Demencija

Jeff hvala ti puno na ovim informacijama. ...Florena je ucinila pravu stvar kad je otvorila ovu temu.Eto pomazemo jedni drugima i razmenjujemo iskustva sto licno meni mnogo znaci.Sto se Ebixe tice,izvinjavam se,moja greska,nisam bila dovoljno jasna.Istu cenu otprilike i ja placam,ali moja mama pije svako jutro po 2 tablete tako da to pakovanje njoj traje 28 dana,znaci nema ih dovoljno za ceo mesec i moram joj onda mesecno uzimati 2 pakovanja i to je onda ta suma od 13800.
nema na cemu, i meni je ova tema mnogo pomogla, inace, nasao sam neki clanak o ebixi gde navode rezultate nekog istrazivanja gde kazu da ebixa ne daje nikakve rezultate, evo linka
http://www.huffingtonpost.com/2011/04/12/alzheimers-drug-_n_848039.html
voleo bih da cujem vasa iskustva sa ovim lekom! Moj cale ga pije tri meseca i nema poboljsanja, naprotiv, komunikacija je mnogo losija, ali mora se uzeti u obzir cinjenica da je lezao u bolnici mesec dana zbog polomljenog kuka!
 
joj evo me opet... sve sam mogla da procitam na netu u vezi domova, demencije, svasta nesto...
smestila sam majku u privatni dom i NAGRABUSILA... znaci ovako... malo sam nervozna izvinite : O
za nepunih dva meseca moja majka postade invalid u domu... pala je jednom, pa drugi put eeeeeeee sad je SLOMILA RUKU ! A IMA NADZOR 24 SATA....
hocu da ih tuzim... kako, gde, kome.. prosto NIKAD TO NISAM RADILA a NEMAM NI PARE.
DOM PLACAM 30000, kazu bila je HIPERAKTIVNA, pa su je nakljukali lekovima da sad ne moze sama da hoda.
nije mi dobro...
A koji je dom u pitanju, da znamo, isto tako bih voleo da znam i koji je dom Beket hvalila, ne mogu slati pp jos uvek, mlad sam i zelen na forumu :)
 
Definitivno im se u bolesti pojaca karakterna crta koja im je i pre bolesti bila izrazena,ali su je u odredjenoj meri kontrolisali.
hm, izgleda da ću ja tek sad upoznati sve gluposti moje majke!
/jeste, mnogo se volimo, ali se zapravo ne poznajemo, detinjstvo sam provela kod njenih roditelja, posle me strefio pubertet, nju drugi brak, itd./
nema ni mesec dana kako je u domu, a meni je naporan svaki telefonski razgovor s njom: stalno nešto izmišlja - te tvrd krevet, sve je boli, ali kad dođe fizioterapeut onda se fokusira na komentare drugih baba koje nemaju masaže ('aaa, samo ćeš ti da se masiraš?' - tako je zezaju), a posle kao ne radi klima, ne radi TV, navodno nema lekove, ne radi telefon (s kojeg priča), itd.
na kraju mi kaže "ništa se ja nisam žalila"!
a ja - "pa svaki dan nešto kukaš..."
- ona: "pa ja to samo tebi pričam" -
aha! tu je već prepoznajem i već sam rešila da joj uplatim naredni mesec, pošto joj je tamo dobro da ne može biti bolje -
/a kad su joj pre neki dan dali nešto protiv proliva, desio se prvi problem s hemoroidima, ona se uspaničila, tvrdi da nikad nije čula za tako nešto! a verujte mi, pre par godina, nije bilo bolesti o kojoj nije znala sve, ne stručno, tek onako iz radoznalosti, sve živo je znala, a sad ne zna ni da se prljav veš ne baca u wc-šolju/

dakle, meni sedi na glavi, nije svesna da je bolesna, na tako naopak način vapi za pomoć, a ja nemam snage da svaki put smislim neki odgovor koji bi je usrećio...
u najboljem slučaju uspeva mi da joj skrenem pažnju, da je podsetim na nešto lepo, ali i to samo na kratko, pošto tad ponavlja neke automatske radnje -
/preorala sam internet, ni kod nas ni u inostrastvu nema savršenog mesta za takve bolesnike, retko ih gde i primaju, a po svim vašim komentarima i raznim drugim navodno stručnim objašnjenjima - vidim da psihijatrija nije baš mnogo odmakla u ovoj oblasti... ne vredi tu ništa!/
--- užas: i sama sam već u depresiji: trebalo bi da budem mirna što je ona tamo na sigurnom, da se vratim svom poslu, ali nešto me vuče u to njeno ludilo (a da li je to ludilo? previše je banalno)
 
Poslednja izmena:
Predala sam za tuđu negu i pomoć i rekli su da ćemo otprilike za mesec dana dobiti poziv za komisiju.Mene interesuje da li mogu samo ja sa otpusnom listom iz bolnice u kojoj je navedena dijagnoza Alchajmer i u kojoj piše da je pokretna,ali dezorjentisana,sa halucinacijama i u teškoj fazi bolesti otići na komisiju bez mame.Ne bi htela nju da vodim,jer ona nema pojma da je bolesna i plašim se da je sve to još više ne uznemiri.Da li neko ima iskustva sa tim?Ako je bilo na forumu a nisam videla izvinjavam se.
 
Predala sam za tuđu negu i pomoć i rekli su da ćemo otprilike za mesec dana dobiti poziv za komisiju.Mene interesuje da li mogu samo ja sa otpusnom listom iz bolnice u kojoj je navedena dijagnoza Alchajmer i u kojoj piše da je pokretna,ali dezorjentisana,sa halucinacijama i u teškoj fazi bolesti otići na komisiju bez mame.Ne bi htela nju da vodim,jer ona nema pojma da je bolesna i plašim se da je sve to još više ne uznemiri.Da li neko ima iskustva sa tim?Ako je bilo na forumu a nisam videla izvinjavam se.
haydi
dobices POZIV kojim te pozivaju da u odredjeno vreme dovedes pacijenta tamo, i tada se MORAS POJAVITI TI, AKO NE MOZE ONA, mada je bolje da i ona bude tamo, a njoj objasni da ste tamo zbog bas te nadoknade i nista vise. AKO ODGOVORIS TELEGRAMOM ONDA KAO DA NISI URADILA NISTA, bez obzira sto si se tim telegramom javila. PONESI SVU MOGUCU DOKUMENTACIJU KOJU IMAS jer je bolje, znaci od prvog dana, ama sve <3 pozdrav od srca
 
Dobio je loram kao redovnu terapiju za smirenje, uz naravno haloperidol koji pije. No, nismo smjeli ništa novo da mu damo, osim kad je baš ekstremna situacija, tad pozovem hitnu pa oni to riješe injekcijom. Kod mog oca je problem srce, zbog toga se plašim bilo šta davati na svoju ruku.
 
A koji je dom u pitanju, da znamo, isto tako bih voleo da znam i koji je dom Beket hvalila, ne mogu slati pp jos uvek, mlad sam i zelen na forumu :)

izabrala sam najskuplji (mesečno 700 evra jednokrevetna sa zasebnim kupatilom) i najviše reklamiran privatni dom u okolini grada (jedina takva, opširna reportaža se lako može naći na youtube) -
ne preporučujem zbog finansija (kad mi se istopi ušteđevina, jedva ću izlaziti na kraj s tim, naročito ako ne dobijem tu mizernu pomoć), ali mi i dalje deluje pouzdano -

prethodno sam posetila jedan koji mi je kao bliže (makar taksijem), jednokrevetna isto koštala, a bio neki letnji popust 20%, pa bi cena bila samo 54000, ali tamo sobe imaju jedno kupatilo na spratu, bez kade, bez tuš-kabine, sve namešteno za nepokretne: kupaju ih u sedećem položaju na nekim specijalnim wc-šoljama... to mi nikako nije odgovaralo, a ne valja ni što je zgrada mala i tesna, ima samo jedan lift (pokvaren), stepenice montažne, nema ni dvorište, tako da se vidi da je kuća dograđena/adaptirana -

a ovaj dom koji sam izabrala - namenski je građen za bolesnike svake vrste: najviše ima mesta na odeljenju za nepokretne (njih posebno paze), a sobica moje majke ima sve kao u lux hotelu (fali samo frižider, ali to ima na spratu) i ono što mi je posebno palo u oči: mala soba a dva prozora! toliko su mali da ne može da skoči niko normalan, a osoblje pazi da niko od njih nema ni grickalicu, ni kašiku, a kamoli nešto drugo...

eh, još kad bi i moja majka bila zadovoljna... i hranom su svi zadovoljni, ali ona pamti samo pola sata posle ručka, a ako je pitam kasnije šta je bilo i da li je valjalo, onda mi izmišlja da je bilo nešto bezveze, a kad je pitam da li je gladna - kaže da nije (inače ima oko sto kila, ne bira šta će da jede)

pre samo dve godine sama mi je pričala da treba da ide u dom "kad ostari", pre par meseci jedna njena luda komšinica otišla sama u dom i brzo se vratila "zato što su tamo svi mnogo stari", komentar moje majke bio je "kao da je ona mlada?!" --- a sad ona isto :(
 
Poslednja izmena:
Beket,bez ljunje,ali tvojoj majci u njenom stanju "zlatne "
slavine,tj luksuz nista ama bas nista ne znaci!Boga pitaj sta njima uopste u tom stanju znaci,verovatno lepa rec,zagrljaj,razgovor....ali luksuz,ne znam.Drugo dementnu osobu ja nikada ne bih smestila u jednokrevetnu sobu!Drugo,stare osobe slabopokretne se svugde u svetu kupaju na toj posebnoj stolici,njima lakse da sede,a onom ko ga kupa sigurnije,I ja mog oca kupam u takvo stolici.

Proveri sta ti pise u ugovoru,da ako ti iz nekog razloga resis iz tog doma da povuces,da ne moras placati npr neki odredjeni vremenski period.Mene su tako u Seniorplusu na Karaburmi debelo prevarili,te sam potpisala ugovor na godinu dana,a nakon 4 meseca sam oca vratila kuci.
 
U pravu si Kanarinka što se tiče luksuza i jednokrevetne sobe, ali pretpostavljam da je pri prijemu urađena procena demencije. I inače, po Beketinim (kako glupo u padežu zvuči, naročito ženski rod) postovima bi se reklo da je njena majka tek na početku, pa ako je inače zdrava do tačke da mora da bude u višekrevetnoj sobi i pod jačim nadzorom proći će još-godinu dve. Ipak su ređi slučajevi gde sve ide rapidno. Ustvari, uvek ide rapidno u jednom trenutku, pa se zaustavi i kao da su u jednom periodu u istom stanju, pa onda opet nagla regresija i tako. Makar je takvo moje iskustvo i nekih ljudi koje znam i koji su u sličnim pričama. Jedino što mnogi od nas u samom početku bolesti ne shvate da se nešto događa, ili to pripišu trenutku, godinama, lošem raspoloženju, pa se i bolest kasnije medicinski utvrdi. Inače, kad razmišljamo unazad, svako bi mogao da prepozna ta prva iskakanja iz normale.
A kasnije, kasnije je sve druga priča. Njihov mali svet ne zavisi od okruženja več od vremena koje drugi ljudi provode sa njima, maženja...
Posle svega, mogu da kažem da prppadanje mentalnih funkcija ide tačno obrnutim redosledom od onog kad bebe rastu. I sako od nas, prisećajuči se kad su naša malena dečica šta naučila, mogu da vide koje će se funkcije i na kojim redom gubiti.
Nažalost!
 
@ kanarinka & @ margareta - hvala vam na komentarima!
svega sam toga svesna!
i nije tamo neki preterani luksuz, nista nije od zlata, nego pristojna sobica: krevet, stocic, fotelja, tv, telefon, plakar, kupatilo -
/i kad moja majka krene da mi gundja, onda se mislim - ma odvescu je u neki najgori pa nek bar kuka s razlogom... uf!/
ne, stvarno je tek na pocetku, nemam jos ni konacnu dijagnozu, moguce da je to malo odmaklo, ali ne previse -
/navodno je kasnije jos gore sa prilagodjavanjem?/
desi se da je po ceo dan cak onako "normalna" i raspolozena, saosecajna sa okolinom, zahvalna za sve sto joj pruzaju (!)
/kao sto sam vec pisala ovde na forumu, ovaj dom trazi samo rezervaciju par dana unapred, placanje za svaki mesec u roku od pet dana, a ugovor sam detaljno i vise puta procitala pre nego sto sam ga dala majci da potpise, posle jos jednom procitala pre nego sto sam i sama potpisala/ - jos nisam uplatila za sledeci mesec, ali to cu ovih dana, posto stvarno nemam nikakvo bolje resenje u ovakvoj situaciji:
kalkulisala sam koliko bi me kostalo iznajmljivanje stana u blizini, angazovanje negovateljice, plus ostali troskovi, cena svega bi bila otprilike ista --- a rizik nepredviljiv...
/da ostane sama u stanu ne moze, jer stvarno vise nije sposobna da koristi ni sporet, ni ves masinu, itd./

kad prikupim minimum dokumentacije predacu i ja u socijalno za pomoc, kao i zahtev za gerontoloski centar /vec sam im slala mejl i dobila odgovor/, a onda cu da cekam i da se nacekam, ali zasad mi je bar na sigurnom -
nema mi druge, sama ne mogu nikako :(
 
Poslednja izmena:
Jedino što mnogi od nas u samom početku bolesti ne shvate da se nešto događa, ili to pripišu trenutku, godinama, lošem raspoloženju, pa se i bolest kasnije medicinski utvrdi. Inače, kad razmišljamo unazad, svako bi mogao da prepozna ta prva iskakanja iz normale.
....
Nažalost!

hm, nasla sam na dnu fioke jednu svesku: ispisivala je moja majka - svaki mesec redovno svoje troskove! a nije to radila pre deset i vise godina kad smo zivele zajedno...
posle je to cusnula i zaboravila, napravila finansijski haos /kupila kirbi - nije ga do kraja otplatila, onda stalno bila u "dozvoljenom minusu" - sto je rezultiralo kreditom triput vecim od njene penzije, itd./

pretpostavljam da je ta sveska dokaz da nesto s njom odavno nije u redu, odnecu to kod neuropsihijatra kad budemo isli na kontrolu -
/inace se mislim da li ima vajde da je uopste cimam na taj pregled ili da sama odem, posto pred njom moram da pricam bajke, sifrirane price/
 
Beket,samo sam htela reci da je previse 700evra za smestaj tvoje majke,pa to mu dodje kao da je u inostranstvu jos malo!Bacas novac,a ko zna koje troskove ce jos imati.A imas sigurno povoljnije,a ni malo manje kvalitetnije Domove!Ja sam pre za drzavni Dom,ma koliko te zgrade bile stare,privatnici samo gledaju kako da ti izvuku novac!:sad2:
I da dodam,to je moje neko misljenje,cisto logicki,mislim da demencija brze uznapreduje ako pacijenti bivaju osamljeni,ako su u drustvu,makar imaju kakvu takvu komunikaciju.Zato sam protiv jednokrevetne sobe.
 
Poslednja izmena:
Mirjana,hvala na savetu.Verovatno ću povesti i nju,da nas ne bi odbili zbog njenog nedolaska.
Samo ne znam da li će i nju tamo nešto pitati ili to dodeljuju samo na osnovu medicinske dokumentacije.Jer ona je ubeđena da sve može sama i da joj niko ne treba.Šta ako je tamo pitaju da li sama kuva,brine o sebi,ona će odgovoriti potvrdno.
Tako kad smo bili na prvom pregledu kod neuropsihijatra ona je pitala da li sama kuva,a mama kaže naravno.Kad smo izašli iz ordinacije ona onako šapčući kaže slagala sam je malo,rekoh šta to,a ona pa to da sama kuvam.Bilo joj je neprijatno što nije ništa znala da uradi od onih testova,pa je bar slagala da sama kuva.
Plašim se da i sad to ne uradi,pa da nas odbiju za pomoć.
 
pitace je sigurno, tebe ce poslati da kao nesto izfotokopiras.... da bi je ostavila nasamo sa njima, ali bez obzira na sve ona ima papir na kome pise ALCHAJMER i ti mozes
reci da ona pokusa da kuva, ali da ostavlja ringle ukljucene, da kad pere soljice za kafu TO OBAVEZNO NAGLASI, da ostanu neoprane, da ih samo zamrlja, a da pritom misli
da je oprala lepo. Pitaj ih nakon celog razgovora da li imaju majku i da ti je jako tesko da je gledas, a da ona misli da je sposobna za sve, a pritom nije..
zelim ti srecu i dobices ti to ne brigaj, jer sama dijagnoza upucuje da to mora dobiti, samo je pitanje koliko... moja majka je dobila oko 14000, mada sam cula da to ide i do 20000, a
moze dobiti i 6000. Kazi im da ti brines o njoj svakodnevno, da ne spavas, da ona misli da spava,a zapravo ne spava, i znas vec sta sve ta bolest nosi. eto pozz
 
Moj tata danas je smješten u bolnicu. Ima taj problem sa vodom koja se skuplja. Mjesecima pije lijekove i nema efekta. Po cijelom tijelu ima kapilare koji pucaju, koža je kao mreža, sva prošarana.Noću ne spava, Neuropsihijatar ne smije da mu da jače sedative zbog slabog srca...a povrh svega izašao mu je i čir na koljenu :sad2:
Ostao je da leži na internom odjeljenju. Samo se plašim da im ne pobjegne, mislim ono kad ga u noći uhvati njegovo pakovanje i pozdravljanje sa svima jer on ide kući :confused:
Već ih vidim na odjeljenju kako su poludili od njega i kako ga vezuju:sad2:
Znam da će tako morati, ali mi nešto žao i tužno....:(
Znam da je većina na ovoj temi prošla mnogo gore, znam da je ovo vjerovatno početak svega sa tatom, ali mi je teško i tako sam tužna...
 
Haydi ja sam 10.maja predala za tudju pomoc i negu i dobila sam poziv pre 3 dana da se javim sa njom 2.septembra.U pozivu stoji da ako je pacijent nepokretan imamo pravo na sanitetsko vozilo da dodje po nju,sto navodi na to da oni insistiraju da dodje i ona.Ja se takodje plasim sta ce ona reci jer ona uporno insistira da se vrati svojoj kuci i svima ko god dodje kod nas prica "kako joj je bilo jako lose kad je dosla kod mene,a sad joj se kao bas izbistrilo u glavi i svakim danom joj je sve bolje".Sta ako to kaze i komisiji??? a u sustini svakim danom je sve gore...Nisam o pozivu jos razgovarala sa njom,odlozicu razgovor do 1.septembra jer ce i onako sve zaboraviti sta joj budem rekla da im kaze...
 
Poslednja izmena:
Jeff,moja mama pije Ebix-u vec 6-ti meseci,ali ja ne vidim neko poboljsanje u njenom ponasanju.Kada sam sa doktorom pricala o tom leku,on je rekao da ne mogu ocekivati neke drasticne promene kad pocne da je pije i da je uloga Ebixe da usporava propadanje mozga.Koliko je to sad stvarno istina,mislim da ni sami doktori ne znaju.
 
Zaboravila sam da ti kazem Haydi da su u Socijalnom kad sam predavala za tudju pomoc i negu trazili izvestaj od njenog neuropsihijatra.Posto je u maju kad je izlazila iz bolnice u otpusnoj listi doktor naveo da joj je potreban nadzor 24h,da nije sposobna da se brine sama o sebi i da joj je potrebna tudja nega i pomoc,ta otpusna lista im je u bila dovoljna.
 
Misti,nadam se da će sve proći u najboljem redu.
Valjda i ti doktori u komisiji nešto znaju o toj bolesti,kad smo mi koji brinemo o njima ušli već u sve modele njihovog ponašanja i naučili po nešto o svim fazama kroz koje prolaze.Javi kako si prošla,koja pitanja su postavljali da i ja donekle pripremim mamu,jer mi poziv još nismo dobili,a predala sam zahtev pre mesec dana.
Što se tiče ebixe-e,ona pokaže poboljšanje posle 7 nedelja,a onda samo donekle održava kongitivne sposobnosti.To je još uvek lek koji se pokazao kao najbolji za bolesnike u težoj fazi.Koliko sam gledala na netu novih lekova nema,jedino je neki lek u III fazi istraživanja FDA i ko zna kada će biti odobren.Taj lek valjda deluje na povećanje keatona (valjda se tako zove) u mozgu poput kokosovog ulja. I ja sam posle nekih čitanja po netu počela da dajem mami kokosovo ulje i ne mogu da kažem da ima nekog napretka,ali ne može ni da škodi.U svakom slučaju pomaže joj kod stolice, a dobro je i za opšti imunitet.
 
Već sam pisala, ali...
Nama su prvog puta odobrili tuđu negu, ali nisu nam produžili jer nisam dovela mamu i nisam imala novi nalay neurologa/ neuropsihijatra. Nisam imala jer su i on nije mogao da mi ništa novo napiše a da ne vidi pacijenta, a ona žena nije za transport bez velike muke i nevolje. Neću ni da je transportujem zbog nekih para jer je to za nju i problem i šok. Ali ona je stvarno u teškom stanju.
Mi smo kasno počeli da tražimo tu naknadu jer dugo nismo ni znali za nju, a onda smo nešto razvlačili. Imamo trista drugih problema, pa... I u prvom slučaju ona je već bila nepokretna, u pelenama, nije bila u stanju sama da jede.
Šta su me pitali? Otkad je bolesna i kako se ispoljila bolest, sa kim živi, jel ostaje sama, ko je čuva, kako je hranimo, kako je kupamo i koliko često, da li ima antidekubitusni jastuk i dušek, da li znam da ne sme da ima dekubitus, ko joj to neguje i kako, koliko puta je presvlačimo, ko i kako, zašto ne jede sama, ko mi je rekao da pisarim hranu, zašto je nepokretna, kako komunicira sa nama, da li nas poznaje i oslovljava imenom, kako provodi dan i čime se bavi... Uglavnom ništa posebno, jedino što su bili prilično neprijatni.
ne znam da li treba da pripremite majke za to, jer se one, po pravilu, prave da su bolje nego što jesu. U stvari, oni delom svesti znaju kako bi trebalo da bude, osećaju šta je dobro, pa to i kažu. Poricanje bolesti je normalan deo ove dijagnoze. S druge strane, ako ih pripremite pa one tamo kažu rekla mi je da tako kažem inače nećemo dobiti pomoć...
 
Već sam pisala, ali...
Nama su prvog puta odobrili tuđu negu, ali nisu nam produžili jer nisam dovela mamu i nisam imala novi nalay neurologa/ neuropsihijatra. Nisam imala jer su i on nije mogao da mi ništa novo napiše a da ne vidi pacijenta, a ona žena nije za transport bez velike muke i nevolje. Neću ni da je transportujem zbog nekih para jer je to za nju i problem i šok. Ali ona je stvarno u teškom stanju.
Mi smo kasno počeli da tražimo tu naknadu jer dugo nismo ni znali za nju, a onda smo nešto razvlačili. Imamo trista drugih problema, pa... I u prvom slučaju ona je već bila nepokretna, u pelenama, nije bila u stanju sama da jede.
Šta su me pitali? Otkad je bolesna i kako se ispoljila bolest, sa kim živi, jel ostaje sama, ko je čuva, kako je hranimo, kako je kupamo i koliko često, da li ima antidekubitusni jastuk i dušek, da li znam da ne sme da ima dekubitus, ko joj to neguje i kako, koliko puta je presvlačimo, ko i kako, zašto ne jede sama, ko mi je rekao da pisarim hranu, zašto je nepokretna, kako komunicira sa nama, da li nas poznaje i oslovljava imenom, kako provodi dan i čime se bavi... Uglavnom ništa posebno, jedino što su bili prilično neprijatni.
ne znam da li treba da pripremite majke za to, jer se one, po pravilu, prave da su bolje nego što jesu. U stvari, oni delom svesti znaju kako bi trebalo da bude, osećaju šta je dobro, pa to i kažu. Poricanje bolesti je normalan deo ove dijagnoze. S druge strane, ako ih pripremite pa one tamo kažu rekla mi je da tako kažem inače nećemo dobiti pomoć...

Kakva je ovo drzava?Koje maltretiranje!!!!Ja sam kroz sve to prosla kada sam postavljena za ocevog staratelja,i sad opet jovo nanovo,sobzirom da sam pre tri meseca predala za tu pomoc!
 
na otpusnoj listi majci stoji samo lorazepam i largaktil. i to taj odvratni largaktil u podne jedna, uvece dve. ona se od toga kochi, i ja sam samoinicijativno pocela da ga smanjujem, jer to veze za krevet...svako moje postepeno smanjivanje davalo je ucinak ka boljem, jer je jedno vreme pocela da igra i kolo :)))))))
kako je u domu nepunih dva meseca iako sam ja naglasila da joj ne daju taj lek onako kako pise, rekose da je hiperaktivna, da hoce da pere posteljine itd...i vratise je na prvobitnu terapiju. e sad moja mati pocinje da trosi pelene, iako to nikad nije, i naravno da sam poludela i rekla da se smanji pomenuti lek. ponovo se podigla, tesko hoda, i samo uz tudju pomoc.
sta sam ovim zapravo htela
htela sam da kazem da smo mi najbolji doktori svojim bliznjima, da medicina nije nasla nista sto ce ih vratiti nazad, ali da mi sami moramo praviti taj balans, kad i kako i koliko, jer njih nije ljudi briga. aaaaaaaaa jednom joj dadose haldol....mislila sam da cu ja crci gledajuci je kako se presamitila i onako bespomocna, sivih ociju hoce da mi kaze ne daj da mi to vise daju. i nisam dala... neka umre svesna, moram to podneti, ali njihove glupave terapije za koje i oni ne znaju kako mogu da naskode ne dolaze u obzir, na nacin kako to oni hoce, jer oni u bolnici i ne vide kako to reaguje na pacijenta, to je rutinski, a sto mene za mojom majkom dusa boli, koga je to briga...
malo sam se raspisala, i neka sam...lakse mi je.
 

Back
Top