Demencija

Drage moje hvala Vam na podršci.
Na svadbi je bilo lepo.Mama je baš uživala i bila je sjajna,iako nije najbolje kapirala zašto je tu.Naravno pola familije nije prepoznala i stalno me je pitala "a ko je to?",međutim i pored toga sam uspela da se opustima i odigram neko kolo.Čak je i ona igrala.
Najjači joj je utisak kako su svi dobri i kako je svi vole,grle i ljube.A istina je da je ona omiljena u familiji i svima je iskreno žao što joj se to dešava.Kad god su s njom nastoje da joj pruže što više ljubavi.
Posle svadbe stalno gleda slike i oduševljena je kako je lepo izgledala,jer ona i dan danas,iako ne zna da se obuče,iz kuće neće da izađe dok se ne počešlja,stavi karmin i dok se ne uveri pred ogledalom da je sve na mestu i da je uredna.
Ranije me je to izluđivalao,jer ako idemo samo do pijace,ja obučem trenerku i jedva se počešljam,a ona je sprovodila celokupnu proceduru i stalno sam je požirivala.Sada mi je drago što je takva i što ne moram bar da je ubeđujem da bude uredna.
Hvala Vam još jednom,jer da nije vas možda bi odustala i ne bih išla,a ovako je prijalo i meni i njoj.
Eto,šta život učini,nešto što smo ranije prihvatali kao normalno,da idemo na svadbe,da se veselimo,sad kad nam se dogodi prihvatamo kao mali dar od Boga.

Bas mi je drago da si se lepo provela na svadbi.Eto jedno iskustvo vise i bas se radujem zbog tebe :)
 
Juce popodne izvedoh decu na vasar,jer je seoska Slava.Javim se ocu da nismo tu,zakljucam kapiju i nakon duuuugog vremena iz kuce sam bila odsutna 3 sata.Kada smo se vratile,on onako polupokretan sa svojom hodalicom dosao do kapije i ljut nas ceka!Poceo paljbu kako je sam i da je ovo neizdrzljivo,da ce njegova tri brata ga spasiti od mene,jer sta sam mu ja,samo cerka,ali brat je brat!Naopako,ljudi,toliko zlobe u njegovim ocima nisam nikodkoga videla!:sad2: Kaze,da ja moram biti stalno tu i da je on da je hteo,mogao pobeci i otici gde hoce.Ali kapija je bila zakljucana,tako da je on imao tu nameru,ali se razljutio kada nije uspeo!
Sta on ima kod mene samo hranu i sto ga okupam,kaze.A prosle godine sam ga odvela kod tog brata,kada sam morala na put,i petog dana su me zvali da se vratim i dodjem po njega!Jer je poceo da se gubi,nije mogao na noge,skinuo se go itd.Prekinem put i vratim se 14000km nazad.Inace ja sam kod Panceva,a taj stric je u selu kod Sapca,pa nije mi bas blizu da ga vozim na dva dana,pa opet kod njega!Inace,rekla sam drugom bratu jos pre mesec dana da dodje da ga obidje,ali on nikako da nadje vremena,i opet ja kriva!
Shvatam ja da je moj otac bolestan i da ne moze da shvati i da je to tesko prihvatiti da ti je oduzeta sloboda,ali toliki bes i mrznju koju je iskzao prema meni su jezivi!
I jos zar trebam da osecam grizu savesti,sto mu neispunjavam svaku zelju!?Pa ne mogu,a on to ne shvata!
 
Juce popodne izvedoh decu na vasar,jer je seoska Slava.Javim se ocu da nismo tu,zakljucam kapiju i nakon duuuugog vremena iz kuce sam bila odsutna 3 sata.Kada smo se vratile,on onako polupokretan sa svojom hodalicom dosao do kapije i ljut nas ceka!Poceo paljbu kako je sam i da je ovo neizdrzljivo,da ce njegova tri brata ga spasiti od mene,jer sta sam mu ja,samo cerka,ali brat je brat!Naopako,ljudi,toliko zlobe u njegovim ocima nisam nikodkoga videla!:sad2: Kaze,da ja moram biti stalno tu i da je on da je hteo,mogao pobeci i otici gde hoce.Ali kapija je bila zakljucana,tako da je on imao tu nameru,ali se razljutio kada nije uspeo!
Sta on ima kod mene samo hranu i sto ga okupam,kaze.A prosle godine sam ga odvela kod tog brata,kada sam morala na put,i petog dana su me zvali da se vratim i dodjem po njega!Jer je poceo da se gubi,nije mogao na noge,skinuo se go itd.Prekinem put i vratim se 14000km nazad.Inace ja sam kod Panceva,a taj stric je u selu kod Sapca,pa nije mi bas blizu da ga vozim na dva dana,pa opet kod njega!Inace,rekla sam drugom bratu jos pre mesec dana da dodje da ga obidje,ali on nikako da nadje vremena,i opet ja kriva!
Shvatam ja da je moj otac bolestan i da ne moze da shvati i da je to tesko prihvatiti da ti je oduzeta sloboda,ali toliki bes i mrznju koju je iskzao prema meni su jezivi!
I jos zar trebam da osecam grizu savesti,sto mu neispunjavam svaku zelju!?Pa ne mogu,a on to ne shvata!



Meni duša krvari...osećanja su čudo....sećam se svih majčinih pogleda.... mržnje i tuge i molećivog pogleda....i svoje nemoći i svog besa, i trenutaka kada sam htela da je ljubim i grlim samo kada spava, ali sam se plašila da se ne probudi i ne krene neka zla reč iz nje pa da mi upropasti želju za njom....znam kako se osećaš...izdrži, kada ga ne bude bilo biće teško...tužno...pretužno...
 
Hvala Goti!:heart:
Dans je mek ko pamuk,i popodne kada smo pili kafu pita me,a ja imam tri kceri,da li je i ona najstarija moje dete ili je od bivseg muza.Postavio mi je more nebuloznih pitanja,i na kraju se smejao ko dete kad zgresi!
Kako u meni izazove osecaj da bih ga u jednom trenu mogla i izudarati,a eto danas iako je lupetao bio mi je drag!Moji su inace razvedeni odavno,ali on toliko pati za mojom majkom i ovako blesav,i dalje zna da je prema njoj osecao nesto lepo.
Nikako nije moga danas da razgranici ko je kome sta,pa me pita jesam li ja mladja ili starija od svoje kceri,jer ustvari on misli da su moje cere njegove cerke a ne unuke.
Dobro je,danasnji dan je ipak bio lep!:worth:
 
Ne sekiraj se Kanarinka. Ti znaš da za njega činiš ono što možeš, a ono što on kaže u ljutnji ili strahu stvarno nije važno. I kradi vreme za sebe, jer to je jedini način da se sačuvaš. To nemože često, ali svaki trenutak je značajan.
Goti, bol vremenom menja svoje lice i sve više ćeš pamtiti one lepe trenutke. Drago mi je što si ovde.
Baš juče sam pomislila da kako se ti i Florena ne javljate redovno, sve smo se povukle u mišju rupu.
Kod mene je dosta teško, bolest je opet u fazi napredovanja, iako sam se mogla zakleti da više nema šta novo da se desi. To je tako tužno. Umorna sam, ali to nije najvažnije. Užasno, užasno mi je žao što joj se sve ovo dogodilo.
 
Ne sekiraj se Kanarinka. Ti znaš da za njega činiš ono što možeš, a ono što on kaže u ljutnji ili strahu stvarno nije važno. I kradi vreme za sebe, jer to je jedini način da se sačuvaš. To nemože često, ali svaki trenutak je značajan.
Goti, bol vremenom menja svoje lice i sve više ćeš pamtiti one lepe trenutke. Drago mi je što si ovde.
Baš juče sam pomislila da kako se ti i Florena ne javljate redovno, sve smo se povukle u mišju rupu.
Kod mene je dosta teško, bolest je opet u fazi napredovanja, iako sam se mogla zakleti da više nema šta novo da se desi. To je tako tužno. Umorna sam, ali to nije najvažnije. Užasno, užasno mi je žao što joj se sve ovo dogodilo.

Da, baš to....Margareta ti si nekako uvek bila najrazumnija i u potpunosti sagledavala situaciju najrealnije....moli se za svoju majku i porodicu i tebe....sve ti najbolje želim.....
 
Ovih dana sam imala peh da mi cera zaglavi bolnicu:sad2:
Dobila je mastitis i pao joj je imunitet...Pa sam morala da cuvam decu....
A u subotu smo davali mami 40 dana...Da bi.. kada sam sela za komp u nedelju i pocela da kuckam on blokirao i crkao:eek:.
Ladno mi crkao hard disk...I da mi nije brata koji popravlja kopjutere cisto sumnjam da bi ikada vise mogla sebi da priustim forum ili bilo sta drugo:think:
Znam samo da mi mnogo nedostaje majka ...
Razmisljam Kanarinka koliko sve isto reagujemo ...samo kada sam se ja rasplakala kod maminog lekara sestra me nagrdila:confused:Kao sta mi to treba i da svoje emocije treba da zadrzim za sebe:mrgreen:Ali niko se nikada nije ponudio da bude bar 2h. sa mamom da ja mogu da se odmorim ili malo izadjem...Nego kada mi je trebalo nesto ostavljala sam je samu i trcala ko bez duse da sve zavrsim dok ona spava...Ili bih prolazila ko Kanarinka sa svojim ocem...
Veliki pozdrav svima:zag:
 
Bas sam se zabrinula za vas dve,Goti i Florena...znam da ste u velikom bolu,a ne javljate se.Florena draga,tebe bas zivot lomi,sad jos imas i taj problem da ti cerka u bolnici.I ako te ne znam licno,cesto se setim tebe i kad nisam za komjuterom i pitam se odakle ti vise snage????Stvarno ti se divim kao zeni i majci :worth:.
Kanarinka,sta reci .a da zvuci pametno....potpuno te razumem kako se osecas.Ja retko kad idem negde,ali i kad odem, imam onaj osecaj u stomaku,kao kad sam bila tinejdzerka i kad kasnim kuci iz grada.I ako se to nije cesto desavalo,svega par puta i to su bila kasnjenja od 5,10 minuta,ja sam svaki put dobijala batine od moje mame.:dash:E takav osecaj imam i sad sa 42 godine,jer se nikad nisam vratila kuci,a da me nije sacekala na noz,sa svadjom i scenama.Tako da nigde ne mogu da se opustim jer znam sta me ceka kad se vratim kuci :mrgreen:.Isto kao i tvoj otac i moja mama mi pregovara kako ja nista posebno nisam ucinila za nju,kako je drzim zakljucanu kao u pritvoru kad negde odem,kako se ja provodim a nju pustam da samuje i sl.gluposti.Verujem da je njima tesko, bolesni su,nisu u svojoj kuci,ograniceno im je kretanje...ali ja ne vidim izlaz kako da im pomognemo.Dajemo sve od sebe,a to njima nista ne znaci...nekad mi stvarno bude krivo i pitam se cemu tolika zrtva,ako oni nista ne priznaju.Cesto se setim Haydi i njene mame.I ona sama kaze da jo je mama dobrica,ne pravi joj scene,ne pregovara za nista....a mi koliko god se trudile,nikad ne valjamo.Nikad odkad je kod mene nisam cula rec HVALA,pa ni kad joj posluzim kafu i kazem :"IZVOLI MAMA": :sad2:
 
Moj otac juce popodne kada sam krenula da mu previjem nogu,vidim da je natuko CETIRI para carapa jedne preko druge!Nije mi jasno kako je uspeo u tome?Pitam ga ZASTO?A on meni,nemoj da vices,nisam hteo da ih izgubim!
Danas,kao i svako jutro presvukla mu posteljinu,ali on to nije video jer je bio napolju,a upiskio se prethodne noci,i ja slucajno ulazim u njegovu sobu,a on fajta ono sredstvo za dezinfekciju ruku po posteljini!:dash:Majko Bozija,vidim ja da mi ta tecnost nestaje ko da je neko pije,a on covek kamuflira to sto se upiskio!:worth:
 
Florena kako ti je ćerka?Nadam se da se oporavlja.
A Misti apsolutno si u pravu što se tiče onog osećaja u stomaku.I ja kad neki put uspem da ugrabim da izađem iz kuće bez mame (kad dođe sestra da joj malo pravi društvo) ne mogu u potpunosti da se opustim.Doduše ne zato što će mi ona prigovarati što me nema,nego što se brinem kako je,da li joj nešto treba a sestra je neće razumeti i sl.
Moja mama je nekako sve više pogubljena,sad već vrlo često ne prepoznaje sestru,tetke i ostalu familiju.Kao i da je postala pomirljivija što nije u "svojoj kući".Najteže mi je kad mene ne prepoznaje i onda jadna ceo dan izviruje na prozor kad ću ja doći i ubi se od brige da mi se nije šta dogodilo "jer kako me nema kad ja skoro nikad nigde ne idem osim na posao".E tad, ne znam šta da radim i kako da joj pomognem da me se seti.??!!
Da li vaši roditelji znaju od čega su bolesni.Ja mojoj mami nisam rekla,nego kad me pita zašto pije lekove ja joj kažem zato što si počela da zaboravljaš i da ti oni pomognu.Ali neki put kad počne da prigovara za ženu što bude s njom dođe mi da joj kažem da bude sretna što ona dolazi, jer sama ne bi mogla nikako zbog svoje bolesti.Kad se skoro pohvalila tetki kako je dobro i hvala bogu da je služi zdravlje,došlo mi je da se rasplačem.
 
Florena, kako ti je ćerka......javi se
Misti i moja majka je bila stroga.....na malo suptilniji način ili bolje rečeno lukaviji način, i ja sam zadnjih godina na moju majku bila dosta puta ljuta...ali sada kada je više nema, duša boli.....
Kanarinka napred i samo hrabro, iscimaćeš se žestoko kao i svi ovde na ovoj temi.
A Hajdina mama je eto sasvim drugačija ...
Margareta puno pozdrava za tebe...
 
Hvala svima sto mislite na mene jer i ja mislim svim:heart:na vas..
Cera mi je izasla iz bolnice ali su joj zaustavili laktaciju....
Pre 8 god tj sa njenih 18 god je imala operaciju tumora na obe dojke:roll:
Posle poslednje operacije je imala i dren...E tu se negde mleko zaustavilo i upalila joj se dojka...Nije mi samo jasno zasto joj se nije desila upala sa prvim detetom nego joj je samo stalo mleko posle mesec dana ..a ovog malog je dojila 2 meseca i doslo je do takve upale da je u bolnicu zaglavila sa temperaturom preko40 ...
Hvala Bogu oporavila se i vidno se odmorila od svega:mazi:
Nego ne znam sta da radim i treba mi vas savet;):rumenka:
Dobila sam ponudu da cuvam jednu devojcicu od 4 god.
Jos ne znam uslove ...ali me je strah da to prihvatim..
Medjutim ...U velikoj sam finansijskoj krizi... pogotovo posle mamine sahrane...Nagomilali su se racuni a treba kupiti ogrev za zimu:think:
I sta da radim:dash:
 
Hvala svima sto mislite na mene jer i ja mislim svim:heart:na vas..
Cera mi je izasla iz bolnice ali su joj zaustavili laktaciju....
Pre 8 god tj sa njenih 18 god je imala operaciju tumora na obe dojke:roll:
Posle poslednje operacije je imala i dren...E tu se negde mleko zaustavilo i upalila joj se dojka...Nije mi samo jasno zasto joj se nije desila upala sa prvim detetom nego joj je samo stalo mleko posle mesec dana ..a ovog malog je dojila 2 meseca i doslo je do takve upale da je u bolnicu zaglavila sa temperaturom preko40 ...

Hvala Bogu oporavila se i vidno se odmorila od svega:mazi:
Nego ne znam sta da radim i treba mi vas savet;):rumenka:
Dobila sam ponudu da cuvam jednu devojcicu od 4 god.
Jos ne znam uslove ...ali me je strah da to prihvatim..
Medjutim ...U velikoj sam finansijskoj krizi... pogotovo posle mamine sahrane...Nagomilali su se racuni a treba kupiti ogrev za zimu:think:
I sta da radim:dash:

Da li te je strah zbog neadekvatnih uslova ili da se nećeš snaći sa četvorogodišnjom devojčicom....ti imaš unuke, znaš sigurno sa decom.....upoznaj dobro roditelje i ako ti bilo šta zasmeta ne prihvataj....mada sam ja što se tebe tiče optimista....malo obazrivosti nije na odmet, mada je možda tu sve u redu...ja sam za....javi šta si uradila kada to obaviš..
 
Dobila sam ponudu da cuvam jednu devojcicu od 4 god.
Jos ne znam uslove ...ali me je strah da to prihvatim..
prvo pitas za uslove (tvoje obaveze,plata,radno vreme).mora postojati period probe da se vidi da li tebi dete odgovara i da li tebe ono prihvata.
jeste to vrlo odgovoran i naporan posao (barem meni) ali svakako nema cega da te bude strah,majka si i baka.
 
H:
Nego ne znam sta da radim
Dobila sam ponudu da cuvam jednu devojcicu od 4 god.
Jos ne znam uslove ...ali me je strah da to prihvatim..
Ako ti nije mnogo daleko, a plata pristojna i roditelji normalni, mislim da bi ti prijalo da radiš. Ne samo zbog novca, mada je osećaj nezavisnosti vrlo važan, već pre svega da se malo odmakneš od svega što je bilo, da budeš angažovana i pronađeš neki novi smisao u životu, posle svega što si doživala. Možda je važno da počneš sa nekim angažovanjem, pa čak i da ti ne odgovara u potpunosti, pa da vremenom tražiš nešto bolje.
Pozdrav svima!
 
Jos nista ne znam za ovaj posao:mrgreen:
Oni su sada na moru pa cu razgovor obaviti tek za 15 dana...
A u medjuvremenu idem da berem visnje:zper:
Samo da izadjem iz kuce :(
Samo malo da promenim sredinu i da razmisljam o necem drugom ...
U glavi mi zvone neplaceni racuni i dugovi:mrgreen:
Cini mi se samo da krenem onda ce mi sve biti mnogo lakse...
 
Hajdi ne mogu da te utesim ali mogu da te posavetujem:heart:
Ja mojoj mami nisam rekla od cega boluje...
A i kakva svrha i da joj kazes kada ona nece razumeti a posle par minuta se nece ni secati..A moja majka nije poslednjih mesec dana znala ni tata kad dodje kuci ko je on...
Zato je i izbio incident sa njim kada ga je udarila...:(
Jer joj je on nesto odbrusio a ona se uplasila i zavalila mu takvu samarcinu da mu je posla krv na nos..I on joj vratio sto sada sebi ne moze da oprosti jer nije prihvatao da je ona bolesna niti je verovao u to:dash:
Prekjuce sam vodila unuku na Tas u parkicu a tata me zvao ko sumanut da zovem miliciju jer mu je neko ukrao fiksni tel.:eek:
Posle par poziva i natezanja zove me da mi kaze kako je nasao telefon na nekom mestu sakriven:roll::roll:
Danas kaze kako mu nema rezervnih kljuceva iz vikendice i da kazem snaji da mu ih vrati :mrgreen:Da bi me ponovo zvao i kaze kako ih je nasao sakrivene u njegovoj kapi.
I sto je najstrasnije vidim isti sablon kao kod mame..:rtfm:
Molim Boga da me ponovo ne snadje ista muka jer stvarno ne znam kako bih sa njim izasla na kraj..Lepo me hvata panika od svega i jos kad ja nesto zaboravim onda je vrag odneo salu :sad2:Toliko me je strah od te jezive bolesti da je vidim u svakom mozda glupom primeru ili incidentu..
I sve sam pocela da zagledam i proveravam...
Jos ako uhvatim sebe da krijem stvari po kuci:zper:
Sama cu otici u Lazu nece trebati niko da me vodi:think:
 
zdravo svima ! zelim da vam kazem da vas citam odavno i da sam sada resila da vam se pridruzim, jer je i moja majka bolesna. ono zbog cega vam se najvise javljam je tudja nega i pomoc. SVI KOJI IMAJU OVU BOLEST IMAJU PRAVO na ostvarivanje ove pomoci, s tim sto kad vas pozovu, ispisu AKO NIJE U MOGUCNOSTI DA DODJE JAVITE TO TELEGRAMOM. Isto sam ucinila, ali nikakvu povrtatnu informaciju nisam danima dobijala, da bi poslala komsiju (jer ne mogu je ostaviti samu) i tada su mu kazali da to sto pise telegram nema nikakvo znacenje i da se SMATRA KAO DA SE NIJE ODAZVAO AKO SE NE POJAVI BILO KO...... na drugi smo otisli i pre dve nedelje smo dobili resenje u iznosu od 13.700 dinara. napominjem da je ovo za grad beograd. kako mama ima penziju 14 000 sada cu je smestiti u dom, jer vise ne mogu, ali ne mogu, osecam se i sama bolesno, jer je cuvam 5 godina...
veliki pozdrav svima i ne cekajte puno, majke, ocevi, ko ih moze voleti vise od nas, ali i mi smo nekome vazni....
 
Najzad sam i ja uspela da se ukljucim..danima mi je internet uporen tako da nisam mogla bas nista sa njim da uradim.Hvala Mirjana na savetu.Ja sam predala za tudju negu i pomoc pre jedno mesec dana,ali nas jos nisu pozvali.Kolik ste vi cekali na poziv?
Vec dva dana mi je mama nesto lose,uvek je imala visok pritisak,ali ovih dana joj je nizak.Zali se stalno na vrtoglavicu.Ne znam dal je to povezano sa ovom promenom vremena ...ali stvarno ne izgleda dobro.
 
Florena kako ti je ćerka?Nadam se da se oporavlja.
A Misti apsolutno si u pravu što se tiče onog osećaja u stomaku.I ja kad neki put uspem da ugrabim da izađem iz kuće bez mame (kad dođe sestra da joj malo pravi društvo) ne mogu u potpunosti da se opustim.Doduše ne zato što će mi ona prigovarati što me nema,nego što se brinem kako je,da li joj nešto treba a sestra je neće razumeti i sl.
Moja mama je nekako sve više pogubljena,sad već vrlo često ne prepoznaje sestru,tetke i ostalu familiju.Kao i da je postala pomirljivija što nije u "svojoj kući".Najteže mi je kad mene ne prepoznaje i onda jadna ceo dan izviruje na prozor kad ću ja doći i ubi se od brige da mi se nije šta dogodilo "jer kako me nema kad ja skoro nikad nigde ne idem osim na posao".E tad, ne znam šta da radim i kako da joj pomognem da me se seti.??!!
Da li vaši roditelji znaju od čega su bolesni.Ja mojoj mami nisam rekla,nego kad me pita zašto pije lekove ja joj kažem zato što si počela da zaboravljaš i da ti oni pomognu.Ali neki put kad počne da prigovara za ženu što bude s njom dođe mi da joj kažem da bude sretna što ona dolazi, jer sama ne bi mogla nikako zbog svoje bolesti.Kad se skoro pohvalila tetki kako je dobro i hvala bogu da je služi zdravlje,došlo mi je da se rasplačem.

Haydi,mojoj mami na pocetku nisam rekla od cega boluje.I sama je bila svesna da zaboravlja tako da sam se izvlacila na to kad sam joj davala lekove i kad smo isli na kontrolu.Jednom se toliko svadjala sa mnom,kako joj uzimam penziju da ja trosim i kako je zbog toga ne pustam kuci.Tad sam morala da joj pokazem racunicu da meni od njene penzije ne ostaje nista dok poplacam sve njene potrebe .Kad je videla da 10.600,00 din.dajem za Ebixu-u,Tolvon i Aspirin,3.500,00 za cigarete koje pusi u ogromnim kolicinama,uloske koje koristi 2.700,00, a penzija joj je 18.000,00 pocela je da histerise i da zahteva da ide kod doktora "da ona njemu objasni da ona nece da pije tako skupe lekove".Uzalud sam pokusavala da joj objasnim da to mora da pije.Ona je vikala sve glasnije i glasnije:Na kraju mi je pukao film pa sam joj morala reci da ona mora da pije te lekove,jer ukoliko ih ne bi pila,moglo bi se desiti da uskoro zaboravi koje,ko smo mi,kako se zove...Videla sam da je to tog trenutka pogodilo.Tu noc nisam mogla da spavam koliko me je grizla savest sto sam joj to rekla.Medjutim sutradan je vec sve bila zaboravila i prica je krenula od pocetka,kako joj mi uzimamo penziju i trosimo .........
 
zdravo svima ! zelim da vam kazem da vas citam odavno i da sam sada resila da vam se pridruzim, jer je i moja majka bolesna. ono zbog cega vam se najvise javljam je tudja nega i pomoc. SVI KOJI IMAJU OVU BOLEST IMAJU PRAVO na ostvarivanje ove pomoci, s tim sto kad vas pozovu, ispisu AKO NIJE U MOGUCNOSTI DA DODJE JAVITE TO TELEGRAMOM. Isto sam ucinila, ali nikakvu povrtatnu informaciju nisam danima dobijala, da bi poslala komsiju (jer ne mogu je ostaviti samu) i tada su mu kazali da to sto pise telegram nema nikakvo znacenje i da se SMATRA KAO DA SE NIJE ODAZVAO AKO SE NE POJAVI BILO KO...... na drugi smo otisli i pre dve nedelje smo dobili resenje u iznosu od 13.700 dinara. napominjem da je ovo za grad beograd. kako mama ima penziju 14 000 sada cu je smestiti u dom, jer vise ne mogu, ali ne mogu, osecam se i sama bolesno, jer je cuvam 5 godina...
veliki pozdrav svima i ne cekajte puno, majke, ocevi, ko ih moze voleti vise od nas, ali i mi smo nekome vazni....

To sa tudjom negom nije bas tako jednostavno,jer ja sam vodio majku na prvostepenu komisiju na kojoj je odbijena jer je znala sama da izuje i obuje cipelu sto po komisiji znaci da je sposobna da se brine sama o sebi iako nije znala ni gde zivi ni koliko godina ima.Da ne govorim o tome da mene cesto ne prepoznaje kao ni mog sina za koga misli da je neki komsija.I ja imam slican problem kao mirjana11 zbog smestaja u dom jer je majcina penzija 20.300 a moja,posto sam u invalidskoj penziji, 22.800, tako da cu ako uspem da je smestim u smederevski dom preko Centra za socijalni rad morati da doplacujem.Zalbu na odluku prvostepene komisije sam predao u januaru ove godine ali do sada nisam dobio nikakav poziv.Na zalost zivimo u zemlji gde sve moze ali i ne moze.
 
Mistika, to sa parama i penzijama je stalno mesto, sve smo to prošle. Bude tu i poneka komična scena kada moja mama priča jednoj našoj rođaki da neka treća naša rođaka krade. I ova nesrećnica sedi tri sata sa tašnom koju steže u krilu i ne sme da ode u ve-ce. Što se tiče pritiska, možda joj je sve od ovog vremena, i mnogo nas koji inače imamo visok pritisak ovih dana smo niski i izgledamo odvratno i nikako.
Mirjana, mislim da svako od nas ima puno pravo da odluči može li ili ne može da gleda svoje roditelje, i tu nema mesta nikakvoj griži savesti. Samo, u tom slučaju ja bih se radije odlučila za državni dom, najpre za Bežaniju, jer je medicinska nega mnogo organizovanija i bolja nego u privatnim domovima. Oni znaju šta se radi sa takvim pacijentima, naročito ako je u pitanju pokretni dementni korisnik
 
Margareta sad si me od srca nasmejala sa ovom situacijom sa tvojom mamom.Stvarno se mora njima covek nekad i nasmejati.Nije mi jasno samo kako oni budu sigurni u svoje tvrdnje da jako lako i druge ljude ubede u isto.I moja mama je tako imala situacije kad je bila kod svoje kuce kako su je komsinice pokrale,jedna joj je ukrala kuhinjske krpe,druga peskire,treca novce,a jedna cak veliku serpu od 14 litara.Kako li je samo zena uspela proneti toliku serpu ,a da ona ne vidi :).Zalud mog ubedjivanja da nisu,ona je ostala uporna da jesu.Na kraju se desilo to da su je komsinice pocele izbegavati i prestale dolaziti kod nje i ja ih potpuno razumem.Nisu htele zene da dodju u situaciju da ih proglase lopovima kad nisu.A ona je pricala kome god je stigla kako su je pokrale,cak je htela da ide i u MUP da ih prijavi.Jedva sam je ubedila da odustane.Znam da je to nesto jace od njih i uglavnom se borim sa tim,ali nekad bas puknem i ja kao to vece kad sam joj svodila racunicu....
 

Back
Top