Demencija

Ja sam mojoj mami rekla da je stiglo rešenje jer me je svakodnevno to pitala.
Međutim, insistirala je da ga vidi i da vidi pečat.
Onda sam fotokopirala prvu i poslednju stranu i to joj odnela. Tu je pisalo najmanje informacija koje bi je mogle pogoditi. Uhvatila se za neki pomenuti rok od tri godine, pa sam joj objasnila da ćemo se te tri godine boriti da joj se vrate njena prava...Bilo je teško lagati je, ali vidim da je za njeno dobro, pa moram.
 
Ja svoju mamu veceras izvodim kuci , vec tri sata cekamo sanitet. Neurolog nam je rekao da mora biti oko mesec dana kod kuce, da vidi hoce li stanje da joj se stabilizuje , kaze mozda ce kuci sve da bude uredu. Ne moze sad da pocne ispitivanja da li je dementna dok ne vidi kako ce se ponasati. Da li je neko imao slicnu situaciju ?
 
Za sirup sam i ja čula tek od te žene jutros sam se malo raspitala u pitanju je neki sirup koji drži pacijenta uspavanog 24 sata zato ga i ne prepisuju osim kod teško agresivnih stanja,međutim može se dobiti i na slobodno al ni ta osoba mi nije znala reći ime leka nit me više zanimalo jer nemam potrebu za tim sada.

nikad čula za takav sirup, ima doduše svakakvih bućkuriša da se kupi, sve kao preparati za bolje pamćenje, ali teško da bilo šta od toga ide na recept -

- - - - - - - - - -

Ja sam mojoj mami rekla da je stiglo rešenje jer me je svakodnevno to pitala.
Međutim, insistirala je da ga vidi i da vidi pečat.
Onda sam fotokopirala prvu i poslednju stranu i to joj odnela. Tu je pisalo najmanje informacija koje bi je mogle pogoditi. Uhvatila se za neki pomenuti rok od tri godine, pa sam joj objasnila da ćemo se te tri godine boriti da joj se vrate njena prava...Bilo je teško lagati je, ali vidim da je za njeno dobro, pa moram.

dobro je, sve se manje plašiš njene bolesti, dalje će sve ići svojim tokom -
 
Vidiš sa mojim ocem nije tako. On pažnju skreće na drugi način. Pokušava nešto reći, nosi stvari sa jednog mjesta na drugo, i slične gluposti. A kad ga boli pokazuje na mjesto gdje ga boli ili prosto pokazuje cijelo tijelo.

Birdie! drago mi je da si se javila... tvoj je otac ipak dobro, tvoja majka ga sigurno mazi i pazi, verovatno je zato njegova reakcija tako drugačija...

ali bolest je tu, ne može nestati -

držite se!
 
Za sirup sam i ja čula tek od te žene jutros sam se malo raspitala u pitanju je neki sirup koji drži pacijenta uspavanog 24 sata zato ga i ne prepisuju osim kod teško agresivnih stanja,međutim može se dobiti i na slobodno al ni ta osoba mi nije znala reći ime leka nit me više zanimalo jer nemam potrebu za tim sada.

Nisam ni ja cula za takav sirup,pogotovo ne da se spava 24h i da se moze kupiti u slobodnoj prodaji.
Sve i treb nesto za smirenje to mora da prepise psihijatar a i onda se trazi resenje da pacijent ne bude uspavan previse.Moja mama od slicnih lekova dobija antidepresiv Citalex i za smirenje Lorazepam od 2,5mg pa uz Leponex koji takodje ima malo toga za smirenje ona nocu lepo spava.Ujutru posle dorucka odrema jos jedno dva sata ali je ostatak dana budna i uglavno mirna a bila je jaaaako razdrazljiva i uzasno aresivna.Doduse sada posle nekog vremena kao da ponovo pocinje malo da vileni ali je podnosljiva.Svadjala bi se ona ali ja je ignorisem a kad osetim da cu puci,izadjem iz stana i nadjem se u nekom dodatnom poslu.Vidim joj po pogledu neku agresinost koja je pritajena valjda lekovima.Izgleda da bi bilo gadno kad bi ih ukinuli.
 
a sta reci....nisam pametna.
gledam samo da preguram dan za danom....nekad je lakse.nekad teze....a bice sve teze i teze...i pokusavam da se pripremim...pa sad...sta bude....dok ide ide...a o tome kad ne bude islo...razmisljacu taDA...
 
Nisam ni ja cula za takav sirup,pogotovo ne da se spava 24h i da se moze kupiti u slobodnoj prodaji.

Veruj mi ni ja više nisam htela da znam...U suštini pacijent je samo uspavan i usporen,ne znam ni ja...Moja mama pije Lorazepan od 2,5mg,pije Citalex i Ebixu...Ebixu je dobila kao zamenu za prethodni lek na koji se ispostavilo ima alergiju.
 
Pozdrav Maslackitos.
Vidi ti se samo jedna poruka.
Malo vise opisi situaciju u kojoj se nalazis.
Zbog cega ti je mama bila u bolnici?
Zasto mislis da je demenicja u pitanju?
Koliko se secam kad sam se prijavljiva na forum prve tri poruku citaju samo moderatori i nisu javne.
 
Pozdrav Maslackitos.
Vidi ti se samo jedna poruka.
Malo vise opisi situaciju u kojoj se nalazis.
Zbog cega ti je mama bila u bolnici?
Zasto mislis da je demenicja u pitanju?
Koliko se secam kad sam se prijavljiva na forum prve tri poruku citaju samo moderatori i nisu javne.


Sve su javne,samo prve tri mora da odobri moderator nadlezan za odredjeni PDF ;)
 
Preko leta je bila kod sestara u Crnoj Gori( mama mi je inace asmaticar I ima ogromnih problema sa disanjem , ima I onaj koncentrator za O2 koji ranije nikako nije htela da koristi)..I tamo joj se mnogo stanje pogorsalo, nije mogla da ustaje iz kreveta, pun joj je organizam bio vode I u plucima I oko srca, sva je otekla, nije jela..I tamo su je zadrzali u sanatorijumu za plucne bolesti..ali kao stranog drzavljanina samo nedelju dana. Otisla sam po nju da u Srbiji nastavi lecenje I zatekla je da ne zna gde je , koja je drzava..koga ima ko gde zivi. Gde je wc. Stalno je pricala iste stvari. Trazila nesto. Ustajala nocu da trazi. Da napomenem da je pre tog odlaska u bolnicu bila potpuno svesna I sve je znala. Sedim pored nje u dnevnoj sobi I pita me sto je voz stao. Dovedem je u Srbiju. Prvo kod psihijatra, on je posalje na grudno I da je pregleda neurolog. Lezala je na grudnom mesec dana. Imala je dane svesnosti.. al vecinu dana nije nista povezivala , isla je po hodniku bolnice I mislila od medicinskih sestara da sam ja..pa je imala uzasne paranoje, da su me ubili da joj kradu stvari. ( onda je dosao psihijatar prepisao joj gomilu lekova I stavio da je dijagnoza depresija). Od tada nema paranoje al ima dana kad misli da sam joj ja unuka, da imam 15 godina (a imam 28)..ne zna ko su joj sestre.. evo sad je kuci I ne zna da je mesec dana bila u bolnici. Na osnovu svega toga sumnjam na demenciju. Mozda usled nedostatka kiseonika I teskog fizickog stanja da je usledila.. Ne znam ni sama. Zato sam htela da se posavetujem ako je imao neko slicno iskustvo.
 
Pa može biti i samo depresija ali liči dosta i na demenciju.Možda da pokušaš da poguraš lekare u tom smeru,ja sam mamu vodala godinu dana po lekarima da bi joj tek tada posle godinu dana i ležanja u Beogradu dali dijagnozu. Ovde su joj dali dijagnozu: depresija usled velikih stresova u ranijem periodu života. Moja mama je isto nekontrolisano jela i ima 50-tak kg a pre nego što se razbolela imala je nekih 80tak kg sigurno koje je izgubila roku od par meseci. Ne znam šta bih ti rekla više. Glavu gore.
 
Hvala na podrsci.. pa ja nesto cisto sumnjam da je samo depresija. Ona cak I nije neraspolozena, mada I to zavisi od dana do dana.. najgore mi sto ona jedva ide , moze samo do wc.. pa je nezgodno I da je vodam od lekara do lekara. A kako utvrudjiju dijagnozu demencije ? Predpostavljam da rade testove , al valjda I neke snimke glave urade?
 
Ajoj ne znam više ni ja,mi smo išli ovako: prvo opšta medicina kompletna krvna slika,testovi na štitnu,kad to nije ništa pokazalo onda psiholog,psihijatar (utvđena navodna depresija),onda smo privatno otišli kod neurologa koji nas je poslao za beograd na institut za demenciju gde smo dobili početnu dijagnozu,pa je posle mesec dana ležala kod njih na odeljenju 4 dana gde joj je urađena magnetna i CT glave pa smo nakon toga tek dobili dijagnozu i lekove adekvatne za bolest. Nažalost ta strka je trajala nekih godinu dana sigurno jer i pored svih simptoma lagali smo sami sebe da je nemoguće da ima demenciju sa svojih nepunih 60 godina al eto.
 
Preko leta je bila kod sestara u Crnoj Gori( mama mi je inace asmaticar I ima ogromnih problema sa disanjem , ima I onaj koncentrator za O2 koji ranije nikako nije htela da koristi)..I tamo joj se mnogo stanje pogorsalo, nije mogla da ustaje iz kreveta, pun joj je organizam bio vode I u plucima I oko srca, sva je otekla, nije jela..I tamo su je zadrzali u sanatorijumu za plucne bolesti..ali kao stranog drzavljanina samo nedelju dana. Otisla sam po nju da u Srbiji nastavi lecenje I zatekla je da ne zna gde je , koja je drzava..koga ima ko gde zivi. Gde je wc. Stalno je pricala iste stvari. Trazila nesto. Ustajala nocu da trazi. Da napomenem da je pre tog odlaska u bolnicu bila potpuno svesna I sve je znala. Sedim pored nje u dnevnoj sobi I pita me sto je voz stao. Dovedem je u Srbiju. Prvo kod psihijatra, on je posalje na grudno I da je pregleda neurolog. Lezala je na grudnom mesec dana. Imala je dane svesnosti.. al vecinu dana nije nista povezivala , isla je po hodniku bolnice I mislila od medicinskih sestara da sam ja..pa je imala uzasne paranoje, da su me ubili da joj kradu stvari. ( onda je dosao psihijatar prepisao joj gomilu lekova I stavio da je dijagnoza depresija). Od tada nema paranoje al ima dana kad misli da sam joj ja unuka, da imam 15 godina (a imam 28)..ne zna ko su joj sestre.. evo sad je kuci I ne zna da je mesec dana bila u bolnici. Na osnovu svega toga sumnjam na demenciju. Mozda usled nedostatka kiseonika I teskog fizickog stanja da je usledila.. Ne znam ni sama. Zato sam htela da se posavetujem ako je imao neko slicno iskustvo.

Pa ne znam... klasična demencija ne počinje tako naglo. Šteta što je nisu odveli na snimanje mozga još dok je bila u bolnici. Ali šta se tu može, svaki specijalista radi svoje. Naravno da su pluća i srce na prvom mestu, od demencije se ne umire. Sad opet moraš da tražiš uput i čekaš sanitet. Rade to i privatnici, ali nije nimalo jeftino.
 
A kako utvrudjiju dijagnozu demencije ? Predpostavljam da rade testove , al valjda I neke snimke glave urade?
Mi smo prvo bili isli kod opste prakse, onda nas poslali kod neuropsihijatra, on poslao tatu kod psihologa i na snimanje glave i na osnovu toga je neuro postavio dijagnozu.
Znam da ti je nezgodno, meni je samo sa jednim detetom bilo tesko, a ti imas dvoje male dece.
Da li si razmisljala o domu?
Nemoj pogresno da me shvatis ovo je samo dobronameran savet jer ako je kod tvoje mame demenicja u pitanju bice ti izuzetno tesko, a jos vise ako nemas nikog u blizini da ti pomogne.
 
Mnogo vam hvala na savetima.
Poznavajuci svoju mamu ja mislim da to njoj nije samo depresija. I ona ima tek 62 godine. Al se bas plasim da me lekari ne mantaju od jednog do drugog I zavlace da je depresija, da bih mogla dok je jos u pocetnoj fazi (ako je demencija ) da trazim i raspitujem se oko doma. I naravno da ne zameram za savete za dom. Mislim da je to najbolje I za nju I za mene.
A Angels, kolilo sad tvoja mama ima godina? I koliko brzo su joj isla pogorsanja?
 
Poznavajuci svoju mamu ja mislim da to njoj nije samo depresija. I ona ima tek 62 godine.

Možda si u pravu, ali lekari pod depresijom ne podrazumevaju samo potištenost i loše raspoloženje - kao što se u običnom jeziku to prepoznaje. A ni godine odavno nisu preprepka za demenciju, takva oštećenja u mozgu mogu da nastanu i kod mnogo mlađih ljudi. Ako je bilo manjih moždanih udara, to se vidi na snimku mozga, mada ni to odmah, nego posle nekog vremena.

Što se tiče smeštaja u starački dom, to inače preporučujem svakom, ali u ovom slučaju mislim da je bolje sačekati dijagnozu. Privatni domovi primaju i privremeno, to debelo naplaćuju, a svaki pregled i prevoz do lekara mora dodatno da se plati. Za mesto u državnom domu dugo se čeka, zavisno od lokacije, ali oni onda organizuju i preglede i sve drugo što treba.
 
A Angels, kolilo sad tvoja mama ima godina? I koliko brzo su joj isla pogorsanja?

Moja mama sada ima 58 godina....Kod nje je sve relativno išlo polako do pre 4 godine...Ranije sitnice koje nismo primećivali toliko (zaboravi nešto,promene u raspoloženju i slično) su postale sto puta gore toliko da je zaboravila ko sam ja(i od tada i ne zna ko sam ja),priča sa svima kao da ih zna od ranije(naravno ljudi je ne znaju),i strašno zaboravlja,kao i promene raspoloženja su negde na nivou deteta (razdražljiva ako joj nešto ne daš,i ako nešto izgubi to moramo odma naći ili kupiti isto). a terapiju prima za demenciju evo druga godine stanje je relativno stabilno i za sada smo u toj istoj fazi kao i pre četiri godine,poboljšanja nema ali nema ni pogoršanja.
 
To za drzavne domove nekako opet mislim da je sve kako je ko imao iskustvo pa da tako ljudi pricaju. Neko dobro neko lose. A trazicu uput za neurologa I pre nego sto prodje taj mesec dana(kako je neurolog rekao da treba da bude u kucnoj atmosferi ). Bolje da ne odugovlacim.
 
To za drzavne domove nekako opet mislim da je sve kako je ko imao iskustvo pa da tako ljudi pricaju. Neko dobro neko lose. A trazicu uput za neurologa I pre nego sto prodje taj mesec dana(kako je neurolog rekao da treba da bude u kucnoj atmosferi ). Bolje da ne odugovlacim.

Sa ludilom koje je usledilo posle ogromne i nekontrolisane vode koja se skupila na plucima i oko srca zbog neadekvatnosti lekara i terapije moja mama i ja imamo debelo iskustvo.Psihijatri su joj odredili dijagnozu kao demenciju ali sa primesama i predpostavkama jos nekoliko dijagnoza od kojih je i depresija.Depresivan covek nije po pravilu uvek onaj koji sedi u cosku,povucen u sebe i gleda u prazno.Ona se moze ogledati i u negativnom stavu prema zivotu i ljudima(sto je moja mama imala godinama).Zatim u omalovazavanju tudjih napredaka i teznje za uspehom u zivotu,dakle pesimizam.Zatim,nevoljnost da se u svom zivotu nesto promeni na bolje.Stalna kuknjava nad svojom tuznom sudbinom i svojim zdravljem i dramatizovanje ne tako strasnih pomenutih segmenata u zivotu i td.Ako tako pogledam,moja majka je bila depresivna poslednjih 40 godina i bez adekvatnog lecenja.Sa 6o god je imala katastrofalno stanje pritiska,srca i vode na plucima koje su izmedju ostalog posledica i pesimistickog pogleda na zivot,izazvanog dugotrajnom i zapustenom depresijom.Nije htela da posecuje psihijatre a ako i jeste terapija se zavrsavala na povremenom Bromazepamu zbog lakseg spavanja.
Inace,lekari u DZ godinama i nisu bili nesto zainteresovani da je bas mnogo lece i ispituju a ona po prirodi negativac to je tako i prihvatala.
U momentu kada joj se zdravlje zestoko pogorsalo a da nismo znali kako ima vodu na plucima i srcu,istovremno su se javili i neki prihicki problemi koji su veoma licili na demenciju.Dakle,nemogucnost racionalnog razmisljanja i donosenja zivotnih odluka,agresivnost,zapostavljanje licne higijene,dezorjentisanost u postoru(mada ne i u vremenu)i ono sto me je najvise zaprepastilo potreba da skida odecu sa sebe i tako se javno krece(npr dok je bila u bolnici)
E,sad...lekari su dali dobre lekove u pravom momentu i nisu mnogo lutali,ona ih je relativno dobro prihvatila u pocetku.Kako je vreme prolazilo potpuno ih je prihvatila.Pristala je na lecenje kod psihijatra i svih ostalih lekara.Uvidela je da joj smrt dise za vratom i kao na tocku se okrenula hvatanju slamke spasa.
Vazan segment je i to da smo uradili magnetnu mozda i svih ostalih delova glave na kojima se jasno vide puno manjih slogova sto je olaksalo psihijatrima.Sada pod lekovima,se skro vratila u normalu,mada je bilo i fizickih izmena na licu u vidu obesenje donje usne i blago retard-izgleda lica.U ovom momentu je mnogo,mnogo bolje ali odmah se treba reagovati i ozbilnjo shvatiti sve sto je vezano za promene koje navodis kod svoje mame.Njen primer je dosta slican primeru moje mame.
 
Da , upravu si..mnogo slicna situacija. I moja mama je imala I ranije tih psihickih problema..da su svi ljudi protiv nje , da svi zele da joj naude, velike paranoje da ce meni nesto da se desi..sve I svasta je povezivala. To je bilo strasno. I naravno da nikad nije htela kod psihijatra. Ee sad , ona je tada uvek bila svesna u smislu ko je , gde je..bila izuzetno pedantna..cista..isla po penziju , kupovala. Sve aktivnosti obavljala.. Osim sto nije verovala lekarima, nije htela O2 da koristi..od svake terapije bi joj bilo gore, infuzijom kaze da su hteli da je ubiju I slicno.. tako da je tim svojim psihickim stanjima pogorsala je fizicko. Al otkod se sve ovo izdesavalo..pojavila su se ta zaboravljanja, ne zna sta treba da uradi kad udje u kupatilo( sve mora da joj se kaze)..stalno isto pita..pa se izgubi u vremenu , ne prepoznaje nas. Al ima dana kad je potpuno svesna I to me zbunjuje?
Ee sad tim psihijatrijskim lekovima njoj jeste nestala ta paranoja, I sva je usporena..I jedva se krece. Al nisu se smanjila zaboravljanja I gubljenja.
 
To za drzavne domove nekako opet mislim da je sve kako je ko imao iskustvo pa da tako ljudi pricaju. Neko dobro neko lose. A trazicu uput za neurologa I pre nego sto prodje taj mesec dana(kako je neurolog rekao da treba da bude u kucnoj atmosferi ). Bolje da ne odugovlacim.

Slazem se da su iskustva razlicita kako za drzavne tako i za privatne domove. Smestaj u dom ne znaci da je problem resen. I dalje morate biti ukljuceni u sva desavanja i okolnosti,pratiti sve tokove bolesti i nege... davati podrsku svojim roditeljima. Svaka promena moze kod dementnog izazvati konfuziju. Sacekaj da vidis kako ce se ponasati u kucnoj atmosferi, proveravajte opste stanje-pritisak, secer, rad srca...
 

Back
Top