Da. I to na kakav način. Dogovor je bio da danas zove moja sestra i da porazgovara sa njegovom doktorkom, jer sam do sada zvala ja, i dolazila da pričam sa doktorkom. Prvo, nisam zaposlena, a drugo, bliže sam pa češće idem u posetu. Zove ona mene, i kaže mi da je zvala, da su joj rekli da njegova dr danas ne radi, i da zove sutra. Sada, na stranu to što je moja sestra smotana, ili nedovoljno zainteresovana, pa ovu koja joj se javila ništa nije pitala, to je druga priča. Ja pokušam da nazovem tatu, on se ne javlja. I inače se retko javlja na telefon, jer ga ne čuje kada zvoni, veći deo dana spava, tako da uglavnom on zove mene.
Nemam ja strpljenja da čekam do sutra, nazovem, i ovako teče razgovor:
Ja: - Dobar dan. Znam da dr G. ne radi danas, ali ja sam ćerka S. i molila bih vas da mi kažete da li je danas išao na B. Kosu na bronhoskopiju, kako je protekao pregled i kako se on oseća?
dr 1: - Jao gospođo, više ću izludeti od Vas i informacija o Vašem ocu, u svako doba...(par sekundi ćutanja) Stvarno! Sačekajte trenutak...
Prenosi nekom da se ćerka S. interesuje o intervenciji i njegovom stanju, i obraća se meni
dr 1: Evo gospođo, daću vam dr koja je bila sa njim jutros u pratnji, ona će Vam reći detaljnije.
dr 2: (bez dobar dan, ali to je njeno vaspitanje, i nije bitno za priču) Gospođo, urađena je bronhoskopija, on se dobro oseća, dobro je podneo intervenciju. Ja mislim da je njega njegova dr planirala da sutra ili prekosutra pusti kući.
Ona prethodna joj nešto suflira, i ona se opet obraća meni
dr 2: Da, ipak je on planiran za sutra kući. Najbolje će biti da dođete oko 11h, pa ćete onda porazgovarati sa njegovom dr, i dogovoriti se za dalje.
Ja: Rezultat bronhoskopije se čeka, pretpostavljam?
dr 2: Da. To će Vam reći njegova dr kada treba da zovete za rezultat, i sa njom ćete se dogovoriti za kontrole. Doviđenja.
Ja: Doviđenja.
Eto, to je razgovor. O ostalim propustima da ne pričam, samo sebi dižem pritisak, a ništa ne mogu da uradim.
Njegova dr mi u petak rekla da ako procene da on može na bronhoskopiju, to će biti odrađeno u sredu, tj. danas. Od petka do juče u 14:30h, kada sam ja već bila pred Zemunom, niko nije našao za shodno da nam kaže da ponesemo njegovu zdravstvenu knjižicu, jer ga neće primiti na Bežanijsku Kosu bez knjižice. Pa sam ja onda bila kod njega u poseti, došla kući, uzela knjižicu, sela u auto i vratila se u Zemun da mu je odnesem. On se žali da su mu već prvo veče kada je ostao u bolnici prilikom stavljanja pelene povredili levi kuk, i on zaista ne pomera levu nogu. A u bolnicu je ušao, nije unet. Hodao je od ulaza u Hitnu službu kroz ceo krug bolnice, pa preko ulice na pešački prelaz, pa u zgradu u kojoj je neurologija, jer nismo znali da neurolog nije u zgradi bolnice. I onda od neurologa, istim putem nazad, do interniste, gde su čuli da ima nešto na plućima, snimili ga, videli senku i ostavili ga. Ne znam gde je mikelo90, da ga pitam kome sada da se žalim što sam ga ostavila pokretnog, a izvodim ga nepokretnog. Dal' upravi vodovoda, dal' nekom drugom. Da se žalim zaštitniku prava pacijenata ne vredi, dr će lako oprati odgovornost sa sebe, jer zaboga, čovek ima Parkinsonovu bolest. Koja je drastično uznapredovala za jedan dan.