Demencija

Pozdrav drustvo... prije petnaestak dana mamu sam vodila na procjenu sposobnosti... cekam odgovor... mene jos nesto interesuje, kakva su druga iskustva sa tetama koje angazujemo oko pomoci... naime mojoj mami je sa 62 postavljena dijagnoza Ad... s pocetka smo se nekako borili ali sad mora imati nekog kraj sebe. Angazujem zenu koja je s njom dok sam ja na poslu. Poslije ja preuzimam brogu... ali jednostavno ona pruza otpor i prema tetama i prema meni jer je uvjerenja da moze sama

Isto sam imala problem. Moja mama je dozivljavala gerontodomacicu kao uljeza *koja nista ne zna I nesto ce joj ukrasti*. Nemoj joj nametati pomoc, sve dok moze odredjene stvari sama da radi. Samo nadgledaj druzenje njih dve. I pravi se da ti ne umes nesto da uradis, pa ce se mama radovati da ti pokaze. pa obrnite uloge... Isto I sa pomocnicom. Objasnjavala sam da ce gerontodomacica placate racune da ne bismo nas dve isle po zimi I ledu. Rekla sam da je ona angazovana da snabdeva lekovima I samo je kontrolisala da li pije lekove u podne I da li je popila I napunila kutiju novom dozom za podne sutra I za uvece I ujutru. Pile su kafu. Gledale su seriju. Moja mama je u pocetku sizela, ali je posle prihvatila I cak su se I kikotale I pravile planove za sivenje zavesa... Onda me mama napadne *Ja necu ovu tvoju da hranim!*. Kazem joj da I ne treba da je hrani. *Ali ona dodje bas u vreme rucka I kako da je ne ponudim*... I tako u nedogled. Onda se gerontodomacica zanese u pricama I zaboravi da odradi neke stvari... Onda shvatis da je mami bolje sa gerontodomacicom a da se ti pokidas da sve bude pod konac kao nekada a ne moze vise da bude kao nekada I dobro je da nekako petljate...
 
Baš tako...smatra je uljezom.Ali mora imati nadzor jer sad stvarno nije u stanju da bude sama. Prijašnja teta je odustala nakon četiri mjeseca jer nije nikako uspjevala ostvariti komunikaciju s mamom. Jednostavno mama nije htjela da priča...stalno je ponavljala kako je mora hraniti te joj troši struju zato što kuha, te ovo, te ono. Sad je nova teta i čekam za šta će ova biti kriva.
 
Baš tako...smatra je uljezom.Ali mora imati nadzor jer sad stvarno nije u stanju da bude sama. Prijašnja teta je odustala nakon četiri mjeseca jer nije nikako uspjevala ostvariti komunikaciju s mamom. Jednostavno mama nije htjela da priča...stalno je ponavljala kako je mora hraniti te joj troši struju zato što kuha, te ovo, te ono. Sad je nova teta i čekam za šta će ova biti kriva.
.

Nije svako za taj posao. Nasa je bila angazovana preko Centra za socijalno I tamo su imali neku kratku obuku. Nije se videlo da je spremna za takav posao. Moja mama je tada bila dobrog fizickog stanja, ali je morao neko da kontrolise sta se desava. Pokusavala sam na sve nacine da ih uvedem u pricu I da objasnim mami da je to namucena mlada zena I da je blage naravi I da se trudi... posle je mama cas branila kada ja iskazem nezadovoljstvo jer nesto nisu uradile a cas je govorila da je *luckasta*...Ja sam tada bila uplasena I pod velikim srtresom, a gerontodomacica se smejala I opustala atmosferu umanjujuci znacenje maminih gresaka.
 
Posle dve godine i 6 meseci dobijem poziv (poštom) "danas za danas" da se javimo na očno zbog dogovora za operaciju katarakte. Jedva nekako ubedim sestru da je poziv stigao tog dana da nas prebaci na sutradan. Do tad ekspresno mi u domu nabave uput i obezbede kolica kako bi je ja suradan vozila.
Išli, lomatali se 3 sata po ambulantama, lekarke nervozne, nemaju dovoljno sestara, ali odradile su pregled i jedva pristale da je operišu što zbog nesaradnje mame, što zbog toga što je nepokretna, što zbog toga što joj je dioptrija i pre katarakte bila velika.
Ide 21.12. na peraciju.
Juče sam je opet vođala po bolnici, internista i laboratorija provera pred operaciju.
Ne znam kako će proći jer prilikom operativnog dana mora biti sama tamo, a nekad se pogubi pa ne zna da ispoštuje šta joj kažu da uradi. Nek nam je Bog u pomoći.
Neće mnogo dobiti tom operacijom, kažu, ne može se tu mnogo vida vratiti, al sad kad smo krenuli, nek ide.
Samo hoću da kažem, da mi tih 35000 za dom što plaćam nije ništa naspram toga što oni tamo urade za nju.Pa oni su internistu zakazali danas za danas bez problema, imali smo ulaz prekoreda i tu i u laboratoriji gde je bilo 100 ljudi, sve upute su mi spremili bez pogovora. Oni su joj uzeli urin i poslali na analizu. Obezbedili mi prevoz njihovim kolima i kolica. Hvala im do neba, mislim da ni jedan privatni dom to ne može na taj način da odradi.
 
Posle dve godine i 6 meseci dobijem poziv (poštom) "danas za danas" da se javimo na očno zbog dogovora za operaciju katarakte. Jedva nekako ubedim sestru da je poziv stigao tog dana da nas prebaci na sutradan. Do tad ekspresno mi u domu nabave uput i obezbede kolica kako bi je ja suradan vozila.
Išli, lomatali se 3 sata po ambulantama, lekarke nervozne, nemaju dovoljno sestara, ali odradile su pregled i jedva pristale da je operišu što zbog nesaradnje mame, što zbog toga što je nepokretna, što zbog toga što joj je dioptrija i pre katarakte bila velika.
Ide 21.12. na peraciju.
Juče sam je opet vođala po bolnici, internista i laboratorija provera pred operaciju.
Ne znam kako će proći jer prilikom operativnog dana mora biti sama tamo, a nekad se pogubi pa ne zna da ispoštuje šta joj kažu da uradi. Nek nam je Bog u pomoći.
Neće mnogo dobiti tom operacijom, kažu, ne može se tu mnogo vida vratiti, al sad kad smo krenuli, nek ide.
Samo hoću da kažem, da mi tih 35000 za dom što plaćam nije ništa naspram toga što oni tamo urade za nju.Pa oni su internistu zakazali danas za danas bez problema, imali smo ulaz prekoreda i tu i u laboratoriji gde je bilo 100 ljudi, sve upute su mi spremili bez pogovora. Oni su joj uzeli urin i poslali na analizu. Obezbedili mi prevoz njihovim kolima i kolica. Hvala im do neba, mislim da ni jedan privatni dom to ne može na taj način da odradi.

Bravo, devojke! Drzavni domovi su umrezeni kao I domovi zdravlja I klinike. Dobijaju odredjeni broj termina. I to je mnogo bolje nego u privatnim koji funkcionisu kao da je korisnik kod svoje kuce pa mora da stane u red za zakazivanje. Da, drzavni domovi imaju svoja sanitetska vozila I kolica I uvek salju nekoga u pratnji korisnika, bez obzira sto clan porodice prisustvuje. Neki domovi su poceli I recepte za lekove da realizuju preko mreze racunara, sto je jos jedna olaksica. Mislim na vas I drzim palceve da sve prodje dobro.:heart: Tvoja pozrtvovanost je za primer. Jako je bitno da se otkloni ono sto moze dodatno da iritira dementnog I da pogorsava stanje.
 
Pozz... mami odobrena tuđa njega.Stvarno nisam mislila da će biti tako brzo. Za sada super s novom tetom, ali ostala sam ja problem????. Nisam sigurna da li je prerano da uvedem tetu za poslijepodne i noć?
 
Pozz... mami odobrena tuđa njega.Stvarno nisam mislila da će biti tako brzo. Za sada super s novom tetom, ali ostala sam ja problem????. Nisam sigurna da li je prerano da uvedem tetu za poslijepodne i noć?

Neko mora uvek da bude problem. Ako ih nema, dementnima se priviđaju... Izdrži. Ne nerviraj se oko toga.
 
Pozz... mami odobrena tuđa njega.Stvarno nisam mislila da će biti tako brzo. Za sada super s novom tetom, ali ostala sam ja problem????. Nisam sigurna da li je prerano da uvedem tetu za poslijepodne i noć?

Odlicno za tudju negu! Probaj da provedes dve tri noci sa mamom. Ili povremeno da ostajes nocu, da bi videla kako se ponasa- da li spava, da li se budi, kada legne I kada ustane, da li ujutru ima ispreturanih stvari... Ali ispadi se nikada ne mogu predvideti kod dementnog. Na prvom pregledu kod psihijatra receno mi je da mama ne moze vise da bude sama. A ostala je sama uz nadzor gerontodomacice jos godinu I po dana. Mnogo sam strepela I nadgledala...pojela sam se ziva. I obolela sam od zeluca, stitne zlezde.
 
Pozdrav svima. Mama mi je pre 2,5meseca imala operaciju aneurizme i pucanja krvnog suda na desnoj strani mozga. Pokretna je,priča, sama, čita i piše. Medjutim dosta više brlja sa informacijama nego kada je izašla iz bolnice. Prepoznaje svakoga od porodice, prijatelja,komšija i dr. Ali kada je pitam koja je godina ona kaže 2000. Kratkoročno pamćenje sta je radila juce ili prepodne ne funkcioniše. Loše spava po noći i vodili smo je kod psihijatra da joj nešto prepiše zaspavanje. On je konstatovao iz razgovorasa njom i brat o da je demencija i da će sve biti gore. A njen profesor koje je operisao kaže da je potrebno vreme da se kako kaže njen mozak resetuje ali da će definitivno biti bolje. Da li neko je sto zna o ovakvim situacijama i kakva su iskustva. Hvala unapred
 
Pozdrav svima. Novi sam ovdje i procitao sam vecim djelom ovu temu. Naime imam i ja problema. Znaci imam bolesnu baku staru 95 godina, slabo pokretna ali ipak svaki dan ustaje ujutro, vrsi higijenu, lozi si pec na drva, kuha (istina da su joj jela zbog slabog vida, sluha slabo jestiva). Pocelo je sve to prije par godina al totalno neprimjetno tako da nije nista poduzimato. Pretprosle godine joj je preminuo sin (ujak), prosle godine preminula joj kcer ( moja majka) a sad prije 2 mjeseca preminuo i zet (moj otac) i ostao sam sam doma sa bakom. Ona zivi u prizemlju a ja na katu i vodim borbu s njom posto cuje glasove zenske osobe ( naravno u kuci nema nikog osim mene i bake) kako pjeva, vristi po cijele dane i noci. Uz to cuje i privida joj se jos jedna starija gospoda i stariji gospodin. Boji se, zakljucava se da ju ne ubiju, ne vjeruje nikome jer su se svi okrenuli protiv nje i zele je otrovati i izluditi). Njezino stanje varira od normalnog razgovora do totalne histerije, vike, iskaljivanje bijesa. Posto ne vjeruje nikome pa tako i doktorima te je nemoguce ju nagovoriti da potrazi ljecnicku pomoc, tablete nece piti nikakve jer je to otrov kojim je se hoce otrovati a za nekakvu ustanovu ili dom nece ni cuti jer kaze da je se iz kuce bude odnjelo samo u ljesu. Imala je gospodu koja ju je 1 tjedno obilazila dal joj treba kakva pomoc ali i nju je potjerala posto ona ne treba nicija pomoc i spijunira ju. Nisam pametan sta vise napravit, samo se ja brinem o njoj a uz sve imam i posao koji moram raditi ( treba platiti racune i sve). Imam i bratica al on ju dode posjetiti jednom mjesecno i kad ga potam sta bi mogli napraviti on kaze da nema pojma. Jos se drzim al bome sam vec fizicki i psihicki umoran a necu nista postici ako se i ja razbolim te joj necu moc pomoc vise.
Hvala svima
 
Pozdrav svima. Novi sam ovdje i procitao sam vecim djelom ovu temu. Naime imam i ja problema. Znaci imam bolesnu baku staru 95 godina, slabo pokretna ali ipak svaki dan ustaje ujutro, vrsi higijenu, lozi si pec na drva, kuha (istina da su joj jela zbog slabog vida, sluha slabo jestiva). Pocelo je sve to prije par godina al totalno neprimjetno tako da nije nista poduzimato. Pretprosle godine joj je preminuo sin (ujak), prosle godine preminula joj kcer ( moja majka) a sad prije 2 mjeseca preminuo i zet (moj otac) i ostao sam sam doma sa bakom. Ona zivi u prizemlju a ja na katu i vodim borbu s njom posto cuje glasove zenske osobe ( naravno u kuci nema nikog osim mene i bake) kako pjeva, vristi po cijele dane i noci. Uz to cuje i privida joj se jos jedna starija gospoda i stariji gospodin. Boji se, zakljucava se da ju ne ubiju, ne vjeruje nikome jer su se svi okrenuli protiv nje i zele je otrovati i izluditi). Njezino stanje varira od normalnog razgovora do totalne histerije, vike, iskaljivanje bijesa. Posto ne vjeruje nikome pa tako i doktorima te je nemoguce ju nagovoriti da potrazi ljecnicku pomoc, tablete nece piti nikakve jer je to otrov kojim je se hoce otrovati a za nekakvu ustanovu ili dom nece ni cuti jer kaze da je se iz kuce bude odnjelo samo u ljesu. Imala je gospodu koja ju je 1 tjedno obilazila dal joj treba kakva pomoc ali i nju je potjerala posto ona ne treba nicija pomoc i spijunira ju. Nisam pametan sta vise napravit, samo se ja brinem o njoj a uz sve imam i posao koji moram raditi ( treba platiti racune i sve). Imam i bratica al on ju dode posjetiti jednom mjesecno i kad ga potam sta bi mogli napraviti on kaze da nema pojma. Jos se drzim al bome sam vec fizicki i psihicki umoran a necu nista postici ako se i ja razbolim te joj necu moc pomoc vise.
Hvala svima
Moj svekar se slicno ponasao. Na ct mozga nisu pronasli nista narocito, sto bi ukazivalo na demenciju, tumor i sl. Vise je podsecalo na psihozi. A onda cudjenje nekih doktora otkud psihoza u tim godinama. Onda je poceo sve cesce bezati od kuce cak iskakati kroz prozor. Ili je bio zakljucan sa naguranim stvarima na vratima sobe...uzas. kada ga je policija po prijavi gradjana nasla kako citav dan stoji u samousluzi i optuzuje nas ukucane da mu pretimo nozem...doveli su ga kuci, nas ispitali a njega je odvezla hitna. Bio je na neuropsihijatriji. Vratio se kuci. Opet haos instrah od mafije i cuje glasove...pa policija, hitna, psihijatrija... Moras naci nacina da se odredi dujagniza u da uzima terapiju. Mozda i u kafi ili caju... pricaj sa nekim psihijatrom. Mozda i privatno . Sciolozi i pravnici ce konstatovati cinjenicno stanje i to je sve. Pretpostavljam da je to mnogo stresova odjednom i sama starost ...Tesko je kada je paranoja prisutnna i halucinacije. Uradite ct mozga. Pokusaj da je upozoris da mora tako. Sad...hm...ne znam cime da je uslovis a da je ne uplasus jos vise. Ti je bolje poznajes. Kreni da se ponasas kao da je sve normalno. Nemoj tvrditi suprotno. Ja sam svekra opravdavala kada su ga cerka i sin napadali sa objasnjenjima. Znas ono dibar i los policajac. Onda skuvamo kafu, ubacimo
Sedativ i smiri se neko vreme. Ali ne moze tako duze. Mora dijagnoza i terapija. Svekar je ipak dobio izmedju ostalog i dijagnozu demencije. Preminuo je u psihijatrijskoj bolnici, jer u dom nije hteo a ne znam koliko bi ga oni drzali u tom stanju. Uzrok smrti bio je zastoj srcani. Imao e visok pritisak i aritmije duzi period.
 
Poslednja izmena:
Bok, pročitao sam mnogo postova i odlučio se registrirati iako sam iz HR pošto na našem webu topic o demenciji nije ni približno aktivan kao ovaj i općenito imam dojam da ljudi koji ovdje pišu imaju puno iskustva sa ovom bolesti.

Moja je majka (72) krajem prošle godine imala moždani na frontalnom dijelu mozga i u početku se sve činilo ok, no prije nekoliko mjeseci su počele ideje da će joj policija doći kući i uzeti vrednote iz stana, pa da joj je stalno loše (strah da će imati srčani, moždani, da će joj se crijeva zaplesti, da bubrezi otkazuju i tako bez kraja), onda sam primjetio da više ne kuha, da je stan stalno u neredu, da više ne gleda ni tv i kad je počela jaukati na cesti uslijedila je hospitalizacija na psihijatriji. Tamo su diagnosticirali depresiju i anksioznost, te je nakon nekoliko tjedana otpuštena kući. Tad je počeo pravi pakao jer me svaki dan zvala 30 puta da idem do nje i držim ju za ruku dok ide u dućan (koji je u istoj zgradi u kojoj živi i u kome je bila već tisuće puta), jer da je ona nestabilna i da ne može hodati sama. Jednostavno nije htjela hodati bez mene, stala bi na cesti i počela me dozivati ili juriti da se brzo primi za mene. Onda je počela bez prestanka pričati samo o tome da mora na wc, kako joj se piški i da kako će ona to na wc, da mora na zahod i tako bez prestanka. Također je stalno pričala cvilečim glasom kroz jaukanje, kao netko tko će se stalno rasplakati (a zove kako bi me pitala da li ću joj donesti mineralnu iz dućana). Na psihijatrijskoj kontroli su ju ponovno zaprimili i tad joj je diagnosticiran organski poremećaj ličnosti, sumanuti poremećaj ličnosti, hipohondrija i početak demencije (na MRu se vide lezije na mozgu i prekid signala na djelu gdje je bio moždani). Tokom zadnje hospitalizacije se neprestano ponašala poput malog djeteta i vikala zamnom na hodniku da se vratim, da neće da joj sestre mijenjaju pelenu već da ja to moram i radi svega toga sam organizirao da nakon otpusta iz bolnice ide u dom. Strašno stresna situacija i krenuo sam psihologu radi svega toga jer sam se počeo raspadati. Kad je došla u dom pričala je kako se trebala ubiti dok je još mogla, da joj je tamo grozno, isto je vikala zamnom kad sam išao kući. Kad sam doveo javnog bilježnika za prepis nekretnina pokazivala mu je da ima pelene i da gleda kako ima pelene...ma užas. Pije antidepresiv, antipsihotik, stabilizator raspoloženja, lijek za ranu fazu alzheimera(iako koliko sam primjetio nema nikakvih problema sa pamćenjem) i još za šećer, tlak, protiv moždanog itd....jedno 15 tableta dnevno. Nakon nekih se mjesec dana u domu smirila, pribrala i zapravo dok se sad priča sa njom teško da bi itko rekao da sa njom nešto nije u redu. Ne znam da li se mozak oporavio ili svi ti silni lijekovi pomažu? Priča kako bi htjela natrag kući iz doma, da bi opet kuhala, spremala i išla u dućan. Zanima me ima li netko sličnih iskustava i koliko joj se stanje zapravo popravilo? Jako me strah da ju odvedem kući iz doma i da onda sve krene kako je bilo prije bolnice. Kad ju pitam što bi kuhala kaže....juhu iz vrećice :zroll: Kad sam ju pitao zašto nije sama htjela hodati po cesti kaže da je to prošlo, i da bi sad mogla sama. Čitao sam da ljudi sa demencijom jako pokušavaju prikriti svoje nemogućnosti pa me zanima da li je to slučaj? Sve mi je to jako zbunjujuće i pošto mi je otac preminuo, a nemam niti braće i sestara jednostavno se nemam sa kim savjetovati. Djevojka i njena obitelj su mi od ogromne i jedine prave pomoći. Unaprijed hvala svima koji su imali volje ovo pročitati
 
Možda nema u Hrvatskoj ovako aktivnih foruma, baš zato što postoji --- UDRUGA za ovu i slične bolesti https://alzheimer.hr/ (tu je kontakt za pomoć, savete i slično).

Ali prokomentarisaću ovaj poslednji slučaj na osnovu onog što sam videla i pročitala. Dakle, nije demencija uvek samo demencija, nego sve te psihoze i strahovi, i od strane bolesnika, a bome i od strane posmatrača. Svi se mi plašimo da će nam se nešto desiti, a kad više nismo u stanju da kontrolišemo kao ranije, onda dolazi do poremećaja svake vrste (najpre osećanje da uvek imaš na koga da se osloniš, a onda histerija ako se ispostavi da nemaš!). Početak klasične demencije je uglavnom neprimetan, osim ako se ne radi o jačem moždanom udaru, jer se kod manjih moždanih udara (zbog kojih i dolazi do alchajmera) nekad uopšte ne ispoljava neobično ponašanje. Ali ako je magnetna rezonanca ipak registrovala promene na mozgu, onda je to nepovratno. Lekovi mogu da uspore napredovanje demencije, svejedno što je konstatovano da je to tek početak, to se ne može zaustaviti. Mislim da je najvažnije da opšte stanje bude stabilno, da nema nesigurnosti, da ima poverenja u ljude koje je okružuju, da ima ustaljen ritam, pažnju, redovnu ishranu i terapije. Upravo smeštanje u dom mnoge slične slučajeve je makar privremeno stabilizovalo, pa tako i tvoju majku. Neka tako i ostane što duže!
 
Dobro je da se stabilizovala. Mislim da nije vreme da je vodis kuci. Posto nema ko da ti pomogne, a bila sam u takvoj situaciji, sigurnija je u Domu. Stanje kod dementnih oscilira. Moze jedan period da bude dobro a onda da se pogorsa. Posluzi se belim lazima. Hrabri je da je bolje, ali da moraju da urade jos analiza. Mozda i pricom da je tu neko vreme dok doktori budu sigurni da je sve stabilno... proveravajte opste stanje. Ne znam kakvi su uslovi u tom Domu i koliko su posveceni korisniku. Potrudi se da pratis situaciju. Nemoj dozvoliti da te obmanjuju kako je sve u redu doktor je sada pogodio pravu meru terapije i treba ici na kontrolne preglede.
 
Pozdrav svima na ovom pdf-u. Imam problem kao i svi vi sa moguće dementnom osobom- mojim ocem (pošto ga još nisam treći put od pada na ulici vodio doktoru- neurologu) Prvih godinu dana primjetio sam uobičajene simptome tačnije odmah po vraćanju iz bolnice bio je u potpunosti zbunjen-da nisam bio prisutan tu pri povratku on bi se sigurno izgubio negdje u gradu. Dalje, pošto je prošlo nekih mjesec dana privikavanja na prvu terapiju koju su mu radi pada prepisali (inače je bio alkoholičar, vjerovatno u kombinaciji sa visokim pritiskom) sve je naizgled bilo uredu počeo se oporavljati ali su simptomi vremenom počeli biti očiti- počeo se budit po noći puštati vodu iz slavine u kupaonici, oči su mu bile ono ludački otvorene pa sam ga vraćao jedva u krevet kasnije je prestao to da ponavlja po noći a po danu je bio izgubljen stalno je buljio kroz prozor stoji i bulji (ili je preko ljeta stalno bio na balkonu od jutra do mraka. Barem je tad sve razumio šta mu govorim.

Danas u posljednjih nekoliko sedmice stanje mu se dramatično pogoršalo ( preko zime je i dalje buljio po danu kroz prozor i spominje ptice, pse kako idu ulicama itd. bez nekog razloga), ali je prije neki dan imao prvi jači izljev bijesa, naime iz čista mira se sa prozora okrenuo i optužio me da sam okrenuo program na tv-u derao se nekontrolisano i priijetio

Neku noć je opet iz čista mira krenuo da psuje, optužuje, spominje (nilske konje, majmune priča nepovezano) prijeti da će popiti lijekove i da će čupati kablove po stanu, prijeti da će napraviti problem preko noći, neće da pije lijekove za pritisak (jedva sam ga natjerao juče)

Šta da radim, komet treba da se obratim, pošto sam nešto malo čitao po ovom pdf-u, ali sam istraumiran ovim što se trenutno dešava. Koliko dugo žive osobe sa demencijom? Je li ovo Azheimer??

Da li da ga vodim neurologu kod kojeg je već bio kad je pao prošle godine?
 
Pozdrav svima na ovom pdf-u. Imam problem kao i svi vi sa moguće dementnom osobom- mojim ocem (pošto ga još nisam treći put od pada na ulici vodio doktoru- neurologu) Prvih godinu dana primjetio sam uobičajene simptome tačnije odmah po vraćanju iz bolnice bio je u potpunosti zbunjen-da nisam bio prisutan tu pri povratku on bi se sigurno izgubio negdje u gradu. Dalje, pošto je prošlo nekih mjesec dana privikavanja na prvu terapiju koju su mu radi pada prepisali (inače je bio alkoholičar, vjerovatno u kombinaciji sa visokim pritiskom) sve je naizgled bilo uredu počeo se oporavljati ali su simptomi vremenom počeli biti očiti- počeo se budit po noći puštati vodu iz slavine u kupaonici, oči su mu bile ono ludački otvorene pa sam ga vraćao jedva u krevet kasnije je prestao to da ponavlja po noći a po danu je bio izgubljen stalno je buljio kroz prozor stoji i bulji (ili je preko ljeta stalno bio na balkonu od jutra do mraka. Barem je tad sve razumio šta mu govorim.

Danas u posljednjih nekoliko sedmice stanje mu se dramatično pogoršalo ( preko zime je i dalje buljio po danu kroz prozor i spominje ptice, pse kako idu ulicama itd. bez nekog razloga), ali je prije neki dan imao prvi jači izljev bijesa, naime iz čista mira se sa prozora okrenuo i optužio me da sam okrenuo program na tv-u derao se nekontrolisano i priijetio

Neku noć je opet iz čista mira krenuo da psuje, optužuje, spominje (nilske konje, majmune priča nepovezano) prijeti da će popiti lijekove i da će čupati kablove po stanu, prijeti da će napraviti problem preko noći, neće da pije lijekove za pritisak (jedva sam ga natjerao juče)

Šta da radim, komet treba da se obratim, pošto sam nešto malo čitao po ovom pdf-u, ali sam istraumiran ovim što se trenutno dešava. Koliko dugo žive osobe sa demencijom? Je li ovo Azheimer??

Da li da ga vodim neurologu kod kojeg je već bio kad je pao prošle godine?

Da li mu je uradjen CT glave? Mozda su manji slogovi doveli do konfuzije I padova. Da li jos uvek pije? Obavezno ga odvedi neurologu, ali I neuropsihijatru da uradi test I da ga pogleda. Mozda je samo agresivan zbog alkoholizma. A mozda se sve iskombinovalo. Sto se tice pitanja koliko zive oboleli od Alzheimera , tu nema pravila. Zavisi u kom delu mozga je doslo do promena, zavisi od opsteg stanja zdravstvenog... pod hitno kod doktora da se utvrdi sta je. U medjuvremenu gledaj da ostanes smiren I da na njegove ispade ne reagujes burno. Koliko god je to moguce.
 
Da li mu je uradjen CT glave? Mozda su manji slogovi doveli do konfuzije I padova. Da li jos uvek pije? Obavezno ga odvedi neurologu, ali I neuropsihijatru da uradi test I da ga pogleda. Mozda je samo agresivan zbog alkoholizma. A mozda se sve iskombinovalo. Sto se tice pitanja koliko zive oboleli od Alzheimera , tu nema pravila. Zavisi u kom delu mozga je doslo do promena, zavisi od opsteg stanja zdravstvenog... pod hitno kod doktora da se utvrdi sta je. U medjuvremenu gledaj da ostanes smiren I da na njegove ispade ne reagujes burno. Koliko god je to moguce.

Urađen mu je CT odmah nakon što je doživio pad prošle godine. Ništa mu nisu našli. Više ne pije, tačnije možda jedanput u mjesec dana popije. Išao je kod neurologa 2 puta, samo mu prepisuje njegovu raniju terapiju za pritisak i dao mu da pije B12 vitaminske tablete. Ukoliko opet dođe do ovakvoh ispada vodim ga odmah doktoru pa šta bude.
 
Urađen mu je CT odmah nakon što je doživio pad prošle godine. Ništa mu nisu našli. Više ne pije, tačnije možda jedanput u mjesec dana popije. Išao je kod neurologa 2 puta, samo mu prepisuje njegovu raniju terapiju za pritisak i dao mu da pije B12 vitaminske tablete. Ukoliko opet dođe do ovakvoh ispada vodim ga odmah doktoru pa šta bude.

Potrebno je misljenje neuropsihijatra, rekla bih. Sta znaci jednom u mesec dana popije? Napije se ili popije casicu-dve? Da li se ti plasis dijagnoze I daljih analiza kada kazes *vodim ga pa sta bude*? Sto pre utvrdite uzrok takvom ponasanju, dobice terapiju...
 
Potrebno je misljenje neuropsihijatra, rekla bih. Sta znaci jednom u mesec dana popije? Napije se ili popije casicu-dve? Da li se ti plasis dijagnoze I daljih analiza kada kazes *vodim ga pa sta bude*? Sto pre utvrdite uzrok takvom ponasanju, dobice terapiju...

Slažem se da ga treba ponovo odvesti. Pre svega zato što lekare treba moliti za uput na snimanje, a to se zakazuje i u većini slučajeva dugo čeka na termin. A ako je bilo nekih moždanih udara, to se ne vidi odmah na snimcima. Čak i da opet nema ništa, neuropsihijatar bi mogao da proveri dijagnozu i promeni terapiju.
 
Hvala na informativnim i korisnim odgovorima! Bila je kontrola kod psihijatrice i ona ne smatra da je majka dementna, no da je to možda početak. Ispada da je imala...psihozu i poremečaj ličnosti. Čini se da ju ljekovi trenutno drže. Znate li za onaj test crtanja sata i koliko je on indikativan za funkcionalnost osobe? Može li netko tko više nije sposoban npr. kuhati i brinuti o sebi smatrati da to ipak može?
 

Back
Top