Demencija

Mama je juce primila jednu bocu infuzije i odmah se osvezila. Zbunjuje je igla u ruci, ali dobro. Ujutru je primila jednu bocu. Medjutim danas popodne pred kisu smo svi posrtalu a mami opet pade pritisak ali na 80 sa 50. Jos jedna infuzija i odmah poce da prica u krevetu. E sad, u podne pije tensek koji sprecava aritmiju a uz to i cetvrtinu rispokepta. Pa jos lek za smanjenje secera. I do sada je bila pospana popodne, ali ne u ovoj meri i sa takvom bradikardijom. Doktorica nema pojma kako da iskombinuje. A ja se zderem.

- - - - - - - - - -

Evo me, bile smo danas kod Pavlovića i stigosmo do Bensonovog sindroma. Čitala sam ja u jednom momentu o tome, to je ono što je Teri Pračet imao, samo nisam htela da se pravim pametna i da predlažem lekaru dijagnozu. Ali dođe i on sam do toga ;)
Sve je dobro prošlo, i pakovanje i povratak u dom, na nas Pavlović pozitivno deluje, sva je važna jer joj je najbolji lekar rekao da se nervne ćelije obnavljaju. Dobila je antidepresiv, neku Latu, nisam čula ali se ja u to slabo razumem, videću kako će da joj radi.

A sta znaci taj sindrom? Kako si to primetila? Da li ima veze sa demencijom? Coretam na telefonu po internetu...
 
Ima veze sa demencijom, jedna je od varijanti Alchajmera, najređa i najnovija. Oboljeva se od 50-65, ranije nego obično, srpski rečeno, atrofira ti zadnji deo mozga, deo koji obrađuje slike koje oči šalju. U najprostijem primeru, moja mama može da gleda u šolu koja stoji ispred nje na stolu i da je uopšte ne vidi, te da posle pola minuta pogleda i vidi šolju. Mislim da bih ja izludela da mi se to dešava, tako da je i sva njena smotanost i gubljenje samopouzdanja logični nastavak, zato ona nije ni imala pojave da odlazi negde ili radi nešto neobično, nego se od početka maksimalno oslanja na druge i plaši da bilo šta uobičajeno radi sama.
Strašno, nisam srećna što je to, posebno što nemaju ni lekari pojma šta da rade s tim oblikom, sve je u istraživanjima, na kraju može da bude i nešto drugo, ko zna, sad sam baš čitala negde, kaže, ako ima prateće simptome parkinsonizma daju se lekovi za parkinsona, ako ima prateće simptome alchajmera, daju se za alchajmera. Pa u nastavku nabraja lekove za alchajmera, ona tri što mi ovde vrtimo, ali da nema dokaza da pomaže.
Lakše mi je sad kad, znamo šta je, znamo da kad ne vidi čašu ili vrata od sobe, a to se malo posle pojavi tu gde je gledala to ne znači da nije normalna (izvinite, njene reči) već da treba nekog da pita ili već tako nešto, da će sama ta sumnja u njen zdrav razum da prestane pošto dijagnozu zna, da će antidepresivi malo da je podignu, svesna je da je sad u najbezbednijem mogućem okruženju i da samo treba da se volimo. Naravno, kod nje su se već razvili i simptomi Alz, tako da znam i u kom pravcu će da ide dalje, ali ću da se trudim da joj ne pominjem to saznanje.
Trenutno je srećna što joj je doktor rekao da može da pravi nove nervne ćelije, tako da me je u 7,20 zvala da mi kaže da ide da spava, sigurno je smislila da će u snu da ih uzgaja. Sutra će da im prave sigurno neku žurku, pa ćemo tako dan po dan... :bob:
 
...drzite se, sta drugo da vam kazem :zag:

...moja mama odbija komunikaciju i bilo kakvu aktivnost, lezi, jedva da i jede, nece da se obuce da sedne, nece ni da je obuku, jer je sve boli, kaze ne treba joj
aparat, e sad da li misli na telefonski aparat ili neki drugi ni to ne mogu da utvrdim....na kratko se vrati,ali jako kratko....i to me bas pogodi, ali ne mogu da uticem
jer sam daleko, a da odem ni to ne mogu....:(
....brat ide, nosi svasta nesto i njoj i sestrama i oni bakama u sobi samo da joj bude bolje i da je "vise i bolje" paze...kaze ne nerviraj se sve sto smo mogli ucinili smo...
....zao mi je sto ce tim lezanjem takvim dobiti dekubite, sto ce je jos vise sve boleti, i sto ce se namuciti nepotrebno i vise nego sto je realno....bar je to mogla da
izbegne...
...juce smo se cule posle duzeg vremena, jer dok sam bila u bolnici niko joj nije ukljucivao telefon, samo me je pitala "ides li ti jos na te vezbe", kad sam rekla da idem,
jer ona moju terapiju vezuje za neke fizikalne vezbe koliko sam shvatila....rece "dobro" i prekinula je vezu....:(
 
Ima veze sa demencijom, jedna je od varijanti Alchajmera, najređa i najnovija. Oboljeva se od 50-65, ranije nego obično, srpski rečeno, atrofira ti zadnji deo mozga, deo koji obrađuje slike koje oči šalju. U najprostijem primeru, moja mama može da gleda u šolu koja stoji ispred nje na stolu i da je uopšte ne vidi, te da posle pola minuta pogleda i vidi šolju./QUOTE]
Moj mama isto. Gleda u neki predmet i ne vidi ga dok joj ga rukom ne pokažem I kažem da je to baš taj predmet kojeg ona toliko traži. Možda zbog toga misli da joj nestaju stvari...
Sandra, da li je to to? Moram da procitam nesto više o toj bolesti. Evo bas danas smo joj naseli drva i ja zbog one oluje nisam stigla da joj sve unesem u šupu... Sad živa nije da joj neko ne pokrade dvoja kolica drva. Rekla sam joj da ne izlazi napolje ni po koju cenu, valjda ce da me posluša. Ne smem ni da pomislim ako izađe u mrak da proverava drva i saplete se po onom granju što je ostalo na zemlji.

Afro, stariji ljudi se teže adaptiraju na novu sredinu. Znači da ona nije jedina, ni prva ni poslednja, jer i kod ostalih se manje vise dešavaju slične stvari, u manjoj, ili većoj meri.
Nadam se da će tvoja mama u što skorije vreme da se adaptira.
Kako si ti?

Ja sam popila ne mogu da da zaspim

- - - - - - - - - -

Ode mi post, a kada ga menjam, forum mi izbriše, tako da se više ne prevarim da prepravljam.

Dakle,
Popila sam kafu u 11 uveče I sad ne mogu da zaspim. Šta mi je trebala ta kafa, ti nije prvi put da tako prođem. Ako zaspim u 5 imaću 3 sata sna.
Laku noć ko jos nije zaspao I dobro jutro ko se probudio.
 
Da znam da to ide teze kod starih ljudi, ali mi opet bude zao sto tako reaguje, mada se onda podsetim da to sigurno ne bi radila da je dobro i da nije tako
pogubljena kako jeste i bude mi malo lakse.

Ja sam tek danas malo bolje, osecam da imam vise snage negu u ponedeljak kad sam dosla kuci, ali zato osecam i da mi izbijaju afte po desnima i to me
nervira jako, moram da obavim nesto napolju pa da skuvam vodu i ubacim sodu bkb da ispiram sa tim. Imam jos nekoliko dana do opadanja kose pa da ih iskorisitm
napolju :)
 
Dobar dan.
Primecujem da je ova tema prilichno aktuelna,ne zeleci da se samo eksponiram,voleo bih da pomognem ukoliko mogu.
Moram prvo da priznam da su moja interesovanja usmerena ka istrazivanjima u oblasti elektrotehnike i fizike,
pa pre nego shto postavim 3 pitanja,nadam se da necu nikoga uvrediti jer mi to nikako nije namera.

Da li se josh kome uchinilo da demencija moze da bude, najvecim delom, svesno izabran put ?
I da li je iko pokushao da tim osobama prichini malo zadovoljstva i ljubavi kako bi se povratili u noramalan zivot ?
I da li svi mi uchesnici ovoga virtuelnog sveta nismo po malo dementni ? :)

:hvala::bye:
 
Poslednja izmena:
Dobar dan.
Primecujem da je ova tema prilichno aktuelna,ne zeleci da se samo eksponiram,voleo bih da pomognem ukoliko mogu.
Moram prvo da priznam da su moja interesovanja usmerena ka istrazivanjima u oblasti elektrotehnike i fizike,
pa pre nego shto postavim 3 pitanja,nadam se da necu nikoga uvrediti jer mi to nikako nije namera.

Da li se josh kome uchinilo da demencija moze da bude, najvecim delom, svesno izabran put ?
I da li je iko pokushao da tim osobama prichini malo zadovoljstva i ljubavi kako bi se povratili u noramalan zivot ?
I da li svi mi uchesnici ovoga virtuelnog sveta nismo po malo dementni ? :)

:hvala::bye:

Ti imaš privilegiju da nisi prinuđen da živiš sa dementnom osobom, blago tebi , i ja bi volela da imam takvo mišljenje..ali na žalost, to nije istina. Ako isčitaš samo par stranica ove teme, shvatićeš koliko se mi u svemu tome trudimo oko naših dementnih i koliko je ljubavi potrebno da bi oni koliko toliko funkcionisali.
 
Ja sam tek danas malo bolje, osecam da imam vise snage negu u ponedeljak kad sam dosla kuci, ali zato osecam i da mi izbijaju afte po desnima i to me
nervira jako, moram da obavim nesto napolju pa da skuvam vodu i ubacim sodu bkb da ispiram sa tim. Imam jos nekoliko dana do opadanja kose pa da ih iskorisitm
napolju :)

Divna si, hrabra i jaka žena, ne smem ništa više da ti napišem jer ću da odem u patetiku <3
 
Ima veze sa demencijom, jedna je od varijanti Alchajmera, najređa i najnovija. Oboljeva se od 50-65, ranije nego obično, srpski rečeno, atrofira ti zadnji deo mozga, deo koji obrađuje slike koje oči šalju. U najprostijem primeru, moja mama može da gleda u šolu koja stoji ispred nje na stolu i da je uopšte ne vidi, te da posle pola minuta pogleda i vidi šolju./QUOTE]
Moj mama isto. Gleda u neki predmet i ne vidi ga dok joj ga rukom ne pokažem I kažem da je to baš taj predmet kojeg ona toliko traži. Možda zbog toga misli da joj nestaju stvari...
Sandra, da li je to to? Moram da procitam nesto više o toj bolesti. Evo bas danas smo joj naseli drva i ja zbog one oluje nisam stigla da joj sve unesem u šupu... Sad živa nije da joj neko ne pokrade dvoja kolica drva. Rekla sam joj da ne izlazi napolje ni po koju cenu, valjda ce da me posluša. Ne smem ni da pomislim ako izađe u mrak da proverava drva i saplete se po onom granju što je ostalo na zemlji.

Vesna, ne smemo sami da dajemo dijagnoze, morate da nađete lekara u koga verujete, pa onda polako sa njim dok se tačno ne odredi šta je. Ono što moju mamu ovde razlikuje od početka bolesti je što je ona sama primetila da nešto nije u redu s njom, baš one godine kad je napunila 60, tako da joj ni mi ni lekari nismo verovali. Slučajno su joj se pogodile dve tragedije u to vreme jedna za drugom, pa joj je dugo dijagnoza bila depresija, MMSE test je radila skoro bez greške, poslednji joj je bio sa jednim bodom ispod granice koja deli zdrave od dementnih. Moja mama i dalje sve sluša što joj lekar i ja kažemo, nije uopšte svojeglava iako ima već ozbiljnije znake demencije.
Svako je od njih na svoju ruku, odrasli su ljudi, a bolest ima toliko varijanti da je i lekarima teško da se odmah odluče. Nadam se da je tvojoj mami sad dobro sa terapijom koju pije.

- - - - - - - - - -

Dobar dan.
Primecujem da je ova tema prilichno aktuelna,ne zeleci da se samo eksponiram,voleo bih da pomognem ukoliko mogu.
Moram prvo da priznam da su moja interesovanja usmerena ka istrazivanjima u oblasti elektrotehnike i fizike,
pa pre nego shto postavim 3 pitanja,nadam se da necu nikoga uvrediti jer mi to nikako nije namera.

Da li se josh kome uchinilo da demencija moze da bude, najvecim delom, svesno izabran put ?
I da li je iko pokushao da tim osobama prichini malo zadovoljstva i ljubavi kako bi se povratili u noramalan zivot ?
I da li svi mi uchesnici ovoga virtuelnog sveta nismo po malo dementni ? :)

:hvala::bye:

Izuzetno smo zahvalne što si nam se pridružio i dao tako dragocen savet koga se same nikada ne bismo setile, zaista, ko bi pomislio da treba da voli svoju majku, posebno kad je stara i bolesna. Nadam se da si zalutao ovde skupljajući dovoljan broj poruka da možeš aktivno da koristiš forum i da nećeš nikad morati da dođeš za savet ili pomoć.
 
Divna si, hrabra i jaka žena, ne smem ništa više da ti napišem jer ću da odem u patetiku <3

..ne da nisam hrabra nego je to strasno, a pravim se kao nije mi nista...i jos sam se ubedila da mi lepo stoji ova kratka kosa pa se jos i nasminkam da sebi
malo dignem moral...odem par stanica od kuce busom, i onda se vracam peske polako....tako mi je lakse kad shvatim da vise ne mogu budem ispred zgrade,
ne daj boze da se skljokam pomogao bi neko....da sam dalje mozda bi pomislili pala pijana budala :mrgreen:

...ukusa ni u tragovima, zvacem kao slamu da jedem, a teram se koliko mogu jos...valjda popusti od ove sode...

...zvala danas da pitam kako je mama, kaze ukljucili joj probiotik, dali lek protiv bolova, jer se zalila da je sve boli, (a noramlno na promenu vremena boli)..otkaci me
nije imala strpljenja ni da joj kazem bar da pozdravi mamu...bas sam bila besna, zvaa posle par puta nije se niko javljao...

...kako se mama snalazi <3
 
Sumnjam da ce te imati priliku da me bolje upoznate
kako bi zakljucili da nisam povrshan,I da dobro znam o chemu pricham,
josh dva dana cu imati malo vishe slobodnog vremena nego inache.

Prochitao sam vecinu postova,naravno preskachuci one tipa -jadna ja.
Ja razlikujem
-poshtovanje I pozrtvovanost,valjda je svaki roditelj zasluzuje,
-od ljubavi prema roditelju koju on oseca I stvara potrebu da je na bilo koji nachin uzvrati …

Kao shto rekoh,nije mi namera da se zameram ,
jer nemam mnogo slobodnog vremena,narochito za ovakve diskusije.
A ko bude razumeo o chemu pricham,mozda mu otkrijem I moja iskustva.

Srdachan pozdrav I svako dobro vam zelim.
 
Ovaj forum je i nastao i narastao iz neznanja i naivnih pitanja. Zatim su se priključivali novi, mnogi iznebuha i na kratko, kad su bili očajni. Većinu takvih nismo mogli odmah razumeti, pošto nisu bili u stanju da artikulišu i objasne ono što se dešava.
Mi se ovde godinama borimo protiv predrasuda o demenciji. To je vrsta degenerativne bolesti koju niko normalan ne bi poželeo ni najgorem neprijatelju. Još manje sebi. A ako neko zdrave pameti želi nešto da zaboravi - svesno ili nesvesno - to nije demencija. To je nešto sasvim drugo.
 
Nadam se da je pomogla soda bikarbona. Afro ????

Sandra, ne bih ja da sama određujem dijagnozu. Ionako ih ima i previše, a znam koliko je glupo kopati po internetu, iz iskustva. Nego, zaličilo mi...
Mama je tek krenula sa Cavintonom. Doktorka opšte mi je rekla da pije ob leka, znači i Sermion. Opet viđa svašta nešto, ali, poucena iskustvom, slabo govori o tome. Do sad, kad god je imala halucinacije otvoreno smo razgovarale o tome šta vidi i šta oseća i ja sam na osnovu toga znala šta je uznemirava pa sam, recimo, menjala kanale na tv kad je neka uznemirujuca emisija (voli da gleda rijalitije, ali je od njih uznemirena) izlazila da oteram lopove itd tako da se ona smirivala pored mene, jer sam ja u tim momentima bila prisebna i smirena (zaslužan Lorazepam)
Međutim, kada sam ja nervozna, njoj bude još gore :(
Da li je neka od vas imala slična iskustva? Kako ste se ponasale u takvim situacijama? Da li gresim što joj povlađujem? A ipak, kada joj protivurecim, kada je ubeđujem da nije onako kako vidi, ne veruje mi i tad me uvuče u raspravu pa smo posle toga obe loše.
Tablete za bešiku pije, laze da joj je bolje i neće na operaciju ni pod razno,mada doktorka kaže da bi operacijom rešili problem inkontinencije. Ne mogu da je silim kad ona već neće. Bar je prihvatila pelene bez problema.




Šta podstiče jedno ljudsko biće da grebe po tuđim ranama, a da pri tom i ne poznaje te ljude?
 
...da pomaze soda <3

..taj Cavinton sam ja pila kad sam imala poremecaj centra za ravnotezu pre par godina, dobar je lek, pa se nadam da ce i tvojoj mami pomoci....nemoj
ulaziti u rasprave...ja sad kad vratim film moja mama i ja smo se zadnjih par godina tako raspravljale oko gluposti, i onda em ne budemo dobro ni jedna em
me to posle pritiskalo jako...sad jos jace jer nisam znala da prepoznam, ali nije ni doktroka koja je pregledala....

...nestaje poalko u tom domu, odbija svaku saradnju sa bilo kim i to me jako rastuzuje...

..idem u ponedeljak da predam nalaze koje sam odradila, onkologu, pa ako budem ikako imala lufta moram otici da je vidim, sve cesce je sanjam, skoro
svaku noc.....tata nas je "napustio" pre 25 godina, nisam ga sanjala za sve to vreme 10 puta, a mamu zivu evo stalno, kao da me doziva da dodjem, bar
meni ti snovi to znace....:sad2:


...ne obracam paznju na nebitne ljude....
 
Međutim, kada sam ja nervozna, njoj bude još gore
Da li je neka od vas imala slična iskustva? Kako ste se ponasale u takvim situacijama? Da li gresim što joj povlađujem? A ipak, kada joj protivurecim, kada je ubeđujem da nije onako kako vidi, ne veruje mi i tad me uvuče u raspravu pa smo posle toga obe loše.

Dementni osete kad smo nervozni.
U takvim situacijama sam pokusavala da brojim do 1000 i unazad, nekad pomogne nekad ne.
Meni su u to vreme pomogle valerijan kapi.
Treba im povladjivati ali isto tako nekako pokusati skrenuti razgovor na neku drugu temu, manje uznemiravajucu.
Ne vredi ih ubedjivati da to nesto nije tu, vec moras nekako to nesto oterati.
I ne treba se vracati i podsecati na tu situaciju jer tek onda postaju uznemireni jos vise.
 
Zdravo, srecna vam borba!
Mozda nekom bude od koristi: Cula juce na TV od nekog dr da je naucno dokazano da par kapi ekstrakta ruzmarina na postelji, u sobi i sl. pomaze dementnim osobama da budu malo manje dementne.
Predali smo za tudju negu i pomoc i cekamo...a deru nas zene koje cuvaju mamu preko dana, i ponekad nocu.Ako neko ima neku preporuku za zenu za cuvanje12 i 24h za Bg.molm vas javite.

Za tudju negu Imali smo samo preporuku kardiologa, dok se psihijatar i neurolog premisljaju, jer eto nema MMSE ispod 12, zna da nacrta nesto nalik romboidu, a ocigledno je nesamostalna i skoro nepokretna, ne zna sta je jela, pila.sta je blo pre 3 minuta...itd..

Pitanje za decu roditelja u drzavnom domu: Da li su vasi roditelji sami potpisali saglasnost za dom ili ste trazili starateljstvo za koje sam cula da se ceka mesecima i kosta 25000.Da li moze za drzavnim dom da se prijavi bez te saglasnosti pa dok se ceka prijem da se dobije.
I kako to da mama ne stigne do wc-a? Ne pomazu sestre da ode ako ne moze brzo sama da ustane?ili je wc dalje pa i akokrene ne moze da stigne?
Mama ponekad pоkusava da ustane svakih pola sata, kao na pr. nocas, ali ne moze sama uvek me zove ili padne,pa za mene nema spavanja , a u pelenu nece nikako....Da li domovima neko hoce sa im pomaze tako cesto da ustanu ili ih vezu ili...?
I zasto mislite ili znate sigurno da u privatnim domovima nema socijalizacije?? Svuda pise da ima zabava, druzenja i sl?
 
Da, mama je potpisala saglasnost za boravak u domu, ali to se može izbeći ako dobiješ privremeno starateljstvo nad njom (u SCR ako šo m izložiš slučaj).
Oduzimanje poslovne sposobnosti i dobijanje starateljstva je dugotrajan proce, sudski veštaci pa sudski postupak, i košta mnogo više nego 25000, a čeka se oko godinu dana ukupno.
Probaj mesec dana u privatnom domu, tako sam ja, ali sam se razočarala. Nema tu nikakvog plana i programa, a u državnom ima organizator kulturnih aktivnosti, fizioterapeut i sl i sve je to u ceni.
 
...moja mama je potpisala sama da zeli, i jedva je kao cekala, bar je tako govorila...a sad se i jedva cujemo, sve redje hoce da se javi na telefon, pa vecinom
komuniciram sa sestrama...:(
...juce su joj ukjlucili infuziju, da je malo okrepe jer jako lose jede...zamolila sam da joj prenese da sam zvala i da sam je pozdravila :heart:
...idem u ponedeljak na kliniku da odnesem ove svoje nalaze pa cu valjda saznati kad bi trebali od prilike da me zovu, onda bih isla da je vidim,
ako jos uvek budem imala kosu...ako ne, ne znam, mozda bolje ne, nisam pametna, i znam da ce mi opet biti teze kad se vratim ali, pitanje je kad
sledeci put izadjem posle terapije u kakvom cu biti stanju...ooo muke :(

...drzite se :zag:
 

Back
Top