Demencija

Opet drama, hoce kuci, neko joj je rekao (a da li je ili se ipak setila) da smo tetka i ja nju doveli u dom, da joj oduzimamo poslovnu sposobnost.... ma svasta nesto je napricala, i zahteva da je izvedem jer ona ne treba da bude sa bolesnima, jer je zdrava, i moze sama... niti uspevam da je prekinem, niti me cuje, sta god da joj govorim...
I ne vredi sto joj kazem da ce ici kuci kad se oporavi,i da joj ne zelim nikakvo zlo i da je sve za njeno dobro, ne vredi, ma nista....

Da li ste svi imali ovakve ili slicne probleme?

Koliko je cesto zoves? Da li mozes da budes malo odsecnija ili da prekines razgovor ili da joj zapretis da je neces zvati. Obecavaj joj da ce izaci za mesec-dva. Ponavljaj joj da mora da slusa doktore, jer je bolesna, a ako se doktori naljute nece hteti vise da je lece. Smisli da joj je oslabila krvna slika... U pola recenice pitaj je da li je cula najnoviju vest, pa smisljaj nesto sto ce nju razveseliti ili iznenaditi. S tim sam se borila godinama. Koristila sam sve te recenice koje sam navela. Odgovarala je da joj nije nista, da je bas briga I ako umre, da doktori nemaju pojma, da moze kao ptica da odleti... I sada povremeno moja mama kaze da je tu lepo i da je lepo sedela u drustvu, ali da se sprema da ide kuci, jer je dosta bilo. Ponekad I izadje iz sobe pa je vracaju, ponekad padne ispred vrata jer se tesko krece... To je sastavni deo demencije. Sada se desava da moja mama nece da legne uvece da spava. Pricam I pricam I zovem komsinicu I molim dezurne...I jedva prihvati da legne. Da ne pricam o presvlacenju. A tek kupanjeeeee:besna: Ne ume da se javi na telefon ili digne slusalicu pre moga poziva, pa onda zovem komsinicu da joj odnese mobilni telefon ili da dignu slusalicu fiksnog. Ako nije raspolozena, nece da uzme slusalicu ili cuti I ne odgovara na moja pitanja...:dash: Desava se da odbija da pije lekove. Ili odmahuje glavom I ne dozvoljava da joj pridju ili ispljune tablete. Jedno vreme nije htela da jede. Sada pojede I kaze da joj nista nisu dali da jede.:zper:

- - - - - - - - - -

77 godina.medjutim sve je slabije pkretna ,zaplice nogama i vidim da je bas odmaklo to.cesto isto trazi gdje joj je mama.i jos par pokojnih iz mjesta gdje je rodjen

Sta je sve prezivela u bolnici... treba joj da se oporavi od svih tih intervencija. Treba drzati pod kontrolom sve te fizioloske simptome. Moja mama je usled oscilacija secera odlepila. Proverite obavezno urin ponovo. Trazite neuropsihijatra I neurologa koji ce se vise posvetiti njenom stanju.
 
Poslednja izmena:
Koliko je cesto zoves? Da li mozes da budes malo odsecnija ili da prekines razgovor ili da joj zapretis da je neces zvati. Obecavaj joj da ce izaci za mesec-dva. Ponavljaj joj da mora da slusa doktore, jer je bolesna, a ako se doktori naljute nece hteti vise da je lece. Smisli da joj je oslabila krvna slika... U pola recenice pitaj je da li je cula najnoviju vest, pa smisljaj nesto sto ce nju razveseliti ili iznenaditi. S tim sam se borila godinama. Koristila sam sve te recenice koje sam navela. Odgovarala je da joj nije nista, da je bas briga I ako umre, da doktori nemaju pojma, da moze kao ptica da odleti... I sada povremeno moja mama kaze da je tu lepo i da je lepo sedela u drustvu, ali da se sprema da ide kuci, jer je dosta bilo. Ponekad I izadje iz sobe pa je vracaju, ponekad padne ispred vrata jer se tesko krece... To je sastavni deo demencije. Sada se desava da moja mama nece da legne uvece da spava. Pricam I pricam I zovem komsinicu I molim dezurne...I jedva prihvati da legne. Da ne pricam o presvlacenju. A tek kupanjeeeee:besna: Ne ume da se javi na telefon ili digne slusalicu pre moga poziva, pa onda zovem komsinicu da joj odnese mobilni telefon ili da dignu slusalicu fiksnog. Ako nije raspolozena, nece da uzme slusalicu ili cuti I ne odgovara na moja pitanja...:dash: Desava se da odbija da pije lekove. Ili odmahuje glavom I ne dozvoljava da joj pridju ili ispljune tablete. Jedno vreme nije htela da jede. Sada pojede I kaze da joj nista nisu dali da jede.:zper:


Zvala sam je ujutru i uvece,kad je sve ok. Medjutim,od sinoc samo zovem dom da pitam kako je,jutros sam razgovarala dugo sa soc.radnicom. Cini mi se da moram da sacekam da se sniri.
Ma juce nije pravila pauzu ni vazduh da udahne,salva uvreda,psovki... I to je u redu,ljura je sto sam je stavila tamo. Misli da moze sama,ne trebaju joj lekari,ona je zdrava,tu samo moze da se razboli...
Spominjala sam i kilazu,i krvnu sliku,oporavak, ma nista...
Ljuta,kao sekira
 
Zvala sam je ujutru i uvece,kad je sve ok. Medjutim,od sinoc samo zovem dom da pitam kako je,jutros sam razgovarala dugo sa soc.radnicom. Cini mi se da moram da sacekam da se sniri.
Ma juce nije pravila pauzu ni vazduh da udahne,salva uvreda,psovki... I to je u redu,ljura je sto sam je stavila tamo. Misli da moze sama,ne trebaju joj lekari,ona je zdrava,tu samo moze da se razboli...
Spominjala sam i kilazu,i krvnu sliku,oporavak, ma nista...
Ljuta,kao sekira

Da li imaju psihologa u domu? Ponekada se sociolozi drze strogo price utemeljene na pravnim osnovama I objasnjavaju korisnicima da mogu da odu kada hoce. Objasni sociologu I psihologu da nemas drugo resenje I da do odluke o oduzimanju sposobnosti (a nemas novaca da pokrenes sada taj postupak) podrze tvoju odluku I zastite time I tetku koja ne razume da je u opasnosti ako se vrati kuci. Reci im da ne postoji drugo resenje I da se tetka gubila na ulici... Kazi tetki da ostali u domu nemaju nekoga kao sto si ti I da zato moraju stalno da budu tu. Jer ce se desavati cesto da komsije govore kako su ostavljeni I kako im nema povratka... Popricaj sa cimerkom I naglasi joj da se tetka leci I da je u drugoj situaciji od ostalih. Mada ce se to I dalje ponavljati, ali bar ublazi koliko-toliko.
 
A jesi li ti sredila privremeno starateljstvo radi smeštanja u ustanovu ? Ako nisi, pod hitno sređuj, jer ona zaista ima pravo da izađe iz doma ako to želi, a nema privremeno postavljenog staratelja, i to može da izgura s obzirom da ima poprilično jasne stavove šta i kako želi. Pravnik, ako ga pita, kao i socijalni radnik, moraju da joj dozvole izlazak, takav je zakon.
I moja mama je htela da prepiše stan dok je u domu, zvala me soc radnica i pod hitno sam pokretala dalje postupke dok ne rešim oduzimanje poslovne sposobnosti. Znaju sve to radnici u centru za socijalni rad.
 
Da li imaju psihologa u domu? Ponekada se sociolozi drze strogo price utemeljene na pravnim osnovama I objasnjavaju korisnicima da mogu da odu kada hoce. Objasni sociologu I psihologu da nemas drugo resenje I da do odluke o oduzimanju sposobnosti (a nemas novaca da pokrenes sada taj postupak) podrze tvoju odluku I zastite time I tetku koja ne razume da je u opasnosti ako se vrati kuci. Reci im da ne postoji drugo resenje I da se tetka gubila na ulici... Kazi tetki da ostali u domu nemaju nekoga kao sto si ti I da zato moraju stalno da budu tu. Jer ce se desavati cesto da komsije govore kako su ostavljeni I kako im nema povratka... Popricaj sa cimerkom I naglasi joj da se tetka leci I da je u drugoj situaciji od ostalih. Mada ce se to I dalje ponavljati, ali bar ublazi koliko-toliko.

Razgovarala sam juce ujutru sa soc.radnicom, skoro pola sata, zeni je jasno da ima naspram sebe dementnu osobu, bez obzira na epizode prisutnosti, s vremena na vreme. I dala sam joj nedvosmisleno do znanja da nemam drugo resenje za nju
Psihijatar je bio pre 10-tak dana, odmah nakon smestanja u dom, dodao je Prazine i eglonil, takodje je rekao da je "ozbiljno ostecena"
Cimerka je dementna i tesko govori.
A nisam sigurna sta razgovara sa ostalim korisnicima.
Od jutros sam je zvala, 4-5 puta mi je odbila poziv. NE zeli da razgovara samnom. I dalje je ljuta.
Saplela se jutros, malo je klecnula, udarila se, pa je med.tehnicar zvao da mi kaze sta se dogodilo (inace je njih troje zaposlenih iz doma bilo oko nje u tom trenutku) , i dao joj tel da razgovara samnom, i kad sam je pitala kako je rekla je da je dobro, ali da su to njene privatne stvari koje mene ne treba da se ticu, a ja znam zbog cega!

- - - - - - - - - -

A jesi li ti sredila privremeno starateljstvo radi smeštanja u ustanovu ? Ako nisi, pod hitno sređuj, jer ona zaista ima pravo da izađe iz doma ako to želi, a nema privremeno postavljenog staratelja, i to može da izgura s obzirom da ima poprilično jasne stavove šta i kako želi. Pravnik, ako ga pita, kao i socijalni radnik, moraju da joj dozvole izlazak, takav je zakon.
I moja mama je htela da prepiše stan dok je u domu, zvala me soc radnica i pod hitno sam pokretala dalje postupke dok ne rešim oduzimanje poslovne sposobnosti. Znaju sve to radnici u centru za socijalni rad.

Nisu mi trazili privremeno starateljstvo, a nisam sigurna ni da mogu da ga dobijem jer imamo potpisan ugovor o dozivotnom izdrzavanju.Kazu da imam sukob interesa.
Razgovarala sam sa soc.radnicom, svi u domu znaju u kakvom je stanju, to se vidi nakon par recenica, bez obzira na veliki fond reci i obrazovanje.

- - - - - - - - - -

ma na kraju cu je izvuci iz doma, dovescu neku zenu da je gleda dok sam ja na poslu, pa sta drugo mogu...
mislila sam da ce se navici posle nekog vremena, ali , sad vec nisam sigurna.
pokusacu da izdrzi mesec dana, ali , sve mi je to neizvesno...
 
Razgovarala sam juce ujutru sa soc.radnicom, skoro pola sata, zeni je jasno da ima naspram sebe dementnu osobu, bez obzira na epizode prisutnosti, s vremena na vreme. I dala sam joj nedvosmisleno do znanja da nemam drugo resenje za nju
Psihijatar je bio pre 10-tak dana, odmah nakon smestanja u dom, dodao je Prazine i eglonil, takodje je rekao da je "ozbiljno ostecena"
Cimerka je dementna i tesko govori.
A nisam sigurna sta razgovara sa ostalim korisnicima.
Od jutros sam je zvala, 4-5 puta mi je odbila poziv. NE zeli da razgovara samnom. I dalje je ljuta.
Saplela se jutros, malo je klecnula, udarila se, pa je med.tehnicar zvao da mi kaze sta se dogodilo (inace je njih troje zaposlenih iz doma bilo oko nje u tom trenutku) , i dao joj tel da razgovara samnom, i kad sam je pitala kako je rekla je da je dobro, ali da su to njene privatne stvari koje mene ne treba da se ticu, a ja znam zbog cega!

- - - - - - - - - -



Nisu mi trazili privremeno starateljstvo, a nisam sigurna ni da mogu da ga dobijem jer imamo potpisan ugovor o dozivotnom izdrzavanju.Kazu da imam sukob interesa.
Razgovarala sam sa soc.radnicom, svi u domu znaju u kakvom je stanju, to se vidi nakon par recenica, bez obzira na veliki fond reci i obrazovanje.

- - - - - - - - - -

ma na kraju cu je izvuci iz doma, dovescu neku zenu da je gleda dok sam ja na poslu, pa sta drugo mogu...
mislila sam da ce se navici posle nekog vremena, ali , sad vec nisam sigurna.
pokusacu da izdrzi mesec dana, ali , sve mi je to neizvesno...



Mislim da je ovo najgora varijanta koju mozes da uradis.
Zato sto,za par nedelja ili mesec-dva vise neces biti u stanju da brines o njoj,fizicki i psihicki ces biti potrosena i imaces sve sanse da se razbolis.

Ozbiljno ti kazem,
ne razmisljaj o vracanju,nego resavaj te neke druge stvari koje su pravnog karaktera...ako ne mozes da joj budes staratelj ti,nadji nekog drugog ko ce to biti fiktivno...

Popricaj sa advokatom...dom za stare je u njenom slucaju medicinska ustanova koja joj pruza negu koju ti ne mozes jer si nestrucna...ali obzirom da ti placas sve troskove nije u suprotnosti sa ugovorom o dozivotnom izdrzavanju,pa s te strane ne bi trebalo da imas problema...

Ne odustaj od doma nikako...ona ce se navici,samo treba vremena. A njena bolest nece nikad ici na bolje,pa da kazes,pregrmecemo kod kuce...samo na gore,nazalost :(
 
[/B]Mislim da je ovo najgora varijanta koju mozes da uradis.
Zato sto,za par nedelja ili mesec-dva vise neces biti u stanju da brines o njoj,fizicki i psihicki ces biti potrosena i imaces sve sanse da se razbolis.

Ozbiljno ti kazem,
ne razmisljaj o vracanju,nego resavaj te neke druge stvari koje su pravnog karaktera...ako ne mozes da joj budes staratelj ti,nadji nekog drugog ko ce to biti fiktivno...

Popricaj sa advokatom...dom za stare je u njenom slucaju medicinska ustanova koja joj pruza negu koju ti ne mozes jer si nestrucna...ali obzirom da ti placas sve troskove nije u suprotnosti sa ugovorom o dozivotnom izdrzavanju,pa s te strane ne bi trebalo da imas problema...

Ne odustaj od doma nikako...ona ce se navici,samo treba vremena. A njena bolest nece nikad ici na bolje,pa da kazes,pregrmecemo kod kuce...samo na gore,nazalost :(


Sve ja to znam, ali sam zapala u corsokak .
I znam da je to linija manjeg otpora.
Ali, mozda si u pravu da pokusam da resim sa advokatom starateljstvo.
Ali, bez obzira sto sam svesna njene bolesti i toga da joj nikada nece biti bolje, izjeda me da sam je mozda rano zbrinula u dom... Dok nije bila "prisutna" nisam n=imala nikakvu dilemu, niti mi je padalo na pamet da je vracama
Cim je ona ljuta, ona je tu..
Moracu da se raspitam za advokata.
 
Sve ja to znam, ali sam zapala u corsokak .
I znam da je to linija manjeg otpora.
Ali, mozda si u pravu da pokusam da resim sa advokatom starateljstvo.
Ali, bez obzira sto sam svesna njene bolesti i toga da joj nikada nece biti bolje, izjeda me da sam je mozda rano zbrinula u dom... Dok nije bila "prisutna" nisam n=imala nikakvu dilemu, niti mi je padalo na pamet da je vracama
Cim je ona ljuta, ona je tu..
Moracu da se raspitam za advokata.


Tek ces biti u corsokaku ako je vratis kuci
ovako si mirna jer znas da je na sigurnom i da joj nista ne fali
kazi joj da ides na put i nemoj da je zoves par dana...da se malo smirite obe
a kontaktiraj dom i pricaj sa njima ako bas moras da budes u toku sa svakim njenim korakom tokom dana

i naravno...pokreni to za starateljstvo :ok:
 
Tek ces biti u corsokaku ako je vratis kuci
ovako si mirna jer znas da je na sigurnom i da joj nista ne fali
kazi joj da ides na put i nemoj da je zoves par dana...da se malo smirite obe
a kontaktiraj dom i pricaj sa njima ako bas moras da budes u toku sa svakim njenim korakom tokom dana

i naravno...pokreni to za starateljstvo :ok:

:drugari:

hvala na podrsci...
 
Da, Jelena je u pravu. Bilo bi sve još gore. Mislim, bolest će napredovati gde god da je. A šta bi ti radila kad bi je dovela kući, a ona opet traži isto?! Pa možeš samo da poludiš. I gde da nađeš pouzdanu ženu koja bi izdržala sa dementnom osobom više sati? Nije ni to jeftino, čak i da neko pristane. U našim uslovima dom je najbolje rešenje.
 
Da, Jelena je u pravu. Bilo bi sve još gore. Mislim, bolest će napredovati gde god da je. A šta bi ti radila kad bi je dovela kući, a ona opet traži isto?! Pa možeš samo da poludiš. I gde da nađeš pouzdanu ženu koja bi izdržala sa dementnom osobom više sati? Nije ni to jeftino, čak i da neko pristane. U našim uslovima dom je najbolje rešenje.

Iskreno, razmisljam sta cu da radim kad je dovedem kuci, a ona trazi da ide kuci, jer to nije njena kuca!?
I ovako me savest izjeda, a jos kad znam da je svesna gde je....

- - - - - - - - - -

Iskreno, razmisljam sta cu da radim kad je dovedem kuci, a ona trazi da ide kuci, jer to nije njena kuca!?
I ovako me savest izjeda, a jos kad znam da je svesna gde je....



A svesna sam da joj je tamo najbolje, ma sta ona pricala, jer za razliku od nje, veoma sam svesna od cega ona boluje.
 
I kod mene je postojao tzv sukob interesa pa je muž potpisao za privremeno starateljstvo. Može to biti bilo ko, možda čak i neko iz centra za socijalni rad, bilo ko drugi od rodbine ko je upućen u situaciju.
I NIKAKO je ne vraćaj kući. Svi smo mi prošli i i dalje prolazimo kroz te dileme.
Juče odem kod nje, posle godišnjeg odmora, ona trezvena, lepo priča, svašta se dogovaramo, pomno prati šta pričam, prepričava mi kako je bilo na komisiji, sasvim svesno kaže da je greškom umesto leve podigla desnu ruku kad su tražili, i sasvim svesno kaže da je pogrešila za broj godina kad su je pitali, i jako joj je žao zbog toga, kaže. Odem do socijalne radnice u domu da izmirim neke račune za lekove, vratim se posle 15 minuta, a ona bulji u maramicu gde piše njen broj (jer tako znaju kad joj operu stvari gde da vrate) i ne ume da pročita broj 17 i nema pojma šta to znači...totalno se izgubila.
To tako ide, periodi se menjaju i to jako brzo, nekad iz minuta u minut, a nekad bude dobro danima.
 
Vraćanje kući i angažovanje žene ili više njih padalo je na pamet i meni. Pre doma, imali smo pomoć na nekoliko sati dnevno, sve ostalo sam radila ja. Kada je trebalo da povećamo broj sati ili broj angažovanih osoba, doneli smo odluku o domu. Nisi prošla sa tetkom tu fazu sa ženama, pa ti se to sada čini boljim rešenjem od sadašnje situacije. Meni su i lekari i saradnici doma govorili da, ako želimo, možemo da pokušamo da je odvedemo kući i vidimo kako to izgleda. To je bila i mamina želja, ali je nisam imala hrabrosti (ili vere i volje) da to organizujem. Ponekad mi bude krivo jer bih znala da sam pokušala sve, i moguće i nemoguće. S druge strane, znam da to ne bi rešilo njen problem jer bolest napreduje, tiho ali uporno. Posle sam se bavila kupovinom vremena, videćemo, još ovo, još ono. Toplo je, hladno je, u gužvi sam, moram kod doktora, boli me kičma, stomak, glava... ne znam ni sama šta sam sve smišljala, ali uvek ljubazno, bez rasprave sa njom. I danas mi je opet kukala da je sve grozno, verujem da je tako, ona i dalje dosta toga registruje, pa ne mogu baš potpune gluposti da joj pričam. Čak i kada ona to čini. Ali ide nekako. Jedno vreme sam bila u panici, šta ako ovi iz doma ne mogu više s njom, dignu ruke, pozovu me i kažu da moram da je vodim kući ili u drugi dom. Nije do toga došlo, niti će, barem mi se tako čini...
 
Vraćanje kući i angažovanje žene ili više njih padalo je na pamet i meni. Pre doma, imali smo pomoć na nekoliko sati dnevno, sve ostalo sam radila ja. Kada je trebalo da povećamo broj sati ili broj angažovanih osoba, doneli smo odluku o domu. Nisi prošla sa tetkom tu fazu sa ženama, pa ti se to sada čini boljim rešenjem od sadašnje situacije. Meni su i lekari i saradnici doma govorili da, ako želimo, možemo da pokušamo da je odvedemo kući i vidimo kako to izgleda. To je bila i mamina želja, ali je nisam imala hrabrosti (ili vere i volje) da to organizujem. Ponekad mi bude krivo jer bih znala da sam pokušala sve, i moguće i nemoguće. S druge strane, znam da to ne bi rešilo njen problem jer bolest napreduje, tiho ali uporno. Posle sam se bavila kupovinom vremena, videćemo, još ovo, još ono. Toplo je, hladno je, u gužvi sam, moram kod doktora, boli me kičma, stomak, glava... ne znam ni sama šta sam sve smišljala, ali uvek ljubazno, bez rasprave sa njom. I danas mi je opet kukala da je sve grozno, verujem da je tako, ona i dalje dosta toga registruje, pa ne mogu baš potpune gluposti da joj pričam. Čak i kada ona to čini. Ali ide nekako. Jedno vreme sam bila u panici, šta ako ovi iz doma ne mogu više s njom, dignu ruke, pozovu me i kažu da moram da je vodim kući ili u drugi dom. Nije do toga došlo, niti će, barem mi se tako čini...

Bila sam juce u domu. Za 40 minuta nije spomenula da hoce kuci, opet spominje moju mamu, pomesala je mog brata i bratanca, nema osecaj za vreme.A samnom posle svih gadosti prica kao i uvek, sa puno ljubavi :sad2:
Od jutros me je zvala, pricala cudne price, shvatila sam da ima halucinacije,kaze da je lose spavala.
Potvrdili su mi iz doma da je tako, da seta od 4 jutros,...
CEla prica o vracanju kuci pada u vodu. Naravno.Sta bih sa njom u toj fazi!?
I od goreg ima gore!!!!
 
I kod mene je postojao tzv sukob interesa pa je muž potpisao za privremeno starateljstvo. Može to biti bilo ko, možda čak i neko iz centra za socijalni rad, bilo ko drugi od rodbine ko je upućen u situaciju.
I NIKAKO je ne vraćaj kući. Svi smo mi prošli i i dalje prolazimo kroz te dileme.
Juče odem kod nje, posle godišnjeg odmora, ona trezvena, lepo priča, svašta se dogovaramo, pomno prati šta pričam, prepričava mi kako je bilo na komisiji, sasvim svesno kaže da je greškom umesto leve podigla desnu ruku kad su tražili, i sasvim svesno kaže da je pogrešila za broj godina kad su je pitali, i jako joj je žao zbog toga, kaže. Odem do socijalne radnice u domu da izmirim neke račune za lekove, vratim se posle 15 minuta, a ona bulji u maramicu gde piše njen broj (jer tako znaju kad joj operu stvari gde da vrate) i ne ume da pročita broj 17 i nema pojma šta to znači...totalno se izgubila.
To tako ide, periodi se menjaju i to jako brzo, nekad iz minuta u minut, a nekad bude dobro danima.


Vidim... BEz obzira sto je pratim mesecima, pravilo je da nema pravila....
 
Kakva su vasa iskustav sa memantinom,prazinama,citramom,haldol,clorpromazin.cini mi se da se to sve olako prepisuje i da fajde neke nema

Pozdrav i da tako kažem dobrodošao! Nadam se da će ti ova tema pomoći kao što je mnogima od nas pomogla.

Moj otac nije pio memantin, pio je exelon jedan period, a onda je ljekar rekao da više nema nikakvog učinka (iskreno, ja nisam nikada primijetila neku učinkovitost), i da je to nepotrebno bacanje novaca jer je bio poprilično sup. Pitala sam da li bi možda bi bolji memantin i dobila sam isti odgovor. Haldol je u prvim godinama dok su jako bile prisutne halucinacije i potreba za hodanjem čuda pravio, ali tek nakon nekoliko nedelja korištenja. Kasnije smo po preporuci ukoliko je tata extremno bio lošeg ponašanja povećavali dozu haldola međutim tada smo primijećivali grč na licu, otežan govor i prosto kao neku ukočenost. Za umirenje je pio lorazepam. Nekada su bili dani kada je nakon lijekova bio ko bubica, a nekada prosto nisu imali apsolutno nikakvog efekta.
Kada je tata bio na početku bolesti, tačnije kada smo shvatili da je u pitanju ta bolest i obratili se ljekaru, u razgovoru sa neuropsihijatrom rečeno nam je da mora uskladiti njegovu terpaiju sa terapijom kardiologa i urologa. Dobijao je dozu koju njegovo srce može izdržati. Jedan mladi rođak koji je ljekar i specijalizirao je neuropsihijatriju je uporno govorio da ima još prostora za pojacati dozu antipsihotika i sedativa, ali kardiolog i neurolog su izričito bili protiv toga. To je i bio razlog zašo nismo pokušavali nešto jače.
 
Uskratio sam odgovor na par putanja bezuslovnoj..nacin kako prolazim dana ..mteskeo i pretesko silna terapija.higijena kuca,kuhanje dvoriste...poshete treba to sveizgurat .mal ise se dan po dan.na nalazu je pisalo uznapredovali stadij demencije ..a sto se tice lab.nalaza radjeni su prije dva tjedan i obicno se rade svaka dva mjeseca.jer jos umijeje rec ako je nesto boli ili ako sam to ukljuvim

Po tome kako si u prethodnim postovima opisao, to i jeste uznapredovali stadijum demencije koja je (po mom mišljenju a nisam ljekar) najvjerovatnije i posljedica svih zdravstvenih tegoba kojie si pobrojao. Primjera radi to ostajanje mozga bez kisika (koje si gore opisao) je već dovoljno da napravi haos. Mi smo sa ocem bili u sličnoj situaciji i dok god smo mogli uticati na ostale tegobe demencija je bila koliko-toliko podnošljiva. Primjera radi: otac je pored kardioloških problema imao problem sa suženom mokraćnom cijevi koju je u početku na svakih 2-3 mjeseca išao urologu širiti (što je veoma neprijatno i bolno), nakon toga je bivao opušteniji i smireniji. Međutim, zadnjih godinu dana nismo uopšte mogli da ga privolimo da uđe u bolnicu a on je sve manje i manje izbacivao urin iz sebe, a kateter nikako nije dolazio u obzir jer je to kidao i pravio sebi dodatne komplikacije i problem sa demencijom je bivao sve veći a on je sve više i više slabio.
Ne znam da li imaš nekoga ko ti može pomoći. Sam teško da ćeš moći izaći na kraj sa svime što nosi ta bolest.Tu je i finansijski momenat koji je ooooogromna stavka kod ove bolesti. Moj savjet je da prihvatiš svu ponuđenu pomoć i na ovom i sličnim mjestima tražiš savjete od ljudi koji prolaze slično kao ti. Vjeruj mi, ni jedan ljekar, ni jedna bolnica meni i mojoj porodici nisu pomogli kao ovaj forum.Svo to zdravstveno osoblje jednostavno kaže to je takva bolest, neki ti kažu i šta će se sve događati, ali savjet kako da to prebrodiš, e to ti može dati samo onaj ko je to iskusio.
 
Da... I od goreg ima gore...
Juce je ceo dan imala halucinacije, odbila je da popije lekove, setala je i bila uznemirena celog dana.
I uvece je odbila terapiju, ali su joj dali inekciju bensedina ne bi li je malo oborili, tako da je noc provela mirno.
Od jutros ponovo odbija terapiju. I dalje ima halucinacije.
A psihijatar im je rekao da joj pojacaju dozu lekova koji bi joj pomogli, ali, ona ih odbija...

- - - - - - - - - -

Vraćanje kući i angažovanje žene ili više njih padalo je na pamet i meni. Pre doma, imali smo pomoć na nekoliko sati dnevno, sve ostalo sam radila ja. Kada je trebalo da povećamo broj sati ili broj angažovanih osoba, doneli smo odluku o domu. Nisi prošla sa tetkom tu fazu sa ženama, pa ti se to sada čini boljim rešenjem od sadašnje situacije. Meni su i lekari i saradnici doma govorili da, ako želimo, možemo da pokušamo da je odvedemo kući i vidimo kako to izgleda. To je bila i mamina želja, ali je nisam imala hrabrosti (ili vere i volje) da to organizujem. Ponekad mi bude krivo jer bih znala da sam pokušala sve, i moguće i nemoguće. S druge strane, znam da to ne bi rešilo njen problem jer bolest napreduje, tiho ali uporno. Posle sam se bavila kupovinom vremena, videćemo, još ovo, još ono. Toplo je, hladno je, u gužvi sam, moram kod doktora, boli me kičma, stomak, glava... ne znam ni sama šta sam sve smišljala, ali uvek ljubazno, bez rasprave sa njom. I danas mi je opet kukala da je sve grozno, verujem da je tako, ona i dalje dosta toga registruje, pa ne mogu baš potpune gluposti da joj pričam. Čak i kada ona to čini. Ali ide nekako. Jedno vreme sam bila u panici, šta ako ovi iz doma ne mogu više s njom, dignu ruke, pozovu me i kažu da moram da je vodim kući ili u drugi dom. Nije do toga došlo, niti će, barem mi se tako čini...



O tome razmisljam i ja...
Ali, nadam se da se nece dogoditi da mi kazu da mora da ide negde drugde...

Od negovateljica i zena sam odustala posle prekjucerasnjeg pada, ju cerasnjih i danasnjih halucinacija.
 
Moj tata je generalno mrzio lijekove, čak i dok je bio zdrav kad nas vidi da posegnemo za tabletom mrštio se. Uvijek ih je nevoljko pio, ali mama i ja smo se dovijale tako što smo ih ubacivale u hranu i na prevaru mu davale. Neki put ih osjeti i izbaci van, ali uglavnom ih je gutao. Doduše, moram priznati da je već sve slabije sam jeo, pa je to bilo lakše izvodljivo.
 
Moj tata je generalno mrzio lijekove, čak i dok je bio zdrav kad nas vidi da posegnemo za tabletom mrštio se. Uvijek ih je nevoljko pio, ali mama i ja smo se dovijale tako što smo ih ubacivale u hranu i na prevaru mu davale. Neki put ih osjeti i izbaci van, ali uglavnom ih je gutao. Doduše, moram priznati da je već sve slabije sam jeo, pa je to bilo lakše izvodljivo.

Ubedila sam je preko tel.da moze da veruje tehnicaru iz doma i da slobodno popije lekove koje joj je on doneo. Za to vreme sam i njega drzala na tel.vezi da moze da cuje sta ja govorim da bi mogao da joj da lekove U pravom trenutku.
Nakon toga je spavala par sati,veceras je popila terapiju bez vecih problema,mada jei dalje uznemirena. Nadam se da ce se smiriti...
 
Ubedila sam je preko tel.da moze da veruje tehnicaru iz doma i da slobodno popije lekove koje joj je on doneo. Za to vreme sam i njega drzala na tel.vezi da moze da cuje sta ja govorim da bi mogao da joj da lekove U pravom trenutku.
Nakon toga je spavala par sati,veceras je popila terapiju bez vecih problema,mada jei dalje uznemirena. Nadam se da ce se smiriti...


Jednostavno morate da se dovijate. Nije tvoja tetka ni prvi ni poslednji korisnik koji pravi probleme. I meni su prvog meseca govorili da mama ima pravo da ode iz doma.Doktori su me smirivali da treba vremena da se prilagodi. Duuugo je trajalo prilagodjavanje. Pa evo I sada se desava da hoce kuci, mada mnogo redje nego pre pet godina. Budila sam se nocu u panici da ce je pustiti iz doma. Drzavni dom je socijalna ustanova sa primarnom zdravstvenom negom. Tako da ne mozes da se pozivas na svoju nestrucnost da brines o njoj, kao sto je neko pomenuo. S obzirom na dijagnozu tvoje tetke, ne vidim razloga za strah da bi nekome sada prepisala imovinu. I da uradi to, svaki sud bi opovrgao jer je ocigledno da ima demenciju I da ne moze da donosi razumne odluke. Dijagnozu je dobila pre par meseci, tako da ne treba da se opterecujes time. Mozda bi morala da se pojavis par puta na sudu, ali imas sve dokaze da je tetka dementna. Potpuno razumem tvoju uznemirenost. Nemoj to povezivati sa tetkinim osecanjima. Da je pri cistoj svesti znala bi da treba da bude negde na sigurnom. Nastavi da se boris protiv demencije, a tetku mazi I gledaj da joj sto vise recima usadjujes sigurnost. Ostani u kontaktu sa osobljem doma. Ukoliko terapija ne odgovara, zahtevaj novi pregled. Nekada treba sacekati da deluju novi lekovi. Desava se da I moja mama odbija lekove. Moji strahovi su sada da ce je prebaciti na drugo odeljenje sa pojacanim nadzorom, a tamo necu imati uvid sta se desava. :sad2:
 
Kod nas stanje blagog ludila...nekad i po cele dane spava,probudi se jede,ode u wc opet legne i spava i tako po nekoliko dana...ili legne oko 5 i do ujutru spava...Da li je to neko normalno ponašanje? ili da se zapitam da nema još neki novi problem koji joj ne daje dovoljno kiseonika pa spava toliko :confused:
 

Back
Top