Demencija

Videla naslov i sa suzama u očima kucam...naime zadnjih nekih 4 godine nosim se sa maminom demencijom,tata je govorio da joj nije ništa međutim male promene i zaboravljanje osnovnih stvari su me naterali na to da je odvedem kod lekara...Posle niza snimanja,psihologa,psihijatra,pa klinike u bgu dobili smo dijagnozu:rani stadijum demencije i početak Alchajmerove...svet je počeo da se ruši oko mene,ali sam znala jedno neću je napustiti u svemu...sada smo u fazi deteta od nekih možda 3 godine,ovako funkcioniše normalno samo priča nepovezano,mene se najčešće ne seća ne zna ko sam, ali ni to mi ne smeta...znam da je sve ovo početak i da oluja tek nadolazi...Uživam u danima dok još funkcioniše normalno i dok je mirna...O oluji ću posle da razmišljam...
 
Angels, dobro dosla na temu.
Da je tesko, tesko je, ali zato ova tema postoji da budemo jedni drugima podrska i pomognemo savetima.
Olujua ce bit laksa, sad kad znas da nas ima jos koji smo prosli, ili prolazimo kroz isto kroz sta i ti prolazis.
Dobrodosla jos jednom, :zag:
Nela, :heart::zag:
 
Marge, piši o tom,postupku. Nekome će koristiti sigurno, a nama ostane u glavi da si pisala, pa kažemo tome kome treba, i onda je lakše da se nađu tvoji postovi o toj temi.

Ajde, devojke, drž'te se. Niko ovde nije zbog plandovanja, ali jeste lakše kad se ispiše, popriča sa nekim. I zdravije je za sve nas da nemoć i jad izađu iz ljudi, nego da u samoći dave i guše. Realno, svi smo sami u ovoj bolesti jer sa okolinom teško da može da se komunicira, osim ako se ta okolina i sama ne stara o takvom bolesniku. Zato pišite. Pisanje je lek u ovim našim slučajevima.

za sve vas :heart:
 
hvala sumara :zag: Nekad je lakše kad znaš da ima još njih koji prolaze kroz slično pa bar znaš šta te čeka...
Što se okoline tiče ja sam odustala od objašnjavanja jer je njihova definicija demencije bezobrazluk...tako da za te neupućene kojima sam pokušala nebrojano puta objasniti šta je to i šta me sve čeka okrenula sam leđa i nemam snage da se borim i sanjima dosta mi je ovo...
 
Videla naslov i sa suzama u očima kucam...naime zadnjih nekih 4 godine nosim se sa maminom demencijom,tata je govorio da joj nije ništa međutim male promene i zaboravljanje osnovnih stvari su me naterali na to da je odvedem kod lekara...Posle niza snimanja,psihologa,psihijatra,pa klinike u bgu dobili smo dijagnozu:rani stadijum demencije i početak Alchajmerove...svet je počeo da se ruši oko mene,ali sam znala jedno neću je napustiti u svemu...sada smo u fazi deteta od nekih možda 3 godine,ovako funkcioniše normalno samo priča nepovezano,mene se najčešće ne seća ne zna ko sam, ali ni to mi ne smeta...znam da je sve ovo početak i da oluja tek nadolazi...Uživam u danima dok još funkcioniše normalno i dok je mirna...O oluji ću posle da razmišljam...

Dobro je što si je javila. Imala sam isti osećaj kad sam saznala kakva je bolest: baš tako bukvalno - ceo svet mi se srušio. I još uvek ne mogu to da svarim. Bolest dementnih je tako nepredivljiva, ne možeš ništa dobro očekivati. Ali u nekoj fazi više nema ni oluje: moja majka već više od dve godine ne progovara, mirna je. Ostaje samo sporo umiranje. Kod starijih ljudi to ide izgleda brže, naročito ako se javi naglo (skoro sam čitala o jednom čoveku koji je preživeo Holokaust, preživeo svakakve strahote, tek u desetoj deceniji javila se demencija "Levijevih tela" - to je ona najgora podvrsta) -
 
Poslednja izmena:
hvala sumara Nekad je lakše kad znaš da ima još njih koji prolaze kroz slično pa bar znaš šta te čeka...
Što se okoline tiče ja sam odustala od objašnjavanja jer je njihova definicija demencije bezobrazluk...tako da za te neupućene kojima sam pokušala nebrojano puta objasniti šta je to i šta me sve čeka okrenula sam leđa i nemam snage da se borim i sanjima dosta mi je ovo...
Meni je ova tema jako puno pomagala dok smo se borili protiv ove opake bolesti i puno mi je znacilo kad dodjem ovde i zateknem osobe koje imaju slicnu sitaciju kao ja a jos vise kad mogu da se izjadam ovde i napisem kroz sta prolazim.
ovo z bezobrazluk se slazem, uglavnom drugi umeju samo da daju savete koje veze sa vezom nemaju. I ja sam takve osobe izbegavala.
Oni koji su imali ili jos uvek imaju slicnu situaciju u porodici puno su mi pomogli i ovde na teme i u realu.
jer samo osobe sa slicnom situacijom mogu da razumeju drugu osobu.
samo hrabro dalje Angel, trebace ti i zbog tebe same i zbog tvoje majke.
 
ma citam ja.....nekad pazljivije nekad ne...zavisi od raspolozenja...a nekako u poslednje vreme nemam koncentraciju...salim se.....i ja prolazim kroz sve to....saberi oduzmi....svi smi imamo neke slicne mukice.....zato i dolazimo ovde....iskukas se....i prodje malkice...da ti snagu za sledeci udar...a njih ce sve vise i vise biti.nazalost.
stanje mamino se ne poboljsava....a interesantno......sad halucinacije krije od mene ....a i od svih ostalih...samo kad je sama razgovara sa njima,ili nece na primer da legne u svoj krevet...onda znam da ima nekoga u sobi...danas sam na primer 10 min stajala ispred vrata stana....poludela sam...zakljucano,nemam kljuc (bila do prodavnice) zvonim i lupam unutra tisina...kad je otvorila odma se smugnula u njenu sobu...sto nisi otvorila pitam je....mislila sam da ce oni gosti u dnevnoj da ti otvore....nisam znala sta da kazem kolko sam bila besna i uplasena.
i sad je ona ljuta i sedi u sobi nece da izadje.sta da vam kazem...sem da je uzasno tesko...za nju sam ja neprijatelj....rekla mi je nedaj boze nekome takvu cerku....maltretiras i mene i oca (otacmi je inace umro)...ne mogu da te gledam...ne das ocu da jede i teras ga iz stana....posle vise od godinu dana ona i dalje ne prihvata da je on umro.ona se ponasa kao da je tu...
malo nepovezano pisem...al hebiga....svhatili ste poentu

pa ne bi smela da ostaje sama... pogotovu ne zaključana iznutra, možda samo spolja, ali i to je opasno -

ne znam, neću da lupetam, nisi dovoljno otvoreno opisala svoj slučaj, moguće da grešim, ti vidi po prethodnim incidentima, pa zaključi sama kako treba i da li možeš tako dalje...

ljutnja svejedno nije dobar odgovor na situaciju -
 
pa ne bi smela da ostaje sama... pogotovu ne zaključana iznutra, možda samo spolja, ali i to je opasno -

ne znam, neću da lupetam, nisi dovoljno otvoreno opisala svoj slučaj, moguće da grešim, ti vidi po prethodnim incidentima, pa zaključi sama kako treba i da li možeš tako dalje...

ljutnja svejedno nije dobar odgovor na situaciju -


ma ne...ne zakljucava se vise...dva put se zakljucala u kupatilu i nije mogla da se otkljuca...i od tada se ne zakljucava po stanu...sem spoljnih vrata...ali se zatvori u sobi i ne izlazi
 
ma ne...ne zakljucava se vise...dva put se zakljucala u kupatilu i nije mogla da se otkljuca...i od tada se ne zakljucava po stanu...sem spoljnih vrata...ali se zatvori u sobi i ne izlazi

ne mogu da nađem sad svoj post o komšiji koji se zaključao u stanu a njegova žena "samo otišla na kratko do komšinice" - epilog je tad ipak bio dobar, ali dotičnom je dugo trebalo da okrene ključ na pravu stranu... u međuvremenu je i umro, ali to nije bitno za ovu priču -

nadam se da je moja poenta jasna: dementne ne smete ostavljati same! niste ni svesni kakav belaj mogu napraviti... ne pričam ovo bez veze, ne želim da unosim paniku, ne želim nikome da solim pamet, samo svima preporučujem da - makar na preskok - iščitaju ovu temu, tu je sve -
 
zdravo beket :cao:
tačno, pišite ovde jer niste sami. Meni je mnogo pomogla tema. Poludela bih da nije bilo ljudi odavde, ne bih umelda da razumem, da se organizujem, da organizujem porodicu...

samo da kažem da svi delovi onog mog pisanija zajedno imaju preko 1200 pregleda. Onaj zbirni, ogromni blog ima 796 čitanja i malo ljudi sa Krstarice. Znači ljudi van Krstarice, bez naloga ovde registrovanog čitaju i upućeni su na ovu temu, znači čitaju i ovo. U ovoj situaciji, to je pokazatelj da mnogi imaju sličan problem, što mi znamo, te mi je stoga drago.
 
Poslednja izmena:
imala si sreće. Njima treba nadzor 24 sata. Pa i tada prave haos.
Samo kad se setim šta je sve moj tatko radio.....sreća da kuću nije zapalio, da ostanemo na ulici.

Ključeve sve uzeti i skloniti. Znači, nema ključeva u vratima osim kod vas.
 
imala si sreće. Njima treba nadzor 24 sata. Pa i tada prave haos.
Samo kad se setim šta je sve moj tatko radio.....sreća da kuću nije zapalio, da ostanemo na ulici.

Ključeve sve uzeti i skloniti. Znači, nema ključeva u vratima osim kod vas.

Ako misliš na mene muško sam :D Mom ocu zaista nije trebao. Šporetu i slično nije prilazio. Čak je stalno gledao da li je sve ugašeno. A ključeve nije imao.
 
Ako misliš na mene muško sam :D Mom ocu zaista nije trebao. Šporetu i slično nije prilazio. Čak je stalno gledao da li je sve ugašeno. A ključeve nije imao.

jaoooooooooooo izvini......navikla sam da se žene ovde javljaju, pa i ne gledam, a o čitanju šta piše nema ni govora :lol:
i još si mi kolega :dash::zcepanje:

tvoj tatko je bio dobar :) ovaj moj je bio kao pundravce u zadnjem trapu da je imao :lol:
 
jaoooooooooooo izvini......navikla sam da se žene ovde javljaju, pa i ne gledam, a o čitanju šta piše nema ni govora :lol:
i još si mi kolega :dash::zcepanje:

tvoj tatko je bio dobar :) ovaj moj je bio kao pundravce u zadnjem trapu da je imao :lol:

Ma opušteno :D U njega se to čini mi se u dobroj mjeri javilo kao posljedica operacije i narkoze. Nije bilo baš toliko strašno ali je bolest napredovala. Da je poživio do danas ko zna kakav bi bio. Najžalosnije je što gledaš kako jedna pametna i odrasla osoba spada na nivo djeteta. Moj otac je bio magistar ekonomije a došao je u situaciju da ne zna šta je virman.

- - - - - - - - - -

hvala sumara :zag: Nekad je lakše kad znaš da ima još njih koji prolaze kroz slično pa bar znaš šta te čeka...
Što se okoline tiče ja sam odustala od objašnjavanja jer je njihova definicija demencije bezobrazluk...tako da za te neupućene kojima sam pokušala nebrojano puta objasniti šta je to i šta me sve čeka okrenula sam leđa i nemam snage da se borim i sanjima dosta mi je ovo...

Uz roditelje uvijek treba biti. To što je okolina neobrazovana i ne zna o čemu se radi ne treba da te dotiče.
 
Ma opušteno :D U njega se to čini mi se u dobroj mjeri javilo kao posljedica operacije i narkoze. Nije bilo baš toliko strašno ali je bolest napredovala. Da je poživio do danas ko zna kakav bi bio. Najžalosnije je što gledaš kako jedna pametna i odrasla osoba spada na nivo djeteta. Moj otac je bio magistar ekonomije a došao je u situaciju da ne zna šta je virman.

Da, često se nakom operacije ume javiti demencija.
Da znam, tužno je to gledati. Moj otac, maher za kladionicu, kombinatoriku i vrsni knjigovođa nije znao da da čita i piše. Pasionirani pušač celoga veka nije znao da puši. Još je teže učestvovati u haosu koji demencija napravi od cele porodice.
Imali ste sreće obojica što je umro od nečeg drugog. I mi smo imali istu sreću.
 
Uz roditelje uvijek treba biti. To što je okolina neobrazovana i ne zna o čemu se radi ne treba da te dotiče.
Iskreno više i ne obraćam pažnju na okolinu niti me zanimaju...ona je pokretna sama obavlja sve,jedino lekove joj mi dajemo naravno,ali što se ostalog tiče nemam o problema za sada...Ima nekad izlive besa kad hoće da ode "kući" ali to se brzo smiri...Smešno je koliko sam sad tek shvatila koliko ljudi bi se odreklo svojih roditelja samo da ih "narod" ne gleda...Mene nije sramota moje mame i nikad neće ni biti... :)
 
U velikim gradovima još i postoji neka pomoć. Ali u malim...

Netačno. U velikim gradovima ne možete doći do pomoći iako, u teoriji postoji. Šta je jedan centar za Beograd i okolinu. Ništa sa obzirom na broj stanovnika. Jedino je lakše što ta nekakva pomoć postoji u tvom gradu, te ne moraš putovati. U velikim gadovima nikoga nije briga.
Mom ocu su zakazali pregled za skoro godinu dana. Nije ga dočekao.
Jedino, ko ima novca, kod privatnog lekara.

- - - - - - - - - -

Iskreno više i ne obraćam pažnju na okolinu niti me zanimaju...ona je pokretna sama obavlja sve,jedino lekove joj mi dajemo naravno,ali što se ostalog tiče nemam o problema za sada...Ima nekad izlive besa kad hoće da ode "kući" ali to se brzo smiri...Smešno je koliko sam sad tek shvatila koliko ljudi bi se odreklo svojih roditelja samo da ih "narod" ne gleda...Mene nije sramota moje mame i nikad neće ni biti... :)

:klap:
 
Uz roditelje uvijek treba biti. To što je okolina neobrazovana i ne zna o čemu se radi ne treba da te dotiče
Nije samo neobrazovanost u pitanju vec i neupucenost u bolest i zelja da se sto pre izbegne razgovor sa porodicom obolelog, jer te druge se to ne dotice.
Jednom davno bio je jedan deka u komsiluku, bio je dementan,svi su govorili da je lud jer nisu znali o cemu se radi, nisu hteli ni da saslusaju ukucane. Za okolinu je bio sam lud starac koji iskace kroz prozor,bila sam tad devojcurak i kad god bih ga videla plasila sam ga se. Deka je umro, povremeno bi se druzila sa njegovim unukom, jednom sretnemo se na ulici i pita kako sam, kako tata,kako porodica?
Cim sam rekla da je dementan bez reci me je zagrlio, prijao mi je taj zagrljaj iako sam bila zbunjena njegovom reakcijom kad sam ga pitala cemu taj zagrljaj, rekao je deda je bio dementan i znam svi su govorili da je lud.
Razmisljla sam o tim njegovim recima i gledala oca i mislila da li i na njega gledaju kao na nekog ko je pod stare dane poludeo i shvatila sam da me uopste nije briga nicije misljenje jer niko od svih tih prolaznika kroz nas zivot nije bio pored nas.
 
Iskreno više i ne obraćam pažnju na okolinu niti me zanimaju...ona je pokretna sama obavlja sve,jedino lekove joj mi dajemo naravno,ali što se ostalog tiče nemam o problema za sada...Ima nekad izlive besa kad hoće da ode "kući" ali to se brzo smiri...Smešno je koliko sam sad tek shvatila koliko ljudi bi se odreklo svojih roditelja samo da ih "narod" ne gleda...Mene nije sramota moje mame i nikad neće ni biti... :)

I ne treba da te bude sramota :D
 
Eh kad dobiješ malo podrške od osoba koje su prolazile ili prolaze kroz isto što i ti...koliko je lakše samo znati da ipak ima neko ko razume :heart:

Đavolčiću nek njih bude sramota svoje neobrazovanosti i gluposti :D
 

Back
Top