Demencija

Blizanče.....fala dušo od srca :zag:

A sad izveštaj.
Deda je DOBRO. Malo je pravio haos preksinoć, tj. u sred noći, pogubio se.....malo noću šeta u potrazi za toaletom koji je pored vrata, ali je preko dana pravo SRCE.....to su reči sestara. Sluša, poštuje red, one ga prate ako vide da je krenuo u sobu ili iz sobe da vide gde će, pa ga pitaju ako vide da je dezorijentisan i pomognu mu.....pun je hvale za njih......sve pojede što stave....bodri ostale, šali se i priča nekek svoje priče koje često nemaju veze sa tamošnjom pričom, ali ima i bistra vremena.
Na telefon mu kažem što je prvio haos noću, a on kao iz puške....nisam ja, ništa nije bilo, sve je odlično...a čujem vlasnika i sestre kako se smeju njegovim rečima...vlasnik uze slučalicu i smejući se kaže mi "Ljiljo, ovaj tvoj je ispod Mire trista vire" :zcepanje:
I sestre kažu da stalno ulazi u ženske sobe :per: a one ga teraju (kao) :zcepanje:
Danas je maznuo košulju iz Jankovog plakara :rotf: a janko, koji je dos skora samo ležao, sada sedi najveći deo dana sa dedom u dnevnoj sobi.
Zna ko sam, zna ko je moj muž......danas kaže zetu "idi ti malo legni, da odmoriš" misleći na njegov krevet :rotf:
Izvode ga napolje, sede sa njim, tačnije izvedu ga, pa ako je Stevica u blizini, on ga čuva (on je čovek od 60-tak godina sa umom deteta od 11-12 godina, dobrodušan, i pomaže sve u domu gde mu je doživotno uplaćen smeštaj).
Kafa dva puta dnevno i cigara za dedu...i tokom dana potraži, ali ga zbunjuje više sestara i to što se menjaju u smenama :lol:
Kaže jedna od sestara "ja zapevala, a on mi se pridružio...onda smo nastavili zajedno...bože što vaš tata lepo peva...sve pesme zna, one lepe, stare :zcepanje:
"Moj tata pevao? Mora da Alchajmer još nije pronašao njegovu muzičku sobu" :rotf:


I tako.......mislim da smo uradili pravu stvar i da mu baš ovaj dom odgovara..zapravo, ja sam uradila, jer je krajnja odluka o svemu moja obzirom da je on moj otac...i mi smo se svi smirili i vratili nekom normalnom životu.....bože, koliko sad imam vremena :eek: mogu da se vratim i svojoj ljubavi...pisanju
I još nešto.....bez D. ja, i svi mi, ali najviše ja jer sam ostale sklanjala koliko sam mogla, tatu ne bih spremila za dom. Njoj je prvi put da čuva staru osobu, nama je prvi put i tati je prvi put. D. je jednostavno divna osoba koja ume da misli i od prvog momenta je znala da ćemo dedu morati dati u dom. I sama mi je rekla koliko puta, dok mi muž nije bio tu....ti ovo ne možeš da izdrćiš dugo, ni svi vi, dom je za njega najbolje rešenje, a i za vas. Jako sam joj zahvalna na tatinoj stabilizaciji. Iako je znala da joj je vremenski posao ograničen, iako kuburi, kao i svi sa novcem, odradila je svaki sekund kao Čovek. Pošto blizu stanujemo, kafe su neizbežne, i ja dobih novu prijateljicu :D
Neki lepi ljudi vam se prosto dese kad se najmanje nadate.....već pisah o tome.
 
Poslednja izmena:
Neki lepi ljudi vam se prosto dese kad se najmanje nadate.....već pisah o tome.
Ne samo ljudi,vec i neka desavanja,tu vazi ona stara da se dobro dobrim vraca,jeste da nekad to dobro treba sacekati,ali uvek dodje kad se najmanje nadas.
Ljiljo,super sto se tata tako lepo priviknuo na novu sredinu.
 
Ne samo ljudi,vec i neka desavanja,tu vazi ona stara da se dobro dobrim vraca,jeste da nekad to dobro treba sacekati,ali uvek dodje kad se najmanje nadas.
Ljiljo,super sto se tata tako lepo priviknuo na novu sredinu.

Baš tako draga.
privikao se sasvim lepo, ali je njegovo stanje dozvoljavalo pripremu :worth: te smo to iskoristili....doduše, popadali smo svi na nos od toga, polumrtvi se jedva vukli, ali uspeli smo.
Smislila sam, da ako deda bude kako treba, da pitam vlasnika da napravimo malenu proslavu u domu za sve, naravno, u dogovoru sa sestrama, kad postane pradeda.......nije to mala stvar, mada on ne zna šta je to, ne zna ni da će postati pradeda, ali će znati da prepozna veselje, radost i da je on u centru pažnje :cool::lol:
 
Smislila sam, da ako deda bude kako treba, da pitam vlasnika da napravimo malenu proslavu u domu za sve, naravno, u dogovoru sa sestrama, kad postane pradeda.......nije to mala stvar, mada on ne zna šta je to, ne zna ni da će postati pradeda, ali će znati da prepozna veselje, radost i da je on u centru pažnje
To bi mogli da proslavite.
Kad se ocekuje radosni dogadjaj?Znam da si vec pisala o tome,po secanju rekla bih da ce skoro
 
Kaže jedna od sestara "ja zapevala, a on mi se pridružio...onda smo nastavili zajedno...bože što vaš tata lepo peva...sve pesme zna, one lepe, stare :zcepanje:
"Moj tata pevao? Mora da Alchajmer još nije pronašao njegovu muzičku sobu" :rotf:

;)
ko peva zlo ne misli...

naravno, "muzička soba" ostaje netaknuta, to spada u stara sećanja, kod dementnih je to klasika -

inače, ne mogu ni da pohvalim ni da podrzim odluku što ste mu ukinuli sve lekove za demenciju, jer ih i nije bilo mnogo, a to naravno ništa ne znači na aktuelnom planu, ali to je jedino što može da uspori bolest... jeste tvoj tatko jako star, ali to ne znači da ga treba pustiti da propada, možete da nabavite makar nešto od onih preparata na prirodnoj bazi - jer on nije u poslednjoj fazi demencije! (samo onda se odustaje od lekova)
 
Poslednja izmena:
Iskreno Beket, i drugi lekari su mi isto rekli da nemaju nikakvog efekta u njegovim godinama. Imaju efekta najviše do 70. godine i u nekim ranijim fazama bolesti. Tu je eventualni lek samo flaster. Za njegov efekat je i dr bio skeptičan kada ga je prepisivao, upravo zbog godina starosti. Milgama su vitamini, popio je sve doze i nema nikakvog uticaja....bolest i dalje ide i dok ih je pio. Gomila OHB12 je poboljšala kompletno stanja organizma. I to je sve isprimao. Pored toga, svi lekovi su potencijalno opasni po čir, a još jedno unutrašnje krvarenje nisam sigurna da bi preživeo....bar ne bolnicu, kateter i vezivanje
 
Blizanče.....fala dušo od srca :zag:

A sad izveštaj.
Deda je DOBRO. Malo je pravio haos preksinoć, tj. u sred noći, pogubio se.....malo noću šeta u potrazi za toaletom koji je pored vrata, ali je preko dana pravo SRCE.....to su reči sestara. Sluša, poštuje red, one ga prate ako vide da je krenuo u sobu ili iz sobe da vide gde će, pa ga pitaju ako vide da je dezorijentisan i pomognu mu.....pun je hvale za njih......sve pojede što stave....bodri ostale, šali se i priča nekek svoje priče koje često nemaju veze sa tamošnjom pričom, ali ima i bistra vremena.
Na telefon mu kažem što je prvio haos noću, a on kao iz puške....nisam ja, ništa nije bilo, sve je odlično...a čujem vlasnika i sestre kako se smeju njegovim rečima...vlasnik uze slučalicu i smejući se kaže mi "Ljiljo, ovaj tvoj je ispod Mire trista vire" :zcepanje:
I sestre kažu da stalno ulazi u ženske sobe :per: a one ga teraju (kao) :zcepanje:
Danas je maznuo košulju iz Jankovog plakara :rotf: a janko, koji je dos skora samo ležao, sada sedi najveći deo dana sa dedom u dnevnoj sobi.
Zna ko sam, zna ko je moj muž......danas kaže zetu "idi ti malo legni, da odmoriš" misleći na njegov krevet :rotf:
Izvode ga napolje, sede sa njim, tačnije izvedu ga, pa ako je Stevica u blizini, on ga čuva (on je čovek od 60-tak godina sa umom deteta od 11-12 godina, dobrodušan, i pomaže sve u domu gde mu je doživotno uplaćen smeštaj).
Kafa dva puta dnevno i cigara za dedu...i tokom dana potraži, ali ga zbunjuje više sestara i to što se menjaju u smenama :lol:
Kaže jedna od sestara "ja zapevala, a on mi se pridružio...onda smo nastavili zajedno...bože što vaš tata lepo peva...sve pesme zna, one lepe, stare :zcepanje:
"Moj tata pevao? Mora da Alchajmer još nije pronašao njegovu muzičku sobu" :rotf:


I tako.......mislim da smo uradili pravu stvar i da mu baš ovaj dom odgovara..zapravo, ja sam uradila, jer je krajnja odluka o svemu moja obzirom da je on moj otac...i mi smo se svi smirili i vratili nekom normalnom životu.....bože, koliko sad imam vremena :eek: mogu da se vratim i svojoj ljubavi...pisanju
I još nešto.....bez D. ja, i svi mi, ali najviše ja jer sam ostale sklanjala koliko sam mogla, tatu ne bih spremila za dom. Njoj je prvi put da čuva staru osobu, nama je prvi put i tati je prvi put. D. je jednostavno divna osoba koja ume da misli i od prvog momenta je znala da ćemo dedu morati dati u dom. I sama mi je rekla koliko puta, dok mi muž nije bio tu....ti ovo ne možeš da izdrćiš dugo, ni svi vi, dom je za njega najbolje rešenje, a i za vas. Jako sam joj zahvalna na tatinoj stabilizaciji. Iako je znala da joj je vremenski posao ograničen, iako kuburi, kao i svi sa novcem, odradila je svaki sekund kao Čovek. Pošto blizu stanujemo, kafe su neizbežne, i ja dobih novu prijateljicu :D
Neki lepi ljudi vam se prosto dese kad se najmanje nadate.....već pisah o tome.

Raduju me pozitivna desavanja i to sto dom dozivljavate kao nesto normalno i pozitivno,korisno za sve.Tata ti se odlicno uklapa i ocigledno da mu nova sredina prija.Nije ni svestan koliko mu je dobro.Vazno je da se on tamo oseca dobro i da je tako veliku promenu prihvatio bolje nego sto smo svi ocekivali.Mozda ce kasnije biti kriziranja kad prodje neko vreme,mozda ce traziti da ide kuci,budi spremna i na to.
Nije losa ta ideja o proslavi,to je svakako lepo i verujem da bi svima bilo super.Pazi samo da faza u kojoj je on glavni lik koja mu toliko prija ipak mora proci,mozda vec sa dolaskom novijeg clana od njega.Lepo bi bilo da to potraje i da on bude sto duze zadovoljan ali bi mozda moglo imati kontraefekat ako se on u jednom momentu bude osetio pomalo zapostavljenim od osoblja.Zapamti da je svakog cuda tri dana dosta...Kad dekan ustali ritam a sestre i osoblje mu malo manje posvete paznje vremenom kad za njih postane stalni clan,mogao bi biti tuzan i patiti za danima slave.Nadam se da do toga nece doci ali porazgovaraj sa nekim strucnim ako ga imaju u domu i o tome.Nije to nista tako hitno ali imaj na umu i takve preokrete.Za sada uzivaj u novostecenom miru i opstem zadovoljstvu koliko god je to moguce.
 
Iskreno Beket, i drugi lekari su mi isto rekli da nemaju nikakvog efekta u njegovim godinama. Imaju efekta najviše do 70. godine i u nekim ranijim fazama bolesti. Tu je eventualni lek samo flaster. Za njegov efekat je i dr bio skeptičan kada ga je prepisivao, upravo zbog godina starosti. Milgama su vitamini, popio je sve doze i nema nikakvog uticaja....bolest i dalje ide i dok ih je pio. Gomila OHB12 je poboljšala kompletno stanja organizma. I to je sve isprimao. Pored toga, svi lekovi su potencijalno opasni po čir, a još jedno unutrašnje krvarenje nisam sigurna da bi preživeo....bar ne bolnicu, kateter i vezivanje

Onda neka bar ostatak zivota provede u miru i pozitivnom stanju koliko je to moguce.Lekovi mozda stvarno vise nemaju efekta kod njega i donose vise stete nego koristi.Uzdajmo se i u faktor srece i njegovog imunog sistema koliko,toliko.Neke stvari u zivotu ipak nisu ni do ,ni do lekova...

- - - - - - - - - -

Ni do lekara...
 
pa ne znam šta da kažem, nigde u literaturi ne piše koja je granica kad prestaje lečenje demencije, znam samo da ova moja odavno gleda u prazno i još je živa (a tek joj je 70. godina) -

izvinjavam se što podsećam na kraj, ali to vraća na priču gde - nije kraj... !
 
Raduju me pozitivna desavanja i to sto dom dozivljavate kao nesto normalno i pozitivno,korisno za sve.Tata ti se odlicno uklapa i ocigledno da mu nova sredina prija.Nije ni svestan koliko mu je dobro.Vazno je da se on tamo oseca dobro i da je tako veliku promenu prihvatio bolje nego sto smo svi ocekivali.Mozda ce kasnije biti kriziranja kad prodje neko vreme,mozda ce traziti da ide kuci,budi spremna i na to.
Nije losa ta ideja o proslavi,to je svakako lepo i verujem da bi svima bilo super.Pazi samo da faza u kojoj je on glavni lik koja mu toliko prija ipak mora proci,mozda vec sa dolaskom novijeg clana od njega.Lepo bi bilo da to potraje i da on bude sto duze zadovoljan ali bi mozda moglo imati kontraefekat ako se on u jednom momentu bude osetio pomalo zapostavljenim od osoblja.Zapamti da je svakog cuda tri dana dosta...Kad dekan ustali ritam a sestre i osoblje mu malo manje posvete paznje vremenom kad za njih postane stalni clan,mogao bi biti tuzan i patiti za danima slave.Nadam se da do toga nece doci ali porazgovaraj sa nekim strucnim ako ga imaju u domu i o tome.Nije to nista tako hitno ali imaj na umu i takve preokrete.Za sada uzivaj u novostecenom miru i opstem zadovoljstvu koliko god je to moguce.

Znam sve to dušo. Znam da će imati faze i to razne, ali to je tako. Ljudi su tamo stručni i znaju da je to samo faza koju će on, na njegovu sreću, zaboraviti brzo jer je to kratkotrajno sećanje. Znam to i ja, kao što znam da dom doživljava kao kafanu. On je navikao da je mešu ljudima, e, to je dugotrajno sećanje. Zato se oseća dobro i uklapa. A problemi će uvek biti jer bolest napreduje.
Što se proslave tiče, i muž kaže da je to lepa ideja. Vidiš, dušo, on ne zna šta je to beba, ne zna da mu je unuka trudna, unuka koja ga je pazila i služila. To je skorijeg datuma i on se ne seća, ali zna da se raduje i zna kad je u centru pažnje.....to je dugo sećanje. E, zato je ta proslava. Ni D. se ne seća. Beba njega nikako ne ugrožava...on čak i ne zna da dolazi.
 
pa ne znam šta da kažem, nigde u literaturi ne piše koja je granica kad prestaje lečenje demencije, znam samo da ova moja odavno gleda u prazno i još je živa (a tek joj je 70. godina) -

izvinjavam se što podsećam na kraj, ali to vraća na priču gde - nije kraj... !

Beket draga, pusti knjige.........sva životna pamet nije na tim stranicama.
Naravno da ne piše.....farmaceutska industija to ne bi dozvolila, jer i milgama i flaster su jako skupi, a doktori kao komercijalisti zaposleni.
 
eeeh, ne bih da gunđam, to već spada u političke i komercijalne priče... ja prenosim ono što znam i kapiram, bez obzira na sve -

ali za mene će neke knjige i neki relevatni izvori sa interneta ostati dobri izvori informacija (ne samo o demenciji) ---
 
Pa nadaK nemoj da gunđaš :zcepanje:...mada ti lepo stoji :lol:
Naravno, tako i treba, umni ljudi su pisali i knjige, i istraživanja, i nije sve komercijala....tačnije, mnogo toga nije. Samo sam ja praktičar, i kao jedina odgovrna za njega, pred sobom i zakonom, moram da vagam i od dva zla izaberem manje.
 
Pa nadaK nemoj da gunđaš :zcepanje:...mada ti lepo stoji :lol:
Naravno, tako i treba, umni ljudi su pisali i knjige, i istraživanja, i nije sve komercijala....tačnije, mnogo toga nije. Samo sam ja praktičar, i kao jedina odgovrna za njega, pred sobom i zakonom, moram da vagam i od dva zla izaberem manje.

Moja mama ima 80 godina i jos niko nije rekao da treba prekinuti terapiju. Vidno je bilo da se promenom terapije menja i njeno stanje. Nisu to bile neke drasticne promene, ali joj omogucavaju da funkcionise koliko-toliko. USput je gubila nepovratno neke sposobnosti i malo se komplikovalo, ali opet petljamo nekako. E sad... dokle ce tako, to niko ne zna. Inace, moja mama voli da se brinu i pregledaju je. Voli i da pije lekove, mada brzo zaboravi da ih je popila.:neutral:
 
U subotu oko 22.30h zvoni meni mobilni, a na display-u pise mama. Znam ja da ona voli da cacka po telefonu, pa joj u tome nekada i uspe da me pozove. Kad sa druge strane veze glas medicinske sestre. Ljubazno se predstavila. Ja se vec tresem. U jednom trenutku cujem mamin glas u pozadini i to me malo smiri. Kaze mi medicinska sestra da je moja mama krenula napolje i da je portir pozvao u pomoc, jer nije mogao sam da je vrati. Medic. sestra objasni da je jako tesko vece i da imaju puno srcanih napada i ostalih tegoba, pa je ne cudi ni ponaasanje moje mame. Ali ne moze da je smesti u krevet, jer stalno ponavlja da hoce da cuje mene i da joj obecam da je vracam sutra kuci. Kazem mami da se smiri i da legne, ona prica o nekim drvima za grejanje koja su stigle i koje treba da sredi, stalno ponavlja da moram da je odvedem kuci i da je ni slucajno ne slazem i da ne petljam sa doktorima koji je prave ludom. Obecam joj sve to. Posle 20-tak minuta pozovem med. sestru i onami kaze da je mama legla i da se ne sekiram, da je to uobicajeno za dementne... ma jedno retko fino stvorenje. Ujutru sa strepnjom pozovem mamu da joj pozelim "dobro jutro". Mobilni telefon se iskljucio.:besna: Pozovem na fiksni, a mama se buni sto je budim tako rano "sta si tako poranila, sta hoces sad". Objasnim joj da ukljuci mobilni i da stavi da se puni baterija. Poslusala me. U toku dana niti spominje pokusaj bekstva, niti trazi da je vodim kuci. Ponavlja recenicu da bi joj lepse bilo kod njene kuce i da im kuvaju lose... pita dokle mislim da radim... Popodne zovem, a ona izasla sa komsinicama u park. Opet strepim kako ce da se vrati, ali ona se bez problema vratila uz njihovu pomoc u sobu, nije se sa njima svadjala da su odvele na pogresno mesto, vecerala i u 20h je bila u krevetu. Razgovarala sam sa jednom mojom tetkom i ona u jednom momentu kaze "reci cu V. da je vise ne zove tako cesto". V. je moja najstarija tetka. Pitam zasto, a ova tetka rece da je ona mnogo cesto zove i da je mozda nesto pricala lose. Ja u cudu da ova prica protiv one druge, al ajd sad... i cuda se desavaju. Verovatno da je pred njom rekla da je nesto pricala sa mamom, pa je i ova shvatila da je to moglo da uznemiri moju mamu. Jos kada se dodaju ove nagle promene vremena... Da, med. sestra je rekla i da im je u sobi bilo strasno vruce i da im je otvorila prozor. Mada ne znam koliko moze vrucina da utice na uznemirenost kod dementnih, pogotovo kod osobe koja se panicno uvek bojala mraka i izlaska napolje nocu. A mozda i moze da napravi konfuziju, kad se sve uzme u obzir?
 
Poslednja izmena:
Bezuslovna, a šta tvoja mama pije od lekova?

Ne brini se, mama je zaboravila da je htela kući.....to je normalno kod demencije. Treba ih tad, u tom momentu smiriti da poslušaju sestru.
Moj tatko sedi napolju kad ga izvedu, ali ne beži. Kapija je širom otvorena kao i do sad što je bila. Kažu da je dobar i da ne brinem. Blizu nam je, ali nežu da ga učim da idem svaki dan zbog njegove reakcije kad ne odem, a i to će se dešavati.
 
Vaskularna demencija (takvu dijagnozu ima majka Bezuslovne) druga je po zastupljenosti, odmah posle alchajmera. Razlikuje se mnogo od drugih vrsta demencije, jer ta vaskularna stvarno ima neverovatne amplitude uspona i padova u razvoju bolesti. Možda je bilo ovde na temi još takvih slučajeva, ali niko nam nije tako slikovito opisao kao 'bezuslovna'... (naravno, postoje i mešoviti slučajevi) -

Kod svih drugih podvrsta demencije praktično je nemoguće da bolesnik odjednom bude "bolje", nego samo gore, bez obzira na lekove, okruženje itd. Može eventualno da se primiri uz neke sedative, antidepresive ili šta već, naročito uz dobru negu (posebnu pažnju), ali alchajmer ne može da ide unazad, može samo da stagnira. Čak i kad se potrefi dobra terapija, kad je bolesnik "stabilno" (kako kažu) - to znači da lekovi za usporavanje bolesti deluju. Nema drugih signala, nema oporavka, nema vraćanja ni dva koraka unazad, a kamoli sto...

Da se razumemo, to stagniranje opet može prividno da varira, mogu da se jave halucinacije jedan dan, pa ih opet kao nema (tj. ne pričaju o tome), može da se desi dezorijentisanost i insomnija povremeno, a da nema neke preterane hiperaktivnosti, ali u suštini - sve se vrti u njihovoj glavi i tu se ne može mnogo... Ali bez onih lekova za usporavanje demencije i bez onih dodataka za optimalni rad organizma - sve propada.
 
Ljiljo, znam da je čir gadna stvar čak i kad čovek ima 30 godina. Naravno, sve je to još više osetljivo u starosti (a iskustva sa čirašima pisala je nešto malo i Henriet). Nemam ti ja pojma o tome, samo te molim da moje postove ne shvataš bukvalno, sve što pišem ovde - to je uopšteno, sve je to za mene samo inspiracija/provokacija za razmišljanje. Ništa drugo i ne možemo ako nismo stručnjaci.

Samo bih još jednom da podsetim (i tebe, i sebe, i sve ostale) --- da godine ne znače automatski bolest, sve je relativno, a tako je bilo i u mojoj porodici s očeve strane: baba je poživela 90 i kusur, nije bila dementna, od troje njene dece samo najmlađi nije živ (moj otac, umro od raka sa nekih 60), ostali svi matori (mnooogo stariji od moje majke), živi i manje-više zdravi, ali nisu dementni...
 
Slozila bih se sa Ljiljom da su godine dementne osobe znacajne za terapiju. Moja majka ima vise od 85 godina i doktori joj ne daju vise nikakve lekove za usporavanje demencije. Dok ih je pila, njeno opste stanje i raspolozenje je bilo gore, narocito sa Ebixom. Svaki pacijent je za sebe, ali izgleda da je ona imala dosta nuspojava od tih jakih lekova. Mozda bi bilo drugacije da je mladja i da njen celokupni organizam nije vec toliko oslabljen. Ako neko u tim godinama jos ima i cir na zelucu, doktori to ne mogu da zanemare, cak iako imaju razlicit stav po pitanju svrhe lecenja u dubokoj starosti.
 
drage moje, samo da vas sve pozdravim. citam vas ovih dana, al` mi nije nesto do pisanja. tati apsolutno ovo vreme ne prija! ok. ne prija nikome, znam. al` cini mi se ako malo "ignorisem" stanje da ce brze proci... priblizava se i njegov prijem u bolnicu (sl.nedelje) pa nisam bas nesto "vesela". znam i da ce biti "kako biti mora", zato malo cutim. procice.
:kiss:
 
Dobro jutro drage moje,
Malo da se javim, vikend redovno preskačem u javljanju jer kad sam kući za to se baš i nema vremena. Ali zato radim, pa malo iskoristim :per:
Provela sam cijeli vikend sa mamom, od petka od 16. Kad sam u petak u jutro došla sa ženom što je čuva do 16 mama je bila jaakoo nervozna. Ženu je gledala kao smrtnog neprijatelja. Došla sam oko 12h kod njih (baš me bilo strah da ne napadne ženu i da mi ova pobjegne :D) i rekla mami da je ta žena jadna sirota, da nema nikog svog i zamolila sam je da je malo pripazi. Moram naglasiti da je cijeli svoj život mama davala sirotima i bila puna empatije. Kad sam došla u 16h stanje totalo drugačije od onog u 12h. Mama me sa osmjehom dočekuje, žena kaže - ma divno smo se od 12h pričale. Upalilo :)))))))))))))
Cijeli vikend je uglavnom super prošao, čak i kad sam je kupala nije se puno žalila. Zapravo, bio je neki pomalo čudan vikend, kao da se neki dio nje vratio. Gleda me, grli, ljubi. Kad sam joj otkinula nokte, zagrli me i kaže "hvala". Umalo nisam zaplakala k'o beba. Eto to je iz mog života.
Drago mi je Ljiljo da je deda lijepo prihvatio smještaj u domu.
Beket, hvala ti na onom postu o alternativnom lječenju. Budući da je i moja mama bila alternativac to je nekako prenjela na nas. U početku bolesti davali smo mami šta god smo našli da je nekom pomoglo ( kokosovo ulje, Ginko i gotu kola), ali bojim se da to mami nije pomoglo. No, naravno mozda nekom drugom pomogne, a ako ništa drugo ojačat će se organizam.
Ljiljo baš mi je drago što se deda lijepo uklopio u novo društvo. Naravno da će i tu biti uspona i padova, ali naučili smo više na to. Je li to dom isključivo za dementne osobe ili je nešto kombinovano?
Sumara stižeš li? Jesi li uspjela sa djevojčicom popričati, dedu okupati?

svima veliki :cmok2:
 
Henri.........jedan topao :zag:...za snagu

Jadranka, hvala draga :zag: naravno da će biti padova......i po neki uspon. Znam to. Koliko god se on drži čvrsto, činjenica je da je bolest napredovala. Kod njega, izgleda galopira. Ima tu svega, i nove sredine, i dezorijentisanosti, mnoštva ljudi, priviđa mu se, ume noću da se umokri u krevet jer dobije lorazepam od 2,5 (sada je to 1 tbl. samo uveče jer mu preko dana ne treba....biće problem sa pelenom....videću danas na razgovor kad odem sa soc.radnicom i med.sestrom)....bolest je, jako teška i za razumeti, a kamoli za kontrolu.

To je običan dom, nije samo za dementne.
 

Back
Top