Demencija

Ako deda ima nalaz od neuropsihijatra da je dementan,sa tim nalazom se ide u Centar za socijalni rad i trazi se od njih da pokrenu postupak o privremenom starateljstvu,sto znaci da mu se odredjuje privremeni staratelj,konkretno za smestaj u dom, tako da za kasnije smestanje nije potreban njegov pristanak vec pristanak privremenog staratelja.Pri tome se osobi koja se stavlja pod starateljstvo ne oduzima poslovna sposobnost.Pravna sposobnost je nesto drugo i nema veze sa ovim stvarima.
E sad u CSR zakon tumace kako njima odgovara a trebalo bi da kako pise u Porodicnom zakonu i na sajtu Ministarstva koje se bavi porodicom da sa pokretanjem starateljstva pokrenu i postupak oduzimanja poslovne sposobnosti ali ce oni uciniti sve da vam objasne da oni to ne rade.
Ne znam da li u ovoj trenutnoj situaciji imate pravo da mu oduzimate kljuceve i voz.dozvolu ali mislim da je najbolje da zavrsite to oko starateljstva i raspitate se kod pravnika.
I jos nesto, posto sam prosao celu tu pricu oko starateljstva,samo da dodam da imam jako losa iskustvo sa CSR jer su bili jako odbojni u smislu a sta ce vam to,zbog cega,mi to radimo samo za osobe koje nemaju nikog od rodbine i sl.
 
Ako deda ima nalaz od neuropsihijatra da je dementan,sa tim nalazom se ide u Centar za socijalni rad i trazi se od njih da pokrenu postupak o privremenom starateljstvu,sto znaci da mu se odredjuje privremeni staratelj,konkretno za smestaj u dom, tako da za kasnije smestanje nije potreban njegov pristanak vec pristanak privremenog staratelja.Pri tome se osobi koja se stavlja pod starateljstvo ne oduzima poslovna sposobnost.Pravna sposobnost je nesto drugo i nema veze sa ovim stvarima.
E sad u CSR zakon tumace kako njima odgovara a trebalo bi da kako pise u Porodicnom zakonu i na sajtu Ministarstva koje se bavi porodicom da sa pokretanjem starateljstva pokrenu i postupak oduzimanja poslovne sposobnosti ali ce oni uciniti sve da vam objasne da oni to ne rade.
Ne znam da li u ovoj trenutnoj situaciji imate pravo da mu oduzimate kljuceve i voz.dozvolu ali mislim da je najbolje da zavrsite to oko starateljstva i raspitate se kod pravnika.
I jos nesto, posto sam prosao celu tu pricu oko starateljstva,samo da dodam da imam jako losa iskustvo sa CSR jer su bili jako odbojni u smislu a sta ce vam to,zbog cega,mi to radimo samo za osobe koje nemaju nikog od rodbine i sl.

Ja sam prosle godine otisla u centar za socijalni rad da se posavetujem sta mi je ciniti...
objasnila sam im da moj otac ima dijagnozu vaskularne demencije,odnela im nalaz neuropsihijatra i objasnila im da osto mi otac veci deo dana provede sam,a posto se kuca vodi na njega,ja moram da nadjem nacin da zastitim imovinu od otudjivanja...par puta sam zatekla neke zene u razgovoru sa njim...pa se pojavila neka "dalja" rodjaka,za koju niko osim njega cuo nije i koja se onda u sitna crevca raspitivala o kuci i njegovim primanjima
U CSR na nasoj opstini su bili izuzetno predusretljivi i u veoma kratkom roku su postavili za privremenog staraoca jednog od njihovih zaposlenih i obavestili me da bez saglasnosti CSR imovina vise ne moze da se otudji.
Iskreno,to mi je bilo najvaznije...
Socijalna radnica mi je onda rekla da mogu da mi pomognu oko smestanja u dom(sto se drzavnog doma tice) a posto sam se ja odlucila za privatan,bilo je dovoljno da ih o smestanju obavestim.
Sad...ja sam pokrenula i postupak oduzimanja poslovne sposobnosti pred sudom,ali to je spor proces...sve jos stoji u mestu :aha:
 
Ja sam prosle godine otisla u centar za socijalni rad da se posavetujem sta mi je ciniti...
objasnila sam im da moj otac ima dijagnozu vaskularne demencije,odnela im nalaz neuropsihijatra i objasnila im da osto mi otac veci deo dana provede sam,a posto se kuca vodi na njega,ja moram da nadjem nacin da zastitim imovinu od otudjivanja...par puta sam zatekla neke zene u razgovoru sa njim...pa se pojavila neka "dalja" rodjaka,za koju niko osim njega cuo nije i koja se onda u sitna crevca raspitivala o kuci i njegovim primanjima
U CSR na nasoj opstini su bili izuzetno predusretljivi i u veoma kratkom roku su postavili za privremenog staraoca jednog od njihovih zaposlenih i obavestili me da bez saglasnosti CSR imovina vise ne moze da se otudji.
Iskreno,to mi je bilo najvaznije...
Socijalna radnica mi je onda rekla da mogu da mi pomognu oko smestanja u dom(sto se drzavnog doma tice) a posto sam se ja odlucila za privatan,bilo je dovoljno da ih o smestanju obavestim.
Sad...ja sam pokrenula i postupak oduzimanja poslovne sposobnosti pred sudom,ali to je spor proces...sve jos stoji u mestu :aha:


Ja sam ga prosla,mislim taj proces.Naoruzaj se strpljenjem,novcem,jer sve ces platiti,od vestacenja,sudskog procesa,kao i advokata koji je inace postavljen po sluzbenoj duznosti od strane CSR,kao branioc tvoga oca.
 
Hvala vam puno svima. Vaša iskustva nam mnogo pomažu.
Kada smo bili u CSR poslednji put, da pitamo za savet, jer je deda tad hteo da nas izbaci iz stana, pitali su nas "da li ste vi jači od njega?" I kako onda sa takvim ljudima ulaziti u neku priču... Tada su nam i rekli da je jedini način da se zaštitimo da pokrenemo postupak za oduzimanje pravne i poslovne sposobnosti...
Mada, u međuvremenu (poslednja dva meseca) se dedino stanje pogoršalo, u smislu da svaki dan zateknemo neki novi problem (da ne upotrebim neku drugu reč), a i mi smo se malo više informisali. Plan je da u sredu odemo ponovo i da vidimo šta možemo da uradimo.
Problem oko izbacivanja iz stana se malo "gurnuo pod tepih" jer smo ga vodili da vidi par domova za stara lica, pa se uplašio i smirio. Ali sada je to već zaboravio pa nas opet mrzi najviše na svetu. Ne želim da ponavljam reči koje nam upućuje.
Poslednje što smo saznali je dug na kreditnoj kartici - koju nismo ni znali da ima - od tričavih 100.000 dinara. Kontaktirala sam banku i pokušaću nekako da mu blokiram karticu jer ne možemo fizički da mu je oduzmemo. Pre toga je ostavio ličnu kartu kao zalog na pumpi jer nije imao da plati račun za gorivo od 4000 dinara...
Opcija u kojoj mi njemu oduzimamo bilo šta i krijemo, ne dolazi u obzir. On još uvek pamti takve stvari. A zaboravlja gde je ostavio auto ili da zaključa i zatvori vrata stana kad ide u šetnju....
 
[U junu mesecu sam prelomila,i na uslovno receno, prevaru, ga smestila u dom.(nesto smo renovirali u kuci pa je dogovor bio da bude tamo dok majstori ne zavrse i dok ne prodju godisnji odmori )..privatni dom ovde u Beogradu,nedaleko od moje kancelarije...po preporuci jedne prijateljice...

Jelena,možeš li mi reći u koji dom si ga smestila,koliko košta,da li si zadovoljna sa negom.
I ja imam problem,žena koja bude sa mamom pre podne uskoro više neće moći da dolazi i ja sam sad u dilemi da li da tražim drugu ili da je smestim u dom.Problem je što je ona jedva prihvatila i ovu ženu da dolazi,a i dan danas se buni protiv nje,a tek mogu da zamislim kad dođe neka druga koju uopšte ne poznaje.A tek što se tiče doma,nemam pojma kako bi joj to saopštila i da ona da svoj pristanak.Mama je još uvek pokretna i nema nekih drugih zdravstvenih problema,ali sve više je izgubljena,malo koga prepoznaje,ne zna sama ni ruke da opere,a meni prosto ponestaje snage da svakodnevno brinem o njoj,bez ikakvog svog života.Zato sam mislila da možda sad prelomim i odvedem je u dom,jer čini mi se da ću to kad tad morati,ma koliko se ja trudila da do toga ne dođe.
 
[U junu mesecu sam prelomila,i na uslovno receno, prevaru, ga smestila u dom.(nesto smo renovirali u kuci pa je dogovor bio da bude tamo dok majstori ne zavrse i dok ne prodju godisnji odmori )..privatni dom ovde u Beogradu,nedaleko od moje kancelarije...po preporuci jedne prijateljice...

Jelena,možeš li mi reći u koji dom si ga smestila,koliko košta,da li si zadovoljna sa negom.
I ja imam problem,žena koja bude sa mamom pre podne uskoro više neće moći da dolazi i ja sam sad u dilemi da li da tražim drugu ili da je smestim u dom.Problem je što je ona jedva prihvatila i ovu ženu da dolazi,a i dan danas se buni protiv nje,a tek mogu da zamislim kad dođe neka druga koju uopšte ne poznaje.A tek što se tiče doma,nemam pojma kako bi joj to saopštila i da ona da svoj pristanak.Mama je još uvek pokretna i nema nekih drugih zdravstvenih problema,ali sve više je izgubljena,malo koga prepoznaje,ne zna sama ni ruke da opere,a meni prosto ponestaje snage da svakodnevno brinem o njoj,bez ikakvog svog života.Zato sam mislila da možda sad prelomim i odvedem je u dom,jer čini mi se da ću to kad tad morati,ma koliko se ja trudila da do toga ne dođe.

poslacu ti pp i kontakt
 
Koliko god ti se privatni dom na privi pogled vise dopao,moja preporuka je da ih zaobidjes,i samo u drzavni.Ali u drzavnim domovima malo ima mesta za dementne,pa je i to problem.:sad2:

Ja sam imala preporuku za Gerontoloski centar u Kragujevcu,to je drzavni dom sa veoma dobrim preporukama
Medjutim,kad sam videla da tamo ima tri objekta i jako puno korisnika,...da sve podseca na bolnicu,a ja sam to htela da izbegnem,odustala sam
Upravo zbog demencije mi je bilo vazno da on bude u ustanovi koja ce podsecati na kucu,a ne na bolnicu,jer pretpostavljam da u tako velikim domovima osoblja ima malo u odnosu na broj korisnika i da on ne bi dobio paznju koju sam htela da dobije
Ovim domom sam zadovoljna...nije daleko od moje kancelarije,pa mogu da trknem u radno vreme,a sasvim je pristojan.
Jedino je cena malo jaca u odnosu na drzavne domove (450eur mesecno)
 
Poslednje što smo saznali je dug na kreditnoj kartici - koju nismo ni znali da ima - od tričavih 100.000 dinara. Kontaktirala sam banku i pokušaću nekako da mu blokiram karticu jer ne možemo fizički da mu je oduzmemo.
....

meni nisu dali da joj blokiram kreditnu karticu, jos uvek otplacujem slican kredit... jos pre tri meseca, mnogo pre nego sam pomisljala na staracki dom, odvela sam majku u banku, potpisala mi je ovlascenje za tekuci racun i sve sto treba, dobila sam i e-banking, ali kad sam pitala koje je stanje na kreditnoj kartici - to nisu hteli da mi kazu, nego su pitali nju da li ja to smem da vidim! bankari kao stite svog klijenta od rodjene cerke... ok, ima nas svakakvih, ali taj njihov klijent je u dugovima zbog njih!
moja majka je tvrdila da nema nikakav kredit, a tek kasnije mi je jedna od tih sluzbenica objasnila da je to nastalo samo zbog kamata na takozvani "dozvoljeni minus"... huh! dobro je da nije preslo sto hiljada, evo vec dva meseca ne podizem njenu penziju, nego samo placam sitne racune preko neta, a ostatak prelivam na onu sugavu kreditnu karticu, na koju uvek mogu da uplatim koliko hocu, ali ne mogu da je blokiram...

definitivno, administracija nam na svakom koraku pravi ujdurme koje otezavaju vec ionako velike probleme sa dementnim roditeljima...
zato je bolje na vreme reagovati i s bolesnim osobama ove vrste uspostaviti minimum komunikacije dok se jos moze!
 
Poslednja izmena:
beket, pa bankama to u principu i odgovara. stvara se minus, na minus idu kamate, onda nakon određenog perioda ide tužba kojom potražuju pun iznos minusa sa sve zateznom kamatom, troškovima taksi na tužbu, presudu i ostalim tekućim troškovima.Dok god ima poslovnu sposobnost, majku terete za nastale dugove.Naravno, što reče kanarinka, i oduzimanje poslovne sposobnosti je proces, itekakav! Počev od sudskih taksi preko vještačenja i dokazivanja da se zaista radi o osobi koja nije u stanju voditi računa o sebi. Ali eto, opet mislim da je nekako taj postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti da tako grubo kažem "racionalnije rješenje".
Mi nismo pokrenuli još taj postupak, iz prostog razloga što još uvijek nemamo problema te vrste. Ali polako, doći će vremenom i to na red.Za sad je dao mami ovlaštenje da može podizati novac iz banke.Ali vremenom...
 
a znate onu pricu 'kako prodati kirby senilnoj babi'?
kod nas je histerija krenula od tog problema: moja majka utripovala da je sve otplatila, a oni je proganjali, da ne pricam detalje, to je tek bila paranoja...
ovo sa bankom je posle bila sitnica, ali svaki takav detalj bio je dokaz da nesto s njom nije u redu -
da, simpaticno kako je moja majka komentarisala: "pa, takva je politika banke"...
sve je to okej, moja je majka svojevremeno kupovala i parocistac, uvek je bacala pare na gluposti, ali kad je preterano, onda je to vec sumnjivo ----

sad vec imamo zvanicnu dijagnozu za demenciju, nisam promasila u proceni -
 
. Ali eto, opet mislim da je nekako taj postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti da tako grubo kažem "racionalnije rješenje".
Mi nismo pokrenuli još taj postupak, iz prostog razloga što još uvijek nemamo problema te vrste. Ali polako, doći će vremenom i to na red.Za sad je dao mami ovlaštenje da može podizati novac iz banke.Ali vremenom...

Dobila sam odgovor od banke da se oni ne bave tumačenjem dijagnoza i da tek kad nadležna ustanova donese rešenje da on nije sposoban oni mogu da reaguju i blokiraju karticu.
A da li neko od vas ima neko iskustvo sa oduzimanjem vozačke dozvole? Kao što rekoh, mi mu je ne možemo uzeti i sakriti. Pokušali smo i došlo je do fizičkog nasrtaja... Ono što sam ja saznala je da je policija izvršni organ i da oni ne mogu da mu uzmu dozvolu. Što ja mislim da je apsurdno jer oni i izdaju te dozvole. I besmisleno je da čoveku preko 60 godina tek tako produže vozačku dozvolu bez ikakvog lekarskog pregleda...
Bojim se da ostajemo bez opcija polako. Ne možemo nikako da mu pomognemo. Juče je prošao na ulici pored mene, okrenuo glavu na drugu stranu... Da li me zaista nije video, ili me nije prepoznao ili se pravio da me ne vidi - ne znam. :confused:
 
Upravo vožnje auta ja sam se najviše plašila. Međutim, kada smo primijetili da sa tatom nešto nije u redu, on se već tada žalio na glavobolje pa smo ga radi toga odveli neurlogu koji je odmah prepisao terapiju. Pošlo nam je za rukom da ga ubijedimo da dok pije te lijekove ne smije voziti auto, jer je to opasno i protuzakonito dok pije te lijekove. To je bilo prije tri mjeseca, i danas on ni ne pomišlja da vozi. Brat je uzeo auto i odvezao ga tako da ga tata ni ne vidi pa mu možda ni ne padne na pamet. Kad pomislim da je još prije tri mjeseca vozio auto bez nekih problema, poprilično normalno razgovarao s nama....a sada!? Mama je najviše s njim i upravo nju najčešće ne prepoznaje...Desi se da ne prepozna ni mene i brata...Nekako mi sve to brzo ide...u junu je djelovao sasvim dobro, vodili smo normalan razgovor...:sad2:
Baš si me sad zainteresovala za to oduzimanje vozačke dozvole, raspitaću se malo pa ako nešto saznam javiću ti!
 
Birdie,
vi imate sreće što tvoj otac hoće da pije lekove. I hoće da posluša.
Deda em neće da pije lekove, em ne sluša jer je celog života bio takav. Pa i sad. On zna najbolje.
Ja ću napisati ovde ako saznam još nešto vezano za oduzimanje dozvole, jer ovo što sada imam ko informaciju mi je potpuno idiotski. :roll:
 
Dobila sam odgovor od banke da se oni ne bave tumačenjem dijagnoza i da tek kad nadležna ustanova donese rešenje da on nije sposoban oni mogu da reaguju i blokiraju karticu.
A da li neko od vas ima neko iskustvo sa oduzimanjem vozačke dozvole? Kao što rekoh, mi mu je ne možemo uzeti i sakriti. Pokušali smo i došlo je do fizičkog nasrtaja... Ono što sam ja saznala je da je policija izvršni organ i da oni ne mogu da mu uzmu dozvolu. Što ja mislim da je apsurdno jer oni i izdaju te dozvole. I besmisleno je da čoveku preko 60 godina tek tako produže vozačku dozvolu bez ikakvog lekarskog pregleda...
Bojim se da ostajemo bez opcija polako. Ne možemo nikako da mu pomognemo. Juče je prošao na ulici pored mene, okrenuo glavu na drugu stranu... Da li me zaista nije video, ili me nije prepoznao ili se pravio da me ne vidi - ne znam. :confused:

A sto mu ne otkacite struju u autu,neku svecicu,nesto da ne moze upaliti auto?Ali to je trenutno resenje,morate pokrenuti postupak o lisavanju poslovne sposobnosti ili ga pustiti pa sta mu bog da.Treceg nema.Ali da ne povredi nekog pri voznji,nedaj boze necije dete!
 
Kanarinka,

Ne vredi to, napravićemo još veći problem. Skoro su mu majstori uzeli auto jer ga je po milioniti put odvezao na neku popravku, samo što ovog puta nije imao da plati. A i majstori su kvarni, sve pare mu uzeše, a vide da nije dobro... Nema veze, njima na dušu to ide...
Trenutno ne vozi, ne znamo ni gde mu je auto. Samo nam je rekao da ga je slupao.
 
Dragi moji,
Ne znam da li mi je teze da pricam ili da pisem o tome. Prosla sam sve procedure i znam koliko je sve to tesko. Od suocavanje sa bolesnim roditeljem, kojeg nista fizicki ne boli, a problemi su sve veci. Suocavanje sa samom sobom da ne znam kako da se obratim mojoj majci a strahujuci kakva ce reakcija biti i njena i moja u nastavku razgovora. Sa porodicom, koja dodje na sat vremena ili pozove jednom dnevno i kaze da ona dobro izgleda i da joj nista ne fali, a da ja ne umem s njom i ne vodim je kod pravih lekara. Sa odlukom da moram da je smestim u dom, jer je i meni ta cinjenica uzasavajuca. Sa procedurama u Centru za socijalni rad. Sa rodbinom, koja je zgranuta mojom odlukom, a ne znaju koje je bolje resenje... Moja majka je sada u Geronto centru. Tesko mi je i dalje, ali bar znam da je dobila lekove na vreme, da je rucala na vreme, da se druzi sa ljudima njoj slicnim i da joj to prija, da nije negativna prema meni, da nece zapaliti kucu, da nece izaci i izgubiti se... Da se ona oseca sigurno i zbrinuto okruzena lekarima i medicinskim osobljem. Kazem opet, tesko mi je i ima problema, a malo mi je lakse kada znam da je ona zbrinuta. Jer taj osecaj da ste izgubili roditelje a oni su jos zivi i gledaju u vas... to samo mi znamo.
 
Frenchie, to si u pravu, hoće da pije lijekove, to je tačno. Mada, moram priznati da ima dana kad gunđa jer pije i lijekove za srce, pa je to stvarno mnogo, ali šta da se radi kad se mora. To za vožnju auta prvenstveno mislim da je zato što je čitav život poštovao zakon u svemu, pa je negdje u njemu vjerovatno ostalo usađeno da ne smije "kršiti propise" :zper::zper:
A bilo mi je jako simpatično dok je ležao u bolnici onih par dana na internom. I kad je pravio probleme tražeći da ide kući, pa mu doveli psihijatra da porazgovara s njim i da ga smiri. Ovaj mu rekao da nije problem, može da ga pusti da ide, ali šta će se desiti ako padne na stepenicama pri odlasku i umre? Da li bi se pomirio s tim da ljekara pošalje u zatvor zbog toga? Tata jednik kad sam došla taj dan u posjetu meni kaže:"Mislio sam da idem kući, ali onaj ljekar što je jutros bio kod mene kaže da ako ne daj Bože umrem zato što hoću kući on bi mogao ići u zatvor. Ma, ne mogu to čovjeku uraditi! Obećao sam mu da ću ostati još koji dan." :zcepanje:
Slatko sam se tome nasmijala i u sebi pomislih:"svaka čast doktore! ti baš znaš svoj posao!":worth:
Inače, što se tiče vozačke dozvole, danas sam se malo raspitala, definitivno mislim da je rješenje pokrenuti postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. Jeste da košta, jeste da je procedura, ali pored sve muke koja postoji kod njege i života sa takvim bolesnikom, čovjek definitivno mora biti racionalan. Ja još uvijek vodim rat sa mamom oko toga, ona još uvijek ne da da to pokrenemo. A znam da nas to čeka, prije ili kasnije.:sad2:
 
Dragi moji,
Ne znam da li mi je teze da pricam ili da pisem o tome. Prosla sam sve procedure i znam koliko je sve to tesko. Od suocavanje sa bolesnim roditeljem, kojeg nista fizicki ne boli, a problemi su sve veci. Suocavanje sa samom sobom da ne znam kako da se obratim mojoj majci a strahujuci kakva ce reakcija biti i njena i moja u nastavku razgovora. Sa porodicom, koja dodje na sat vremena ili pozove jednom dnevno i kaze da ona dobro izgleda i da joj nista ne fali, a da ja ne umem s njom i ne vodim je kod pravih lekara. Sa odlukom da moram da je smestim u dom, jer je i meni ta cinjenica uzasavajuca. Sa procedurama u Centru za socijalni rad. Sa rodbinom, koja je zgranuta mojom odlukom, a ne znaju koje je bolje resenje... Moja majka je sada u Geronto centru. Tesko mi je i dalje, ali bar znam da je dobila lekove na vreme, da je rucala na vreme, da se druzi sa ljudima njoj slicnim i da joj to prija, da nije negativna prema meni, da nece zapaliti kucu, da nece izaci i izgubiti se... Da se ona oseca sigurno i zbrinuto okruzena lekarima i medicinskim osobljem. Kazem opet, tesko mi je i ima problema, a malo mi je lakse kada znam da je ona zbrinuta. Jer taj osecaj da ste izgubili roditelje a oni su jos zivi i gledaju u vas, a ne prepoznaju vas... to samo mi znamo.
 
Meni je pomogla doktorica, koja je umela da bude cas autoritativna a cas saljiva. To je moju majku drzalo pod kontrolom. Pomalo je strahovala od nje kada vice da bi ukazala mojoj majci da preteruje u nekim stvarima i da mene kinji, ali opet joj je prijalo kada je uvazava i prica s njom kao sa potpuno svesnom osobom u nastavku razgovora. Odlazile smo kod nje na kontrolu i majka se posle toga ponasala neko vreme bolje. Beli mantil je u tom slucaju bio i autoritet i pomoc i prijateljsko caskanje.
 
Doktorica moje majkeje rekla da pije cavinton kao preventivu. jos uvek radi i ima 50 godina. Ali kaze da je to pametan lek i da ga treba uzimati na vreme. Treba citati, resavati ukrstene reci i sl. , heklati, uciti, slusati obrazovne emisije... na godisnjem odmoru ako bar ne resavate ukrstene reci, moze da opadne stepen inteligencije za 15%. Male sive celije moraju da se vezbaju. Doduse u Domu sa mojom majkom je zena koja je bila direktor banke, nacelnik ginekoloske klinike... to nema veze ni sa obrazovanjem, ni sa stepenom inteligencije, ni ... ne znaju ni lekari sami sta je uzrok i kako se leci.
 
eh da, taj doktor u bolnici zna kako i šta treba lagati... treba proceniti psihički profil i ciljati na slabosti

/moja majka još uvek nije toliko problematična, u domu je na sigurnom, ali opet svakodnevno moram da izmišljam pričice, svakojake glupe argumente zašto je nešto dobro ili loše, samo da je ubedim da ništa ne brine, da je sve dobro da bolje biti ne može... :telefon:
& uglavnom mi uspeva, svako veče me pozdravlja s tepanjem, ali posle svakog takvog razgovora ja sam tako psihički iscrpljena, to je stvarno napor/

a što se tiče svojeglavih staraca, jeza me hvata kad pomislim koliko ima onih o kojima niko ne misli i ne brine, za koje nema ko ni da se javi u socijalnu službu, i sve dok ne naprave neki veći problem - za njih niko i ne zna, a takvi su ljudi opasni po okolinu, ne samo kao vozači, nego i u kuhinji pored plinske boce i sl. :eek:

ne znam, centar za socijalni rad bi morao da reaguje i na dojavu komšije, a kamoli srodnika :rtfm:
 

Back
Top