sasandra
Zainteresovan član
- Poruka
- 166
Uf, sestro slatka, ne znam kojoj je gore, moja je totalno dezorjentisana, tresu joj se ruke a njoj se nikad ne tresu ruke, sva je zbunjena.
Sestre su OK, socijalna radnica ne zna šta priča, rekla mi je da ne dolazim svakog dana, da je kući vodim tek za dva-tri meseca... Nisam ja ni mislila da je vodim kući još, ali zamislite savet koji sam dobila, dođite, odvedite je u šetnju po gradu, negde na ručak pa je vratite. Tačno bi nekom grkljan iščupala da mi se ide kući a da me taj neko šeta oko kuće, stvarno je jednoj bakici bitno da ide u kafanu na ručak...
Danas sam samo jednom išla tamo, ali ću i sutra i svaki dan do 8. marta jer u životu ne verujem u metode "baci dete u Dunav pa će da nauči da pliva". Pošto mi je ta ista socijalna radnica rekla da će na sledećoj evaluaciji možda da pređe u kategoriju nezavisnih (što je nebuloza), ja sam mami to ispričala telefonom kao u poverenju, da ne priča nikom, ali da su je procenili kao odlično prilagodljivu i odmah je živnula, glas joj se vratio na onaj od pre 10 godina, ništa bez starog dobrog laganja u svrhu podizanja samopouzdanja
Noćas ću da napravim i sutra da odnesem drugaricama kolače, baš se trude oko nje, za jednu mi je danas rekla kako je "divna žena, mnogo mi pomaže, zakačila sam se za nju kao za tebe". Druge cimerke i dalje nema, a gospođa socijalna nije htela da mi kaže njenu dijagnozu, ali koliko je muvala izgleda mi da je isto dementna, tačno ću haos da im napravim ako jeste. Ja je nisam poslala u privatni dom baš zato da bi bila u mešanoj sredini i dobila da radi nešto što može, njoj treba društvo kao što je tvoja mama, da nekome dodaje stvari i da se oseća važnom i korisnom, a ne da je sluđuju tuđe halucinacije.
Sestre su OK, socijalna radnica ne zna šta priča, rekla mi je da ne dolazim svakog dana, da je kući vodim tek za dva-tri meseca... Nisam ja ni mislila da je vodim kući još, ali zamislite savet koji sam dobila, dođite, odvedite je u šetnju po gradu, negde na ručak pa je vratite. Tačno bi nekom grkljan iščupala da mi se ide kući a da me taj neko šeta oko kuće, stvarno je jednoj bakici bitno da ide u kafanu na ručak...
Danas sam samo jednom išla tamo, ali ću i sutra i svaki dan do 8. marta jer u životu ne verujem u metode "baci dete u Dunav pa će da nauči da pliva". Pošto mi je ta ista socijalna radnica rekla da će na sledećoj evaluaciji možda da pređe u kategoriju nezavisnih (što je nebuloza), ja sam mami to ispričala telefonom kao u poverenju, da ne priča nikom, ali da su je procenili kao odlično prilagodljivu i odmah je živnula, glas joj se vratio na onaj od pre 10 godina, ništa bez starog dobrog laganja u svrhu podizanja samopouzdanja

Noćas ću da napravim i sutra da odnesem drugaricama kolače, baš se trude oko nje, za jednu mi je danas rekla kako je "divna žena, mnogo mi pomaže, zakačila sam se za nju kao za tebe". Druge cimerke i dalje nema, a gospođa socijalna nije htela da mi kaže njenu dijagnozu, ali koliko je muvala izgleda mi da je isto dementna, tačno ću haos da im napravim ako jeste. Ja je nisam poslala u privatni dom baš zato da bi bila u mešanoj sredini i dobila da radi nešto što može, njoj treba društvo kao što je tvoja mama, da nekome dodaje stvari i da se oseća važnom i korisnom, a ne da je sluđuju tuđe halucinacije.