Demencija

ma zna se, naše (i ne samo naše) bolnice treba izbegavati u širokom luku, ali ako se baš mora - onda se mora...

& dementni su posebno nezgodni za hospitalizaciju, teško sarađuju, teško miruju, to znaju svi bolničari i lekari, tako da ih i ne drže tamo dugo...

ali neka ispitivanja mogu se samo tako brže uraditi, inače se na redovne preglede čeka mesecima -
 
Poslednja izmena:
uh, nije prvi put da bih skoro svaki vas post citirala, jer bih svakom dodala po :heart:
pokusavam da dodam moj, al` nikako ne zelim da bude tuzan. mnogo lepog je na ovoj strani, a sad treba da napisem da mi je tesko jer je dr sa klinike koji je danas pregledao tatu predlozio (i zakazao) hospitalizaciju... ok. ja sam velika (prestarela) devojcica, koja moze da se izbori sa tim. knedla mi je jos uvek u grlu, svega sam svesna (nazalost) mozda i vise nego sto bi trebalo. idemo dalje!

Malo smo svi zateceni...Kad budes imala snage pisi da znamo sta se desava.Mislim na tebe...budi jaka!
 
Evo moja majka je u poslednje vreme pocela da kuka kako nema sta da jede!!!:dash:i pita me da li je njena penzija dovoljna da ona prezivi?!!!???:besna:Ja se ubih od kuvanja,ponekad do 1h po ponoci jer nemogu drugacije da stignem.Frizider je uglavnom pun svega i svacega osim ponekad kad utanjimo sa lovom oko plate:rumenko:ali i tada ima bar nesto da se pojede,tipa virsli,jaja,jogurta,nekog namaza.Dakle,odkako znam za sebe frizider nikad-NIKAD nije bio bas prazan.
Posebno puknem kad me pita tako nesto!!

Izgleda da ni vas nije napustio "onaj komšija" alchajmer... Nemoj da pucaš na takve stvari. Skreni temu kako znaš i umeš, nešto kao "mama, hoćeš da ti napravim ono...?"

Dementnima je bitna pažnja, pre svega pažnja, stalno skreću pažnju na sebe, na ovaj ili onaj način. Ma i obični starci sa silnim svojim boljkama, s kojim ne mogu da se bore - oni tako kunu ceo svet...

Ali ovo za hranu je tipično za demenciju: ne sećaju se kad su i šta pojeli, koliko, osećaj gladi možda i nemaju, ali zato imaju neku nezasitost mentalnu...

Moja majka je još bila kao "dobra" kad je došla u dom pre tri godine, ali od početka je negovateljicama ponavljala "nisi mi dala ništa da jedem", naročito onoj jednoj koju nije mogla da podnese (svakave gluposti mi je o njoj pričala, a ta žena više tamo odavno nije radila)!
 
Zdravo dobri moji!
Samo da Vas pozdravim, čitam vas ali malo zbog nekih dodatnih obaveza, malo zbog poplava nisam se javljala. Kod nas je sve po starom osim što smo tatu vodili kod neurologa, urologa i neuropsihijatra. Trebali su nam potpisi i saglasnost od ta tri ljekara da bi nam odobrili preko Fonda pamperse, tačnije nešto nalik na gaće sa uloškom u međunožju. Da, došli smo do toga. :(
Neurolog je radio tati test na alzhajmera (nabroj dane u sedmici, pokazao olovku pitao da kaže šta je to, ključeve...) od svega upitanog dao je odgovor samo za ključeve i to je rekao da je to ono što ona (mama) uzme da zatvori vrata. Pitala sam za eventualnu promjenu lijekova, za flastere ebixe, za neke nove lijekove možda, odgovorio je da je sve to izvodljivo za neke početne faze demencije a tata odavno nije u toj fazi.Tako, nakon svega, dobili smo tražene potpise, s tim sutra idemo u Fond, nema promjene terapije, tata sve slabije govori (ne zna riječi), mirniji je sa povremenim ispadima da hoće da ide kući, onda ga mama pusti napolje, ja se uplašim dokle li će stići, sreća je pa živimo u malom mjestu gdje ga svi znaju pa ga vrate ako primijete da je predugo vani, a on se uglavnom vrati sam u kuću kad se umori (za šta mu i ne treba baš puno vremena jer se brzo umara).
Za sve veliki zagrljaj i budite jaki !:zag:
 
Izgleda da ni vas nije napustio "onaj komšija" alchajmer... Nemoj da pucaš na takve stvari. Skreni temu kako znaš i umeš, nešto kao "mama, hoćeš da ti napravim ono...?"

Dementnima je bitna pažnja, pre svega pažnja, stalno skreću pažnju na sebe, na ovaj ili onaj način. Ma i obični starci sa silnim svojim boljkama, s kojim ne mogu da se bore - oni tako kunu ceo svet...

Ali ovo za hranu je tipično za demenciju: ne sećaju se kad su i šta pojeli, koliko, osećaj gladi možda i nemaju, ali zato imaju neku nezasitost mentalnu...

Moja majka je još bila kao "dobra" kad je došla u dom pre tri godine, ali od početka je negovateljicama ponavljala "nisi mi dala ništa da jedem", naročito onoj jednoj koju nije mogla da podnese (svakave gluposti mi je o njoj pričala, a ta žena više tamo odavno nije radila)!


Trudim se da oladim kad god mogu i zadrzim hladnokrvnost ali ponekad me savladaju emocije i osecam se krajnje jadno i uvredjeno.Znam da je kretenski nadmetati se sa obolelom osobom ali eto,nekad mi bude zao same sebe.:(
 
ja se uplašim dokle li će stići, sreća je pa živimo u malom mjestu gdje ga svi znaju pa ga vrate ako primijete da je predugo vani, a on se uglavnom vrati sam u kuću kad se umori (za šta mu i ne treba baš puno vremena jer se brzo umara).
Za sve veliki zagrljaj i budite jaki !:zag:

birdie! drži se i ti...
mora tako, ne može drugačije -
 
ma zna se, naše (i ne samo naše) bolnice treba izbegavati u širokom luku, ali ako se baš mora - onda se mora...
& dementni su posebno nezgodni za hospitalizaciju, teško sarađuju, teško miruju, to znaju svi bolničari i lekari, tako da ih i ne drže tamo dugo...
ali neka ispitivanja mogu se samo tako brže uraditi, inače se na redovne preglede čeka mesecima -

bas to me je juce najvise drzalo. s`jedne strane ne mogu da zamislim kako ce "saradjivati", a sa druge znam da od njih nema obucenijih za tu vrstu bolesti i da ce ispitivanja biti najbrze moguce uradjena. ne mislim da sve nase bolnice treba izbegavati. ima dobrih primera, nadam se da cu po tatinom izlasku, moci da pohvalim i ovu....

"odrozala" sam se, sagledala sve tacke i bolje sam.
:bye: :zag:
 
bas to me je juce najvise drzalo. s`jedne strane ne mogu da zamislim kako ce "saradjivati", a sa druge znam da od njih nema obucenijih za tu vrstu bolesti i da ce ispitivanja biti najbrze moguce uradjena. ne mislim da sve nase bolnice treba izbegavati. ima dobrih primera, nadam se da cu po tatinom izlasku, moci da pohvalim i ovu....

"odrozala" sam se, sagledala sve tacke i bolje sam.
:bye: :zag:

Bravo!Samo napred!:ok:
 
Danas su mami pokusali da izvade krv ali bez uspeha.Vene su joj skroz povukle.Vec neko vreme joj je tako problematicno doci sa venama.Rekose,da ce dodci ponovo naredne nedelje.lasi me samo da joj osom poprilicne atrofije misica nisu i krvni sudovi poceli da atrofiraju.Inace,tehnicar sto je dolazio bio je vrlo pazljiv i nezan...ali nije mogao...
Nredne nedelje idemo na snimanje glave i krvnih sudova mozga pa cemo videti detalje.
 
Danas su mami pokusali da izvade krv ali bez uspeha.Vene su joj skroz povukle.Vec neko vreme joj je tako problematicno doci sa venama.Rekose,da ce dodci ponovo naredne nedelje.lasi me samo da joj osom poprilicne atrofije misica nisu i krvni sudovi poceli da atrofiraju.Inace,tehnicar sto je dolazio bio je vrlo pazljiv i nezan...ali nije mogao...

Možda je bio previše nežan? Mojoj majci su i pre 20 godina teško pronalazili venu, uvek su boli na slepo dok ne potrefe, pa joj je posle ruka bila sva u podlivima i modricama.
 
Poslednja izmena:
I moj tatko je bio sav plav po rukama....od tučnjave sa sestrama :lol:

Inače, krade cigare od mene. Video ga sin. Večeras je pokuašavo ćeru, dok je pravila pitu, da nagovori da mu da cigaru iz moje tabakere. Ona neće, kaže, deda, kad majka završi telefoniranje, neka ti da.....ja mu dadoh 1 i 1 posle večere, (a to je sad), samo da se ladne pita i na spavanje. Inače, dogovr nam je da ****** 10 dnevno. 5 pre podne i 5 posle podne. Ubi se brojajući u piksli ove popodnevne....jedno 16 puta je brojao i ebiga, stalno 5 :lol:....a što tu ima i moja cigara, nema veze, ima ih 5 :lol:
Inače je dobar, sluša, prilično je bistar, što se iz opisanih aktivnosti da videti :lol:
 
Poslednja izmena:
Inače, dogovr nam je da ****** 10 dnevno. 5 pre podne i 5 posle podne. Ubi se brojajući u piksli ove popodnevne....jedno 16 puta je brojao i ebiga, stalno 5 :lol:....a što tu ima i moja cigara, nema veze, ima ih 5 :lol:
Inače je dobar, sluša, prilično je bistar, što se iz opisanih aktivnosti da videti :lol:

jadničak, stvarno mu je sledovanje ko u vojsci... "ma daj još jednu, pa nek ide život" (kafanski žargon)
--- ali nije on još toliko dementan, dobar je on još... !
& neće mu ništa biti od jedne ili dve cigarete viška, ali će ga sigurno obradovati rečenica "ajde dobro, evo ti još jedna..."
što već reče neko (beše blizanče) - ako ga duvan do sad nije uništio, neće ni posle, zadovoljstvo je bitnije -

inače, po privatnim domovima, naročito ovako leti, nema nekih histerija sa pušačima, pepeljare su im na sve strane -
a moja majka nije pušač, s njom nije bilo sličnih problema, ali zato ja jesam i zdušno se zalažem za prava pušača, ma gde bili ;)
 
Poslednja izmena:
:lol: ma ide zima ženo božja, ne može napolju da puši, a unutra ako mu se dozvoli, realna je opasnost da zapali kuću. Sve je progoreno, svaka košulja, jakna, prsluk, aprket na nekoliko mesta. E, to ne može :rtfm:
Znam da ima pušača. I sama sam pušač i ako ih. Cigare ih u tim godinama neće ubiti, to je istina, ali dementni mogu tako da pobiju druge.

A on jeste dobar još uvek. Kakav je bio u bolnici, nisam verovala da ćemo uspeti da ga vratimo u pređašnje stanje, ali jesmo....čak je i mirniji, poslušniji....i ne iska više d' ide u kafanu :zcepanje:
 
on jeste dobar još uvek. Kakav je bio u bolnici, nisam verovala da ćemo uspeti da ga vratimo u pređašnje stanje, ali jesmo....čak je i mirniji, poslušniji....i ne iska više d' ide u kafanu

to sam htela da čujem! :klap:

hm, kažeš - zimski režim - to sad pusti, mnogo će vode dotle proteći, mnogo duvana izgoreti...
u demenciji vreme ili ide mnogo sporo ili jako brzo, ali ga ne možeš zaustaviti - mislim na vreme...
a dedu ionako ničem više ne možeš ni naučiti, ni priviknuti, samo malko usmeriti i prilagođavati sebi i okolini -
 
to sam htela da čujem! :klap:

hm, kažeš - zimski režim - to sad pusti, mnogo će vode dotle proteći, mnogo duvana izgoreti...
u demenciji vreme ili ide mnogo sporo ili jako brzo, ali ga ne možeš zaustaviti - mislim na vreme...
a dedu ionako ničem više ne možeš ni naučiti, ni priviknuti, samo malko usmeriti i prilagođavati sebi i okolini -

Žilav je on, ali i ja sam :lol:
Ma znam sve to oko protoka vremena, ipak, smanjenje cigareta je i za njegovo dobro. Ima velikih problema sa cirkulacijom mogu, od detinjstva, i nikome nije jasno (msm lekarima) kako još uopšte hoda, ali oni ne poznaju mog tatka i sistem knjigovodstvene ravnoteže koji je sveprisutan u svačijem životu (samo ga ljudi nisu svesni), a to je.....s cigare zakrčava, s pijenje raskrčava krvne sudove :zcepanje: Čista knjigovodstvena logika i ravnoteža....saldo nulaaaaaaaa :lol:

Zaključak, ako ne može da hoda, znači da će biti nepokretan, a mi to ne moćemo izneti na svojim leđima. jednostavno, nerealno je.
 
Poslednja izmena:
Žilav je on, ali i ja sam :lol:
Ma znam sve to oko protoka vremena, ipak, smanjenje cigareta je i za njegovo dobro. Ima velikih problema sa cirkulacijom mogu, od detinjstva, i nikome nije jasno (msm lekarima) kako još uopšte hoda, ali oni ne poznaju mog tatka i sistem knjigovodstvene ravnoteže koji je sveprisutan u svačijem životu (samo ga ljudi nisu svesni), a to je.....s cigare zakrčava, s pijenje raskrčava krvne sudove :zcepanje: Čista knjigovodstvena logika i ravnoteža....saldo nulaaaaaaaa :lol:

Zaključak, ako ne može da hoda, znači da će biti nepokretan, a mi to ne moćemo izneti na svojim leđima. jednostavno, nerealno je.

Elektronska cigareta sa tecnosti bez nikotina je mozda resenje. Samo ne znam kako bi prihvatio, jer ne lici na cigaretu. Mada ima i onih koje podsecaju oblikom. :zper: U Domu pusacima koji su slabo pokretni dozvoljavaju da puse u hodniku, kada je hladno vreme. Nema mnogo pusaca, tako da nije problem. Kazu da je bolje tako, nego da se kriju i zapale nesto. U sobama imaju alarm za dim. Jedino se cistacice ljute zbog razbacanog pepela i pokojeg pikavca. Inace,, Ljiljo, tvoj tata je bas dobrica u komunikaciji. Moju mamu ne mozes da nadmasis recima, kada se radi o nekom njenom hiru. Dodje mi da pocupam kosu, a na kraju se jedva uzdrzim da se ne izvristim na nju. U stanju je tako smisleno da me dovede do ludila... Celog zivota nas je plasila trombozom i opasnoscu da moze svakog trena da krene tromb. Od detinjstva strahujem od trombova. Trombozu je dobila u 40-toj, a sada joj je 80. I uvek kada bi doslo do konflikta u porodici, njena odbrana je bila "vi znate od cega ja bolujem..." i pocinje da place ili ucuti i nece da govori po nedelju dana. Zamislite sad da zivite sa tim da je ona bar jednom u mesecu ljuta i ne govori jal' sa mnom ili sa mojim ocem. Sada zaboravi da je ljuta posle 1,5 ili 2 dana. A dok to traje daje kratke odgovore ili cuti. Ono sto sam pisala o njenim uzbunama pred spavanje i svadljivosti, agresiji... ispitivanju gde su pokojnici i sl. moram da se ukljucujem i trudim da je oraspolozim, jer pocne da kuka iz glasa, ako utuvi u glavu da je tek tog trenutka saznala da je neko umro ili da sam ja otisla a nisam se javila. Uznemiri pre svega cimerku, ne moze zena da spava i da se opusti, uznemiri mene ... bolnicari na tom odeljenju dolaze samo po pozivu ili ako prate nekog kome je stanje pogorsano. Pogledaju sta radi, ona sedi i cuti ili place pa misle da je dobro da da sebi oduska... oni kazu da je stabilna. Onda ja pozovem, a ona udri po meni... Ostala mi je u secanju od pre 20-tak godina komsinica koja je imala demenciju, pobegla iz doma, sedela na stepenistu jedno popodne i plakala. Dodje hitna i odveze je, a sledeceg dana cujemo da je umrla. Ta slika mi se stalno javlja od kako je mama obolela.
 
Celog zivota nas je plasila trombozom i opasnoscu da moze svakog trena da krene tromb. Od detinjstva strahujem od trombova. Trombozu je dobila u 40-toj, a sada joj je 80. I uvek kada bi doslo do konflikta u porodici, njena odbrana je bila "vi znate od cega ja bolujem..." i pocinje da place ili ucuti i nece da govori po nedelju dana. Zamislite sad da zivite sa tim da je ona bar jednom u mesecu ljuta i ne govori jal' sa mnom ili sa mojim ocem..

bezuslovna ti sa toliko ljubavi govoris o majci, da sam je kroz pricu zavolela. ali, postoje roditelji koji svoju decu drze kao taoce. molim te da se ne ljutis zbog ovoga sto pisem, jer iz mene urla moje iskustvo sa majkom. ponekad, ponekad je ok. ostalo - najveci manipulator na svetu. (kazes, jednom mesecno ljuta - moja je jednom mesecno na sat vremena bila ok) bolest ili karakter?
ni mnogo uceniji od mene nikada nisu mogli da overe pecatom.
cuvaj se :heart:
 
bezuslovna.....za njega nije elektronska cigareta. Imamo je muž i ja, msm, svako ima svoju :lol: ali za dedu nema šanse.

što se tiče mame.......pa poznata šema posesivnih i sebičnih ljudi. Stvar je u tome što oni misle da su njihova deca još uvek deca, a ovi se celog veka tako odrasli lomataju sami sa sobom da li joj skrešu u lice istinu ili da odćute. Celoživotni užas. Nisam ćivela takav ućas, ali jesam drugačiji, i ono što mogu reći je da se moramo distancirati od osećaja konflikta koji takvo ponašanje u nama izaziva. Nema konflikta......postojimo samo mi. Kad tako reaguješ, sa svojim JA protiv njenog JA, onda si je pobedila, a i taj strah u sebi.
Ono što najviše boli njihovu sebičnost je što imamo svoje živote i što smo naučili da živimo sa njima takvima. Ja sam još od deteta naučila da lepo živim sa onim što ne mogu da promenim i ne dam da me niko uništava.
Pa posmatrajući mog tatu, a i neka pisanja ovde, dojoh do zaključka, da ova bolest, koja dokumentovano, usled nestanka moždane mase i izumiranja ćelija, u nekim slučajevima izvrće ličnost naglavačke, te od finih, mirnih ljudi napravi agresivce, sebićnjake, ljude koji vrešaju, kunu, ili kao u slučaju mog tate, kontra ....hoću da kaćem da je red bio da se i on svrti u porodicu :lol:
 
Možda je bio previše nežan? Mojoj majci su i pre 20 godina teško pronalazili venu, uvek su boli na slepo dok ne potrefe, pa joj je posle ruka bila sva u podlivima i modricama.

U dva navrata u kolima Hitne kad joj je glava bila u torbi a kola jurila pod rotacijom mojoj mami je osim gusenja stravican problem bilo naci venu tako da je lekarima bas bilo tesko da adekvatno reaguju.Ranije je uvek vadila krv bez problema ali u poslednje vreme ovo postade ozbiljan problem.Nekad i kada treba brzo reagovati terapijom koroz vene lekari i sestre nisu u mogucnosti zbog ovog problema.Ajd,da kazemo da se u tim momentima jako uplasila jer je bila na ivici smrti pa su se one povukle,ali neki dan u svom stanu,u svom krevetu,prilicno opustena,najevljeno joj je da dolazi tehnicar dan ranije,nije se plasila i opet cvvvrccc...uh...a to nam je bas znacilo da saznamo neke osnovne stvari u ovom momentu.Sva sreca,nema ni modrice ni podlive od neki dan jer je tehnicar stvarno bio pazljiv ko prema detetu.Inace,u bolnici je bila sva u modricama i zavojima...
 
jadničak, stvarno mu je sledovanje ko u vojsci... "ma daj još jednu, pa nek ide život" (kafanski žargon)
--- ali nije on još toliko dementan, dobar je on još... !
& neće mu ništa biti od jedne ili dve cigarete viška, ali će ga sigurno obradovati rečenica "ajde dobro, evo ti još jedna..."
što već reče neko (beše blizanče) - ako ga duvan do sad nije uništio, neće ni posle, zadovoljstvo je bitnije -

inače, po privatnim domovima, naročito ovako leti, nema nekih histerija sa pušačima, pepeljare su im na sve strane -
a moja majka nije pušač, s njom nije bilo sličnih problema, ali zato ja jesam i zdušno se zalažem za prava pušača, ma gde bili ;)

Nikad nisam pusila ako izuzmemo poneku koju tati zapalim onako za dusu na groblju jer uglavnom nema ko pa ja sebi dam taj zadatak:(i nije mi odvratno jer tada mislim na njega.Inace,beggggam od cigareta ko slon od misa i onomad dok nije bilo zabranjeno ostro sam vodila debatu u kancelariji sa suprotnim taborom.:rtfm:
Ovde...dok citam Ljilju imam breeee zelju da dekanu licno prokrijumcarim poneku:tease:jer mi je tako drag.Salu na stranu,ipak je bolje da bude pod kontrolom.Deset komada dnevno je puuuuna kapa!:kpozdrav:Eto,sad i ja pomalo branim pusace ali samo kad su fini dekani u pitanju.
 
Nesto razmisljam tako dok vas sve citam ovde sa problematicnim majkama i tako nekako dodjoh do zakljucka da su sve one sicne u karakterima.Kao da su i obolele od te neke svoje nazovimo teske naravi i prirode.Moja je stvarno bila kucni nadzak i nekad se pitam nije li sama u svojoj glavi pogasila lampice u glavi upravo tim negativnim zivotnim stavom.Mozda gresim ali imam utisak da tako deske naravi godinama zive pod unutrasnjim pritiskom oko gluposti i svoj organizam muce nepotebnim glupostima da im se na kraju sve vrati kao bumerang.Nebih volela da me neko od vas pogresno protumaci jer ja moju majku volim bez obzira na sve ali mislim da je upravo sama sebi mnogo doprinela da oboli od ovakve bolesti ili vec neke njoj slicne.
Pozitvni i vedri ljudi,optimistickog pogleda na zivot cak rekla bih redje padnu u zamku ovih zveri zvanih psihoze...demencije...Alchajmeri...Parkinsoni...itd...Opet,rekoh mozda je to moj subjektivni aspekt dozivljavanja ali onako iz prikrajka mi se cini da su negativci i ljudi pod sopstvenom presijom bilo koje vrste podlozniji ovakvim zdravstvenim poremecajima bar kad su zene o kojima ovde govorimo u pitanju.To mi se namece kao misao koju pomenuh spocetka posta.
 
...godinama zive pod unutrasnjim pritiskom oko gluposti i svoj organizam muce nepotebnim glupostima da im se na kraju sve vrati kao bumerang.

Ovo je jedino s čim bih se složila, jer način života i način razmišljanja - naročito ako su u koliziji - dovode do manjih moždanih udara i kasnije disfunkcije mozga... Moram ipak da podsetim da demencija nije bolest psihosomatskog tipa, mada se uglavnom tako ispoljava.
 

Back
Top