Demencija

Znaci ako je to druga faza onda on moze npr. jednom u mesec dana da se dozove svesti.

To niko nije rekao. To nema šanse u demenciji. Nije to kao kad čovek zapadne u komu pa se posle nekog vremena probudi kao da ništa nije bilo. Demencija nije ni amnezija, ni senilnost, mada im je zajedničko to zaboravljanje. Nije ovo ni nalik onome što znamo iz priča o šlogu, kad se čoveku oduzme jedna strana tela, pa se možda posle par meseci oporavi, čak se vrati moć govora, gutanja i/ili kretanja... Ne, demencija nije to, iako neurolozi uzroke opisuju kao niz sitnih moždanih udara, ovde se stvara neka masa koja trajno nagriza moždane ćelije. Za sada nema načina da se te ćelije obnove, lekovima se bolest samo usporava. Samim tim dementni se nikad ne mogu do kraja "dozvati svesti", mada često pokazuju ostatke logičkog razmišljanja koji mogu da nas zavedu, pa nam se čini da su povremeno "normalni"... U stvari, dementni ponekad mogu da zvuče i genijalno, ali sve što odudara od prethodnog ponašanja - to je sve bolest.
 
Poslednja izmena:
Hvala puno. Znaci ako je to druga faza onda on moze npr. jednom u mesec dana da se dozove svesti. I koliko je ustvari ta slika realnosti zaista realna. Mislim jel on moze npr da zna ko smo mi ali da bude nezainteresovan za zivotne aktivnosti?

nema [anse da se "dozove svesti" kako ti to nazivaš jer prosto mozak odumire, centri odumiru. Bude kao ........švajcarski sir, pun rupa. Nema pravila za stvaranje tih rupa. One su individualne, kao i vreme i uslovi njihovog stvaranja. I nema šanse da se ćelije obnove. Samo se stvara sve više rupa dok sve ne postane jedna rupa.
Za to vreme bolesnik gubi jednu po jednu funkciju. To može da traje godinama, a može ići vrlo brzo.Može da vas prepoznaje, može samo neke od vas da prepoznaje a neke ne, osnovne stvari koje su do tada radili sami urade pogrešno....prsluk se zakopčava na leđima....ne zna gde je kupatilo... ne zna da čita, ne zna da piše....tatku sam kupila slikovnicu sa krupnim ćiriličnim slovima i vežbao je da čita sa D. što joj je pomagalo da joj brže prođe vreme sa njim jer je užasno teško biti sa dementnim 8-10 sati dnevno bez pauze....ludiš od toga :aha: Imaju i sjajne momente kada kažu nešto ili urade što mi prepoznamo kao normalnost, ali ona to nije. To je samo bljesak u glavi, ostaci nekih informacija u izumrlim centrima. Njihova glava je puna pomešanih informacija iz živih centara i onih koji izumiru. U njihovoj glavi je haos i zato su opasni po sebe i po okolinu. Ako je demencija praćena i agresijom, ili manijom gonjenja, onda je to .....neizdrživo.
 
Poslednja izmena:
Deda opet dobio temp. 38,2.
Dala mu da popije panadol, malo je pala, sta ce biti do jutra videcemo.
Poceo je i da kasljuca, apetit tu i tamo moze da guta samo ako je gustine kao jogurt.
Hranim ga pomalo vise puta u toku dana, voda, caj, naizmenicno.
Za spric sam se snasla na neobican nacin, u https://www.google.rs/search?q=pana...CAYQ_AUoAQ&dpr=1#imgrc=_m6Z9OUmx6pEFM:decijem Panadolu ima dozer za davanje sirupa, u njega moze da stane 8ml polu kase, ima malo siru rupicu od ovih obicnih spriceva.
Cini mi se da je nekako lakse sa tim spricem davati dedi kase, probala sam i onaj obicni spric ali tu mora bas da bude tecno.
Naravno trudim se da mu sto vise dajem kasikicom.
 
Poslednja izmena:
Kod nas se desio neocekivani obrt.

Napravio sam malu pauzu u javljanju posto smo cekali rezultate PET skenera koji je uradjen pocetkom juna. Inace i taj PET, koji postoji jedino u Klinickom i opsluzuje celu Srbiju, kada se zakaze u sklopu lecenja u Centru za demenciju ceka se prilicno kratko za nase uslove (majka je dobila termin nakon nekih 5-6 nedelja cekanja). Inace cekanje sa obicnim uputom moze da bude uzasno dugo. Ponavljam, jednom kada dodjete na red u Centru za dem. sve se odvija filmskom brzinom.

Rezultati su bili gotovi krajem juna i za juce smo dobili termin kod profesorke u Centru. Koliko sam ja mogao da procitam na izvestaju, jedino sto sam razumeo jeste da ima donekle snizen metabolizam glukoze u nekim delovima mozga i cekali smo juce objasnjenje. A sam ulazak kod doktorke je izgledao ovako:

Dr: "O, draga, dosli ste, pa kako je?"
Majka: (Gleda u mene podignutih obrva i tiho pita) "Ko je ovo"?
Dr: (Prelazi na mene) "Da li su flasteri dali neke rezultate"
Majka se uznemireno ukljucuje: "Kakve flastere?"
Ja: "Majka, dva meseca vec nosis svaki dan po jedan flaster".
Majka: "Nikada ja nisam nosila flastere".

Tu se Dr malo iznervirala i trazila da vidi izvestaj sa PET-a. Dugo je citala, a onda na moje zaprepascenje rekla da kod majke nema Alchajmera ni na zacetku i da treba detaljno ispitati njenu depresiju kod psihijatrice. Sto se nje tice, ne bi bilo lose da se za 6 meseci zakaze kontrola u Centru za demenciju, ali po njoj majka uopste nije pacijent za njih! Po njenom misljenju, radi se o teskoj apatiji posto majka nema volju ni za kakvim poslom i ni za kakvom aktivnoscu. Dakle njena preporuka je da se prihijatar ozbiljnije pozabavi njenom depresijom. Dodala je jos na kraju da bi moja majka, da boluje od Alchajmera, posle dve godine od kako smo primetili da je bolesna danas bila u mnogo drugacijem fizickom i psihickom stanju nego sto je sada.

Srecom, njena psihijatrica koja takodje radi na Klinickom par stotina metara dalje odmah nas je primila jer su i nju interesovali rezultati PET-a i neurologa. Naravno odmah je proradila profesionalna sujeta posto ona vodi majcinu bolest (depresiju) vec godinama i sada neko sa neurologije kaze da treba obratiti paznju na njene apatije, ma dajte molim vas... Ipak, sada ubacujemo jos par novih lekova - ujutru Eglonyl protiv anksioznosti sa delotvornim dejstvom na zeludac (prepisala psihijatrica), a za vreme rucka i vecere Exelon kapsule (prepisala neuroloskinja). Pitao sam Dr zasto Exelon ako garantuje da nema Alchajmera, kaze da pomaze i u slucajevima apatije a svakako moze i da poboljsa pamcenje.

I eto, ja sam juce na kratko osetio veliko olaksanje saznavsi da majka ne boluje od tako opake bolesti, ali ostaju njeni simptomi koji su potpuno isti kao i kod Alchajmera - ne moze da drzi tri izgovorena pojma u glavi ni 30 sekundi, stalno joj neko nesto krade i to obicno oni najblizi i najrodjeniji, totalno je odsutna i nezainteresovana za neke vazne porodicne probleme i dogadjaje itd... Novost je i to da ce mi posle mnogo godina doci sestra iz inostranstva koja je iskukala odmor da bi bila sa majkom dve nedelje, pa cemo videti da li ce to dati neke pozitivne efekte, ukoliko je tacno da su majcini problemi psihijatrijske prirode. Javljam se jos i pomno pratim sve sto vam se desava.

P.S. Sumara, ja ti se kao i 100% clanova sa ovog topika divim sa koliko snage i u isto vreme sa koliko neznosti negujes oca i ako je neko zasluzio da mu drzava i svi mi kao drustvo pomogne u toj borbi onda si to sigurno ti. Zelim ti da ti se otvore prava vrata i da dobijes pomoc, bilo novcanu bilo materijalnu (stalne posete gerontodomacica i dr.).
 
Pibe, hvala na lepim recima. :)
Nisam ja jedina koja je u ovoj situaciji, ima nas jos koji svoje roditelje negujemo kod kuce, ima ih i na ovoj temi. A mnogo vise ima onih koji ni nemaju pristup netu.
Drago mi je da kod tvoje majke nema ove opake ali ni depresija nije bolest sa kojom se lako zivi. I nadam se da je majcino ponasanje u vezi sa depresijom i aneksioznoscu a ne sa demencijom, ipak prati i dalje sta se desava sa tvojom majkom.
 
Odveli smo oca u dom i posle 5 dana(juce) bili u poseti. Nije pitao kada ce kuci ali je nezadovoljan kaze da to nisu pravi lekari. Nismo mu rekli da je u domu vec u odmaralistu za oporavak. Seta kazu 50 puta gore dole, vratio se u period pre 20 god, ali nas prepoznaje za razliku od pre nedelju dana. Kakva su vasa iskustva jer se ja mnogo, mnogo, mnogo plasim kad krene da trazi da ide kuci( mada on svoju kucu nije prepoznavao, mislio je da je u novom stanu). Kako sada ide sa posetama, zvanjem telefonom, jel uobicajeno da se ja cujem sa njim ili kao ovih dana samo sa glavnom sestrom?Imam utisak da ga poseta uznemiri a opet kako bi se osecao da niko ne dolazi . Izgubio je potpuno pojam o vremenu i pricao isklucivo o sebi,nije pominjao unucice, sta rade ili bilo sta drugo. Sta sad da radim? Pojma nemam
 
Mislim da su simptomi i ponasanje u demencije sledeci:
- dezorjentisanost
- zaboravljanje imena
- od jedne osobe koju fiksira ocima vidi drugu i gleda te i prica i misli da si neko drugi
- od vrata kuce misli da je wc
- petsto puta ustajanje i setanje u roku od minuta( to samomale bebe mogu, ostali bi dobili upalu misica) lici na neuropatiju ali nije
-hoce u pidzami napolje(svejedno mu je kako ide)
-misli da nije u svojoj kuci
-celu noc ne spava konstantno seta gore dole
ne znam i meni je sve ovo novo
-halucinacije
 
Odveli smo oca u dom i posle 5 dana(juce) bili u poseti. Nije pitao kada ce kuci ali je nezadovoljan kaze da to nisu pravi lekari. Nismo mu rekli da je u domu vec u odmaralistu za oporavak. Seta kazu 50 puta gore dole, vratio se u period pre 20 god, ali nas prepoznaje za razliku od pre nedelju dana. Kakva su vasa iskustva jer se ja mnogo, mnogo, mnogo plasim kad krene da trazi da ide kuci( mada on svoju kucu nije prepoznavao, mislio je da je u novom stanu). Kako sada ide sa posetama, zvanjem telefonom, jel uobicajeno da se ja cujem sa njim ili kao ovih dana samo sa glavnom sestrom?Imam utisak da ga poseta uznemiri a opet kako bi se osecao da niko ne dolazi . Izgubio je potpuno pojam o vremenu i pricao isklucivo o sebi,nije pominjao unucice, sta rade ili bilo sta drugo. Sta sad da radim? Pojma nemam

1. čekaj....pišem odgovor

Odlično što ste ga odveli u dom.

1. U demenciji postoji samo JA i SAD i niko više i ništa više. Pomiri se sa tim i biće ti lakše. Tek onda ćeš na pravi način da shvatiš tu bolest i kako da se ponašaš.
Znači, ne postoje unučići, ni deca, ni žena, ni majka, ni prijatelji.....niko. Sve što je tvoj otac bio, zaboravi. On je sada neka druga osoba koja je u svom svetu. Taj svet se strašno razlikuje od našeg, što nikako ne znači da je njemu tamo loše, ma šta on rekao.

2. Koliko god se trudio da ga posećuješ, da mu ugađaš sećajući se svog oca kakav je bio, šta je voleo, šta ga je radovalo.......zaboravi. Postoji samo SAD i ti se moraš prilagođavati kako njemu dođe. U kom god vremenu da je, kad dođeš u posetu, prilagodi se..idi i ti u to vreme. NIKAKO mu ne protivreči i ne dokazuj suprotno jer ćeš samo izgubiti živce. Vreme i sećanje u kome je samo znači da je taj centar živ. Idi i ti tamo i pokušaj da budeš sa njim, ako možeš.

3. Pošto je bolest indivualna, videćeš za zvanje telefonom sa sestrom. Dogovori se da pozoveš, i pokušaj. Ako mu prija, nastavi, a ako ne, ne ponavljaj.

4. Isto važi i za posete. Videćeš kako reaguje. nekad će se obradovati, a nekad neće. Nekad neće ni biti svestan da si bio.

5. U demenciji sveža sećanja (nešto što se desilo malopre) vrlo brzo nestaju a stara sećanja se vraćaju. Verovatno su i ona sa mnogo kuršlusa. Zato su dementni u nekom prošlom vremenu, pričaju o nečem što je bilo i to do u detalje a na pitanje ko si ti (njegov sin) ili gde je kupatilo, ne znaju odgovor.

6.Samo polako i prati ga. On nije svestan šta činiš za njega. Ne očekuj zahvalnost, sreću, zadovoljstvo. Kod njih je sve istumbano.
 
Poslednja izmena:
Mislim da su simptomi i ponasanje u demencije sledeci:
- dezorjentisanost
- zaboravljanje imena
- od jedne osobe koju fiksira ocima vidi drugu i gleda te i prica i misli da si neko drugi
- od vrata kuce misli da je wc
- petsto puta ustajanje i setanje u roku od minuta( to samomale bebe mogu, ostali bi dobili upalu misica) lici na neuropatiju ali nije
-hoce u pidzami napolje(svejedno mu je kako ide)
-misli da nije u svojoj kuci
-celu noc ne spava konstantno seta gore dole
ne znam i meni je sve ovo novo
-halucinacije

Tačno i još mnogo toga.
 
Sta sad da radim? Pojma nemam
Samo polako. Kao sto je Ljilja rekla prilagodjavaj se situaciji. Ako se vratio u vreme od pre 20 godina budi i ti u tom vremenu, pa sta ako si ti tad bio mlad i ako te se tako seca pomiri sa tim i budi taj mladic.
Ja sam tati koliko puta bila i cerka, i malo dete i ljubavnica i mama i baba i sta sve ne , sto pre to prihvatis to bolje za tebe.
Drago mi je da ste uspeli da ga odvedete u dom. I srecno sa prilagodjavanjem i na tu situaciji jer ni to nije lako a opet bolje za sve vas da bude u domu nego pored vas.
 
Odveli smo oca u dom i posle 5 dana(juce) bili u poseti. Nije pitao kada ce kuci ali je nezadovoljan kaze da to nisu pravi lekari. Nismo mu rekli da je u domu vec u odmaralistu za oporavak. Seta kazu 50 puta gore dole, vratio se u period pre 20 god, ali nas prepoznaje za razliku od pre nedelju dana. Kakva su vasa iskustva jer se ja mnogo, mnogo, mnogo plasim kad krene da trazi da ide kuci( mada on svoju kucu nije prepoznavao, mislio je da je u novom stanu). Kako sada ide sa posetama, zvanjem telefonom, jel uobicajeno da se ja cujem sa njim ili kao ovih dana samo sa glavnom sestrom?Imam utisak da ga poseta uznemiri a opet kako bi se osecao da niko ne dolazi . Izgubio je potpuno pojam o vremenu i pricao isklucivo o sebi,nije pominjao unucice, sta rade ili bilo sta drugo. Sta sad da radim? Pojma nemam

Znači, ti si ga odveo u dom kada si ovde napisao prvi post?
 
Kod nas se desio neocekivani obrt.

Napravio sam malu pauzu u javljanju posto smo cekali rezultate PET skenera koji je uradjen pocetkom juna. Inace i taj PET, koji postoji jedino u Klinickom i opsluzuje celu Srbiju, kada se zakaze u sklopu lecenja u Centru za demenciju ceka se prilicno kratko za nase uslove (majka je dobila termin nakon nekih 5-6 nedelja cekanja). Inace cekanje sa obicnim uputom moze da bude uzasno dugo. Ponavljam, jednom kada dodjete na red u Centru za dem. sve se odvija filmskom brzinom.

Rezultati su bili gotovi krajem juna i za juce smo dobili termin kod profesorke u Centru. Koliko sam ja mogao da procitam na izvestaju, jedino sto sam razumeo jeste da ima donekle snizen metabolizam glukoze u nekim delovima mozga i cekali smo juce objasnjenje. A sam ulazak kod doktorke je izgledao ovako:

Dr: "O, draga, dosli ste, pa kako je?"
Majka: (Gleda u mene podignutih obrva i tiho pita) "Ko je ovo"?
Dr: (Prelazi na mene) "Da li su flasteri dali neke rezultate"
Majka se uznemireno ukljucuje: "Kakve flastere?"
Ja: "Majka, dva meseca vec nosis svaki dan po jedan flaster".
Majka: "Nikada ja nisam nosila flastere".

Tu se Dr malo iznervirala i trazila da vidi izvestaj sa PET-a. Dugo je citala, a onda na moje zaprepascenje rekla da kod majke nema Alchajmera ni na zacetku i da treba detaljno ispitati njenu depresiju kod psihijatrice. Sto se nje tice, ne bi bilo lose da se za 6 meseci zakaze kontrola u Centru za demenciju, ali po njoj majka uopste nije pacijent za njih! Po njenom misljenju, radi se o teskoj apatiji posto majka nema volju ni za kakvim poslom i ni za kakvom aktivnoscu. Dakle njena preporuka je da se prihijatar ozbiljnije pozabavi njenom depresijom. Dodala je jos na kraju da bi moja majka, da boluje od Alchajmera, posle dve godine od kako smo primetili da je bolesna danas bila u mnogo drugacijem fizickom i psihickom stanju nego sto je sada.

Srecom, njena psihijatrica koja takodje radi na Klinickom par stotina metara dalje odmah nas je primila jer su i nju interesovali rezultati PET-a i neurologa. Naravno odmah je proradila profesionalna sujeta posto ona vodi majcinu bolest (depresiju) vec godinama i sada neko sa neurologije kaze da treba obratiti paznju na njene apatije, ma dajte molim vas... Ipak, sada ubacujemo jos par novih lekova - ujutru Eglonyl protiv anksioznosti sa delotvornim dejstvom na zeludac (prepisala psihijatrica), a za vreme rucka i vecere Exelon kapsule (prepisala neuroloskinja). Pitao sam Dr zasto Exelon ako garantuje da nema Alchajmera, kaze da pomaze i u slucajevima apatije a svakako moze i da poboljsa pamcenje.

I eto, ja sam juce na kratko osetio veliko olaksanje saznavsi da majka ne boluje od tako opake bolesti, ali ostaju njeni simptomi koji su potpuno isti kao i kod Alchajmera - ne moze da drzi tri izgovorena pojma u glavi ni 30 sekundi, stalno joj neko nesto krade i to obicno oni najblizi i najrodjeniji, totalno je odsutna i nezainteresovana za neke vazne porodicne probleme i dogadjaje itd... Novost je i to da ce mi posle mnogo godina doci sestra iz inostranstva koja je iskukala odmor da bi bila sa majkom dve nedelje, pa cemo videti da li ce to dati neke pozitivne efekte, ukoliko je tacno da su majcini problemi psihijatrijske prirode. Javljam se jos i pomno pratim sve sto vam se desava.

P.S. Sumara, ja ti se kao i 100% clanova sa ovog topika divim sa koliko snage i u isto vreme sa koliko neznosti negujes oca i ako je neko zasluzio da mu drzava i svi mi kao drustvo pomogne u toj borbi onda si to sigurno ti. Zelim ti da ti se otvore prava vrata i da dobijes pomoc, bilo novcanu bilo materijalnu (stalne posete gerontodomacica i dr.).

Majkumu, ne znaš da li da se raduješ ili plačeš :eek:

Tačno je da bi za dve godine sa Alchajmerom bila nešto sasvim drugo. Možda staračka demencija, ili tako nešto kombinovano sa tim psihičkim problemima.

U svakom slučaju, drži se i sve najbolje.
 
Ne znam kad sam napisao post ali smo ga u subotu odveli. Ne znam vise ni koji je dan, ni mesec mnogo mi je tesko........mnogo...mnogo.....ali majkavise nije mogla ali stvarno nije zena mogla

- - - - - - - - - -

i rekli smo mu da ide na oporavak i ne zna da je u domu.
 
Ne znam kad sam napisao post ali smo ga u subotu odveli. Ne znam vise ni koji je dan, ni mesec mnogo mi je tesko........mnogo...mnogo.....ali majkavise nije mogla ali stvarno nije zena mogla

- - - - - - - - - -

i rekli smo mu da ide na oporavak i ne zna da je u domu.

25.06. si prvi put napisao post na ovoj temi i pitao za savet šta da radiš. Rekosmo ti da ga smestiš u dom. Meni je trebalo mnogo više vremena.

Naravno da majka nije mogla više. Ubio bi je tvoj otac tj. njegova bolest.

A ti misliš da on sad zna šta je dom?
 
@ jelenavas, dobro je što ste prelomili i smestili ga, jer kad više ne prepoznaje ni svoju kuću, onda ništa nije važno, samo danonoćni nadzor... inače, ne preporučujem česte posete u domu, pa ni zivkanja telefonom -

@ Pibe, taj snimak mozga bi morao da pokaže oštećenja ako ih ima... doduše, nije ni depresija baš zanemarljiva, u demenciji je to samo nuspojava, kao i kod mnogih drugih neuroloških bolesti, a postoji mogućnost i da dotične specijalistkinje nisu dobro protumačile snimak, ako je to tako redak skener kod nas...

@ sumara, od trenutno aktivnih ovde, tebi je stvarno sada najteže :( socijalne službe u principu ne komentarišem, samo ću pomenuti da u nekim boljim zemljama takav slučaj odmah preuzimaju, obilaze, raspituju se...
 
e to je ono sto ja uopste ne mogu da ukapiram u svojoj glavi!!! Kada smo ga odveli bio totalno nesvestan, dezorjentisan a sada kada smo ga videli kao da je svestan, pa on u poslednjih 3 godne nije ovoliko pricao samnom kao u poseti. i delovao mi je svesno. On vec 4 godine pije rispolept i antidepresive( zbog pshickog oboljenja ) I sada sam jos uvek pod utiskom, jer se smestanje desilo brzo, alchajmer relativno brzo i uopste ne mogu da se snadjem u situaciji, a za forum sam sad skoro saznao preko pretrazivaca, i drago mi je sto mogu sa svima vama da pricam jer znam da me razumete i da kroz isto prolazite.Neuropsihijatar mu je prosle nedelje dao dijagnozu alchajmera. On je ranije spavao po ceo dan, bio nezainteresovan za sve i naravno imao halucinacije a sada je kazu to preraslo u alchajmera.U domu kazu da mu ne treba protivreciti u smislu ubedjivanja i da ako trazi da ide kuci da mu treba reci vazi samo jos malo da se oporavis...

- - - - - - - - - -

Ne znam da li zna definiciju doma, stvarno nemam pojma ali nikad nije ovoliko dugo razgovarao samnom, ja kaddodjem on samo zdravo,pozdravi se i to je to, nikakve komunikacije nije bilo

- - - - - - - - - -

a sad kad smo bili u poseti bas je dugo pricao

- - - - - - - - - -

prosle nedeje je dok je bio u svojoj kuci od majke mislio da je neko drugi i obuvao se i kretao na vrata da ide "svojoj kuci". Uopste nije znao da je u svojoj kuci mislio je da su se preselili, i sad razgovara
 
e to je ono sto ja uopste ne mogu da ukapiram u svojoj glavi!
Ako ce ti biti lakse to se mnogima desava kad pocnu da se suocavaju sa ovom bolescu.
I meni se nekad cinilo da je deda priseban ali nalazi govore suprotno, i celokupno ponasanje pacijenta je drugacije. To sto vi niste primetili promene je jer ste vec navikli da je bolestan a i sam lek je takav da ne obratis paznju mislis da je posledica leka a ono neka druga bolest pocela da deluje.
Ja sam u pocetku kod dede mislila da je sve posledica alkohola i nuspojave posle prekida alkohola i koriscenja lekova za smirenje.

Beket necu ni ja nista da komentarisem ali situacija je takva kakva je, a ja se opet nadam pozitivnom ishodu u vezi svega.
Juce sam sa jednom komsinicom pricala o necemu pokusacu da to realizujem.
 
Danas nam opet dolaze iz kucnog lecenja, dedi temp. nikako da se spusti, onaj dan je bila 38,2 sad varira, ili je nema ili ima 37,2 znam da je to mala temp. ali kod lezecih pacijenata verovatno znaci da postoji zariste, a zalio se da ga bole pluca juce i da ga boli grlo,isto tako primecujem da kad ga dizem da se mrsti. Ma ne moram ni da ga podignem svako pomeranje bude grimasa kao da ga nesto boli.
Tesko mi je kad ga takvog vidim a ne mogu da mu pomognem :(
 
Dedi ce ovih dana da dolaze da prima inekcije Gertamicin.
Po ceo dan cuti i zuri u zid, jedva jede, pije na silu, moram da ga molim da pije tecnosti. Sav se nekako pogurio i ima neku pozu sav iskrivljen je, i podignem ga i namestim oko njega gomilu jastuka, pomeri ih i opet ta neka poza.
Moze li neko da mi preporuci neke vitamine koje mogu da kupim u slobodnoj prodaji a da nisu u obliku tablete, nzm da li mogu da mu uzmem neke sumece tablete ili postoji nesto drugo.
 
Dedi ce ovih dana da dolaze da prima inekcije Gertamicin.
Po ceo dan cuti i zuri u zid, jedva jede, pije na silu, moram da ga molim da pije tecnosti. Sav se nekako pogurio i ima neku pozu sav iskrivljen je, i podignem ga i namestim oko njega gomilu jastuka, pomeri ih i opet ta neka poza.
Moze li neko da mi preporuci neke vitamine koje mogu da kupim u slobodnoj prodaji a da nisu u obliku tablete, nzm da li mogu da mu uzmem neke sumece tablete ili postoji nesto drugo.

Znači ipak upala pluća? Dobro je da ga nisu poslali u bolnicu, ko bi ga tamo hranio na kašičicu... Demencija očigledno ide sad brže, Neki kompleks vitamina sigurno bi malo pomogao, ako već tako slabo jede. Ne znam koji, treba pitati u apoteci, ima sijaset preparata i multivitamina. A u prodavnici zdrave hrane valjda imaju ono laneno seme samleveno, to je navodno dobro i kao laksativ, protiv zatvora. Ali ništa to sve ne vredi ako se ne sanira upala. :(
 
Dr. sto je dolazila kaze da nije cula nista na plucima, ali grlo mu je malo crveno. Moguce da zbog toga tesko guta, primetila sam razliku.
Ubacujem ja njemu laneno seme i kurkum u hranu.
Za vitamine videcu sutra da odem do apoteke i vidim sta ce mi preporuciti.
Danas sam mu dala da popije cedevitu, znam nije neko resenje al rekoh ajde da mu malo razbijem monotoniju sa sokom.
U zadnjih mesec dana je pocelo sve da se komplikuje.
Ako ne sutra u ponedeljak idem kod dr. da vidim da li treba da mu se menja terapija, jer se stanje od prethodne posete pogorsalo.
Zelim da se nadam da je upala kriva zato sto lezi, ali to je verovatno uzaludna nada.
Nista idemo dalje, situacija se nece promeniti, deda lagano sve vise postaje kao biljka.
Ucinicu sve sto je u mojoj moci da mu olaksam.
Jedino pozitivno je da zna moje ime, ali samo ime, kad ga pitam ko sam sleze ramenima, i prosaputa ti si S.
 
Kod nas se desio neocekivani obrt.

Napravio sam malu pauzu u javljanju posto smo cekali rezultate PET skenera koji je uradjen pocetkom juna. Inace i taj PET, koji postoji jedino u Klinickom i opsluzuje celu Srbiju, kada se zakaze u sklopu lecenja u Centru za demenciju ceka se prilicno kratko za nase uslove (majka je dobila termin nakon nekih 5-6 nedelja cekanja). Inace cekanje sa obicnim uputom moze da bude uzasno dugo. Ponavljam, jednom kada dodjete na red u Centru za dem. sve se odvija filmskom brzinom.

Rezultati su bili gotovi krajem juna i za juce smo dobili termin kod profesorke u Centru. Koliko sam ja mogao da procitam na izvestaju, jedino sto sam razumeo jeste da ima donekle snizen metabolizam glukoze u nekim delovima mozga i cekali smo juce objasnjenje. A sam ulazak kod doktorke je izgledao ovako:

Dr: "O, draga, dosli ste, pa kako je?"
Majka: (Gleda u mene podignutih obrva i tiho pita) "Ko je ovo"?
Dr: (Prelazi na mene) "Da li su flasteri dali neke rezultate"
Majka se uznemireno ukljucuje: "Kakve flastere?"
Ja: "Majka, dva meseca vec nosis svaki dan po jedan flaster".
Majka: "Nikada ja nisam nosila flastere".

Tu se Dr malo iznervirala i trazila da vidi izvestaj sa PET-a. Dugo je citala, a onda na moje zaprepascenje rekla da kod majke nema Alchajmera ni na zacetku i da treba detaljno ispitati njenu depresiju kod psihijatrice. Sto se nje tice, ne bi bilo lose da se za 6 meseci zakaze kontrola u Centru za demenciju, ali po njoj majka uopste nije pacijent za njih! Po njenom misljenju, radi se o teskoj apatiji posto majka nema volju ni za kakvim poslom i ni za kakvom aktivnoscu. Dakle njena preporuka je da se prihijatar ozbiljnije pozabavi njenom depresijom. Dodala je jos na kraju da bi moja majka, da boluje od Alchajmera, posle dve godine od kako smo primetili da je bolesna danas bila u mnogo drugacijem fizickom i psihickom stanju nego sto je sada.

Srecom, njena psihijatrica koja takodje radi na Klinickom par stotina metara dalje odmah nas je primila jer su i nju interesovali rezultati PET-a i neurologa. Naravno odmah je proradila profesionalna sujeta posto ona vodi majcinu bolest (depresiju) vec godinama i sada neko sa neurologije kaze da treba obratiti paznju na njene apatije, ma dajte molim vas... Ipak, sada ubacujemo jos par novih lekova - ujutru Eglonyl protiv anksioznosti sa delotvornim dejstvom na zeludac (prepisala psihijatrica), a za vreme rucka i vecere Exelon kapsule (prepisala neuroloskinja). Pitao sam Dr zasto Exelon ako garantuje da nema Alchajmera, kaze da pomaze i u slucajevima apatije a svakako moze i da poboljsa pamcenje.

I eto, ja sam juce na kratko osetio veliko olaksanje saznavsi da majka ne boluje od tako opake bolesti, ali ostaju njeni simptomi koji su potpuno isti kao i kod Alchajmera - ne moze da drzi tri izgovorena pojma u glavi ni 30 sekundi, stalno joj neko nesto krade i to obicno oni najblizi i najrodjeniji, totalno je odsutna i nezainteresovana za neke vazne porodicne probleme i dogadjaje itd... Novost je i to da ce mi posle mnogo godina doci sestra iz inostranstva koja je iskukala odmor da bi bila sa majkom dve nedelje, pa cemo videti da li ce to dati neke pozitivne efekte, ukoliko je tacno da su majcini problemi psihijatrijske prirode. Javljam se jos i pomno pratim sve sto vam se desava.

P.S. Sumara, ja ti se kao i 100% clanova sa ovog topika divim sa koliko snage i u isto vreme sa koliko neznosti negujes oca i ako je neko zasluzio da mu drzava i svi mi kao drustvo pomogne u toj borbi onda si to sigurno ti. Zelim ti da ti se otvore prava vrata i da dobijes pomoc, bilo novcanu bilo materijalnu (stalne posete gerontodomacica i dr.).


Potpuno razumem tvoju zbunjenost analizama i dijagnozama.Slicno se desavalo i mojoj majci pre dve godine kada je prvi psihijatar koji je pogledao odmah,ali bukvalno ooodmah rekao da je u pitanju demencija.Majka se ponasala agresivno,zapostavila je licnu higijenu,lutala ulicama i sklapala nova poznanstva gde god stigne,umisljala da cu je ubiti i da radim sve protiv nje,skidala odecu i hodala gola po stanu i nocu u bolnici kada je lezala na kardio odeljenju.Od prve dijagnoze i Largaktila pa zatim Leponexa posle nekoliko meseci obrt situacije toliki da su sledeci psihijatri zbunjeni.Nema vise nista od pomenutih promena u ponasanju ali je dobila neobican izraz lica koji se zadrzao vec drugu godinu.Preplicu se razni simptomi i razne dijagnoze.Psihijatri su nesigurni ali je terapija ostala ista jer je dobro odreagovala na nju.Obilje drugih zdravstvenih problema je isplivalo u prvi plan.Demencija je zamaskirana apatijom,depresijom i isprepltana s njima.Veoma je tesko rasclaniti do detalja dijagnoze.Uglavnom,negde su prekidi u mozgu tj.rupe kako LJila kaze.Skener je to pokazao i to je definitivno.Pitanje je kojom brzinom se lampice gase i u kojim segmentima mozga.Predstoji nam dalja borba i pracenje situacije.Do sledeceg zatamnjena na snimku mozga,pokusavamo da zivimo normalno i negujemo preostale vitalne funkcije koje su ok.:bye:
 
Dr. sto je dolazila kaze da nije cula nista na plucima, ali grlo mu je malo crveno. Moguce da zbog toga tesko guta, primetila sam razliku.
Ubacujem ja njemu laneno seme i kurkum u hranu.
Za vitamine videcu sutra da odem do apoteke i vidim sta ce mi preporuciti.
Danas sam mu dala da popije cedevitu, znam nije neko resenje al rekoh ajde da mu malo razbijem monotoniju sa sokom.
U zadnjih mesec dana je pocelo sve da se komplikuje.
Ako ne sutra u ponedeljak idem kod dr. da vidim da li treba da mu se menja terapija, jer se stanje od prethodne posete pogorsalo.
Zelim da se nadam da je upala kriva zato sto lezi, ali to je verovatno uzaludna nada.
Nista idemo dalje, situacija se nece promeniti, deda lagano sve vise postaje kao biljka.
Ucinicu sve sto je u mojoj moci da mu olaksam.
Jedino pozitivno je da zna moje ime, ali samo ime, kad ga pitam ko sam sleze ramenima, i prosaputa ti si S.

Imas onaj magnezijum direkt u kesicama u prahu.On je dobar i za nas zdrave,ponekad ga uzmem kad osetim umor i iscrpljenost.Malo me digne fizicki i vrati mi snagu.Pitaj u apoteci da li smes da mu ga das ako nema problema sa varenjem ili slicno.Drzim ti pesnice!!!:heart:
 
Ima problema sa stolicom, bez tablete ne moze da obavi nuzdu. Danas idem u apoteku pelene da kupim, pitacu sta imaju u ponudi od sumecih tableta ili nesto u prahu a da ne smeta zelucu.
Kako mi je neobicno ovo kod dede, dva dana lose, jedan dan dobro, samo oscilira, verovatno je AB poceo da deluje, sad nije toliko izgubljen cak i bolje guta, gledao nesto na tvu nesto smesno, smeju se oni tamo i deda isto poceo da se smeje, udjem pitam ga sta je smesno, sta je gledao, pogleda me,cujem opet se smeju na tv, on takodje, i sta je smesno deda, i oni se smeju, odgovara i nastavlja da "gleda" to sto je na tvu.
 

Back
Top