Demencija

Sumara, užasno ti je teško. Ubeđivanje i raspravka sa njim samo kidaju nerve i oduzimaju vreme kojeg nemaš na pretek, tj. moraš ga rasporediti na sve njih i na milion drugih obaveza. Da, samo kratke komande.
Mog oca nisi mogao navatati, nisi mogao nadgovoriti, nisi mogao naterati da ode kod lekara. Uvek je imao milion razloga zašto nije, rekao mu čovek( to je neko iz kaFane, ako ne i izmišljotina)...e, kad više nije mogao da skriva sve gluposti koje je napravio, bilo je za ruku i kod lekara. I onda je bio silan, ali sam ga svesno spremala za dom, onako, po svom nahođenju. Red mora da se zna, šta se sme i kad, šta se ne sme. Bilo je jako teško ekstremnog bomčinu, naviknutog da uvek ima para, da odlazi i dolazi kad hoće, jede kad hoće i šta hoće, naviknutog da je kuća hotel, čoveka koji ni o kome drugom ne vodi računa osim o sebi, naterati u red. To samo mi znamo kako je izgledalo. Mnogima sam ovde pišući delovala surovo i preterano strogo, ali morala sam ga naučiti redu i poštovanju istog, upravo zato što sam bila svesna, od samog početka, da će doći vreme za dom, ustanovu u kojoj se zna red. I bila sam u pravu. Onakvog ga niko ne bi primio.
 
Doktori savetuju da ih pustamo da obavljaju jednostavne radnje sto duze mogu sami.

Pa jeste, to je osnovni princip koji se ponavlja u svim pričama o demenciji. Ali ako neko ceo život ništa nije radio (kao Sumarin otac) ili samo sedeo, kalkulisao i ćaskao (kao Ljiljin otac). a bolest malo odmakla - onda se tu ne može mnogo uticati na njihove sposobnosti. Pa čak i te jednostavne radnje kao što je održavanje lične higijene... Podsećam vas na neverovatan podatak da se čulo mirisa gubi još u ranoj fazi, tako da oni ne osećaju ni miris znoja, ni šampona, ni mirišljave soli. A kako nemaju osećaj za vreme, ono "kupala sam se juče" može da znači u stvari prekjuče ili pre tri nedelje. Mojoj majci su negovateljice pomagale pri kupanju i oblačenju od prvog dana u domu, iako je ona tad to još mogla sama. Sećam se da sam se čak i čudila što se ništa oko toga ne buni, nije se branila, čak mi se par puta i pohvalila "okupala me je" -
 
a sad izveštaj.
Tata i ja smo pričali i prihvatio je dom kao jedino rešenje jer ne možemo da se adekvatno brinemo o njemu. Zvala sam pre podne da vidim kako je. Medicinski tehničar kaže da je ok, da je veseo...eno ga u dnevnoj sobi priča sa ostalima. Ne brinite, ima ovde par pričalica pa će se on uklopiti. kako ljudi reaguju, on je savršen....hoćete da ga čujete telefonom?......rekla sam da neću, da ga ne prekidam u priči...neka ga u tom vremenu jer mu očigledno prija.
I eto......znam da će ga tuge i osećaj ostavljenosti dotaći s vremena na vreme, ali opet, demencija će učiniti svoje, i već posle par minuta neće se tuge ni sećati.
e da......pita me gde su cigare. Kažem kog sestre Slavice......aaaaaaaa kod sestre Slavice :per: i smeje se onako šmekerski, kao ma ona nije nikakav problem :rotf:
znam da znas da si uradila sve sto ste mogli i ti i tvoja porodica. ovo bih nazvala "kraj" sa hepiendom. ili - jbg zivot...

Posle videh raznorazne, od elitnih, gde se zapravo plaća samoća, pa do onih tamnih i teških. Ovde nema tog teškog mirisa smrti, kupatilo se ne oseća na urin, sve je svetlo, puno svežeg vazduha i savršeno čisto u koje god doba dana da sam bila. Naravno, imaju i nepokretne bolesnike. Jedan je u tatinoj 4-krevetnoj sobi, a soba miriše, ne na sredstva za čišćenje, nego jednostavno miriše, onako obično...na čisto. I kupatilo je odmah pored sobe, što je odlično.
ima li neka "baka" za druzenje :manikir: ;)

Bezuslovna procitala sam tvoj savet i iskreno ako tako pocnem da se ponasam to je za njega uvreda,omalozavanje,par puta sam tako pokusala da ode u kuputilo i njegov odgovor je bio nisam malo dete i nisam glup.
Iz tih razloga i primenjujem kratke recenice u obliku komandi i koliko god to bilo iritantno,jedino takvo obracanje kod njega uspeva,to se odnosi i na oblacenje i uredjivanje kad negde treba da se ide,kad treba da se jede,dobro predlazem mu uvek da sam odabere sta ce obuci,ali njega jednostavno mrzi da sam bira odecu,da sam bira peskir,da bilo sta sam uradi i uvek je bio takav,tako se ponasao i dok je baba(njegova majka) bila ziva,a to sve ga je ona ramazila,jeste sramota za odraslog coveka ovako nesto reci,ali to je cinjenica i ja tu ne mogu nista da promenim.
u demenciji karakter ima veoma vaznu ulogu. oba tipa su mi ispred ociju. potpisujem da su ljudi koji imaju tezak karakter u demenciji jos tezi....

Sumara, užasno ti je teško. Ubeđivanje i raspravka sa njim samo kidaju nerve i oduzimaju vreme kojeg nemaš na pretek, tj. moraš ga rasporediti na sve njih i na milion drugih obaveza. Da, samo kratke komande Mog oca nisi mogao navatati, nisi mogao nadgovoriti, nisi mogao naterati da ode kod lekara. Uvek je imao milion razloga zašto nije, rekao mu čovek( to je neko iz kaFane, ako ne i izmišljotina)...e, kad više nije mogao da skriva sve gluposti koje je napravio, bilo je za ruku i kod lekara. I onda je bio silan, ali sam ga svesno spremala za dom, onako, po svom nahođenju. Red mora da se zna, šta se sme i kad, šta se ne sme. Bilo je jako teško ekstremnog boemčinu, naviknutog da uvek ima para, da odlazi i dolazi kad hoće, jede kad hoće i šta hoće, naviknutog da je kuća hotel, čoveka koji ni o kome drugom ne vodi računa osim o sebi, naterati u red. To samo mi znamo kako je izgledalo. Mnogima sam ovde pišući delovala surovo i preterano strogo, ali morala sam ga naučiti redu i poštovanju istog, upravo zato što sam bila svesna, od samog početka, da će doći vreme za dom, ustanovu u kojoj se zna red. I bila sam u pravu. Onakvog ga niko ne bi primio.
i samo da dodam sto si u ovom postu ispustila, kada pocnu da govore ko ih ne zna moze lako da ne primeti dementnost, jer ne znam kako ali manipulacija, kao osnovno oruzje i dalje deluje.
 
henri, ama ima baka, a ovaj moj se zeza sa njima, umesto :per::lol:
danas popodne, kad smo bili, (i dobra mi je intuicija, dobro je što smo otišli) sede u dnevnoj sobi i pričaju. Tu je i jedna baka, ali je slepa izgleda i nosi one crne naočare....sedimo i pričamo i ona kritikuje mog J.zato što puši (samo je njemu dozvoljeno da puši u dnevnoj sobi :cool:) a on joj kaže "sad žu da ti skinem naočare" :zcepanje: ona se smeje, šale se. Dobar je, kažu svi. Poslušan je, zna red i poštuje ga....odmah je zauzeo jednu fotelju u dnevnoj sobi i to je njegova :lol: Čak je i čistačici u kantu punu vode prosuo pepeljaru...video čovek kantu pa da počisti :zcepanje:
prvo je ušao moj muž, a ja ostala da popričam sa soc. radnicom...i moj tatko odmah pitao "gde je Ljilja"
Veseo je, priča 100 na sat, priča šta su imali za ručak, pa kako se presvlačio iz pidžame u trenerku, pa kako se šale. Sve su to njegovi prijatelji, kaće. Soc.radnica mi kaže kako je jedna baka slabo jela, a on joj kaže "ajde bre, šta mrljaviš to...jedi, baš je ukusno" Uklopio se. Sa njim u sobi je jedan čovek, ćutljiv, depresivan.....ovaj moj ga izvlači pričom na površinu. kažu medicinati da je janko živnuo i da mu deda baš godi. E, noćas je malo pajao po podu, radio čovek treću smenu, ali ga oni vrate u krevet. Sve u svemu, on je lepo prihvatio novu sredinu, a i oni njega, što sam i očekivala. Zato mi je bio jako bitan ambijent, atmosfera u domu. Mislimo svi da nismo pogrešili u proceni.

Da, tačno si rekla, manipulatori su.....ovaj moj me i juče i danas ljubi i to uvek pred svedocima.....eeeeeeh, scena je bitna kao i publika i naravno svi padnu na tu nežnost :zcepanje:
Onaj koji gleda samo tu sekvencu, pomisli kako je divan tata koji je mnogo vezan za svoju ćeru :lol: Mada je istina da je mnogo smekšao kako sam ga navatala i kako krenusmo po lekarima.....valjda ova demencija izvrće ličnost naopačke, šta li....

e, da......izjava veka......moj tatko kaže da on NIKADA nije sedeo u kaFani :zcepanje:
 
Poslednja izmena:
(samo je njemu dozvoljeno da puši u dnevnoj sobi :cool:)
...
Dobar je, kažu svi. Poslušan je, zna red i poštuje ga....odmah je zauzeo jednu fotelju u dnevnoj sobi i to je njegova :lol: .

.................
e, da......izjava veka......moj tatko kaže da on NIKADA nije sedeo u kaFani :zcepanje:

Ma baš... zna red :lol: Zaveo je on svoj red, kao što smo i očekivali... ;)
Srećom, tolerišu ga bolje nego ti, uostalom - za to su i plaćeni.

Sve je to tipično za demenciju, naročito ta hiperaktivnost. Možda čak i probudi te neke iz depresije. Ne bih dalje da trtljam, da ne izbaksuziram...
 
Poslednja izmena:
henri, ama ima baka, a ovaj moj se zeza sa njima, umesto :per::lol:
danas popodne, kad smo bili, (i dobra mi je intuicija, dobro je što smo otišli) sede u dnevnoj sobi i pričaju. Tu je i jedna baka, ali je slepa izgleda i nosi one crne naočare....sedimo i pričamo i ona kritikuje mog J.zato što puši (samo je njemu dozvoljeno da puši u dnevnoj sobi :cool:) a on joj kaže "sad žu da ti skinem naočare" :zcepanje: ona se smeje, šale se. Dobar je, kažu svi. Poslušan je, zna red i poštuje ga....odmah je zauzeo jednu fotelju u dnevnoj sobi i to je njegova :lol: Čak je i čistačici u kantu punu vode prosuo pepeljaru...video čovek kantu pa da počisti :zcepanje:
prvo je ušao moj muž, a ja ostala da popričam sa soc. radnicom...i moj tatko odmah pitao "gde je Ljilja"
Veseo je, priča 100 na sat, priča šta su imali za ručak, pa kako se presvlačio iz pidžame u trenerku, pa kako se šale. Sve su to njegovi prijatelji, kaće. Soc.radnica mi kaže kako je jedna baka slabo jela, a on joj kaže "ajde bre, šta mrljaviš to...jedi, baš je ukusno" Uklopio se. Sa njim u sobi je jedan čovek, ćutljiv, depresivan.....ovaj moj ga izvlači pričom na površinu. kažu medicinati da je janko živnuo i da mu deda baš godi. E, noćas je malo pajao po podu, radio čovek treću smenu, ali ga oni vrate u krevet. Sve u svemu, on je lepo prihvatio novu sredinu, a i oni njega, što sam i očekivala. Zato mi je bio jako bitan ambijent, atmosfera u domu. Mislimo svi da nismo pogrešili u proceni.

Da, tačno si rekla, manipulatori su.....ovaj moj me i juče i danas ljubi i to uvek pred svedocima.....eeeeeeh, scena je bitna kao i publika i naravno svi padnu na tu nežnost :zcepanje:
Onaj koji gleda samo tu sekvencu, pomisli kako je divan tata koji je mnogo vezan za svoju ćeru :lol: Mada je istina da je mnogo smekšao kako sam ga navatala i kako krenusmo po lekarima.....valjda ova demencija izvrće ličnost naopačke, šta li....
e, da......izjava veka......moj tatko kaže da on NIKADA nije sedeo u kaFani :zcepanje:

ne znam sta bih pre boldovala - preslatko :heart:
i

laku noc hrabre dame... cast mi je :heart: :heart: :heart:
 
Ma baš... zna red :lol: zaveo svoj red, kao što smo i očekivali... ;) srećom, tolerišu ga bolje nego ti, uostalom za to su i plaćeni.
Sve je to tipično za demenciju, naročito ta hiperaktivnost. Možda čak i probudi te neke iz depresije.

Dalje ne bih da trtljam, da ne izbaksuziram...

Zna red bre, tj, zna da sluša. Da se on pita taj dom bi bio kaFančina :zcepanje:
A zaista jediini puši tu. Ima na spratu pušačka trpezarija sa tv-om. To je ono što smo ćera i ja videle i rekle, e ovo je za dedu :lol: ali tu su stepenice i on ne može tamo...-.msm može on, ali nije uputno da mu se pokazuje. I pošto sam odmah rekla da je pušač, a morao je u prizemlje upravo zbog stepenica, dozvoljeno mu je da puši tu, u prizemlju. Puši dnevno 5-6 cigara, ali to mu oduzeti sada, takoše nije uputno.
Ma neka ga, neka ih leči, ali izmišlja za medalju :lol:
 
Ubeđivanje i raspravka sa njim samo kidaju nerve i oduzimaju vreme kojeg nemaš na pretek,
Ne raspravljam se puno niti ga nesto preterano ubedjujem,ili uradi tako ili nemoj,tako sam se postavila jos davno prema njemu,sad jedina razlika je u tome sto sad moram da mu komandujem,
Mog oca nisi mogao navatati, nisi mogao nadgovoriti, nisi mogao naterati da ode kod lekara. Uvek je imao milion razloga zašto nije, rekao mu čovek( to je neko iz kaFane, ako ne i izmišljotina)...e, kad više nije mogao da skriva sve gluposti koje je napravio, bilo je za ruku i kod lekara.
Slicna situacija je bila i kod nas,koji su duze na temi znaju sta sam sve radila ne bih li ga ubedila da ode kod lekara,i onda sam mu jednom bukvalno naredila i pripremila sve sto je potrebno i onda smo konacno otisli kod lekara.Kad sam videla da kratke komande kod njega jedino prolaze to sam i pocela da primenjujem.
Ali ako neko ceo život ništa nije radio (kao Sumarin otac)
Moracu da te ispravim,Beket,mada si verovatno stekla takav utisak onim sto sam napisala,deda jeste radio cak i kad je otisao u invalidsku penziju i onda je nastavio da radi privatno. Bio je jako dobar majstor,vredan,kako se dogovori sa nekim tako je bilo i postovali su ga,sve dok alkohol nije opet poceo da bude glavni u njegovom zivotu.Ume je i da skuva dobar rucak,kad ja nisam imala vremena jer sam radila po ceo dan.A opet u mnogo cemu je zavisio od majke,ona mu je kupovala garderobu,kad je trebalo negde da ide u izlazak ona je birala sta ce obuci jer je njega mrzelo da sam odabere,deda ni jednom nije otisao da sam podigne penziju,u pocetku je isla baba,a kasnije ja kad sam dobila licnu kartu,iako je imao vremena da ode,i jos mnogo toga.Ostaje cinjenica da ga je majka previse razmazila i da je celog zivota zavistan od drugih ljudi.
potpisujem da su ljudi koji imaju tezak karakter u demenciji jos tezi...
teski su ko Trepca :zkez:
i samo da dodam sto si u ovom postu ispustila, kada pocnu da govore ko ih ne zna moze lako da ne primeti dementnost, jer ne znam kako ali manipulacija, kao osnovno oruzje i dalje deluje.
U potpunosti se slazem sa ovim.
Danas se deda okupao sam,pre rucka sam mu rekla da posle rucka kad popijemo kafu ide da se kupa,malo se bunio,ali kad sam mu objasnila zasto je to potrebno da radi redovno,cak iako se "juce" kupao,prihvatio je sa malim gundjanjem u bradu.Pripremila sam mu vodu pitala ga da li mu odgovara i ostavila ga samog sa poluotvorim vratima i videla sam da se jos uvek moze okupati sam.Onog dana je verovatno bila samo kratka epizoda,neki kratki prekid,naravno necu se opustiti jer tok bolesti mi je poznat i verovatno ce ti prekidi biti sve cesci.Ono sto mi je danas islo na ruku je to sto je malecka poslepodne spavala i tu sansu nisam htela da propustim.
 
hvala dušo
ma sad je odličan, ali kakav je bio....
ne zavodi on red, samo prihvata red, a oni ljudi znaju da svako ima svoje bubice i do određene granice će ga puštati. Ja sam ih samo pripremila za njega, a i njega za njih, kako bi svima bilo lakše i kako on ne bi doživeo strah koji bi izazvao neželjenu reakciju i iste takve posledice, kao ono u bolnici. Sve što sam rekla je tako. I sa tatom kad sam pričala u više navrata, nikada ga nisam slagala gde ide i kakvo je to mesto i da mi ne možemo da brinemo o njemu kako treba, da mu treba društvo, da se druži jer je to radio celog života, a ne da sedi u kući sam. I sam kaže, da je sve onako kako sam mu obećala i da je zadovoljan. Oni su malkice zatečeni, jer su mislili da preterujem :zcepanje: pa sad kažu da nisam preterala :lol: ali su to iskusni ljudi i znaju da se postave.
 
Sumara, izvinjavam se za onu površnu etiketu iliti karakteristiku, ali stvarno je bilo onako kao što si pretpostavila - na osnovu tvojih priča... naravno da nisam mogla da znam predistoriju, taj neki život "pre"... Ali kad sam uporedila tvog i Ljiljinog oca, namerno izostavljajući Henrijetinog - to je trebalo da sugeriše na našu patrijahalnu sredinu, gde su svi sinovi mezimci i nespobnjakovići, jer su majke takve, a žene vredne i radne kao što im je upisano u kodeks ponašanja (mada ne i u gene) -

& nema ovo direktne veze sa demencijom, nego sa onom ovde popularnom hipotezom da se karakter naglašava u demenciji (nemam tu još dobre argumente, ali generalno se ne slažem)
 
Sumara, izvinjavam se za onu površnu etiketu iliti karakteristiku, ali stvarno je bilo onako kao što si pretpostavila - na osnovu tvojih priča... naravno da nisam mogla da znam predistoriju, taj neki život "pre"... Ali kad sam uporedila tvog i Ljiljinog oca, namerno izostavljajući Henrijetinog - to je trebalo da sugeriše na našu patrijahalnu sredinu, gde su svi sinovi mezimci i nespobnjakovići, jer su majke takve, a žene vredne i radne kao što im je upisano u kodeks ponašanja (mada ne i u gene) -
Sve je uredu,Beket,pretpostavila sam da je tako,zato i jesam napisala sta je bilo pre i kakav je bio pre bolesti.Iako je ova sredina,jos uvek,patrijarhalna,odrasla sam u matrijarhatu,deda jeste donosio pare,ali se za sve pitala baba,verovatno zato i meni jeste sad lakse da ga kontrolisem,jer je navikao da sve odluke donosi zena.
& nema ovo direktne veze sa demencijom, nego sa onom ovde popularnom hipotezom da se karakter naglašava u demenciji (nemam tu još dobre argumente, ali generalno se ne slažem) [/QUOT
Sto se tice ovoga,mislim da je tu potrebno mnogo istrazivanja,uporedjivanja,dugogodisnjeg pracena....da bi se teorija naglasenog karaktera u demenciji potvrdila ili demantovala.Bilo bi zanimljivo videti rezultate tog istrazivanja,kod nekih,u demenciji karakter koji su imali postaje jos gori,a kod drugih postanu drugaciji,neki koji su bili veseljaci postaju depresivni,koji su bili agresivni postaju pitomiji od male mace,za neke, za koje se sa sigurnoscu moze reci da dok su bili zdravi,ne bi mrava zgazili,u bolesti postaju izuzetno agresivni....
Mada,citajuci ovu temu,mogu da zakljucim da nacin na koji ce se dementa osoba ponasati mnogo zavisi i od toga kako se ponasaju osobe koje su oko te osobe i od njihovih reakcija na ispade dementnog.
 
Sve je uredu,Beket,pretpostavila sam da je tako,zato i jesam napisala sta je bilo pre i kakav je bio pre bolesti.Iako je ova sredina,jos uvek,patrijarhalna,odrasla sam u matrijarhatu,deda jeste donosio pare,ali se za sve pitala baba,verovatno zato i meni jeste sad lakse da ga kontrolisem,jer je navikao da sve odluke donosi zena.
& nema ovo direktne veze sa demencijom, nego sa onom ovde popularnom hipotezom da se karakter naglašava u demenciji (nemam tu još dobre argumente, ali generalno se ne slažem) [/QUOT
Sto se tice ovoga,mislim da je tu potrebno mnogo istrazivanja,uporedjivanja,dugogodisnjeg pracena....da bi se teorija naglasenog karaktera u demenciji potvrdila ili demantovala.Bilo bi zanimljivo videti rezultate tog istrazivanja,kod nekih,u demenciji karakter koji su imali postaje jos gori,a kod drugih postanu drugaciji,neki koji su bili veseljaci postaju depresivni,koji su bili agresivni postaju pitomiji od male mace,za neke, za koje se sa sigurnoscu moze reci da dok su bili zdravi,ne bi mrava zgazili,u bolesti postaju izuzetno agresivni....
Mada,citajuci ovu temu,mogu da zakljucim da nacin na koji ce se dementa osoba ponasati mnogo zavisi i od toga kako se ponasaju osobe koje su oko te osobe i od njihovih reakcija na ispade dementnog.

Pa to i ja mislim. Valjda moja neprestana borba nije uzaludna. Znam da delimicno i cesto jeste, ali ako makar malo pomaze...:zag:
 
namerno izostavljajući Henrijetinog
beket u taj "kos" si mogla da stavis moju mamu. ona bi obojicu spomenutih "upapucila" kao i mog oca.
previse bi bilo da ulazim u analizu da li u svemu ima uticaja vaspitanje, odnosno mentalitet, obzirom da su mamine tri rodjene sestre veoma slicne, a ni jedna nema dijagnozu, niti su lecene psihijatrijski. od dva rodjena brata jedan je kao i sestre bio izrazeni manipulator, a drugi dobrica (radio je u vojsci, pa je moja pretpostavka da je tamo bio prevaspitan).
mislim da je tu potrebno mnogo istrazivanja,uporedjivanja,dugogodisnjeg pracena....da bi se teorija naglasenog karaktera u demenciji potvrdila ili demantovala.Bilo bi zanimljivo videti rezultate tog istrazivanja,kod nekih,u demenciji karakter koji su imali postaje jos gori,a kod drugih postanu drugaciji,neki koji su bili veseljaci postaju depresivni,koji su bili agresivni postaju pitomiji od male mace,za neke, za koje se sa sigurnoscu moze reci da dok su bili zdravi,ne bi mrava zgazili,u bolesti postaju izuzetno agresivni....
Mada,citajuci ovu temu,mogu da zakljucim da nacin na koji ce se dementa osoba ponasati mnogo zavisi i od toga kako se ponasaju osobe koje su oko te osobe i od njihovih reakcija na ispade dementnog.
ovo takodje potpisujem. beket, hipoteticki (metodom posmatranja) kao i prethodnu, bez ideje da doktoriram na istoj ;)
Ti si beket čudo :)) ovu informaciju nisam znala, a smatram da sam se dobro načitala na ovu temu. Baš ti hvala
jadranka, isto sam reagovala kada sam procitala za mirise. medjutim, moj tata ih ne razlikuje sigurno i vise od 30 godina, kao sto se desavalo da "pomesa" boje.
 
U tom pravcu i ja razmišljam. Ljudi sa teškim karakterom u starosti postaju sve gori, čak i kad nisu dementni. Naravno da se karakter tokom života gradi, menja i oblikuje prema okolnostima, ali neke osobine ostaju netaknute. Sve je to normalno. Međutim, kad mozak sporadično počne da propada, onda imamo različite kombinacije. Mislim da prenaglašeno ispoljavanje nekadašnjih osobina dolazi iz zdravog dela mozga, ali to je samo zato što su otkazale kočnice iz drugog dela mozga... Tako nekako mi se čini (mada nisam sasvim sigurna) -
 
Valjda moja neprestana borba nije uzaludna. Znam da delimicno i cesto jeste, ali ako makar malo pomaze...:zag:
stize i treci potpis ;)
ne samo da si pomogla svojoj mami, nego si itekako pomogla i mom tati :heart: (vise sam nego sigurna i jos mnogim mamama i tatama sa teme)
on jeste predobar i zasluzuje svu paznju ovoga sveta, ali na pocetku suocena sa totalnim neznanjem (i dijagnozom koju ima i moja mama) ne smem ni da zamislim kuda bi me odvelo.
ljilja se kasnije ukljucila, ali mi je pomogla u odnosu sa mamom. "kratke naredbe" ili kako-god da ih nazovemo su mi mnogo pomogle da skratim bespotrebno "njanjarenje".
 
Kod starijih zdravih osoba, msm nedemantnih, karakterne osobine postaju još jače jer je prestao aktivni deo života. Odlazi se u penziju, život se menja, deca odrasla i imaju svoje živote. Sve one negativne osobine su u toku aktivnog porodićnog i poslovnog života imale svoje kočnice. E te kočnice popuštaju usled promena koje nastaju u životu te starije osobe. Kad vidite neku džangrizavu baku ili deku, da znate da su takvi oduvek, nego su svesno sebe kočili zarad drugih :lol:
Nisam sigurna, ali posmatrajući ljude oko sebe, one starije osobe koje su aktivne u porodici, rade sa svojom decom ili čuvaju unučad, ma bilo šta što im daje osećaj vrednosti i potrebnosti, aktivnosti verbalne, psihičke i fizičke, dolazim do zaključka da te osobe još imaju kočnice, i ni jedna od njih nije dementna, bar ne u smislu da je to bolest. Naravno da sa godinama dolazi i ta staračka zaboravnost, usporenost pokreta, misli, često dremanje...ali to nije bolest, to je priroda.
Hožu da kažem, da kod osoba koje su ostale u toj nekoj dobi same, same žive ili žive u porodici ali kao samci (moj otac)....prosto, kao da je njihovo samačko okruženje (dobrovoljno ili ne) plodno tlo za demenciju.
Možda grešim, ne zna, ali imam tako neki utisak, pa rekoh da ispišem.
 
kod osoba koje su ostale u toj nekoj dobi same, same žive ili žive u porodici ali kao samci (moj otac)....prosto, kao da je njihovo samačko okruženje (dobrovoljno ili ne) plodno tlo za demenciju.

Sve se slažem, samo ne sa ovim poslednjim: "plodno tlo" je sam organizam, a ne okruženje... Seti se koliko je starih i usamljenih ljudi, pa nisu dementni. I sama si to sad navela. A ima i puno primera da dementni nisu usamljeni...

Naravno, ovo što tvrdim odnosi se na uzroke bolesti, a ne na posledice i sam tok demencije.
 
Poslednja izmena:
Mada,citajuci ovu temu,mogu da zakljucim da nacin na koji ce se dementa osoba ponasati mnogo zavisi i od toga kako se ponasaju osobe koje su oko te osobe i od njihovih reakcija na ispade dementnog.

E, i ovo je užasno tačno, okruženje je posebno bitno kad bolest počne (a ne znamo uvek da je prepoznamo). Opšte principe ophođenja sa dementnima očigledno treba selektivno primenjivati, nekima više odgovaraju tepanja i maženja, nekima brze komande, drugima laž i uteha, a trećima surova istina. I uvek postoji rizik da će se pogrešno postupiti. Niko ne zna šta se dešava u glavi dementnog, čak i da dobijete snimak - niko vam neće objašnjavati koji deo mozga je ulepljen onom (meni misterioznom) supstancom i koji deo trajno ne funkcioniše, a koji će možda povremeno dati neki impuls, niko vam neće dati prognozu da li će i kad početi da se uneređuje ili prestati da govori razumljivim jezikom. Treba stalno osluškivati reakcije, a to mogu samo strpljivi. U demenciji su uvek moguća svakakva iznenađenja i samo ako ste spremni na to, možete preći preko nekog incidenta kao da je to obična sitnica, a u početku vam se činilo da je sve strašno...
 
Poslednja izmena:
opet nešto sa strane -

- Primetio sam da moja majka zaboravlja sve više i sve češće. U početku, to mi se činilo kao simpatična rasejanost, obzirom da je zaboravljala neke banalne stvari iz svakodnevice. Pre dva meseca izgubila se u prevozu, nije mogla da se seti puta do naše kuće. Nakon odlaska kod lekara ustanovljena je dijagnoza - Alchajmerova bolest.
Kako mogu da joj pomognem? Moja majka ima 75 godina i pije terapiju koju su joj lekari propisali.
(Nenad P, Beograd)

Ginko i gotu kola usporavaju Alchajmer
Poštovani,
Alchajmerova bolest najčešći je oblik demencije. Reč je o progresivnoj degenerativnoj bolesti centralnog nervnog sistema u kojoj dolazi do stvaranja tzv. senilnih plakova u mozgu. Bolest se sporo razvija, prvi simptomi se javljaju u 50-im i 60-im godinama života. Osećaj uznemirenosti, samoće, hronične dosade i, naravno, zaboravnost najčešći su simptomi. Osoba sa Alchajmerom mnogo češće zaboravlja stvari iz ne tako davne prošlosti, menja se karakter ličnosti, javlja se dezorjentisanost. Osobe sa ovom bolešću su nervozne i često loše spavaju. Savremena medicina nema lek koji bi doveo do izlečenja.
Što se tiče fitoterapije, postoje pristupi koji bi mogli da poprave opšte stanje. Kombinacijom biljaka kao što su ginko ili gotu kola može se ublažiti progresija bolesti, kao i sama simptomatologija. Za smirivanje nervoze i zbunjenosti mogu se koristiti preparati na bazi valerijane, kantariona ili hmelja. Xilaria nigripes, medicinska gljiva koja u sebi sadrži aminokiseline, vitamine i minerale pokazala se kao odlično sredstvo u borbi protiv uznemirenosti i nesanice. Izuzetan je uticaj gljiva reiši, šitake i kordicepsa na poboljšanje i usporavanje simptoma bolesti. Neophodna je i konstantna vežba viših moždanih funkcija. Neka Vam se majka što više, ukoliko je to moguće, bavi enigmatikom. Rešavanje ukrštenica, šah i kvizovi odlične su vežbe za sporiji razvoj simptoma.
Ivan Jovanović farmaceut Biljnog centra Magično bilje

izvor: http://www.magicnobilje.com/pitajte-farmaceute/index.html
 
Poslednja izmena:
Kuckala sam neki dan ali mi se sve brisalo pa me je mrzelo da ponavljam
Samo da vas sve pozdravim i pozelim srecu u pojedinacnim borbama sa surovoscu zivota.

Ljiljo,cestitam ti na novoj organizaciji zivota tebe i tvoje porodice.
Mislim da si uradila pravu stvar u pravom momentu.Verujem da se osecas dobro u saznanju da si radila onako kako su te savest i srce vodili sve do momenta kada si zakljucila da sve to moze jos bolje.Veruje da je tvom tati zaista u ovom momentu jos bolje nego do pre par dana dok jem bio kuci.Znam da mu je i u vasem okruzenju bilo dobro ali sada je na vidiku jedan novi pocetak za sve vas a za njega idealno resenje u datim okolnostima.Odlicno je to sto ste dom svi doziveli na pravi i najbolji nacin.Kao nesto normalno i sasvim pozitivno u zelji da se tati poboljsa kvalitet zivota.Znam da cete nastaviti da brinete o njemu kao i dosada samo sa izmenjenim nacinom pristupa.Celoj tvojoj porodici zelim dobro zdravlje i spremnost da veselo docekate dolazak prinove.Budite spremni za nove i veselije zivotne zadatke.Tata ce imati sve sto mu treba od ljubavi i paznje do lekova i drustva a vi se usresredite na zivot koji vas ocekuje sa bebinim placom i radostima koje on donosi:ok:
:klap:Bravo za titulu pradeke koja ocekuje tvog tatu!!!!
 

Back
Top