Demencija

Uf, sestro slatka, ne znam kojoj je gore, moja je totalno dezorjentisana, tresu joj se ruke a njoj se nikad ne tresu ruke, sva je zbunjena.
Sestre su OK, socijalna radnica ne zna šta priča, rekla mi je da ne dolazim svakog dana, da je kući vodim tek za dva-tri meseca... Nisam ja ni mislila da je vodim kući još, ali zamislite savet koji sam dobila, dođite, odvedite je u šetnju po gradu, negde na ručak pa je vratite. Tačno bi nekom grkljan iščupala da mi se ide kući a da me taj neko šeta oko kuće, stvarno je jednoj bakici bitno da ide u kafanu na ručak...
Danas sam samo jednom išla tamo, ali ću i sutra i svaki dan do 8. marta jer u životu ne verujem u metode "baci dete u Dunav pa će da nauči da pliva". Pošto mi je ta ista socijalna radnica rekla da će na sledećoj evaluaciji možda da pređe u kategoriju nezavisnih (što je nebuloza), ja sam mami to ispričala telefonom kao u poverenju, da ne priča nikom, ali da su je procenili kao odlično prilagodljivu i odmah je živnula, glas joj se vratio na onaj od pre 10 godina, ništa bez starog dobrog laganja u svrhu podizanja samopouzdanja ;)
Noćas ću da napravim i sutra da odnesem drugaricama kolače, baš se trude oko nje, za jednu mi je danas rekla kako je "divna žena, mnogo mi pomaže, zakačila sam se za nju kao za tebe". Druge cimerke i dalje nema, a gospođa socijalna nije htela da mi kaže njenu dijagnozu, ali koliko je muvala izgleda mi da je isto dementna, tačno ću haos da im napravim ako jeste. Ja je nisam poslala u privatni dom baš zato da bi bila u mešanoj sredini i dobila da radi nešto što može, njoj treba društvo kao što je tvoja mama, da nekome dodaje stvari i da se oseća važnom i korisnom, a ne da je sluđuju tuđe halucinacije.
 
Uf, sestro slatka, ne znam kojoj je gore, moja je totalno dezorjentisana, tresu joj se ruke a njoj se nikad ne tresu ruke, sva je zbunjena.
Sestre su OK, socijalna radnica ne zna šta priča, rekla mi je da ne dolazim svakog dana, da je kući vodim tek za dva-tri meseca... Nisam ja ni mislila da je vodim kući još, ali zamislite savet koji sam dobila, dođite, odvedite je u šetnju po gradu, negde na ručak pa je vratite. Tačno bi nekom grkljan iščupala da mi se ide kući a da me taj neko šeta oko kuće, stvarno je jednoj bakici bitno da ide u kafanu na ručak...
Danas sam samo jednom išla tamo, ali ću i sutra i svaki dan do 8. marta jer u životu ne verujem u metode "baci dete u Dunav pa će da nauči da pliva". Pošto mi je ta ista socijalna radnica rekla da će na sledećoj evaluaciji možda da pređe u kategoriju nezavisnih (što je nebuloza), ja sam mami to ispričala telefonom kao u poverenju, da ne priča nikom, ali da su je procenili kao odlično prilagodljivu i odmah je živnula, glas joj se vratio na onaj od pre 10 godina, ništa bez starog dobrog laganja u svrhu podizanja samopouzdanja ;)
Noćas ću da napravim i sutra da odnesem drugaricama kolače, baš se trude oko nje, za jednu mi je danas rekla kako je "divna žena, mnogo mi pomaže, zakačila sam se za nju kao za tebe". Druge cimerke i dalje nema, a gospođa socijalna nije htela da mi kaže njenu dijagnozu, ali koliko je muvala izgleda mi da je isto dementna, tačno ću haos da im napravim ako jeste. Ja je nisam poslala u privatni dom baš zato da bi bila u mešanoj sredini i dobila da radi nešto što može, njoj treba društvo kao što je tvoja mama, da nekome dodaje stvari i da se oseća važnom i korisnom, a ne da je sluđuju tuđe halucinacije.

Jao boze nikad mira :(
Ono mislis malo ces da odahnes kad je smestis tamo da znas da je zbrinuta i na sigurnom, a oni bi da je ti vodas po gradu, da bas, posebno po ovoj hladnoci, ta
socijalna radnica nije bas sva svoja rekla bih. Da tvoja mama i moja bi bile dobro drustvo jedna drugoj, ovoj treba da nesto radi i bude korisna, ovoj mojoj da joj
neko pomogne bar da sedne i da je malo razme kad kuka da je bole noge, i da ima sa kim da razgovara.
Od njh tri u sobi ni jedna nije takoreci upotrebljiva za nista, jedna ima 94 godine i gluva je potpuno druga je mamina vrsnjakinja, pokretna ali dementna, njena demencija
se iskazuje tako sto prica bez pauze, nebitno sta, samo prica, ali je ne mozes dozvati za nista, zamisli tu kombinaciju :dash:
Dobra stvar kod tebe je sto si ti blizu i mozes da odes kad god pozelis, i u bilo koje vreme, ja necu moci do ko zna kad, ali moja je resila da ce kuci da ide, mislim to
ona prica, svasta i ja hocu pa ne moze.
 
Srediće se, naravno, samo mi je žao što je ona zaglavljena između demencije i onoga što je bila, pa se najviše brine što pravi gluposti. To kad je htela da izađe danas je bio momenat, žene koje sede u dnevnom boravku su je zadržale i rekle joj da me pozove, ona me pozvala i ja sam joj rekla gde joj je rezervni upaljač i sve se sredilo. Posle je zvao sestrić i ona mu se iskukala kako je blesava i kako je zamalo napravila glupost, sva postiđena. To stvarno kod kuće nikad ne radi, ne sekiram se zbog toga, znam da je to od stresa danas, lekar mi je i rekao da će nekoliko dana da bude gora nego ikad, ali mi je žao što se posle par minuta osvesti i pati. Naravno da ne želim da joj bude gore, ali je ovo užasno što su to samo epizode koje nju živu pojedu.

Samo da se noćas naspava moj ovnić i da nađe društvo koje ne gleda Farmu po ceo dan, posle će pesma da bude. Najbolja je riba u domu, ako ste se za to brinule, već se jedan deka potrudio da joj pomaže, podigao joj kutiju na orman, uključio radio i namestio stanicu, jedna baba koja baš nije pri čistoj svesti je došla da je pita šta će tu, kad joj je ova moja rekla da od danas tu živi, baba se razdrala "šta pričaš, bre, otkud takva ženska da živi u domu" :bob:

Moja mama je zbog tog izdvajanja od ostalih u pocetku imala bas problem. Nije bila obucena kao ostale bake, nije ni sada...nije se ni ponasala kao vecina...bez obzira na demenciju bila je kulturna I odmerena... malo su zazirali od nje. Ali uz moju podrsku I uz njenu potrebu da ima oslonac I drustvo, polako se uklopila. Uvek sam se trudila da sa svima budem dobra I da sve razumem. Bez obzira na izgled I stepen kulture... Nikada ne znas ko moze da se zatekne u nekoj situaciji I da pomogne.

- - - - - - - - - -

Danas su bila moja braca kod tetke (moje mame), kazu nije se nesto ni iznenadila ni obradovala, onako gledala ih je pa im je rekla da je ona odlucila da
ide kuci :mrgreen: objasnjavali su se sa njom da ne moze jer je zima i da nema ko tamo da joj se nadje, a ona ne moze sama. Onda su razgovarali sa
lekarom iz doma i dogovorili da ce oni da zavrse te preglede koji su potrebni za tudju negu, i da ce javii za par dana da dodju da prezumu te paprije da
predaju. Malo me to zacudilo jer nam je u starutu receno da oni sa tim nemaju nista, ajd videcemo hoce li zaista to i odraditi. Odneli su pelene, jer je
nas dogovor da ko god ide nosi pelene, ostalo ima tamo, voce svakako ne sme da jede zbog problema sa zeludcem.
Receno im je da odbija da ustane, da nece ni da se obuce da sedi u kolicima malo, pa su rekli da ja zovem da opet razgovaram sa njom.
Zvala sam , i meni je prvo rekla da ona hoce kuci, jer tamo ima svoje drugarice i da joj se tu ne svidja, cak je i paprikas bezukusan. Onda sam je
ubedjivala da mora da se potrudi da ustane i bar sedi u kolicima kao ne moze da hoda, obecala je da hcoe, ajde videcemo i to. Cim ne ide po
njenom, hoce da zavrsi razgovor kao ceka sestra za ovo ii ono. :poludeo:

Ma nece ona otici nigde. Kidala sam se godinama, jer mi je bilo zao sto pati. I to je najgora stvar. Pokusajte sto pre da je stavite u neke uslove koji ce omogucavati ustajanje I druzenje. Naravno, zalice se na sve. Cak I kada nije realno. U domu se svi zale I svi su nezadovoljni. NIje to kao u svojoj kuci. Ali pokusajte da je smestite u sobu koja ne lici na bolnicu. Nece ona ni tu biti prezadovoljna, ali ce se lakse uklopiti.
 
Poslednja izmena:
Uf, sestro slatka, ne znam kojoj je gore, moja je totalno dezorjentisana, tresu joj se ruke a njoj se nikad ne tresu ruke, sva je zbunjena.
Sestre su OK, socijalna radnica ne zna šta priča, rekla mi je da ne dolazim svakog dana, da je kući vodim tek za dva-tri meseca... Nisam ja ni mislila da je vodim kući još, ali zamislite savet koji sam dobila, dođite, odvedite je u šetnju po gradu, negde na ručak pa je vratite. Tačno bi nekom grkljan iščupala da mi se ide kući a da me taj neko šeta oko kuće, stvarno je jednoj bakici bitno da ide u kafanu na ručak...
Danas sam samo jednom išla tamo, ali ću i sutra i svaki dan do 8. marta jer u životu ne verujem u metode "baci dete u Dunav pa će da nauči da pliva". Pošto mi je ta ista socijalna radnica rekla da će na sledećoj evaluaciji možda da pređe u kategoriju nezavisnih (što je nebuloza), ja sam mami to ispričala telefonom kao u poverenju, da ne priča nikom, ali da su je procenili kao odlično prilagodljivu i odmah je živnula, glas joj se vratio na onaj od pre 10 godina, ništa bez starog dobrog laganja u svrhu podizanja samopouzdanja ;)
Noćas ću da napravim i sutra da odnesem drugaricama kolače, baš se trude oko nje, za jednu mi je danas rekla kako je "divna žena, mnogo mi pomaže, zakačila sam se za nju kao za tebe". Druge cimerke i dalje nema, a gospođa socijalna nije htela da mi kaže njenu dijagnozu, ali koliko je muvala izgleda mi da je isto dementna, tačno ću haos da im napravim ako jeste. Ja je nisam poslala u privatni dom baš zato da bi bila u mešanoj sredini i dobila da radi nešto što može, njoj treba društvo kao što je tvoja mama, da nekome dodaje stvari i da se oseća važnom i korisnom, a ne da je sluđuju tuđe halucinacije.

Uobicajeno u domu gde je moja mama je da smestaju u poluzavisnim sobama jednog dementnog I nekog spremnijeg da pomogne. Mozda je sve bilo na brzinu sa ispraznjenim mestom, pa ce kasnije da se iskristalise. Ali nije dobro ni da je setaju I menjaju stalno cimere. Moja mama je dobro funkcionisala i sa bakom koja slabo vidi I slabije cuje a nije bila toliko dementna. Mislim manje je bila dementnaod moje mame, ali je imala epizode...Povremeno su se svadjale. ali tako su praznile nervozu. Sugerisi sto pre nezadovoljstvo cimerkom I insistiraj. Nije dobro ni kada je tvoja mama dementna a u sobi je sa potpuno spremnom zenom koja nece da pomogne I nervira se oko tvoje mame.

- - - - - - - - - -

Danas su bila moja braca kod tetke (moje mame), kazu nije se nesto ni iznenadila ni obradovala, onako gledala ih je pa im je rekla da je ona odlucila da
ide kuci :mrgreen: objasnjavali su se sa njom da ne moze jer je zima i da nema ko tamo da joj se nadje, a ona ne moze sama. Onda su razgovarali sa
lekarom iz doma i dogovorili da ce oni da zavrse te preglede koji su potrebni za tudju negu, i da ce javii za par dana da dodju da prezumu te paprije da
predaju. Malo me to zacudilo jer nam je u starutu receno da oni sa tim nemaju nista, ajd videcemo hoce li zaista to i odraditi. Odneli su pelene, jer je
nas dogovor da ko god ide nosi pelene, ostalo ima tamo, voce svakako ne sme da jede zbog problema sa zeludcem.
Receno im je da odbija da ustane, da nece ni da se obuce da sedi u kolicima malo, pa su rekli da ja zovem da opet razgovaram sa njom.
Zvala sam , i meni je prvo rekla da ona hoce kuci, jer tamo ima svoje drugarice i da joj se tu ne svidja, cak je i paprikas bezukusan. Onda sam je
ubedjivala da mora da se potrudi da ustane i bar sedi u kolicima kao ne moze da hoda, obecala je da hcoe, ajde videcemo i to. Cim ne ide po
njenom, hoce da zavrsi razgovor kao ceka sestra za ovo ii ono. :poludeo:

Mojoj mami su sve u domu spremili za komisiju, svu papirologiju I medicinsku dokumentaciju I misljenje sociologa I psihologa... samo sam je ja vodila kod neuropsihijatra I neuropsihologa. Socijalni radnik u domu je poslao dokumentaciju I na njihovu adresu je stizao I odgovor. nemojte dozvoliti da vas vozaju, kad mogu I treba oni to da urade.
 
Uobicajeno u domu gde je moja mama je da smestaju u poluzavisnim sobama jednog dementnog I nekog spremnijeg da pomogne. Mozda je sve bilo na brzinu sa ispraznjenim mestom, pa ce kasnije da se iskristalise. Ali nije dobro ni da je setaju I menjaju stalno cimere. Moja mama je dobro funkcionisala i sa bakom koja slabo vidi I slabije cuje a nije bila toliko dementna. Mislim manje je bila dementnaod moje mame, ali je imala epizode...Povremeno su se svadjale. ali tako su praznile nervozu. Sugerisi sto pre nezadovoljstvo cimerkom I insistiraj. Nije dobro ni kada je tvoja mama dementna a u sobi je sa potpuno spremnom zenom koja nece da pomogne I nervira se oko tvoje mame.

- - - - - - - - - -



Mojoj mami su sve u domu spremili za komisiju, svu papirologiju I medicinsku dokumentaciju I misljenje sociologa I psihologa... samo sam je ja vodila kod neuropsihijatra I neuropsihologa. Socijalni radnik u domu je poslao dokumentaciju I na njihovu adresu je stizao I odgovor. nemojte dozvoliti da vas vozaju, kad mogu I treba oni to da urade.

Da zavrsice sve. Zvala je sestra iz doma mog brata da se dogovore nesto pa promasila broj, pozvala mene. Pitam hoce li to odraditi , kaze, da sve.
 
Ovu moju je Alchajmer baš zajahao, ovo nešto debelo nije u redu.
Danas su mi drugarice rekle da se juče obukla i otišla, niko je nije video, portir je vratio sa ulaza... Super. Na minus 500 u potpuno nepoznatom kraju grada... Danas nema pojma da se to desilo, ali je potpuno promenjena, glasno priča, zajedljiva je, svadljiva, čujem da se posvađala sa servirkom, neka joj sutra pljune u ručak, baš me briga, znam da je u šoku, al nek legne da plače a ne da se ponaša kao pijani seljak. Sva je u fazonu "ja ovo plaćam". Najgore je što je u pravu, ne daju im viljuške ni noževe u trpezariji, rukama su jeli meso, a nisu im dali salvete. Moja devojčica ustala da pravi pobunu da im daju salvete sa argumentom da oni su stari i nemaju zube, moraju da se umaste dok sažvaću, a onda će da umažu jakne prljavim rukama (trpezarija je u drugoj zgradi).
Socijalna još nije došla da je obiđe. U sredu idemo kod Pavlovića, videću šta će on da kaže i da napiše, ali, realno, danas je ona cimerka čijeg sam se uticaja plašila sabranija od moje mame.
 
Ovu moju je Alchajmer baš zajahao, ovo nešto debelo nije u redu.
Danas su mi drugarice rekle da se juče obukla i otišla, niko je nije video, portir je vratio sa ulaza... Super. Na minus 500 u potpuno nepoznatom kraju grada... Danas nema pojma da se to desilo, ali je potpuno promenjena, glasno priča, zajedljiva je, svadljiva, čujem da se posvađala sa servirkom, neka joj sutra pljune u ručak, baš me briga, znam da je u šoku, al nek legne da plače a ne da se ponaša kao pijani seljak. Sva je u fazonu "ja ovo plaćam". Najgore je što je u pravu, ne daju im viljuške ni noževe u trpezariji, rukama su jeli meso, a nisu im dali salvete. Moja devojčica ustala da pravi pobunu da im daju salvete sa argumentom da oni su stari i nemaju zube, moraju da se umaste dok sažvaću, a onda će da umažu jakne prljavim rukama (trpezarija je u drugoj zgradi).
Socijalna još nije došla da je obiđe. U sredu idemo kod Pavlovića, videću šta će on da kaže i da napiše, ali, realno, danas je ona cimerka čijeg sam se uticaja plašila sabranija od moje mame.

Proci ce i to dok prodje prvi sok, valjda :zag:

Mene danas zvala glavna sestea da mi kaze da ne brinem, oni ce da ideade sve preglede za tudju negu. Bas lepo od njih.
 
Ovu moju je Alchajmer baš zajahao, ovo nešto debelo nije u redu.
Danas su mi drugarice rekle da se juče obukla i otišla, niko je nije video, portir je vratio sa ulaza... Super. Na minus 500 u potpuno nepoznatom kraju grada... Danas nema pojma da se to desilo, ali je potpuno promenjena, glasno priča, zajedljiva je, svadljiva, čujem da se posvađala sa servirkom, neka joj sutra pljune u ručak, baš me briga, znam da je u šoku, al nek legne da plače a ne da se ponaša kao pijani seljak. Sva je u fazonu "ja ovo plaćam". Najgore je što je u pravu, ne daju im viljuške ni noževe u trpezariji, rukama su jeli meso, a nisu im dali salvete. Moja devojčica ustala da pravi pobunu da im daju salvete sa argumentom da oni su stari i nemaju zube, moraju da se umaste dok sažvaću, a onda će da umažu jakne prljavim rukama (trpezarija je u drugoj zgradi).
Socijalna još nije došla da je obiđe. U sredu idemo kod Pavlovića, videću šta će on da kaže i da napiše, ali, realno, danas je ona cimerka čijeg sam se uticaja plašila sabranija od moje mame.

Ne daju im viljuške i noževe, ali sve bude tako pripremljeno da mogu da jedu kašikom...ja sam često prisutna kada dobijaju hranu. I svako ima svoju krpu (kuhinjsku) koju im menjaju svaki dan, samo je pitanje da li je ona skopčala za čega su joj to dali. Barem je tako u domu gde je moja mama.
 
Ovu moju je Alchajmer baš zajahao, ovo nešto debelo nije u redu.
Danas su mi drugarice rekle da se juče obukla i otišla, niko je nije video, portir je vratio sa ulaza... Super. Na minus 500 u potpuno nepoznatom kraju grada... Danas nema pojma da se to desilo, ali je potpuno promenjena, glasno priča, zajedljiva je, svadljiva, čujem da se posvađala sa servirkom, neka joj sutra pljune u ručak, baš me briga, znam da je u šoku, al nek legne da plače a ne da se ponaša kao pijani seljak. Sva je u fazonu "ja ovo plaćam". Najgore je što je u pravu, ne daju im viljuške ni noževe u trpezariji, rukama su jeli meso, a nisu im dali salvete. Moja devojčica ustala da pravi pobunu da im daju salvete sa argumentom da oni su stari i nemaju zube, moraju da se umaste dok sažvaću, a onda će da umažu jakne prljavim rukama (trpezarija je u drugoj zgradi).
Socijalna još nije došla da je obiđe. U sredu idemo kod Pavlovića, videću šta će on da kaže i da napiše, ali, realno, danas je ona cimerka čijeg sam se uticaja plašila sabranija od moje mame.

Proveri da li je portir obavestio socijaolne radnike. Mozda joj treba pojacan nador. To znaci da ukazu portiru imenom i izgledom na odredjenu osobu, koja je sklona izletima. Mozda bi trebalo da konsultujete neuropsihijatra da dobije nesto malcice za smirenje, dok traje prilagodjavanje.Bolje je sto se bori za svoja prava, nego da cmizdri i da odbija da jede... Moras je naoruzati kasikama, viljuskama, salvetama, posluzavnikom, krpom... Sta sam ja kasika do sada odnela... Pa nije u hotelu. Dosla je u drzavni dom. Obezbedi joj sve sto je imala kod kuce. Mislim na te navike kao sto je koriscenje salveta. Moja mama je imala i svoje cinije, dok je umela da pere sudove. Dok nije razmutila sredstvo za pranje sudova u casi vode, kao da je sok.Sreca da je naisao medicinski rehnicar i zatekao moju mamu i njenu cimerku kako se spremaju da se osveze sokom :eek:

- - - - - - - - - -

Moram da krenem na put za vikend. I po ledu ako treba. Ne mogu da izguram analize do kraja, tako da moram da odem kod mame da bavim sta treba. Ona je i dalje pospana i cutljiva. Jede, pije lekove, ali stalno je pospana. Osam dana sam cekala da se smiluju da joj odnesu krv na analizu u privatnu laboratoriju. Kaze doktorica "kada se prolepsa vreme , bice i njoj dobro":think: A hemoglobin pada, a ne znamo zasto:sad2:
 
Ne daju im viljuške i noževe, ali sve bude tako pripremljeno da mogu da jedu kašikom...ja sam često prisutna kada dobijaju hranu. I svako ima svoju krpu (kuhinjsku) koju im menjaju svaki dan, samo je pitanje da li je ona skopčala za čega su joj to dali. Barem je tako u domu gde je moja mama.

Hahaha, spremi ti meni mesto u tom vašem domu kad zanemoćam :D Nema ničega, ni wc-a u sobi ni toalet papira, šampona, sapuna, salveta, krpa, peškira... Toalet papir im je najvrednija stvar na svetu, već su naučile mamu da ga krije ispod jastuka, kao zatvor, nemam reči. Biće tu dok skroz ne izgubi osećaj za vreme da ne moram često da je obilazim, onda ide u privatni i gotovo.
 
Ali u privatnom nema socijalni život. Moja svaki dan tako nepokretna ide ili na pevanje ili na aerobik, ili na projekciju nekog filma, zanimljive geografije...

Da, u privatnim domovima jedino sto sve Izgleda novo I sredjeno. A nemaju prisutnog doktora, niti psihologa, niti socijalnog radnika, nemaju sanitetsko vozilo... Zali mi se jedna vlasnica doma da ima problem sa negovateljima I sestrama koji ne odradjuju kako treba u njenom domu. A vlasnica stedi na hrani. Zali mi se prijateljica cija je mama bila u privatnom domu u Kotezu da nisu donosili nepokretnoj zeni koja je potpuno svesna da pije svezu vodu. Ali su je redovno vozili sa sve krevetom na terasu da pusi, jer su tehnicari I negovatelji pusaci. U drzavnom domu mojoj mami sam uvek obezbedjivala I toalet papir I sudove I sredstvo za pranje I krpe I cinije I escajg. Drzala je sve to u nocnom ormaricu, a cimerka nije isla u trpezariju pa je uvek neko bio u sobi. Ima I kljuceva na ormanima, samo sto moja mama nije umela u jednom momentu vise da zakljuca I otkljuca. Ali ni posle toga nisam primetila da je nesto nestajalo. Imaju kamere u hodnicima I ne usudjuju se tek tako da udju.Spremacica je uzimala voce I neke stvari, a onda sam joj skresala da ne mogu da obezbedjujem voce stalno sa ove razdaljine... onda sam joj dala 200 g kafe I svaki put donosila neku vocku I njoj... Evo I sada me izljubi kada dodjem mada mama nije na odeljenju na kojem ona radi. Ali je zato ona cistila kada se mama upiski u sobi, pa sam morala da tolerisem nekoga ko ima razumevanja I kaze da je to normalno za njene godine. Onima za koje procenim da nisu dobro drustvo, odmah dam do znanja da ne smeju da uznemiravaju. I skrenem paznju. Imala je bracni par roma, sa kojim sam ja pusila I salila se. nekad bi potrazili novac, ja kazem da nemam. Oni se izvine. I znali su dokle mogu da ide. Cak su mi poklonili tabakeru, jer sam duvanila sa njima.Deca im u inostranstvu rade nesto...to me ne zanima. Ali mi smo se oslovljavali kao komsije I njima je to prijalo I postovali su. Hoce da ukrade osoblje, ako vidi novu lepu stvar. Mojoj mami je soba izgledala kao stancic, Imala je soljice za kafu I case za sok I sarene cinije I rucne radove I uramljene fotografije I ikonu I svoje cebe I svoje navlake za jastuk... I sada ima dva svoja cebeta ijedno rezervno, posto se desi da odnesu na pranje pa ne vrate. I sada ima nocni orman na kojem stoje cinije iz kojih vise ne jede, stoji korpica sa cesljevima po kojoj ona nesto pretura. Stoji ikona. Stoji sat u koji ne zna da gleda. Stoji sarena solja iz koje pije mleko. Ugadjam da joj lici na ono sto je vec imala. Ima svoj jastucic za glavu I svoj podmetac za stolicu. Ne obraca vise paznju uvek na to, ali joj pravi atmosferu njenog prostora. Mada sam pomerila ono sto je izazivalo. Na primer pocela je da odmotava celu rolnu papira ili da rasturi cello pakovanje maramica ili da iscepka pakovanje salveta. To stoji van njenog domasaja, pa joj dodaju. Neseser je toliko pokidala da mu je I postavu iscepala. Valjda je trazila nesto...:sad2: vremenom sam smanjivala broj predmeta koji su joj na dohvat.

- - - - - - - - - -

Ali u privatnom nema socijalni život. Moja svaki dan tako nepokretna ide ili na pevanje ili na aerobik, ili na projekciju nekog filma, zanimljive geografije...

Da li je tvojoj mami bolje posle virusa?
 
Poslednja izmena:
Jeste, bolje joj je. Ubacili su joj 5 dana po jednu infuziju. I vodili je na snimanje pluća. Onda joj ubacijli još jedan antibiotik i inhalacije. Sad je kao pre. Juče su išli u salu da na video bimu gledaju radovana trećeg.
Ma, kad bi ja to sve postigla. A tamo je svaki dan obiđe lekar i pregleda da vidi kako je. I ta organizatorka kulturnih aktivnosti dođe svaki dan da je zove kad se nešto dešava. Danas je bila na bingu u sali. A kad mama ne želi jer se loše oseća, ona joj pronađe neku lepu radio stanicu i pojača joj radio.
 
Prestanite da pričate o tim divnim državnim domovima, umreću od zavisti. Ovde ima samo pristojan nameštaj u sobi i to je to, ostalo je sve krš. Zajednička prostorija katastrofa, za 7 soba sa po 3 kreveta dve wc kabine, u čajnoj kuhinji gde same kuvaju kafu rešo kome prekidač ne radi nego se direktno uključuje u struju... U sobi samo jedna utičnica u koju su, za sad, uključena dva lopova da bi mogli da se uljuče frižider, radio i punjači. Kafu nema nigde niko da im skuva, samo same kuvaju, tako da moja sirotica puši bez kafe, jer tamo gde je prostorija za pušenje nema kuhinjice, a teško je da nosi šoljicu sa sprata :( Kradu svi, sama socijalna radnica mi je objasnila kako je to normalno kad ima toliko ljudi. A ništa nemaju da se zaključava. Jedino čega ima na pretek su buba-švabe.

Za privatni dom u kom mi je bio tata sam vam pisala, samo i isključivo ležeći pacijenti su tamo mogli da uživaju pošto je prostor bio uređen kao bolnica i osoblje isključivo sestre, negovateljice i gostujući lekar.

Čekam da prođe još par dana, da se ona navikne, pa da vidim da li misle nešto da je uposle ili haos da pravim. Ona socijalka mi je hit, danas sam otišla da prijavim da je moja pobegulja bežala ako joj portir nije rekao, a ona krenula da me ubeđuje kako se to nije desilo, a i ako se desilo da to nije ništa i da neće više da se dešava. Ako se i radni terapeut bude tako ponašao, ostaje joj da gleda Farmu i čuva toalet papir do kraja života.
 
Nije ni u ovom domu sve savršeno, ali vremenom naučiš da gledaš dobre stvari a na loše malo zažmuriš. I ovde ima krađa, dementni su to, a to je normalna pojava kod njih. I ovde ima loše hrane, i ovde im oblače tuđu i izroncanu garderobu...
 
Nije ni u ovom domu sve savršeno, ali vremenom naučiš da gledaš dobre stvari a na loše malo zažmuriš. I ovde ima krađa, dementni su to, a to je normalna pojava kod njih. I ovde ima loše hrane, i ovde im oblače tuđu i izroncanu garderobu...

Bas tako. Koja crna divota. Borim se svih ovih godina. Potrebno je stalno nadgledati i pruzati podrsku. I zahtevati. Moja majka i njena cimerka su pre par godina krenule sa tasnama preko ruke da traze svoju sobu. Ulazile su u tudje sobe i zagledale... I to na odeljenju za nezavisne. Sta onda da se cudim ostalima. A osoblje, cast izuzecima, su cisti diletanti. Moja mama je ovih dana zacutala. Samo prica sa omiljenim medicinskim tehnicarom. Pojedoh se. Sutra ce biti gotov nalaz gvozdja. Analiza B12 pokazuje da ima 3 puta vise ovog vitamina od normale.:eek: Hemoglobin nizak.... Moram da odem. A ne znam odakle cu da krenem sa proverama. A medicinsko osoblje ne preduzima nista dok ja ne podviknem.:think:Doktorica kaze da ce pratiti i da nema razloga za nervozu.
 
Prestanite da pričate o tim divnim državnim domovima, umreću od zavisti. Ovde ima samo pristojan nameštaj u sobi i to je to, ostalo je sve krš. Zajednička prostorija katastrofa, za 7 soba sa po 3 kreveta dve wc kabine, u čajnoj kuhinji gde same kuvaju kafu rešo kome prekidač ne radi nego se direktno uključuje u struju... U sobi samo jedna utičnica u koju su, za sad, uključena dva lopova da bi mogli da se uljuče frižider, radio i punjači. Kafu nema nigde niko da im skuva, samo same kuvaju, tako da moja sirotica puši bez kafe, jer tamo gde je prostorija za pušenje nema kuhinjice, a teško je da nosi šoljicu sa sprata :( Kradu svi, sama socijalna radnica mi je objasnila kako je to normalno kad ima toliko ljudi. A ništa nemaju da se zaključava. Jedino čega ima na pretek su buba-švabe.

Za privatni dom u kom mi je bio tata sam vam pisala, samo i isključivo ležeći pacijenti su tamo mogli da uživaju pošto je prostor bio uređen kao bolnica i osoblje isključivo sestre, negovateljice i gostujući lekar.

Čekam da prođe još par dana, da se ona navikne, pa da vidim da li misle nešto da je uposle ili haos da pravim. Ona socijalka mi je hit, danas sam otišla da prijavim da je moja pobegulja bežala ako joj portir nije rekao, a ona krenula da me ubeđuje kako se to nije desilo, a i ako se desilo da to nije ništa i da neće više da se dešava. Ako se i radni terapeut bude tako ponašao, ostaje joj da gleda Farmu i čuva toalet papir do kraja života.

Kad sam ja ukazala socijalnom radniku da se moja mama i tadasnja cimerka svadjaju, on me pitao da li je bilo fizickog kontakta. Zaprepasteno gledam u njega, a on hldno kaze da ih treba pustiti da se socijalizuju i da ce se smiriti. Sto se uzbudjujes sto ce gledati Farmu. Pa neka gleda ako joj to bude predstavljalo zadovoljstvo. Ne vredi da je vodis u Becku operu ako je to bude cinilo uznemirenom.
 
Hahahaha, ne čudim se što gleda Farmu, daleko bilo, evo sad sam se čula s njom, posvađala se sa svim ženama jer samo gluposti gledaju. I sad je sva besna, kaže, napale njih tri nju jer je ona jadna slaba :D Tačno će kap da me udari od nje, jedna od tih žena koje je učila pameti je svakog dana vodi do trpezarije, podseća da nosi telefon, vraća u sobu kad se izgubi. A moja pametnica će sad da ih vaspitava, zaboga, gledale su neki Grand... Lepo joj kažem, gledaj haljine, frizure, možda bude neka stara dobra pesma, ne, to je isključivo i bandoglavo bilo uvek, nije joj to od demencije. Ja bih gledala i mečku kako igra samo da budem u društvu, ona bi, zdrava, sedela u sobi i čitala, al sad to više ne može, ne drži je mesto, može da radi ukrštenice ali ne ovako uznemirena. Ne mogu da joj pomognem, to mi je najgore, ali ni kod kuće nisam mogla :(
 
Hahahaha, ne čudim se što gleda Farmu, daleko bilo, evo sad sam se čula s njom, posvađala se sa svim ženama jer samo gluposti gledaju. I sad je sva besna, kaže, napale njih tri nju jer je ona jadna slaba :D Tačno će kap da me udari od nje, jedna od tih žena koje je učila pameti je svakog dana vodi do trpezarije, podseća da nosi telefon, vraća u sobu kad se izgubi. A moja pametnica će sad da ih vaspitava, zaboga, gledale su neki Grand... Lepo joj kažem, gledaj haljine, frizure, možda bude neka stara dobra pesma, ne, to je isključivo i bandoglavo bilo uvek, nije joj to od demencije. Ja bih gledala i mečku kako igra samo da budem u društvu, ona bi, zdrava, sedela u sobi i čitala, al sad to više ne može, ne drži je mesto, može da radi ukrštenice ali ne ovako uznemirena. Ne mogu da joj pomognem, to mi je najgore, ali ni kod kuće nisam mogla :(

U pocetku sam strepela od svake svadje. Onda sam videla da su kao deca. Zacas se posvadjaju I posle pricaju kao da nista nije bilo. A ti moras da posredujes diplomatski. Kazi cimerkama, kada ugrabis priliku da mama nije blizu, da je tvoja mama nervozna zbog smestanja u dom I da joj ne zamere. Ispricaj da I ti imas problem, pa ce te shvatiti I pribliziti se.
 
Moja mama je dobila još jedan lek, Cavinton.
Do sad je pila Sermion i Lorazepam, i terapiju interniste.
Ne pitah lekaru da li da pije i Cavinton I Sermion, ili se izbaca Sermion.
Da li su i kako su vaše mame to pile?
 
Pila je mama ranije taj Cavinton. Ali sada ne znam sme li oba istovremeno, ili jedan isključuje drugi.
Valjda ce lekar opšte prakse da zna,kad već nisam pitala neuropsihijatra. Ili da je pozovem u ponedeljak ujutru i pitam.
 
Juce sam stigla kod mame. Obradovala se. Ja je ljubim i placem a ona me pita sto cmizdrim. Kroz suze kazem da je od srece i dodajem da se sekiram sto nece da prica preko telefona pa ne znam kako je. Mama me u ritmu slogova reci udara praznom flasicom po glavi i obecava da ce pricati. Valjda tako hoce da mi utuvi u glavu. Oslabila je i ima podocnjake. Pre podne vesela ali popodne klonula. Posto sam ponela moj merac pritiska, ocitam 90 sa 60. Doktorica to potvrdi jutros. Pitam sta cemo sa padom gvozdja na 9 i niskim hemoglibinom, a dr kaze da ce se to vremenom popraviti i da ce sve biti bolje kad zasija sunce. Ma nemoj! Mama je u cvetu mladosti pa ce da nadoknadi njen organizam...bla bla?! Sutra donosim preparat za gvozdje. Trazicu da joj da infuziju. Da uradi ekg. I ponovicu analizu sedimentacije i b12 i crp. Mama peva i smeje se. Ima apetit. Popodne samo sto ne padne sa stolice. Nagovaram je da legne u krevet a ona kaze "pa i u krevetu ce da mi se spava" Srecica moja bori se da ostane budna.
 
Juce sam stigla kod mame. Obradovala se. Ja je ljubim i placem a ona me pita sto cmizdrim. Kroz suze kazem da je od srece i dodajem da se sekiram sto nece da prica preko telefona pa ne znam kako je. Mama me u ritmu slogova reci udara praznom flasicom po glavi i obecava da ce pricati. Valjda tako hoce da mi utuvi u glavu. Oslabila je i ima podocnjake. Pre podne vesela ali popodne klonula. Posto sam ponela moj merac pritiska, ocitam 90 sa 60. Doktorica to potvrdi jutros. Pitam sta cemo sa padom gvozdja na 9 i niskim hemoglibinom, a dr kaze da ce se to vremenom popraviti i da ce sve biti bolje kad zasija sunce. Ma nemoj! Mama je u cvetu mladosti pa ce da nadoknadi njen organizam...bla bla?! Sutra donosim preparat za gvozdje. Trazicu da joj da infuziju. Da uradi ekg. I ponovicu analizu sedimentacije i b12 i crp. Mama peva i smeje se. Ima apetit. Popodne samo sto ne padne sa stolice. Nagovaram je da legne u krevet a ona kaze "pa i u krevetu ce da mi se spava" Srecica moja bori se da ostane budna.
Heferol 350mg i Vit C 500mg na prazan stomak ako može. Tinktura koprive.

Послато са SM-A500H уз помоћ Тапатока
 
Poslednja izmena:
Evo me, bile smo danas kod Pavlovića i stigosmo do Bensonovog sindroma. Čitala sam ja u jednom momentu o tome, to je ono što je Teri Pračet imao, samo nisam htela da se pravim pametna i da predlažem lekaru dijagnozu. Ali dođe i on sam do toga ;)
Sve je dobro prošlo, i pakovanje i povratak u dom, na nas Pavlović pozitivno deluje, sva je važna jer joj je najbolji lekar rekao da se nervne ćelije obnavljaju. Dobila je antidepresiv, neku Latu, nisam čula ali se ja u to slabo razumem, videću kako će da joj radi.
 

Back
Top