Demencija

Prima terapiju, najpre je dobijala injekcije u stomak, a sada je na farinu. Miruje, zapravo ona ne može sama da se okrene u krevetu, tako da je sestre zbog dekubita okrecu na bok. Mislim da posle ovog neće biti u stanju da čini korake ...videćemo. Cela nedelja je prošla od kad sam je poslednji put videla. Mnogo mi nedostaje.......

Da li moze neko da joj donese mobilni, racimo da se dogovoris sa medicinskom sestrom ili negovateljima? Zar su posete jos zabranjenje? Trebalo bi u toku dana da ima bar jedan termin za posete. Sto se tice hodanja, mogu fizioterapeuti da rade s njom, kada se malo oporavi.
 
Ova moja je opet nesnosna, samo bi se svađala i gubila stvari po kući, a tek je početak. Na kraju sam je strpala u krevet, otišla da sipam da jedem pilav koji je spremala, kad ono pirinač živ živcijat... Sad dokuvavam pilav.

Isto iskustvo sam imala sa graskom.:) Mamin odgovor je bio da se dosta kuvao. Mogla sam da igram klikere s njim. :zper: Jako me pogodilo, jer je bila izvrsna kuvarica. I odjednom... Ne mozes da se oslanjas na njeno kuvanje. Pripazi na sporet, da li ga je iskljucila. Ne vredi da je napadas, jer ce se naljutiti. Pokusaj da iskuliras. Ja sam bila vise u soku, pa sam cutala I cudila se u sebi. Tada nisam znala nista o demenciji. Ostaje ti da preuzmes kuvanje, uz pokusaj da mamu animiras da ljusti I secka povrce. Tako ce misliti da kuva, a zapravo ces ti obavljati sta treba. Zbog cega se svadja? U pocetku nisam umela da se postavim pa sam raspravljala o izgubljenim stvarima. To samo napravi jos veci haos I tebi I njoj. Moras da umanjis vaznost izgubljene stvari I da joj das podrsku da cete to naci I da ima drugo resenje. Preokreni pricu na nesto drugo. Znam da ce odbijati I da ce se duriti I da ce ponovo pokusavati da trazi... to je tako..Jednom je satima savijena preturala po ormanu da nadje ustedjevinu. Satima sam gledala samo u njenu zadnjicu, dok joj je glava bila u ormanu. Odem u drugu sobu I cujem kako suska... Izvadim novcanik I par smotanih novcanica pokazem da sam ih nasla. sva srecna kaze da je znala da je tu negde. Onda se posle pola sata opet uplasi gde je nesto stavila... Jel mozes da verujes da je izglavila civiluk, misleci da su vrata koja ne moze da otkljuca. :dash: Onda je tvrdila da je zvala majstore za fiksni telefon I da nisu dobro namestili vrata. Stvarno je prikljucak iza civiluka. Pretpostavljam da nije umela da koristi fiksni telefon pa je to bio njen nacin da pokusa da popravi. Ako nista ne pomaze, vidi sa doktorom o korekciji terapije. Samo gledaj da sacuvas zivce. Kada se setim kako sam bila na ivici nervnog sloma... a mama me gleda I kaze *moram to da nadjem* nastavljajuci da vrslja okolo, a kada se zavrsi ta epizoda, sva vazna sto je nesto uspela da nadje ili je usput nasla nesto drugo... I vidi da sam iscrpljena jos doda *pa kad si blesava, ti se nerviraj*. Da li mozes da organizujes neku pomoc, dok nisi kod kuce? Par sati u toku dana?
 
Poslednja izmena:
Haha, isti odgovor moje mame, to "pa kad si blesava, ti se nerviraj".

Ništa, evo je normalna od jutros, samo tako upadne i izađe, još se ona ne zaglavljuje dugo, priprema me za to šta nas čeka. Što se šporeta i ringle tiče, nije ni skuvala pilav kako treba jer je u paničnom strahu da će ona, tako blesava, da zaboravi ringlu, pa je isključuje pre vremena. Nek se igra, vikendom ja kuvam, a preko nedelje ona skuva to što i bebe znaju, svakog dana joj dam neki prost zadatak, kao to mi se sad baš jede, a to bude supa ili tako nešto. Obično joj uspeva, juče me je iznerviralo što je prvo bila spremna za fajt ceo dan, a onda, kad sam je strpala u krevet sela u miru da jedem, ono šipak, zvecka pirinač po šerpi :D

A svađa se, onako reda radi, bocka da vidi šta će da joj upali, kad joj kažem da neću da se svađam s nemcem ona stane, začudi se kao šta joj ta bolest radi, eto, ona je uvek bila miroljubiva... Još mi pričamo o tome kao o nemcu i trudimo se da produžimo joj samostalan život koliko god može. Rano mi je da joj uzmem ženu, tačno vidim kako sve što radi svakog dana zna da radi, kad ta dođe, neće više ni kafu ni supu da kuva, pa će i to da zaboravi, samo će da sedi i da izmišlja. Mi se, za sad, znam da posle nema ništa od toga, protiv nemca borimo nemačkim metodama, mora da bude okupirana, stalno nešto da radi i onda je ok. Sad sam je poslala u apoteku da mi uzme neki lek, sva je bitna otišla, kao dete kad počne samo da ide u prodavnicu ;)

Znam da ovo nije za duže, ne zanosim se.
 
Haha, isti odgovor moje mame, to "pa kad si blesava, ti se nerviraj".

Ništa, evo je normalna od jutros, samo tako upadne i izađe, još se ona ne zaglavljuje dugo, priprema me za to šta nas čeka. Što se šporeta i ringle tiče, nije ni skuvala pilav kako treba jer je u paničnom strahu da će ona, tako blesava, da zaboravi ringlu, pa je isključuje pre vremena. Nek se igra, vikendom ja kuvam, a preko nedelje ona skuva to što i bebe znaju, svakog dana joj dam neki prost zadatak, kao to mi se sad baš jede, a to bude supa ili tako nešto. Obično joj uspeva, juče me je iznerviralo što je prvo bila spremna za fajt ceo dan, a onda, kad sam je strpala u krevet sela u miru da jedem, ono šipak, zvecka pirinač po šerpi :D

A svađa se, onako reda radi, bocka da vidi šta će da joj upali, kad joj kažem da neću da se svađam s nemcem ona stane, začudi se kao šta joj ta bolest radi, eto, ona je uvek bila miroljubiva... Još mi pričamo o tome kao o nemcu i trudimo se da produžimo joj samostalan život koliko god može. Rano mi je da joj uzmem ženu, tačno vidim kako sve što radi svakog dana zna da radi, kad ta dođe, neće više ni kafu ni supu da kuva, pa će i to da zaboravi, samo će da sedi i da izmišlja. Mi se, za sad, znam da posle nema ništa od toga, protiv nemca borimo nemačkim metodama, mora da bude okupirana, stalno nešto da radi i onda je ok. Sad sam je poslala u apoteku da mi uzme neki lek, sva je bitna otišla, kao dete kad počne samo da ide u prodavnicu ;)

Znam da ovo nije za duže, ne zanosim se.

Draga, drzi ti to pod kontrolom. Moja mama je ostajala sama godinu I po dana nakon dijagnoze. Svasta se tu izdesavalo. Vise puta sam se sokirala.A najvise kada je izasla nocu iz stana, a uvek se plasila mraka I provalnika I manijaka. Da ne pricam o televizoru koji se dimi a ona sedi pored njega kao da je sve u redu. :sad2: Dobro je da sam bila tu kada se to desilo. E sad, da li je terala inat I pravila se da je ne zanima, jer je vec bila ljuta na mene...ili stvarno nije primetila... nikada necemo saznati. Prati to iskljucivanje sporeta. Moja mama u jednom trenutku nije znala sta znaci ukljuceno a sta iskljuceno. Isarala sam sporet uputstvima, ali nije vredelo. Gerontodomacica je kontrolisala da li pije lekove I sta jede. I to mi je znacilo.
 
Veoma je rizično ostavljati dementne bez nadzora. Niko živ ne može da predvidi kojim tempom će se razvijati bolest. Niti su oni uopšte svesni da nisu sposobni. Svuda se u literaturi preporučuje da što duže obavljaju svakodnevne aktivnosti samostalno, ali to nikako ne znači da to usporava bolest.
Moja je bila svesna da joj je boranija ostala sirova, sećam se kako mi pokazuje dry cooker i kaže pogledaj neće da se skuva, šporet pokvaren, a u stvari je bio isključen iz zida...
 
A pre mesec dana tako jedna baba odšetala samo do prodavnice, svi je znaju, što ne bi sama iza ugla... A kako je bilo mnogo hladno, ona uđe pametnica u prvu zgradu, vidi staru fotelju u podrumu i sedne da se odmori. Javi se ćerki mobilnim telefonom i to bi sve bilo u redu da je umela da objasni u koju zgradu je ušla. A podruma takvih koliko voliš. U međuvremenu se ispraznio telefon. Tražili su je satima, preko fejsa apelovali da ljudi u tom kraju provere svoje podrume. Nadam se da je više ne puštaju samu.
 
@sasandra
kada sam mami predlagala da angažujemo ženu, ona mi je govorila da će se tako ulenjiti, da joj ne treba pomoć itd. poštovala sam njenu želju za samostalnošću, ali je vremenom to imalo sve manje smisla. kada smo otišli na more, jedva jer je bila ubeđena da i ona treba da ide sa nama ("vodila sam i ja tebe kada si bila mala"), počela je da dolazi žena na par sati dnevno. te jeseni je usledio raspad sistema, i evo je već dve godine u domu. znaš i sama da češ jednog dana morati da nađeš pomoć, pokušaj da to baš ne bude u zadnji čas ili još kasnije. ja i dalje mislim da sam ranije nametnula mami ženu i više se mešala u njene zadatke (jer je mama prihvatila ženu, ali je ona i dalje komandovala šta će ova da radi, sve do potpunih besmislica), možda bi duže ostala kod kuće odn. sve bi se izdogađalo sa manje drame i nerviranja.

ovih dana se osećam kao da me je neko, zajedno sa njom, vratio u njen stan. svađalački je raspoložena, kada malo povisim ton, odn. ozbiljnije pričam sa njom, ona počne da kuka i da plače, stalan strah da će biti ostavljena, da nema nikog, da ona to nije zaslužila. preti svim i svačim, što mene više ne pogađa jer sam se tokom godina (decenija?) naslušala svačeg od nje, a jasno mi je da iz nje govori bolest. malo su joj promenili terapiju, pojačali neke lekove, pratimo, videćemo. pamćenje joj je katastrofalno, ali ne zaboravlja jedne te iste fraze kojima pokušava da me ubedi da ona nije toliko bolesna i da možemo da idemo kući. takođe, još uvek ume da me pozove preko brzog poziva sa mobilnog. s jedne strane sam srećna što može da me zove, i ja nju, i znam da će jednog dana i to da zaboravi, ali je poslednjih dana počela da me zove između večere i odlaska na spavanje po nekoliko puta i da se raspravlja na svoj način. pokušavam da ne reagujem, da je smirim, ali nekada stvarno nemam rešenje kada traži da joj se petnaest puta objasni zašto ne može kući, kako su sve njene prijateljice kod kuće (što nije tačno ili su njihove porodice tako odlučile, za razliku od nas) i tako u krug dok ja ne prekinem razgovor. pita kada ću doći (a bila sam tog dana, i čini mi se da baš tada češće i intenzivnije zove nego kada nisam bila u poseti) i kada kažem da ću doći za dan-dva ili ovih dana, krene kuknjava. inače, idem u proseku dva do tri puta nedeljno, pored svih obaveza. razmišljam da li da proredim posete na jednom do dva puta nedeljno, isključujem mobilni posle prvog večernjeg poziva, jer imam utisak da ona u meni vidi istovremeno i krivca i spasioca za njenu situaciju. dom je korektan, a znam da bi i u drugom domu (jer kada shvati da ne može sama da bude kod kuće, onda traži da je premestimo u drugi dom) imala zamerki, čitavog života većina stvari (a i ljudi) nisu bili dovoljno dobri, odn. mogli su biti bolji. poslednja mera bi bila da joj uzmem mobilni, ali ne bih to da učinim dok god ume da ga koristi i ne maltretira cimerku ili osoblje besmislenim pozivima. nisam pametna šta da radim odn. kako da se postavim za dobro svih nas.
 
@arabeska11
Ti si barem ovde imala uvek dobre savete za druge. I u svom slučaju znaš sve, već imaš odgovore, samo nisi sigurna. Ja bih na tvom mestu samo proredila posete i malo se distancirala od svega. Znači, ne uživljavaš se u njene opsesije, skrećeš pažnju na druge teme, itd. Naravno, treba da joj ostaviš telefon, dok god ume da ga koristi kako treba. Ja sam mojoj majci oduzela kad je počela da poziva nepoznate brojeve.
 
Ostavi joj telefon, samo joj se javljaj kad ti misliš da treba, ali nemoj i to da joj oduzmeš. Nisu one krive za to što ih je snašlo, neka imaju što duže stvari koje mogu da koriste jer posle više nikad neće moći. Laži je da ćeš da dođeš sutra, laži je da će kući čim se završi neka terapija koju sad prima, zaboraviće u svakom slučaju šta si pričala a biće joj lakše.

Kad je tata izgubio moć govora ja sam se svaku posetu u domu pravila da sve razumem šta priča, vidim mu po očima kako je raspoložen, pa ako mu se oči smeju ja se smejem i odgovaram sve uopšteno, ako je tužan, ja mu kažem "ma daj V., pusti to sad, nisi sinoć Noleta gledao..." On je, inače, bio brbljivac kao ja. Odemo jednom mama i ja u posetu, raspričamo se moj V. i ja sve u šesnes', a moja sirota mama, još je zdrava bila, sedi i gleda nas zgranuto. Kad smo izašle iz doma ona me pita još kako razumem šta on priča kad niko drugi ni reč ne razabire :D

Tako sam i s njom planirala, drugačija je bolest, al sam ja ista. Sve što može lepim mora lepim. Za sad ćemo ovako, kad bude počela čudnije da se ponaša, mi ćemo drugačije. Biće i žena i dom, sigurno će nekad i da se izgubi i da upropasti nešto, al ja znam da joj je ovo najverovatnije poslednja godina kad živi normalan život i neću da joj kvarim. Ako napravi neku glupost, pa bože, i mi ih pravimo. Pre neki dan sam, u 5 minuta, uspela da zakačim farmerke na čiviluk u predsoblju i uključim rernu da kuvam kafu, a nemam nemca :D Ona meni treba da nađe ženu i dom.
 
I da... Tati sam telefon uzela kad ga je stavio u pun pampers :D

Siroma, nije više mogao ni jedno dugme da pritisne, nikog nije zvao, al ga je uvek držao u džepu kao da će neko da ga pozove. Dolazim tog dana u dom, a one sestre izbezumljene, pokušavale da ga očiste, uplašile se da ne napravim scenu za to što je upropašćena skupa stvar, zezaju ih familije i za manje stvari, a one nisu mogle da vide da je on promašio džep i gde ga je munuo. Ja odem kod mog V. izzezam ga za sve pare što je u.ro telefon, on se valja od smeha, pokaže mi znakovima da ne pričam nikom, ja kažem da ću da mu naručim drugi i na tome ostane...
 
ma da, jasno je sve to. znači i meni da je zovem, da ne moram da o svemu komuniciram preko osoblja. smanjiću posete, ignorisati telefon posle prvog poziva. narednih meseci ću malo da je vodam po lekarima, jer ionako mora na neke rutinske kontrole, a to joj uvek diže moral kada može da se konsultuje s doktorima. problem je što je ona užasno fiksirana na mene i što svako moje povlačenje kod nje izaziva još grđu reakciju. barem se meni tako čini. pokušam da je kuliram, sve lepo pričam, kažem biće sve u redu, a onda mi ona saspe u lice da sam nečovek. uvek je volela da se raspravlja, pa je to iritira. koliko ju je napustio razum, toliko se očuvao karakter. a u prisustvu sestara i cimerke se onda odjednom prepodobi, bude sva fina i slatka. odoh da se ispavam, možda me do sutra prođe ovaj košmar od danas.
 
Tetka je juce izlazila do prodavnice i setala po kraju, a danas nije znala... To je to, nikad ne znas kad ce da im kvrcne. Onda sam shvatila da moram urgentno to da resavam!!!

Nista nije htela ni da jede, osim kiselog mleka, hleba i kroasana. Ako uspem da je nateram da pojede nesto sto ja spremim to je bio uspeh,stalno se svadjala sa mnom oko hrane. Sad u domu jede pa sve puca!
Najveci sok sam dozivela kad je u frizideru nasla punjene paprike koje je pomesala sa pilavom i u sve to dodala pavlaku i vodu. Rekla mi je da nije znala sta je !? Kad je ona kuvala,u sve je stavljala b.luk u prahu , toliko da hrana bude ljuta (nisam ni znala da to moze)

Neko je ovde lepo objasnio na primeru przenja jaja, koliko je za njih to komplikovano i sta je sve potrebno da bi se to uradilo...


Vezano za sakrivanje i zaboravljanjengde se sta ostavi, u "Arzamasu" na jednom mestu navodi kako joj majka stalno meri pritisak, tokom celog dana ja u redu, a u gluvo doba noci joj je najvisi - u to doba obicno trazi sve te "zaturene" stvari. Podsetilo me na Tetku. Ona je tako jedne noci do 2 ujutru trazila uput koji je stajao okacen na plutanoj tabli pored koje prodje 1869 puta u toku dana.
 
Poslednja izmena:
Meni je drugi momenat u bolesti skroz čudan, bar kod ove moje, ne znam kako je bilo kod vaših. Može da zaboravlja sve živo, ali da se petkom kupi Politika i da se ide za penziju tog dana kad je uplate, nema šanse da propusti. Eno je sad, novine su već na stolu, a ona odskakuta sva važna za parice, ne bi mene niko isterao na ovu košavu da ne moram na posao. Napravila ženska jutros spisak za kupovinu, jedva je dočekala da joj stavim flaster pa da izleti. I pin za bankomat zna u pola noći da je probudiš, još ti objasni kako to mora da se zna jer ako dva puta pogrešiš guta karticu. Mnogo su nam čudni ti mozgovi, bre, svašta tu ima, kako ćemo mi tek blesave da budemo sa ovakvim životima :D
 
Meni je drugi momenat u bolesti skroz čudan, bar kod ove moje, ne znam kako je bilo kod vaših. Može da zaboravlja sve živo, ali da se petkom kupi Politika i da se ide za penziju tog dana kad je uplate, nema šanse da propusti. Eno je sad, novine su već na stolu, a ona odskakuta sva važna za parice, ne bi mene niko isterao na ovu košavu da ne moram na posao. Napravila ženska jutros spisak za kupovinu, jedva je dočekala da joj stavim flaster pa da izleti. I pin za bankomat zna u pola noći da je probudiš, još ti objasni kako to mora da se zna jer ako dva puta pogrešiš guta karticu. Mnogo su nam čudni ti mozgovi, bre, svašta tu ima, kako ćemo mi tek blesave da budemo sa ovakvim životima :D

Odlicno je sto je tako!!!
A da cemo biti blesave- hocemo sigurno :whistling::manikir:
 
ma da, jasno je sve to. znači i meni da je zovem, da ne moram da o svemu komuniciram preko osoblja. smanjiću posete, ignorisati telefon posle prvog poziva. narednih meseci ću malo da je vodam po lekarima, jer ionako mora na neke rutinske kontrole, a to joj uvek diže moral kada može da se konsultuje s doktorima. problem je što je ona užasno fiksirana na mene i što svako moje povlačenje kod nje izaziva još grđu reakciju. barem se meni tako čini. pokušam da je kuliram, sve lepo pričam, kažem biće sve u redu, a onda mi ona saspe u lice da sam nečovek. uvek je volela da se raspravlja, pa je to iritira. koliko ju je napustio razum, toliko se očuvao karakter. a u prisustvu sestara i cimerke se onda odjednom prepodobi, bude sva fina i slatka. odoh da se ispavam, možda me do sutra prođe ovaj košmar od danas.

Mislim, bar iz mog iskustva, da je bitno da odrzavas komunikaciju ako je vec upucena na tebe. Svih ovih godina moja mama je najvise razgovarala sa mnom. 6-7 godina kako boluje od demencije. Meni je bilo jako tesko u periodima kada je bila agresivna prema meni, ali nisam prekidala ustaljeni raspored. I njoj je znacilo kada zna da cu je pozvati I da meni moze sve da kaze. Bilo je trenutaka kada sam ludela I pokusavala da proredim pozive, ali sam se dovijala na sve nacine da je smirim, a posto je to bilo prolazno mogli smo da nastavimo istim tempom. Doktorica me je podrzala u tome da je emotivna komunikacija jako bitna. Ponekad sam morala da podviknem, ponekad da se isplacem pred njom... ona bi posmatrala kao da nisam njeno dete... ma kao da sam neka budala koja nema pojma sta radi I jos je bezobraza prema njoj... nisam odustajala. Povezala sam pozive sa obrocima u domu, posle obroka poziv ili pre I rano ujutru. Dok je isla u trpezariju, uzivala je da je pozovem za stolom, da ostali cuju. Moras joj ulivati sigurnost, jer mislim da su najgori kada se osecaju nesigurno. Obecavaj joj da ce biti po njenom sutra ili prekosutra, kazi joj da jedva cekas da bude tako kako je ona zamislila... sluzi se belim lazima, samo ne odustaj. Objasni joj da si na poslu, da radis I popodne I uvece... sve da bi zaradila da mozete vas dve da se lepo provedete I da nesto kupite... doci ce trenutak kada ona nece umeti da koristi telefon, a do tada moj savet je da joj na lep nacin saopstavas koliko I tebi znace razgovori samo sto ne mozes uvek da se javis. I da se stavljas na njenu stranu da I ti jedva cekas da bude kako ona zeli I da ce to biti uskoro. Ovo je jeste tezi nacin, sebe ces vise opteretiti, ali ce tvoja mama imati oslonac.
 
Poslednja izmena:
Mama je pre par dana prebacena na Gerontopsihijatrijski odsek- to je deo gde se primaju dementni pokretni i nepokretni polesnici i ta se usluga placa. Imaju nadzor medicinskog osoblja 24h, hrana,lekovi i oelene su takodje obuhvacene cenom. Imala sam dilemu da li da je vodim kuci sa prisutnom trombozom, ali sam se plasila kako cemo je prevesti do kuce u takvom stanju...i dok je sve to trajalo, saznali smo za slobodno mesto.Juce sam je obisla, kad ono dobila je hematuriju, pretpostavljaju od farina, uzeli su joj krv, da vide inr, Inace telefon nema,niti bi mogla da rukuje njime.
Nadam se da ce joj lek dycinone pomoci oko ovog krvarenja. Inace jedva joj se cuje glas kad prozbori po koju rec. Kaze da je sve boli, da nas voli, a dok je gledala u tatu koji se sav rastuzio kad je video, govorila je da je laz ov. I kad mi je sestra pricala o tome kad ih presvlace, hrane, daju lekove....mama je posle toga rekla da sve lazu, da sacekam i videcu da lazu.
 
Mama je pre par dana prebacena na Gerontopsihijatrijski odsek- to je deo gde se primaju dementni pokretni i nepokretni polesnici i ta se usluga placa. Imaju nadzor medicinskog osoblja 24h, hrana,lekovi i oelene su takodje obuhvacene cenom. Imala sam dilemu da li da je vodim kuci sa prisutnom trombozom, ali sam se plasila kako cemo je prevesti do kuce u takvom stanju...i dok je sve to trajalo, saznali smo za slobodno mesto.Juce sam je obisla, kad ono dobila je hematuriju, pretpostavljaju od farina, uzeli su joj krv, da vide inr, Inace telefon nema,niti bi mogla da rukuje njime.
Nadam se da ce joj lek dycinone pomoci oko ovog krvarenja. Inace jedva joj se cuje glas kad prozbori po koju rec. Kaze da je sve boli, da nas voli, a dok je gledala u tatu koji se sav rastuzio kad je video, govorila je da je laz ov. I kad mi je sestra pricala o tome kad ih presvlace, hrane, daju lekove....mama je posle toga rekla da sve lazu, da sacekam i videcu da lazu.

S obzirom da se placa, pokusaj sa glavnom sestrom da propratis kako funkcionise nega. Probajte ti I tvoja sestra da je obidjete u razlicito vreme u toku dana da vidite da li je cista, presvucena, nahranjena... Razgovaraj sa doktorom da li je to sada najbolje resenje ili imate mogucnost da je prebacite na drugo mesto. Da li je osim tromboze I nekretanja prisutan jos neki problem. Zasto na odeljenju za dementne, ako nije pravila problem na prethodnom odeljenju? Gledajte da nabavite antidekubit carsav ili ako imate novac I dusek. Pitajte da li je pomeraju povremenu u drugi polozaj da ne bi dobila dekubit. Bilo bi dobro da pratite da li se na ledjima ili nogama...dodirnim tackama sa krevetom pojavljuju crvene fleke I da se tretiraju sredstvom koje sprecava nastanak dekubita. Pre svega ja bih insistirala na pitanju da li je to dobar smestaj za nju u ovom trenutku. Sta je najvaznije u celom problematicnom stanju? Tromboza? Nekretanje? Demencija? Ako mora da se placa, morali su prvo da traze saglasnost od vas.
 
Poslednja izmena:
Majka je bila intenzivoj nezi Interne klinike, kako je upala pluca sanirana i teraija se svela na tablete, nije vise mogla da bude na tom odeljenju. Sa MMS 7 ona je dobila uput za psihijatrijsku ustanovu i tu je je i sprovodjena terapija. Prebacivanje i jeste bilo uz nasu saglasnost, a posete su i dalje zabranjene zbog epidemije gripa, tako da smo usle juce zajedno da je obidjemo.
Ima antdekubitni dusek, ali kad pocnemo da dizemo pokrivac, ona ne dozvoljava, kaze da je boli. Sto se tice adekvatnosti smestaja, kazu da je to najbolje sto takav pacijent moze da dobije, jer su tu u okviru bolnice lekari ostalih specijalnosti, te da bi boravak na drugom mestu, ako bude opet nekih psijosomatskih komplikacija iziskivao njen transport ,sto je veoma tesko.
Odnela sam juce krem od nevena,za prevenciju dekubita, a sta je kod nje primarno demencija, tromboza , nesto nkretanje....rekla bih da se samo novo kaci, Zbog slabijeg kretanja i oslabljenog imunteta posle trostrukog recidiva klostridie koju je dobila u bolnici posle sloga, dobila je upalu pluca. U periodu lecenja od upale pluca u bolnici je zbog lezanja, dobila trombozu vena, zbog farina koji je pila zbog tromboze vena, dobila je hematuriju. A sada pije lek protiv krvarenja..
 
Sonjce :heart:

Odlično je što postoji takvo odeljenje tu gde živi tvoja mama, još bolje je što se plaća. Pošto je ovo još uvek ova zemlja probajte da nađete neku vezu, nekog među osobljem ko hoće da ode i obiđe je i kad nije dozvoljena poseta ;) Dobro je što je niste odveli kući, samo bi i vama i njoj bilo gore, ona je sad ozbiljno bolesna bez obzira na demenciju i treba joj bolnica.

Mom tati je bio dovoljan dušek i mackanje Pavlovićevom, ne sekiraj se sada oko toga.
 
Kao sto rekoh juce sam isla sa sestrom, a danas je moj sin obisao baku. Imaju razumevanja, pa nas puste da udjemo bez obzira na zabranu. Prepoznala je unuka, zapravo kad ga je videla obradovala mu se, nisu se videli mesec dana. Nije hteo da je pitanjima da li zna tacno ko je on, malo su pricali i posle petnaestak minuta mu je rekla da je umorna i da joj se spava. Primetio je i da su je mazali nekom kremom ,ali nije smeo da je podize. Pretpostavljam da je te preventivno..I da, kad je mama prebacivana sa odeljenja intenzivne nege, spakovali su i njene stvari u kojima je i Sudokrema, a kad sam donela kremu od nevena rekose mi da oni imaju Pavlovicevu i njome tretiraju pacijente. Pa valjda ce pored svega toga nesto biti dovoljno dobro za prevenciju dekubita.
Interesanto je da mi je juce mama govorila da svi tamo lazu sto se tice nege, hranjenja, higijene. Danas je rekla da je paze i da je zadovoljna
Iz vasih postova vidim da su takva stanja normalna, ali kod nje se za 4 meseca sve dogadjalo filmskom brzinom, da ja i dalje njene rece uzimam za ozbiljno i one me potpuno izmeste. Posebno sto su nasi susreti veoma kratki i ne stignem da primetim promene u raspolozenju, vec sve uzimam zdravo za gotovo.
Danas sam bezuspesno pokusavala u vise navrata da dobijem doktorku i kako nisam bila sigurna da li ce sin uspeti da udje, bila sam ljuta i besna sjto nemam nikakav kontakt. Na kraju sam ponovo zvala i dezurnoj sestri rekla da hocu informacije odmah i da ne mogu da zamislim da svaki dan provodim sate pokusavajuci da dodjem do lekara. Odgovorila je na moja pitanja i to takvim tonom da me je iz stanja besa , "spustila" u normalno stanje. Na kraju me i rasplakala, kad mi je rekla da je i njena majka bila smestena na tom odeljenju od momenta kada nije mogla da se vise stara o njoj kod kuce.
 
Poslednja izmena:
Draga, nemoj da uzimaš ništa zdravo za gotovo, čak i da je nema demencije, ni jedna držeća gospođa u njenim godinama se ne bi radovala boravku u bolnici i svemu bi nalazila manu. Čak, ne samo u bolnici, ne bi joj prijalo ni da je u superluksuznom hotelu na Havajima, stari ljudi su vezani za svoj prostor i ritam na koji su navikli.

Sto puta sam ovde već napisala a jedna sam od novih forumašica, ispašće da sam mega-giga lažljivica :D Laži besomučno, pričaj joj da joj je bolje, da je doktori hvale, da će čim ozdravi kući... Motivacija je najvažnija kod svake bolesti, a tvoja mama ima uz demenciju i gomilu ozbiljnih zdravstvenih problema. Samo je motiviši, nema veze šta je istina, istina je da je voliš i da želiš da ozdravi. Posle, kad se saniraju sve te bolesti, ako će da bude dementna, neka, nije ni to najgore.

Bravo za unuka, dovlačite joj sve mlade što imate u porodici, bake žive za to, i ako ne zna ko je baš tačno, čim mu se obradovala znači da zna da je neko koga voli.
 
Nas dve se danas ispričale ko prave...stoji muž pored i sluša, i, ništa mu nije jasno. On retko ode do nje i ne zna da ja u poslednje vreme uđem u njen svet i pričam sa njom o njenim pričama kao da su istinite. A ona često svoj san priča kao da je stvarnost, i meni je najlakše da se uključim u to kao da jeste.
Dogovorismo se da od "gazde" tražim njene stvari jer ona više neće da radi za njega. A u stvari, nije loš čovek, samo je njoj dosadilo...kaže. I opisala mi neki voćnjak sa sandukom i stvarima koje treba da uzmem za nju, jer tamo već dugo stoje...
 

Back
Top