Demencija

Da , upravu si..mnogo slicna situacija. I moja mama je imala I ranije tih psihickih problema..da su svi ljudi protiv nje , da svi zele da joj naude, velike paranoje da ce meni nesto da se desi..sve I svasta je povezivala. To je bilo strasno. I naravno da nikad nije htela kod psihijatra. Ee sad , ona je tada uvek bila svesna u smislu ko je , gde je..bila izuzetno pedantna..cista..isla po penziju , kupovala. Sve aktivnosti obavljala.. Osim sto nije verovala lekarima, nije htela O2 da koristi..od svake terapije bi joj bilo gore, infuzijom kaze da su hteli da je ubiju I slicno.. tako da je tim svojim psihickim stanjima pogorsala je fizicko. Al otkod se sve ovo izdesavalo..pojavila su se ta zaboravljanja, ne zna sta treba da uradi kad udje u kupatilo( sve mora da joj se kaze)..stalno isto pita..pa se izgubi u vremenu , ne prepoznaje nas. Al ima dana kad je potpuno svesna I to me zbunjuje?
Ee sad tim psihijatrijskim lekovima njoj jeste nestala ta paranoja, I sva je usporena..I jedva se krece. Al nisu se smanjila zaboravljanja I gubljenja.

To ti pricam,od da kazemo relativne normale do totalne konfuzije.Sa lekovima se nesto desava,nesto ide bolje,nesto gore.U svakom slucaju mozak je cudo.Mislim da ni lekari nisu dokucili svaki slucaj ponaosob jer je sve komplikovano i promenljivo.Da su se nasim majkama dogodile neke promene i oscilacije od normale to je sigurno.Ja se nekako trudim da se manje nerviram kao u pocetku kad je sve bilo mnogo gadno.Sad se nekako navikavam iz dana u dan na promenljivost toka bolesti iz dan u dan.Nekad konsultujem lekare a nekada korigujem terapije sama.U svakom slucaju,moramo biti oprezni i upuceni u svaki dan njihovog zivota kako bi im adekvatno pomogli.

Slucaj tvoje mame trenutno deluje kao prava demencija i nije bitno cime je izazvana i kako je do nje doslo i cemu je ona posledica.Na tebi je da budes u toku i da se edukujes koliko mozes i da budes spremna da ce biti velikih promena na bolje i losije,kako kad.Ponekad ces biti zbunjena kao sto si sad a nekad ce ti sve biti kristalno jasno.Moras da se prilagodjavas ti jer ona ce to sve teze moci i nemoj ocekivati da se ona bilo cemu prilagodjava osim na dobro podnosenje lekova ako je moguce.
 
Trudim se da citam sto vise I saznajem..zato sam se I prijavila na forum , da cujem savete od ljudi sa slicnim iskustvom. Moj najveci problem je sto ja ne mogu da budem stalno pored nje ( udaljene smo nekih 300km..ja kod kuce imam dvoje male dece , jos zivimo sa muzevljevim roditeljima I babom..nemam je gde kod nas :( ) Sad sam sa mladjim detetom kod nje , starije je sa tatom. Zato bih je ja u dom , neki blizu mene. Da mogu uvek da dodjem.
 
Dom je najbolje resenje ukoliko ima slobodnih mesta i ukoliko možeš da isfinansiras. A ukoliko nemaš tih uslova, uvek postoji resenje. Malo je komplikovanije, ali može da se resi. Odakle si ti, a odakle mama ?
 
Dobila sam poziv za sud u vezi lišavanja poslovne sposobnosti. :eek:
Inače,poslovna sposobnost je mom ocu oduzeta pre par godina i ja sam mu staratelj.
Da mi je znati ko je tu lud? I da li je moguće da su negde pobrkali lončiće pa zagubili ceo predmet od ranije ili je
nešto drugo posredi :think:
 
Gledala sam na portalu sudova,ne pise nista posebno...advokat kaze da misli da su pogresili,da jednostavno nemaju podatak da je to zavrseno.
Mada,isti sudija je bio i onda i sad.
Otici cu u zakazano vreme pa cu da vidim :aha:
 
Uzimam sa velikom rezervom. I bas ne znam sta je najbolje resenje, ajde da mama bude kod mene , mesec -dva..al da tu zivi..mislim da je nemoguce. Posto bi morala u dnevnoj sobi da bude, mislim da bi svi bili pod velikom tenzijom..I ne znam na sta bi to licilo.:(
 
I imam jedno pitanje , da li dementnim osobama objasnjavati(kad su u fazi da sve razumeju I shvataju )..sta im se desava I kako se ponasaju inace ?

dementnima se ništa ne objašnjava, ne samo što ne treba, nego što to i ne vredi truda (ne razumeju), ali ti još ne znaš da li je u pitanju demencija ili nešto drugo... treba svakako pažljivo komunicirati sa bolesnom osobom - (biće sve dobro, naći ćemo dobrog lekara, strpi se, sačekaj malo, budi dobra, itd.)
 
Poslednja izmena:
Dobila sam poziv za sud u vezi lišavanja poslovne sposobnosti. :eek:
Inače,poslovna sposobnost je mom ocu oduzeta pre par godina i ja sam mu staratelj.
Da mi je znati ko je tu lud? I da li je moguće da su negde pobrkali lončiće pa zagubili ceo predmet od ranije ili je
nešto drugo posredi :think:
Pošto sam ja to upravo završila, na mom rešenju za majku piše da je zakonski rok za preispitivanje validnosti rešenja 3 godine kada se mora potvrditi stanje i eventualno vratiti poslovna sposobnost. Znači da je moguće da po zakonu moraju da preispitaju odluku pa će možda tražiti neke rezultate ili veštačenje.
 
Iz Smedereva, mama zivi u Uzicu. Pa sa njenom penzijom I ako dobije tudju negu ( ako odrede dijagnozu demencije )...moze da se placa dom , drugacije ne mogu.

Dijagnoza demencije, na zalost, nije garancija za dobijanje tudje nege. Zato moras da se organizujes. Raspitaj se u centru za socijalno da li imaju sluzbu geronto domacica. Pitaj u zavodu za zaposljavanje da li imaju na listi nezaposlene medicinske sestre ili zene sa iskustvom u radu sa dementnima ili starim ljudima... puno ljudi je ostalo bez posla u firmama i rado ce prihvatiti da rade nesto. Pocni da resavas privremeno problme, jer ce se i tvoja mama osecati sigurnije a naravno i ti. Moras u hodu da resavas situaciju. Mozda ima i nekog u komsiluku tvoje mame, ko bi se prihvatio nadzora uz neku nadoknadu. Pitaj u centru za socijalno da li mozes da dobijes neku jednokratnu pomoc dok se ne snadjes. Zatecena si,kao sto smo svi bili. I moja mama ne zivi u istom gradu sa mnom i bio mi je veliki problem i sa geronto domacicom, ali smo nekako ispetljali taj preriod do smestanja u dom. Doktori preporucuju da se dementan ne izmesta dok god moze da funkcionise u svojoj kuci. Uz pomoc geronto domacice, odlascima cesto kod mame, podrskom preko telefona... nekako je islo do momenta kada je u mom prisustvu nocu krenula napolje da trazi svoj stan. Bolest je nepredvidljiva. Doduse moja mama ima vaskularnu demenciju pa ima perioda uspona i padova, ali je progresija bolesti prisutna. I svaki slucaj je individualan.

- - - - - - - - - -

dementnima se ništa ne objašnjava, ne samo što ne treba, nego što to i ne vredi truda (ne razumeju), ali ti još ne znaš da li je u pitanju demencija ili nešto drugo... treba svakako pažljivo komunicirati sa bolesnom osobom - (biće sve dobro, naći ćemo dobrog lekara, strpi se, sačekaj malo, budi dobra, itd.)

Slazem se u potpunosti. To moze samo da ih uplasi. Pocece da strepe od samih sebe. Ili ce vas optuziti da ih pravite ludima ili da ne preduzimate nista da im pomognete-tipa ne vodis me kod pravog doktora... Naravno, samo podrska kao sto je Beket navela.

- - - - - - - - - -

Uzimam sa velikom rezervom. I bas ne znam sta je najbolje resenje, ajde da mama bude kod mene , mesec -dva..al da tu zivi..mislim da je nemoguce. Posto bi morala u dnevnoj sobi da bude, mislim da bi svi bili pod velikom tenzijom..I ne znam na sta bi to licilo.:(


Sto pre do dijagnoze. Onda ces znati da li je nesto izvodljivo u tim uslovima i koliko moze tako. Kao sto sam vec rekla, dementnima ne prija guzva, promena sredine...
 
Pošto sam ja to upravo završila, na mom rešenju za majku piše da je zakonski rok za preispitivanje validnosti rešenja 3 godine kada se mora potvrditi stanje i eventualno vratiti poslovna sposobnost. Znači da je moguće da po zakonu moraju da preispitaju odluku pa će možda tražiti neke rezultate ili veštačenje.

Pojma nemam...kod mene u resenju ne stoji nista takvo...ni u onom iz suda ni u onom iz CSR :think:
Necu da lupam glavu...videcu sledeceg ponedeljka sta je :aha:
 
Vec sutra cu da se raspitam za geronto domacicu ..da l bi ona mogla da dolazi ujutru I uvece kad mama uzima terapiju , jer je veoma bitno da je redovno pije ? I koliko bi novcano to Iiznosilo mesecno otprilike? I raspitacu se za jednokratnu pomoc.
 
Vidim da im ne prija promena sredine. Nedelju dana ima od kad je izasla iz bolnice I stanje joj se stabilizovalo koliko toliko. Prepoznaje nas..moze lepo da se prica o svemu. Mada brzo zaboravi neke detalje pa opet pita. Ne zna bas da rukuje napravama , ne zna da telefon ide na punjac ( to je pre znala)..ne zna da ukljuci kiseonik. Ne znam da li bi se snasla sama da spremi da jede.Ee sad nema predstavu I ne pominje da treba da se podigne penzija, da se plate racuni ( u tom je ranije bila besprekorna). Tako da kad bi neko kratko razgovarao sa njom rekao bi da je sve uredu, al ja vidim da nije to bas dobro.
 
I imam jedno pitanje , da li dementnim osobama objasnjavati(kad su u fazi da sve razumeju I shvataju )..sta im se desava I kako se ponasaju inace ?

Nemoj nista da objasnjavas,niti da joj govoris sta je radila kad je bila u losoj fazi.Mojoj mami sam mnogo toga precutala ali sam pokusala sa nekoliko trik pitanja da dokucim da li se seca sta je bilo i nije znala nista o tome.Mozes joj jedino sugerisati da ima ponekih dodatnih zdravstvenih problema u odnosu na one koji su joj poznati.Tipa,lose reagujes na neke lekove koji imaju kontraefekte npr zaboravnost i slabo secanje pa cu razgovarati sa lekarom da to promenimo ali ti nemoj nista da brines to nije nista tako strasno i svima se desava.Vazno je da dementni nije mnogo upoznat o tome da se razlikuje od ostalih ljudi.Moras da glumis kako je to ok a nije naravno:dash:Moras da se dovijas kako bi ona imala veliko poverenje u tebe.Tesko je glumiti ali tako moras.Slicno su ti rekli i ostali ovde.Uci i vezbaj na nama:sad2:mi smo ti zivi pokusni kunici zajedno sa nasim roditeljima.Zato smo ovde.Ucimo jedni od drugih.Ovde ima dragocenih saveta.

Jedno od resenja je da platis nekoga ko ce povremeno da bude tu ili cak da zivi s njom npr za besplatnu kiriju ili tako nesto.Ima ovde primera kako su ljudi to uradili.Moras je obezbediti barem veci deo dana ili noci,u zavisnosti sta je kriticnije.Bices u fazi da ce joj to trebati i 24h kako bi ostala u relativnoj normali.Moj savet ti je da sto pre nadjes nekoga ko ce cesto biti s njom.To ti je najjeftinija varijanta.Sve ostalo,dom i slicne ustanove iziskuju veci novac a njoj pomoc treba.Geronto domacice preko opstine su ok obzirom da volontiraju uglavnom su savesne jer tako zele.Mada mislim da one ipak dobijaju neki novac od opstine.Svakako takvu osobu mozes dodatno castiti ako procenis da vredi.Sve se vrti nazalost oko para,znas to i sama.Rizik da bude sama je veliki.Od samopovredjivanja,preko unistavanja imovine do tvojih zivaca.Budi organizovana i sto pre nadji resenje.Tu smo da ti pomognemo.
 
Vidim da im ne prija promena sredine. Nedelju dana ima od kad je izasla iz bolnice I stanje joj se stabilizovalo koliko toliko. Prepoznaje nas..moze lepo da se prica o svemu. Mada brzo zaboravi neke detalje pa opet pita. Ne zna bas da rukuje napravama , ne zna da telefon ide na punjac ( to je pre znala)..ne zna da ukljuci kiseonik. Ne znam da li bi se snasla sama da spremi da jede.Ee sad nema predstavu I ne pominje da treba da se podigne penzija, da se plate racuni ( u tom je ranije bila besprekorna). Tako da kad bi neko kratko razgovarao sa njom rekao bi da je sve uredu, al ja vidim da nije to bas dobro.

Sasvim je moguće da to uopšte nije demencija, ali to ne znači da ne treba da uradite sve preglede. Meni se čini da su tvoju majku upravo lekovi tako stondirali, treba naći bolju kombinaciju, mislim da je to prioritet. Zapiši ukratko sve primedbe i odnesi na prvi pregled kod neuropsihijatra. Šta god da jeste, ne možete je ostaviti takvu samu, treba da ima makar minimalni nadzor. Gerontodomaćice su dobro - mada privremeno rešenje, lično ne znam kako to funkcioniše (Bezuslovna ti je već objasnila, Blizance pak ima iskustva sa patronažnom službom). A i donošenje hrane može da se organizuje, komšiluk u manjim sredinama brine o svojima, možda nemaš kontakt, ali sigurno možeš da nađeš. Svuda ima dobrih ljudi, samo se ne vide i ne čuju.
 
Poslednja izmena:
Vidim da im ne prija promena sredine. Nedelju dana ima od kad je izasla iz bolnice I stanje joj se stabilizovalo koliko toliko. Prepoznaje nas..moze lepo da se prica o svemu. Mada brzo zaboravi neke detalje pa opet pita. Ne zna bas da rukuje napravama , ne zna da telefon ide na punjac ( to je pre znala)..ne zna da ukljuci kiseonik. Ne znam da li bi se snasla sama da spremi da jede.Ee sad nema predstavu I ne pominje da treba da se podigne penzija, da se plate racuni ( u tom je ranije bila besprekorna). Tako da kad bi neko kratko razgovarao sa njom rekao bi da je sve uredu, al ja vidim da nije to bas dobro.


bas tako....promena sredine ih vadi iz koloseka.trebace joj vreme da udje u kolosek...ali isto tako neke stvari se nece vratiti nikako...pa i da dubis na glavi....i ne trudi se da ispravljas...sta radi radi...drugo moras da preuzmes ti....dok ide..posle opet nova taktika...svakii dan se prilagodjavas i ona i ti...samo vise mi nego oni

- - - - - - - - - -

I imam jedno pitanje , da li dementnim osobama objasnjavati(kad su u fazi da sve razumeju I shvataju )..sta im se desava I kako se ponasaju inace ?


nikako ne ulaziti u konflikt i objasnjavanja dok mozes.odma te stave na tapet kao "neprijatelja"....i onda je jos teze spraviti se stim...ako mozes to je najbolje...hihihii...ja ti dajem savet u necemu gde nisam uspela...ali generalno je tako najbolje...isto mi je rekao i neuropsihijatar....da sve preokrenem na salu,da ne obracam paznju,da je prekinem nekako kad udje u raspravu...i tako to
 
Danas sam bila u csr zbog starateljstva nad majkom. Prvo zapisnik o činjeničnom stanju, pa procena psihologa sa glupim pitanjima, i na kraju popis pokretnih stvari iz njenog stana. Trajalo je oko 2 sata, ta tri razgovora. Sad čekam rešenje.
 
Pošto sam ja to upravo završila, na mom rešenju za majku piše da je zakonski rok za preispitivanje validnosti rešenja 3 godine kada se mora potvrditi stanje i eventualno vratiti poslovna sposobnost. Znači da je moguće da po zakonu moraju da preispitaju odluku pa će možda tražiti neke rezultate ili veštačenje.

Treba obratiti paznju i za resenja o tudjoj nezi, jer i na nekima od njih pise rok za kontrolu. Takva resenja podrazumevaju dokaze o nacinu na koji je potrosen novac-racuni...
 
nikako ne ulaziti u konflikt i objasnjavanja dok mozes.odma te stave na tapet kao "neprijatelja"....i onda je jos teze spraviti se stim...ako mozes to je najbolje...hihihii...ja ti dajem savet u necemu gde nisam uspela...ali generalno je tako najbolje...isto mi je rekao i neuropsihijatar....da sve preokrenem na salu,da ne obracam paznju,da je prekinem nekako kad udje u raspravu...i tako to

Ma, niko od nas nije uspeo da nadje pravu meru u ophodjenju. Ali se trudimo i dovijamo koliko i kako mozemo. Moja mama je prosle nedelje imala nizak pritisak i to je bas uticalo na njeno raspolozenje i opste stanje i ponasanje... Dali su joj diuretik svakog dana, jer su joj oticale noge. Slabo se krece, uglavnom sedi... cak i kada preko dana legne, nece da podigne noge na krevet, sedi nekako iskrivljena... Kontaktirala sam doktorice, korigovali su terapiju. Onda je malo zivnula. Sinoc je plakala, jer se setila svoje majke. Jutros se zali da ne moze da se oceslja, da je sve nesto umrseno. Do sada je nepogresivo bez ogledala uspevala da smota kosu i zakaci snalu-stipaljku u pundjicu. Prosle zime je izgubila sposobnost da se sama obuce i da kontrolise mokrenje-mada su sada cesto suve pelene i napipa kupatilo, ali nismo sigurni da ce uvek tako biti pa mora da nosi pampers gace, Pretprosle godine se pogubila u odlasku u trpezariju i pripremi sudova za rucak, sada jede u sobi. Sada ovaj problem sa cesljanjem. Mozda je suvise duga kosa, a mozda nije vise u stanju da se ceslja...:sad2: Da, demencija uzima svoj danak. Razmisljam da li da joj frizer uradi neki blagi minival,jer joj je kosa slaba i tanka i nece moci da se oblikuje u neku frizuru. Znam da je sujetna i da ce je to nervirati. A smetace verovatno i u prepoznavanju svog lika u ogledalu. O tome mi je pricala moja prijateljica kada joj je svekar oboleo od demencije kao posledice alkoholizma. U petak idem kod mame. Provescu sa njom 5-6 dana, s tim sto je ne vodim u stan vec dolazim svakodnevno i provodim s njom 6-7 sata. Onda joj kazem da moram na posao i ona se malo rastuzi, pa prihvati. Sledeceg dana kazem da sam zamenila smenu i da sam uspela da dobijem slobodan dan, ondaje uvece i ujutru zovem redovno na telefon kao i kada nisam blizu nje... i tako. Prosetam je, sredim njene stvari, druzimo se sa komsinicama, popricam sa doktorima... Kradem sve lepe trenutke, koliko je to moguce jer se desava i da se naljuti i da je neraspolozena, od te proklete bolesti.
 
Danas sam bila u csr zbog starateljstva nad majkom. Prvo zapisnik o činjeničnom stanju, pa procena psihologa sa glupim pitanjima, i na kraju popis pokretnih stvari iz njenog stana. Trajalo je oko 2 sata, ta tri razgovora. Sad čekam rešenje.

Kod mene nista nisu popisivali,ali bukvalno nista. Kad je resenje iz suda bilo pravosnazno,otisla sam u CSR,oni pitali da li ja hocu da budem staratelj(kao da ima neko drugi ko to moze da bude :roll: ),ja rekla da hocu i to je to.
Jednom godisnje im podnosim izvestaj o njegovom stanju i nista me ne pitaju...ni kako trosim pare,nit mi traze racune...nista.
Mozda zato sto,samo dom i lekovi kostaju kao njegova 1.5 penzija,ko ce ga znati...
 
Je l neko imao iskustva sa lekovima Actapax I Rissar?
I mami se s vremena na vreme trese cela ruka, al uvek razlicita I samo jedna u tom trentku. Sinoc je dobila I temperaturu 39 , dala sam joj febricit I sad joj je malo vise od 37. A ne kasljie I ne boli je grlo.
 
Koliko sam ja ukapirala, najvažnije je postaviti pravu dijagnozu. A kada vidim primer svog oca, onda ukapiram da to uopšte nije lako. :sad2: Usuđujem se da kažem da je potrebno imati sreće.

Moj otac je imao mnogo simptoma koji su ukazivali na demenciju. Nije umeo da zakopča dugmad, oblačio je obe noge u jednu nogavicu, bio je zaboravan...Imao je simptome koji ukazuju na Parkinsonovu bolest: blago podrhtavanje ruku, pamćenje stvari koje su se dogodile davno, a zaboravljanje skorašnjih događaja, karakteristično držanje tela za parkinsoničara.

Demencija se javlja kod obolelih od Parkinsonove bolesti, tako da sam ja u početku verovala da mu je postavljena prava dijagnoza. Postalo mi je sumnjivo kada mu se oduzela leva strana tela. Bilo kako bilo, od Parkinsonove bolesti došli smo do velikog tumora na mozgu koji je u stvari davao simptome karakteristične i za demenciju i za parkinsonizam.

Osećala sam se užasno bespomoćno gledajući kako doktori u potpunosti ignorišu njegovu oduzetost, i drže se dijagnoze Parkinsonove bolesti. Da ne beše doktorke u DZ koja nije bila upućena u njegov slučaj, pa je na osnovu priče moje sestre zaključila da je on imao moždani udar, nikada ne bismo ni saznali za to na mozgu. Nego ga ona uputila u Svetog Savu, tamo mu uradili skener, i tako smo saznali.
 

Back
Top