K aja
Ističe se
- Poruka
- 2.820
Sad kad si spomenula nezasitu glad, setila sam se da je i moja mama imala takvu fazu. Doduše, nije jela stalno, ali kad je to uhvati onda je vikala da joj dam odmah da jede ili će umreti. Koliko puta se desilo da ja već zakuvavam supu a moja mama u slast jede goli hleb jer ne može da sačeka 2-3 minuta do supe! Valjda im to tako mozak diktira - ne znam. Srećom, to je trajalo možda godinu dana pa je prestalo.
Ni ja mojoj posle nisam branila da jede šta želi. Ako već niko ne može da je izleči, barem neka je njeno srce zadovoljno. Ipak, pošto je tvoja mama dijabetičar, osim slatkiša sklanjaj joj sa očiju lubenice i grožđe. Trebala bi da jede što više citrusa, naročito grejpfrut.
A zaista se nekad raduju hrani kao mala deca
. Jednom sam pravila neku štrudlu i zovem je da jede, a ona kaže - "Pa što mi nisi rekla da ćeš peći? Ja bih se unapred radovala!"
To mi je bilo tako tužno...
Ni ja mojoj posle nisam branila da jede šta želi. Ako već niko ne može da je izleči, barem neka je njeno srce zadovoljno. Ipak, pošto je tvoja mama dijabetičar, osim slatkiša sklanjaj joj sa očiju lubenice i grožđe. Trebala bi da jede što više citrusa, naročito grejpfrut.
A zaista se nekad raduju hrani kao mala deca
To mi je bilo tako tužno...




Ali ne znam dokle ce je to drzati.
A on tupca nikako da shvati da ne moze sa babom da se sali kao nekada.Da je ona sada bukvalista i sve shvata ozbiljno.Bojim se da ih ostavim same i na trenutak.

Nemoguće je da im se sve dopusti.Jooooj, šta sve oni ne bi radili?
Vama koji ste sa njima 24 časa,svaka čast.
Goti, dobro se snalaziš, kao i Florena jer drugačije ne bi mogla podneti i savladati sve te teškoće koje donosi ova prilično teška bolest.




Nek uzivaju u tim trenutcima,dok traju leptirici u stomaku,a ti Florena,uzivaj u sreci svoje cere!Ipak,njihova sreca je i nasa!
Mojoj babi su rekli da je najverovatnije pocetak demencije, misli samo na sebe, nezanimaju je drugi, kuka po ceo dan kako ce da umre, nedozvoljava nikom da se odvoji od nje, cak je imala i halucinacije. Moju majku, a njenu cerku je unistila fizicki i psihicki dok nije zavrsila u bolnici. Sada je u privatnom domu za stare, dok nedobijemo drzavni.
Svaka cast onima koji se brinu o dementnima, pogotovo ako su agresivni. Moja baba je zvala celu rodbinu i komsiluk da im javi da mi hocemo da je otrujemo sa lekovima.
Rodbina Vas nece razumeti, samo ce da Vas okrivljuju, a niko od njih nece da pomogne
Razumite da oni nisu vise iste osobe, mojoj majci kad je pozlilo (dok je cuvala dementnu babu) u poslednjem trenutku je stigla hitna pomoc da je spasu (jer je moja majka uspela da okrene broj moje sestre, a nije mogla da prica, pa je sestra brzo dosla da vidi sta nije u redu i kad je dosla videla je majku kako lezi na podu maltene bez svesti i povraca), a za to vreme je baba stajala pored nje (svoje cerke jedinice) i govorila joj "Prokleta da si"


Inace moj otac im je uvek davao novac,i to je ono sto ih boli!