kažu, treba da se organizuju. Onda zakažem zvanično posetu preko formulara i dobijem odgovor da ću za tri dana dobiti termin posete. Sve mi se čini da od toga neće biti ništa. Uslovi su da je iznad 18 stepeni, da ne pada kiša, da ne duva vetar (koliko da ne duva, jer strujanje stalno postoji?). Znači da uvek mogu da tu posetu otkažu.
Da su nam bar dozvolili posete kao što imaju zatvorenici...preko staklene barijere, ali izgleda da su ta prava takođe uskraćena...dok ne prođu izbori.
Odmah iz objavljenog teksta u stampi sam videla da mnogo parametara treba da se slozi. Meni su rekli da su dobili instrukciju iz Minisarstva i da ce se pridrzavati toga. Vise me plasi da ce praviti propuste tamo gde je stvarno opasnost, nego sto je bitna temperatura i vlaznost vazduha...
 
Ma ne brini, bice posete. I ti su ljudi sludjeni, s jedne strane razumeju da deca zele da vide roditelje,
ali im drzava propisuje neke teske propise kako ,kad i preti sankcionisanjem, zato su ovako oprezni.
Da. Iz postovanja prema svemu sto cine, uzdrzavam se da ne kazem sve sto mislim. Ponavljam kao papagaj "...postujem i razumem vas, ali razumite i vi mene..." A vristim u sebi. Oni kazu da razumeju, ali agonija se nastavlja. Pokida me rastrzanost izmedju razuma i naleta emocija. To je kao i za popustanja i preporuke za sve nas...skroz kontroverzno. Ali to je neka druga tema. Na zalost pogadja nas mnogo dublje s obzirom da nas demencija satire stalno.Moja mama je zvucala bas raspolozeno, dok je bio karantin. Dok sam ja drhtala i lomila ruke od nemoci i straha. Tada je manji broj ljudi bio odlicno uigran i posvecen. Sad se vec oseca javasluk i otaljavanje...mada je moja mama i sada nasmejana, ali pokazuje i nervozu. Dobro, to je kod nje promenljivo, a znam da nije lako zaposlenima. Jedino mi nije jasno da je tri puta manje ljudi bolje radilo i bilo vise posveceno korisnicima i bilo ljubazno i imalo vremena za pitanja srodnika i organizovalo da se cujemo sa roditeljima i vidimo i na viber... sada nema vremena, a i duva vetar...
 

Back
Top