Demencija

Nas dve se danas ispričale ko prave...stoji muž pored i sluša, i, ništa mu nije jasno. On retko ode do nje i ne zna da ja u poslednje vreme uđem u njen svet i pričam sa njom o njenim pričama kao da su istinite. A ona često svoj san priča kao da je stvarnost, i meni je najlakše da se uključim u to kao da jeste.
Dogovorismo se da od "gazde" tražim njene stvari jer ona više neće da radi za njega. A u stvari, nije loš čovek, samo je njoj dosadilo...kaže. I opisala mi neki voćnjak sa sandukom i stvarima koje treba da uzmem za nju, jer tamo već dugo stoje...

Upravo to i ja radim sa Tetkom...
Zaposleni u domu se zgledaju sta ja to pricam, a ja se potpuno sa njom udubim u pricu. Ona prica o domu kao o poslu i ja te price prihvatam, sta joj je ko rekao, kako prikuplja dokumentaciju i lupa pecate, prica kako ce doci do mene, da se ja ne cimam stalno kod nje...
Lazi, bele lazi, kako god zvali, vazno je da oni komuniciraju sa ljudima.Ja udjem u njen svet, jer je ona vise ne moze da ulazi u moj....
Prekjuce je pitam - Tetkic, kako si, a ona meni kaze - Odlicno, nemam bas previse razloga da se zalim!:zag:
:sad2:
 
Danas smo sestra i ja obisle majku.. Mučno je da se svaka poseta izdejstvuje molbama, ali poksavamo da se što češće viđamo. Obradovala nam se i na pitanje negovateljice, odgovorila da smo joj ćerke, samo nas je obe nazvala istim imenom. Ptiah je , da li je neko još dolazio, ona kaže da nije. Ne seća se da je unuk obišao, a ja nisam ni pokušavala da je podsećam. Inače vrlo malo priča, krene pa zapne oko neke reči i odustane. Kaže da joj se ne priča jer je svi lažu: Kažu da je dobro, da će joj biti bolje...lažu svi!.
Popila je malo soka i valjda je to pokrenulo rad creva što je izazvalo verovatno nekakvu bol, pa je zajaukala i počela da govori : Muško je, muško! Malo posle nam pricala kako je niko tamo ne razume, ona im kaže da treba da se porodi, a oni ne shvataju to. U ovakvim situacijama se moja sestra molje drži, okreće priču na drugu stranu, ali joj svaka tema vrlo kratko drži pažnju. Dok pričam, kao da gleda kroz mene, imam utisak da samo drži oči otvorene, a duhom je odsutna skroz.
 
Majka je bila intenzivoj nezi Interne klinike, kako je upala pluca sanirana i teraija se svela na tablete, nije vise mogla da bude na tom odeljenju. Sa MMS 7 ona je dobila uput za psihijatrijsku ustanovu i tu je je i sprovodjena terapija. Prebacivanje i jeste bilo uz nasu saglasnost, a posete su i dalje zabranjene zbog epidemije gripa, tako da smo usle juce zajedno da je obidjemo.
Ima antdekubitni dusek, ali kad pocnemo da dizemo pokrivac, ona ne dozvoljava, kaze da je boli. Sto se tice adekvatnosti smestaja, kazu da je to najbolje sto takav pacijent moze da dobije, jer su tu u okviru bolnice lekari ostalih specijalnosti, te da bi boravak na drugom mestu, ako bude opet nekih psijosomatskih komplikacija iziskivao njen transport ,sto je veoma tesko.
Odnela sam juce krem od nevena,za prevenciju dekubita, a sta je kod nje primarno demencija, tromboza , nesto nkretanje....rekla bih da se samo novo kaci, Zbog slabijeg kretanja i oslabljenog imunteta posle trostrukog recidiva klostridie koju je dobila u bolnici posle sloga, dobila je upalu pluca. U periodu lecenja od upale pluca u bolnici je zbog lezanja, dobila trombozu vena, zbog farina koji je pila zbog tromboze vena, dobila je hematuriju. A sada pije lek protiv krvarenja..

To sto ne dozvoljava da podignete pokrivac meni je sumnjivo. Da li ima spavacicu? Mozda je sramota da vididte da nema gacica? Pretpostavljam da ima kateter. Mozda je to boli. Mozda bi trebalo kontrolisati urin ili videti da nema povredu od katetera. Svakako morate imati uvid u to da li ima dekubita. I trazite, kao sto kaze Beket, pravo sredstvo za saniranje I preventive dekubita. To mora svakodnevno da se proverava I tretira. Sta kazu psihijatri?
Ovo sam pisala, a da nisam okrenula sledecu stranicu.:roll:
Suocavata se sa demencijom I znam da to jako boli. Mnogo toga vam se izdesavalo odjednom.I moja mama je pre 2 godine govorila da je trudna. Kupila sam joj haljine da bi joj, navodno, bilo udobnije da skine. E sad, da li je neko napravio salu ili je sama povezala siroku kucnu haljinu ili kako se to vec zove...sa trudnocom, ne znam. Tog dana joj je bila u poseti moja tetka I dovela unuce. Mozda je I to izazvalo konfuziju. Posle to vise nije pominjala. Tako da ne treba da se sokiras od takvih izjava. Vremenom ces nauciti da pricas o tome, a mozda I da se salis na tu temu. Podrzite je, sta god da prica. Budite na njenoj strain. Mozda bi trebalo da je klistiraju, ako ima problem sa stomakom. Dementni kada imaju problem, ne umeju da objasne, pa morate da tragate I povezujete nepovezivo. A nekada je to samo halucinacija ili asocijacija na nesto iz proslosti. Mozda je pod sedativima pa ne moze dugo da ostane budne. Pitajte doktora za psihijatrijsku terapiju. Da li je potrebno da se nesto koriguje.
 
Poslednja izmena:
@bezuslovna ljubav
Videle smo juce sta je u pitanju, ona na risu noge ima ranu koja je tretirana jodom, nema pozadi ništa, I sama ne znam ako je to dekubit, kako je mogao da se stvori na risu, gde nema pritiska nikakvog. Moguće je da je i pukla koža, jer joj je ta noga pogotovo donji deo bila natečena od tromboze. Kažu mi da je tako primljena sa intenzivne nege.
Danas sam zvala i rečeno mi je da je sama izvukla kateter, te juce kad smo bili nije ga imala i mislili smo da su joj trajno skinuli. Medjutim kako ona nije spontano mokrila od jutros su joj ga ponovo stavili. Sad povezujem njenu priču, kad kaže da je ne razumeju kad im objašnjava da treba da se porodi,njoj kateter verovatno smeta, možda je i boli, a ona tako obrazlaže. Pomenuh u razgovoru sa glavnom sestom tu mogućnost, e sad ne znam kako bi ona mogla bez njega ako ne mokri spontano?
Ona prima od terapije donacept i mem...ne mogu se setiti imena trenutno i ne prima sedative. I kod kuce je bila prlicno pospana, posle šloga, pa su joj korigovali terapiju za pritisak koji je bio vrlo nizak...
Mislila sam da ću za vikend da je vidim, ali su mi rekli da zovem od ponedeljka, mada probaću opet da izkukam posetu za vikend.
Kad god je vidim, dodje mi da je povedem kući, stalno se preispitujem da li je to najbolje rešenje, ne mogu da dodjem sebi par sati posle posete. Sinoć čitam, sve ste prolazile kroz to
Danas smo sa sestrom pričale i otprilike je rekla surovu istinu. Majka (otac) su nam celog života davali najbolje od sebe, i kad dodje taj trenutak da su tako nemoćni, da bi trebalo da im uzvratiš svom pažnjom (mada to činimo celog život), ti budeš doveden u situaciju da je to pitanje opstanka. Ili ćeš sa bolesnim roditeljem da toneš i odvučeš porodicu u očaj ili ćeš potražiti rešenje, kao što je dom i sl.
 
Ajde sad i mene da savetujete. Došlo vreme da tražimo ženu :(

Dođem ja danas s posla, pre toga samo se čule oko pola 2, skroz je sve bilo pod kontrolom, šetale su, išle na pijacu, išle kod neke naše tetke u goste... Kod kuće sasvim normalna situacija, pričamo i ona mi kaže da je napravila neku glupost i da se ceo dan nervira. Kupila sam neke tanjire i potrošila silne pare, eno su u sobi, kaže. Odem ja u sobu, tamo dry-cooker, isti kao neki što smo već bacili jer je to kod nas u kući beskorisno. Iskuliram ja trošak, ali onda saznam da je njoj došla neka žena na vrata, ova je pustila u stan i tu je obavljena kupovina. :azdaja:

Smrzla sam se, ona pušta nepoznate žene u stan i pokazuje im da ima pare u 21. veku. Ne sme više da bude sama, posebno što su joj argumenti isti oni koji sam ja njoj pričala pre 30 godina kad sam pokušavala da produžim večernje izlaske. Kaje se što je pogrešila, ali svako ima pravo jednom da pogreši, znam ja valjda da je ona poslušna i dobra :D No way, Pedro, znam ja šta sam uradila kad god si ti pala na tu foru, a ti nemaš ni 15 nego 5 godina.

Sad ja ne znam kako se traži žena, nama ne treba negovateljica i čistačica nego guvernanta. Ne sviđa mi se da ta osoba trčka oko nje jer će ova moja da zaboravi i to što zna. Sve mi je besmisleno, ne znam ni za šta da se raspitujem, ni koliko košta obična negovateljica, ni koliko da platim tu koja ništa ne radi, ni gde da nađem neku pismenu jer će mama da izludi ako joj dođe neka i pusti Parove i Grand. Još sa mojim radnim vremenom neću nikad nikog da nahvatam, pošto ta neka treba da dođe kod nas pre 10 pre podne i da sedi do posle 6 uveče :dash:
 
Znam da je super, ali ne može da pušta svakog sa ulice u stan i da vadi pare. Ubi se ona što su je tako prevarili, a ja je samo vidim isprebijanu... Mnogo je ona smotana da pušta nepoznate u kuću, ta da joj drmnula šamar, onesvestila bi je, da ne pričam što su za njom mogla da uđu i dva-tri muškarca i da nam isprazne stan. Nemamo mi nikakvo bogatstvo u stanu, ali joj ne treba ta trauma. A na sve strane narkomana spremnih da urade sve i svašta za crvenu.

Nervira me mnogo, ona je kruta, imam ja komšinicu koja je ista kao ona baba što pomaže Bezazleninoj mami, ta bi za džabe ceo dan sedela samo da pomogne, mnogo je dobra žena, al je prosta, samo Parovi, Farma i špansko-indijsko-turske serije. Kad mi je brat umro, silno se trudila da izvuče mamu iz kuće, da sedi ispred zgrade i druži se sa tom ekipom baba, al ova moja se ne uklapa. Ja sam na tatu, uklapam se svuda :D

Smisliću sutra nešto, meni bukvalno treba neko obdanište za babe, al u ovom mom selu ne postoji dnevni boravak za stare. A žao mi je još da je strpam u dom, ugasiće se tamo, a još je mlada. Ali, ovo je sad alarm, neko definitivno mora da bude s njom, džabe meni što ona pazi da ne ostavi nešto uključeno kad prima i Kurtu i Murtu u kuću.
 
Hahaha, kom novcu, ona ima bednu penziju i to joj je sve dostupno jer ne može nikakvu glupost da napravi. Da ne pričam o tome koliko je štedljiva i da nikad ne potroši celu polovinu do sledeće, ne bih ja ni čula da se nepoznata žena šetala po kući da ova nije pala u očaj što je kupila nešto nepotrebno :D Meni treba negovateljica koja će da mi sakrije pare i daje na kašičicu, ne njoj. Još je odavno ona meni nudila da joj čuvam sve, al nema šanse, ja bi sve sfućkala. Ovako ima odgovornost za nešto.

I dalje ne mislim da joj oduzimam slobodu, bar onoliko za koliko procenim da može da nosi. Uzela sam joj samo ličnu i knjižicu, čisto da ne skloni negde na sigurno pa da se ubijem od traženja kad idem za recepte, ostalo sve može. Dok može. Zato mi je i zeznuto da nađem ko će da je čuva jer, to sam sto puta pisala, dok je u svom ritmu ona ne pravi nikakve gluposti. Zna kad je petak da kupi novine, zna svakog dana da napiše u tv programu koji joj je program na kom kanalu, zna kad je penzija, zna kad podigne penziju da spakuje račune, izračuna koliko joj treba da ih plati i ode da ih plati. Kad se šetamo negde zajedno, svakog ko joj se javi poznaje. Testove iz matematike radi skoro bez greške, ukrštenice rešava bez greške, sudoku je muči, ali to je stvarno teško većini zdravih ljudi. Samo što teško prihvata sve što je novo, ne drži je mesto, nesigurna je i kad se uspaniči ne zna da pronađe ni ono što drži u ruci. Da ne živimo zajedno, ja još dugo ne bih ni saznala da je bolesna.

Inače, mrzim mozak, kakva je to zbrka podataka, počinjem da paranoišem šta će meni da ostane u glavi kad ostarim. Večeras sam joj pustila Bitlse, A Hard Day's Night film, raspevala se devojka za sve pare, ladno sam čitala dok je ona gledala film bez titla, nije trepnula, a obično je mesto ne drži. Još mi se zahvaljuje sad kad je pošla na spavanje, sva nasmejana, što sam je podmladila 50 godina. :bob:
 
Imala je i moja majka malu penziju i baš zato zapala u dugove. Neće nijedna banka propustiti priliku da ne ponudi takozvani dozvoljeni minus, a onda kad se to prekorači automatski se gomila kamata i otvara kreditni račun. I tako u krug. Kad sam konačno otkrila stanje na računu, dug je bio preko sto hiljada dinara. To je davno bilo, sve sam otplatila, ali pazite svi novi kojima je demencija tek na pomolu.
 
Naravno, Beket, znam šta si mislila, nije samo tvoja mama to napravila, bilo je ovde više takvih slučajeva. Neće ova moja da ode u banku da uzme ni kredit ni minus, bar ne još, a i sklonila sam joj ličnu kartu ;) Još uvek pljuje samu sebe što je potrošila pare, sirotica moja, meni je žao jer sam ja rasipnica a ona ceo život štediša.

Gde su ostale devojke, kako li su im mame i tetka? Javite se, mislim na vas.
 
...tu sam ja, citam vas redvno i svakog dana molim boga da se neko cudo desi i da nas sve to zaobidje ako je ikako moguce...sta ce biti videcemo....za sad se desi da je sve ok
danima, a onda odjednom kad se cujemo imam utisak da nije tu, da pricam sa nekom drugom osobom..a pritom mi brzo prekine vezu, kao da je i sama svesna da nesto ne
valja pa da me ne sikira....kad se posle nekog vremena cujemo ponovo, ili negira te momente ili gleda da ih ublazi...:heart:
...sve cesce prica da sanja svog pokojnog brata i neke prijatelje, i uvek kad to prica je vesela, pa kaze kako su joj rekli da su dosli da je vode (jedan cak rekao da je dosao da je
zeni)..ja ne znam ni sta da joj kazem na tu pricu ni sta da mislim o svemu tome....
...i dalje kuva sebi, placa racune (ustvari da pare da se plate)...sve sto joj se desi prica, i ko je bio i kad...ko je zvao i sta su pricali ako misli da mene to moze zanimati...
...ja se jos uvek petljam sa lekarima i nerviram sto ne mogu da odem....ali se nadam da cu i to ubrzo resiti pa cemo onda da vidimo sta cemo kad odem bar na neko vreme tamo...
...mi o domu ne mozemo ni da razmisljamo, a hocemo li moci nesto drugo pametno da smislimo videcemo....sikiram se ali ni od toga nikakve koristi...
 
Draga Afro, vidim da sve više veruješ da je ta grozna bolest zakucala i na njena vrata. Bolest nije dobra, ali je dobro što postaješ svesna toga i spremna si da se boriš. Meni je mnogo vremena trebalo da priznam sebi da je to -to. I dan, danas se zapitam jeli...u momentima kada je svesna svega. To je zato što mi želimo da demencija nije tu, da ne postoji i da se dešava nekom drugom...
Idem danas do nje, nisam bila tri dana, peče me savest, uglavnom odem svaki drugi dan.
 
Draga Afro, vidim da sve više veruješ da je ta grozna bolest zakucala i na njena vrata. Bolest nije dobra, ali je dobro što postaješ svesna toga i spremna si da se boriš. Meni je mnogo vremena trebalo da priznam sebi da je to -to. I dan, danas se zapitam jeli...u momentima kada je svesna svega. To je zato što mi želimo da demencija nije tu, da ne postoji i da se dešava nekom drugom...
Idem danas do nje, nisam bila tri dana, peče me savest, uglavnom odem svaki drugi dan.

...:zag:
...da nadam se i molim boga svaki dan da je to ne snadje, jer ne znam kako bi smo onda...ja puno toga vise fizicki ne mogu da odradim, niti smem da opterecujem nogu,
koja me ako se umorim boli toliko da ujutro jedva mogu da stanem na nju i treba mi vremena da "se razradi"...da placamo nemamo mogucnosti da bi je neko gledao, o
domu nema ni reci...tako da pojma nemam sta bi smo u tom slucaju....
...od jutros smo se dva puta cule i sasvim je lepo i razumno pricala....i to tako bude danima, a onda tek odjednom ne znam sa kim pricam jer ne zvuci kao moja mama,
to se verovatno cesce desava, ali da je ne mogu to da ispratim jer nisam sa njom....mnogo me to sikira ali sad jednostavno mora tako bar dok ne zavrsim sa lekarima...
 
Znam da je super, ali ne može da pušta svakog sa ulice u stan i da vadi pare. Ubi se ona što su je tako prevarili, a ja je samo vidim isprebijanu... Mnogo je ona smotana da pušta nepoznate u kuću, ta da joj drmnula šamar, onesvestila bi je, da ne pričam što su za njom mogla da uđu i dva-tri muškarca i da nam isprazne stan. Nemamo mi nikakvo bogatstvo u stanu, ali joj ne treba ta trauma. A na sve strane narkomana spremnih da urade sve i svašta za crvenu.

Nervira me mnogo, ona je kruta, imam ja komšinicu koja je ista kao ona baba što pomaže Bezazleninoj mami, ta bi za džabe ceo dan sedela samo da pomogne, mnogo je dobra žena, al je prosta, samo Parovi, Farma i špansko-indijsko-turske serije. Kad mi je brat umro, silno se trudila da izvuče mamu iz kuće, da sedi ispred zgrade i druži se sa tom ekipom baba, al ova moja se ne uklapa. Ja sam na tatu, uklapam se svuda :D

Smisliću sutra nešto, meni bukvalno treba neko obdanište za babe, al u ovom mom selu ne postoji dnevni boravak za stare. A žao mi je još da je strpam u dom, ugasiće se tamo, a još je mlada. Ali, ovo je sad alarm, neko definitivno mora da bude s njom, džabe meni što ona pazi da ne ostavi nešto uključeno kad prima i Kurtu i Murtu u kuću.

Draga, mozda ti ja delujem Bezazleno, ali ja sam Bezuslovna ljubav :zcepanje: A sta mislis da se obratis studentskoj zadruzi pa mozda neko na zavrsnim godinama studija, mozda psihologije ili sociologije ... mozda nekom od njih treba dodatna zarada, a lepo bi se druzili sa tvojom mamom. Ili zamolis sluzbenicu Zavoda za zaposljavanje da posreduje... Mislim da su preskupe usluge gerontodomacica, kada je to na sat vremena. A to u tvom slucaju ne znaci mnogo. Mozda da postavis oglas negde na fakultetima (Visa medicinska, Filozofski, Filoloski...), ali tu ti niko ne garantuje za ponasanje angazovanog. A ko danas moze da garantuje I za svog najrodjenijeg. Ipak... moras naci neko resenje. Mozda tvoji prijatelji ili kolege imaju u svom okruzenju studenta ili nezaposlenu osobu koja bi rado pravila drustvo tvojoj mami uz odredjenu nadoknadu. Tvoja mama jos uvek dosta toga moze sama. E sad, necu da te plasim, ali sa demencijom se nikada ne zna. Ko bi rekao da ce moja mama izaci u 2 ujutru iz stana, kada se zakljucavala sa prvim mrakom. Ne mora da znaci da ce se tvoja mama ugasiti u domu. Mada, znam da ti je to strasna odluka iz tvoje perspective I sada dok jos moze mnogo toga. Odugovlacila sam tako I ja. Eno je I posle skoro punih 6 godina u domu moja mama se smeje I peva. Naravno, bude tu I problema. A sta bi bilo da je ostala u kuci? Da napustim posao I da sedim I placem pored nje? A njoj sve gore. A ja nemam nikoga da nas finansira, a od njene penzije mozemo da se zakitimo. Bolest ima svoj tok. Svaki je slucaj za sebe. Moze to dugo da potraje. Potpuno te razumem. Ali moras bar nesto organizovati da se ona ne bi osecala usamljeno u toku celog dana I da bi imala bar neku kontrolu.
 
Poslednja izmena:
...tu sam ja, citam vas redvno i svakog dana molim boga da se neko cudo desi i da nas sve to zaobidje ako je ikako moguce...sta ce biti videcemo....za sad se desi da je sve ok
danima, a onda odjednom kad se cujemo imam utisak da nije tu, da pricam sa nekom drugom osobom..a pritom mi brzo prekine vezu, kao da je i sama svesna da nesto ne
valja pa da me ne sikira....kad se posle nekog vremena cujemo ponovo, ili negira te momente ili gleda da ih ublazi...:heart:
...sve cesce prica da sanja svog pokojnog brata i neke prijatelje, i uvek kad to prica je vesela, pa kaze kako su joj rekli da su dosli da je vode (jedan cak rekao da je dosao da je
zeni)..ja ne znam ni sta da joj kazem na tu pricu ni sta da mislim o svemu tome....
...i dalje kuva sebi, placa racune (ustvari da pare da se plate)...sve sto joj se desi prica, i ko je bio i kad...ko je zvao i sta su pricali ako misli da mene to moze zanimati...
...ja se jos uvek petljam sa lekarima i nerviram sto ne mogu da odem....ali se nadam da cu i to ubrzo resiti pa cemo onda da vidimo sta cemo kad odem bar na neko vreme tamo...
...mi o domu ne mozemo ni da razmisljamo, a hocemo li moci nesto drugo pametno da smislimo videcemo....sikiram se ali ni od toga nikakve koristi...

Draga Affro, koliko vidim I ti si u teskom stanju I treba da se posvetis svom lecenju. Lepo se cujes sa mamom I normalno je da nekada vise a nekada manje raspolozena. I uobicajeno je da su stari nekada vise-manje smeteni. Mozda si pozvala u momentu kada je nesto radila pa se nije snasla ili si joj isla na nerve. A verovatno da je prisutna i zaboravnost, skleroza... demencija... Dobro je sto ima dobrih ljudi oko nje, koji hoce da je obidju I pomognu. Tako je jos uvek u malim mestima. Mozda bi samo trebalo da budes u telefonskom kontaktu I sa nekim od tih osoba koje joj pomazu, da cujes njihov utisak, da mozes da se oslonis cvrsce na nekoga iz maminog okruzenja. Makar svaki drugi-treci dan da pozoves. To bi te dodatno smirivalo. Pitaj ljude da ti pomognu I verujem da ce prihvatiti. Reci im za svoju muku, za potrebu da cujes I njih da bi ti rekli kako baka funkcionise... razumece ako vec posecuju tvoju mamu. Mozda da posaljes paketic na njihovu adresu, od tih ljudi koji obidju ponekada tvoju mamu, sa toplim carapama za baku I sa kafom I cokoladom za komsije.
 
Naravno, Beket, znam šta si mislila, nije samo tvoja mama to napravila, bilo je ovde više takvih slučajeva. Neće ova moja da ode u banku da uzme ni kredit ni minus, bar ne još, a i sklonila sam joj ličnu kartu ;) Još uvek pljuje samu sebe što je potrošila pare, sirotica moja, meni je žao jer sam ja rasipnica a ona ceo život štediša.

Gde su ostale devojke, kako li su im mame i tetka? Javite se, mislim na vas.

Ovo nam dodje kao psihoterapija. Cini mi se da nas ovo najvise pritiska, od svih problema koje imamo...
Tetka je standardno,ja bih rekla dobro, jer mislim da bolje od ovoga nece biti.
Po ceo dan provodi u dnevnom boravku, gde je najveci broj pokretnih i zdravih i demenetnih korisnika,seta se i prica sa ljudima. Ima dana kada je raspolozena, a ima i onih drugih, kao i kod svih.
Nema inicijativu apsolutno ni za sta. Cak ni to da uzme sama iz fijoke cokoladu ili neku vocku.
Ali zna recimo, da su joj klompe stare i izgrebane i da bismo trebali kupiti nove, cim stigne penzija :manikir:
I nekad mi je strasno sto je takva, a nekad kazem sebi da nista bolje nisam mogla da smislim i da tako mora biti.
I tako idu dani....

:zag::heart:
 
Draga Affro, koliko vidim I ti si u teskom stanju I treba da se posvetis svom lecenju. Lepo se cujes sa mamom I normalno je da nekada vise a nekada manje raspolozena. I uobicajeno je da su stari nekada vise-manje smeteni. Mozda si pozvala u momentu kada je nesto radila pa se nije snasla ili si joj isla na nerve. A verovatno da je prisutna i zaboravnost, skleroza... demencija... Dobro je sto ima dobrih ljudi oko nje, koji hoce da je obidju I pomognu. Tako je jos uvek u malim mestima. Mozda bi samo trebalo da budes u telefonskom kontaktu I sa nekim od tih osoba koje joj pomazu, da cujes njihov utisak, da mozes da se oslonis cvrsce na nekoga iz maminog okruzenja. Makar svaki drugi-treci dan da pozoves. To bi te dodatno smirivalo. Pitaj ljude da ti pomognu I verujem da ce prihvatiti. Reci im za svoju muku, za potrebu da cujes I njih da bi ti rekli kako baka funkcionise... razumece ako vec posecuju tvoju mamu. Mozda da posaljes paketic na njihovu adresu, od tih ljudi koji obidju ponekada tvoju mamu, sa toplim carapama za baku I sa kafom I cokoladom za komsije.

Da cujemo se nas dve po nekoliko puta na dan, i ona je uglavnom kad sam ja u pitanju za sad uvek raspolozena za razgovor, sem kad joj se navodno spava. Da li zaista spava ili
sta se desava ne mogu da dokucim nikako. Sto se tice tih koji dolaze, to su uglavnom rodjake koje su prilcno mladje od nje i pomognu koliko mogu i kad mogu, kupe joj sta joj je
potrebno, donesu lekove, namirnice, rasire ves posto ona ni to ne moze odavno.
Saljem ja stano po paketic prvo i mami hranu sto joj je potrebno za dorucak i veceru, a bude tu i kafe i ratluka i keksa koje onda ona deli kao sa njima,ustvari da im jer ona to ne
sme, slatko zbog secera, a kafu ne pije nikad. Slala sam i nosila i odecu koja je jos uvek nosiva, a moze neko iz njihove kuce da je iskoristi, i svasta nesto. Sta cu, drugacije ne
mogu za sada.
Upravo sam zakazala sebi pregled kod gastroenterologa-onkologa na VMA, pa cu videti kada ce mi zakazati tu kolonoskopju koju treba da radim, ali necu bez anestezije. Boli me
i dalje povremeno u stomaku, pa ne mogu da zanemarim to stanje nikako.
Eto tako, drzite se hrabre zene, mislim ja na vas stalno, i citam redovno, samo su moji problemi prema vasim mali rekla bih, iako su za mene trenutno uzasno veliki. Bice bolje
nadam se i verujem, jer da ne verujem mislim da bih zavrsila na nekoj klinici.
 
Draga, mozda ti ja delujem Bezazleno, ali ja sam Bezuslovna ljubav :zcepanje:

Znala sam da će ovo da se desi, od početka te zovem Bezazlena, znam da je pogrešno i kad te nešto pominjem ja se vratim da proverim dal možda nisam lupila opet ono moje... i evo jesam :D

Mislila sam i ja na studente, tačno mi to treba, neko da ćuti i radi nešto pored nje, al sam ja u Smederevu, naši studenti su kod vas. Sa srednjoškolcima se ne bih zezala, njima može svašta da padne na pamet ;)

Opet ću o domu, apsolutno sam ZA, tu nema priče, ali moja mama je specifična što se toga tiče, ona je ćutljiva i povučena od uvek, ima jednu drugaricu, ne šeta po komšiluku. Tamo će da je ćušnu negde i zaborave, a ona će da sedi kao fikus, jer neće da uspostavi nikakav kontakt ni sa cimerkama ni sa sestrama. Zato čekam da bolest još odmakne, da se bar još malo baškari po svojoj kući kako ona voli. Naći ću već nekog da je obilazi, otkud znam, raspitujem se...

A jesam za odugovlačenje, to stoji, dok se ne mučimo ni ona ni ja. Ona za mesec dana puni 65, ovo će da traje baš dugo, pošto je, na sreću, fizički potpuno zdrava. Imala je babu koja je bila isto tako dementna i zdrava i živela do 93. Dok god može da živi normalno, živeće normalno. Čim počne da pravi gluposti, pakujem je i selim. Nisam romantična, znam da će da bude još gore, nemojte da me terate da pričam, pisala sam već da je s mojim tatom ležao čovek koji je bio u poslednjoj fazi i to sam videla kako izgleda do samog kraja. Baš zbog toga što znam da su joj ovo najbolji dani koje će da ima do kraja života neću da joj ih oduzimam.
 
Upravo sam zakazala sebi pregled kod gastroenterologa-onkologa na VMA, pa cu videti kada ce mi zakazati tu kolonoskopju koju treba da radim, ali necu bez anestezije. Boli me
i dalje povremeno u stomaku, pa ne mogu da zanemarim to stanje nikako.

Leči se, to je najvažnije, ne možeš da pomogneš nikome ako ti nisi zdrava.

Mama će da bude tako kako je, ja se i dalje nadam da se ona zaigra ponekad sa lekovima. Ako možeš da zadužiš nekog da joj tačno pakuje lekove za po par dana, bilo bi super. To što sanja mrtve, na žalost nas sve čeka, došle su joj te godine kad je većina ljudi koje je znala kao mlada mrtva, a s njima je bila u najlepšem periodu života. Vidiš i sama da posle bude vesela, vrati se bar tako u mladost. Smej se i ti s njom, zezaj je za prosca, ne padaj na foru, niko nikog u snu nije odveo, a svi stari pričaju o tim snovima.
 
Tetka je standardno,ja bih rekla dobro, jer mislim da bolje od ovoga nece biti.

I nekad mi je strasno sto je takva, a nekad kazem sebi da nista bolje nisam mogla da smislim i da tako mora biti.
I tako idu dani....

:zag::heart:

Dušo, uradila si najbolje što si mogla, ne može :ljub:
Bolest im je takva, nema druge, super si se aktivirala, brzo se snašla, smestila je u pravom trenutku... nema bolje. Mogla je da ima svoju decu pa da učine manje za nju nego što si ti, znam mnogo primera, ti si baš jedno :heart: od sestričine. Samo joj kupi nove klompe čim stigne penzija, možda je stigao neki novi frajer u dom :manikir:
 
Poslednja izmena:
Leči se, to je najvažnije, ne možeš da pomogneš nikome ako ti nisi zdrava.

Mama će da bude tako kako je, ja se i dalje nadam da se ona zaigra ponekad sa lekovima. Ako možeš da zadužiš nekog da joj tačno pakuje lekove za po par dana, bilo bi super. To što sanja mrtve, na žalost nas sve čeka, došle su joj te godine kad je većina ljudi koje je znala kao mlada mrtva, a s njima je bila u najlepšem periodu života. Vidiš i sama da posle bude vesela, vrati se bar tako u mladost. Smej se i ti s njom, zezaj je za prosca, ne padaj na foru, niko nikog u snu nije odveo, a svi stari pričaju o tim snovima.

Evo pokusavam da to svoje lecenje dovedem do nekle pa da odem malo kod nje, bar na par dana, do sledeceg nekog pregleda. Opet stalno me po malo boli to u stomaku pa me
strah da odem 100km daleko do kuce i lekara. Da smejem se ja sa njom i salim, ali mi posle kad razmisljam o tom razgovoru ponekad bude i strasno i tuzno, ali da uticem ne
mogu. Sto se pakovanja lekova tice, ona neda nikom "da joj se mesa" zna ona sta i kako pije. Svojom penzijom raspolaze sama i tacno zna sta je platila, sta treba da se plati,
koliko duguje za ogrev , struju i tako svasta nesto. I sve bude kao super, do momenta kad ne zna gde sam ja uopste i kad pocne da se zali kako nema sta da jede jer je prazan
frizider, sto je nemoguce, ali ajde, zovnem ja rodjaku pa onda ona ode i sve mi izreferise sta ima i sta joj fali.
Niko nece da se obaveze na nesto, svi priskoce, dodju, obidju je, odrade sta ko moze i hoce, ali niko nece da mu to bude obaveza, ni za pare ni bez. Tako da moram opet cim
budem otisla da pokusam da nadjem neku zenu koja bi dolazila bar 3x nedeljno na par sati. Videcu hocu li upseti, ne znam, jer sam vec angazovala drugaricu koja tamo zivi
i koja poznaje puno ljudi da mi nadje nekog i nije uspela. Ljudi imaju otpor prema tome, a predrasude.
Snovi su najmanji problem, mada ih ja licno ne volim i svasta mi se od snova obistinilo kroz zivot, pa sam malo u svadji sa njima.

Tvoja majka je mlada zena, i pokusaj da to zaista sto duze drzis pod kontrolom i da bude u svojoj kuci sto je moguce duze, jer nigde joj nece biti kao tu.
 
Dušo, uradila si najbolje što si mogla, ne može :ljub:
Bolest im je takva, nema druge, super si se aktivirala, brzo se snašla, smestila je u pravom trenutku... nema bolje. Mogla je da ima svoju decu pa da učine manje za nju nego što si ti, znam mnogo primera, ti si baš jedno :heart: od sestričine. Samo joj kupi nove klompe čim stigne penzija, možda je stigao neki novi frajer u dom :manikir:

Ma kupila sam ja klompe, nego nosi debele carape, pa se bojim da je ne nazuljaju, zato joj ih ni ne dajem.
A sto se tice frajera, vec je pricala da ima udvaraca i da idu u bioskop :zper:
 

Back
Top