Demencija

Može biti nezaposleno lice, a ovo drugo ne znam jer u suštini, staratelj je dužan ispuniti uslove za normalan život licu o kome se stara pa to može značiti i na taj način da nekog drugog plati ili mu da smernice kako da se ponaša.
Jedino što samo staratelj može da rešava pravne i poslovne stvari u ime lica o kom se stara.
 
Beket, hvala na komentaru, razumem preporuku. Nazalost, nismo u situaciji da majka stalno bude na istom mestu. Majka je podjednako bliska i ima mir sa svom decom i jos uvek verujemo da mozemo da joj pruzimo vise paznje i posvecenosti nego, na primer, u nekom domu.
 
Svaka vam čast na volji i snazi. I lepo je što se međusobno podržavate. U tešku borbu krećete. Jedino mi nije jasno zašto onda idete na lišavanje poslovne sposobnosti kada se o svemu možete dogovoriti i kada ste u dobrim odnosima sa njom.
I zašto joj treba staratelj?
 
Konkretno, majka je zajedno sa nama decom suvlasnica na nekretnini sa kojom se bez njene saglasnosti ne moze uraditi nista, ni zapoceti bilo kakve gradjevinske radove, a kamoli je prodati. Majka sada jedva da moze da se potpise i savetovali su nas i da ne pokusavamo kod notara sa njom da sklapamo neki ugovor o medjusobnoj kupo-prodaji ili poklonu nekretnine posto bi notar odmah posumnjao u njenu poslovnu sposobnost. Nazalost, o ovome nismo razmisljali ranije, mozda upravo zato sto su odnosi u porodici oduvek bili dobri.

Takodje, cak i da za majku kod centra za socijalni rad dobijemo samo privremeno starateljstvo, ideja da za svaki pravni posao, npr. potpis za svaku promenu na racunu u banci kod koje majka prima penziju, moramo od centra da trazimo saglasnost nije nesto sto bismo olako prihvatili.
 
Pa onda je ok. Ali lišavanje poslovne sposobnosti nije baš lak posao. Pokreće se u csr, dva psihijatra mogu i na teren izaći, a možete je i voditi kod njih. To je oko 30000 bilo pre par godina.
I csr angažuje svog pravnika kojeg takođe morate platiti, jer će taj pravnik, kao braniti njena prava, mada je u suštini to samo formalnost. Na sudu se pojavljujete vi kao tužilac, što malo strašno zvuči jer vi nju kao tužite.
Onda kad je sud proglasi poslovno nesposobnom, csr u dogovoru sa vama bira staratelja.
Sve u svemu 4 do 6 meseci ako vas ne zahvati letnji period kad su svi "negde"
Jedino što preporučujem je da od psihijatra koji vrše sudsko veštačenje, tražite da napišu da nije potrebno njeno prisustvo na sudu. To bi i za nju i za vas bilo traumatično a u praksi psihijatri najčešće to i napišu ako ne zaborave.
 
Konkretno, majka je zajedno sa nama decom suvlasnica na nekretnini sa kojom se bez njene saglasnosti ne moze uraditi nista, ni zapoceti bilo kakve gradjevinske radove, a kamoli je prodati. Majka sada jedva da moze da se potpise i savetovali su nas i da ne pokusavamo kod notara sa njom da sklapamo neki ugovor o medjusobnoj kupo-prodaji ili poklonu nekretnine posto bi notar odmah posumnjao u njenu poslovnu sposobnost. Nazalost, o ovome nismo razmisljali ranije, mozda upravo zato sto su odnosi u porodici oduvek bili dobri.

Takodje, cak i da za majku kod centra za socijalni rad dobijemo samo privremeno starateljstvo, ideja da za svaki pravni posao, npr. potpis za svaku promenu na racunu u banci kod koje majka prima penziju, moramo od centra da trazimo saglasnost nije nesto sto bismo olako prihvatili.
Uz svo postovanje za lepo slaganje u porodici, svakako bi trebalo resiti sve imovinsko pravne odnose. Kako bolest napreduje i postaje sve komplikovanije...unosi se nervoza medju clanovima porodice. I to moze da izazove neprilike.
 
Dementnima je potreban mir, rutina, pažnja, posvećenost i konstantni nadzor. Nije dobro premeštanje ni iz jedne sobe u drugu.
Slazem se. Dementan to nece pokazivati odmah, ali ce uticati sve vise. A svaki dodatni stres je okidac za napredovanje bolesti. Treba razlozno na vreme doneti odluku, koja je otpimalna za obolelog. Mozda ne odmah, ali imajte u vidu da pogorsanje moze nastupiti iznenada i da ce biti problem kako se onda organizovati.
 
Kao što nema pravila u bolesti dementnih, tako i mi reagujemo različito. Zapravo još više smo mi međusobno drugačiji nego naši roditelji. Ovaj savet verovatno vredi za mlade, za one koje na celu ovu priču reaguju sa besom. Ili je to stvar karaktera? Možda, možda...

Vrisak u prirodi izgleda kao scena iz nekog američkog filma. Nije uteha ako si stvarno lik u takvom scenariju. Problem ostaje.

Nisam imala ni 50 godina kad se moja majka razbolela. Bila sam na ivici depresije, ali znala sam da moram da se pomirim sa svim tim. Teško je pre svega zato što nismo navikli na takve stvari, zato što se u našem društvu prećutno ili sa nelagodom reaguje na simptome demencije. Zanemaruju se prvi simptomi.
Bila sam isto na ivici depresije, koja se manifestovala hiperaktivnoscu do fizicke iscrpljenosti. A kada sam postala agresivna i praskala za sve i na svakog...obratila sam se psihijatru. Dobila sam lekove da se stabilizuju emocije. Poklopilo mi se sve sa menopauzom u 44 godini. Mama je tada bila bolesna vec oko 3 godine. A preminula je posle 11 godina od dijagnoze.
 
Pa onda je ok. Ali lišavanje poslovne sposobnosti nije baš lak posao. Pokreće se u csr, dva psihijatra mogu i na teren izaći, a možete je i voditi kod njih. To je oko 30000 bilo pre par godina.
I csr angažuje svog pravnika kojeg takođe morate platiti, jer će taj pravnik, kao braniti njena prava, mada je u suštini to samo formalnost. Na sudu se pojavljujete vi kao tužilac, što malo strašno zvuči jer vi nju kao tužite.
Onda kad je sud proglasi poslovno nesposobnom, csr u dogovoru sa vama bira staratelja.
Sve u svemu 4 do 6 meseci ako vas ne zahvati letnji period kad su svi "negde"
Jedino što preporučujem je da od psihijatra koji vrše sudsko veštačenje, tražite da napišu da nije potrebno njeno prisustvo na sudu. To bi i za nju i za vas bilo traumatično a u praksi psihijatri najčešće to i napišu ako ne zaborave.
Hvala na opisu i preporuci za psihologa, Marge.

Ako dobro razumem, u sudu je ovde rec o jednom rocistu na kome se pojavljuju psiholozi vestaci, pravnik iz CSR i "tuzitelj", tj. buduci staratelj.
Pretpostavljam, ipak, da je vece cimanje sakupiti sve one dokumente koje CSR, trazi sto za buduceg trajnog staratelja, sto za dementnu osobu.

Procitali smo negde da trajni staratelj jednom godisnje podnosi u CSR redovni izvestaj koji "treba da sadrži podatke o ličnosti štićenika (uslovima smeštaja, zdravlju, obrazovanju) kao i podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovim prihodina i rashodima u proteklom periodu."'

Ako ste imali iskustva sa trajnim starateljstvom, da li je ovaj redovni izvestaj samo neka formalnost, ili u CSR moraju da se donose neka dokumenta npr. iz doma zdravlja o sticenikovom zdravlju ili iz banke o stanju sticenikovog racuna?
 
Slazem se. Dementan to nece pokazivati odmah, ali ce uticati sve vise. A svaki dodatni stres je okidac za napredovanje bolesti. Treba razlozno na vreme doneti odluku, koja je otpimalna za obolelog. Mozda ne odmah, ali imajte u vidu da pogorsanje moze nastupiti iznenada i da ce biti problem kako se onda organizovati.
Hvala na savetu. Po vasem iskustvu, ako je uopste moguce reci, koje pogorsanje vise iznenadi, pogorsanje mentalnog ili fizickog zdravlja?
Nasa majka je jos uvek potpuno pokretna (uziva u setnjama), ali problemi sa inkontinecijom se sada desavaju vise puta nedeljno. Od psihickih simptoma primecujemo anksioznost i poneki put blagu paranoju, ali agresivnosti ili nekog opsesivnog ponasanja nema.
 
Hvala na opisu i preporuci za psihologa, Marge.

Ako dobro razumem, u sudu je ovde rec o jednom rocistu na kome se pojavljuju psiholozi vestaci, pravnik iz CSR i "tuzitelj", tj. buduci staratelj.
Pretpostavljam, ipak, da je vece cimanje sakupiti sve one dokumente koje CSR, trazi sto za buduceg trajnog staratelja, sto za dementnu osobu.

Procitali smo negde da trajni staratelj jednom godisnje podnosi u CSR redovni izvestaj koji "treba da sadrži podatke o ličnosti štićenika (uslovima smeštaja, zdravlju, obrazovanju) kao i podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovim prihodina i rashodima u proteklom periodu."'

Ako ste imali iskustva sa trajnim starateljstvom, da li je ovaj redovni izvestaj samo neka formalnost, ili u CSR moraju da se donose neka dokumenta npr. iz doma zdravlja o sticenikovom zdravlju ili iz banke o stanju sticenikovog racuna?
Uh, upravo sam danas popunjavala taj izveštaj, baš mi teško pada. Predaje su u februaru svake godine. Pa ništa specijalno ali je lično. Tipa kako se snalazi u okolini, od čega boluje, koje terapije prima, koje specijaliste posećuje, koliko je sposobna za ličnu higijenu a onda njima najvažnije... Šta poseduje od nekretnina ko i kako upravlja njima, kolika su joj primanja, šta se radi sa njima, na koji način se troši.
Prošlih 7 godina mi nisu tražili neke dokaze za sve to, a prošle godine su tražili ugovor o izdavanju bez naknade za ženu koja živi i održava njen stan jer nije u našem mestu.
Onda su negde u junu tražili račune da je 31.12.prošle godine izmireno sve u stanu tipa voda, struja, porez... I to je baš bio problem pribaviti jer je stan na 400 km od mene.
Staratelj postaje staratelj i nad njenim nekretninama i to stalno kontrolišu da nije stan prodat.
Ma, naporni su jer im se više isplati da postave svog staratelja pa da se ogrebu za nekretninu kad štićenik umre.
 
A šta najviše boli... Pa boli taj pogled kad vidiš da ne shvata neke obične stvari, tipa kako se koristi četkica za zube, kako se jede banana... Pa onda neko vreme toga nema i sve je kao u redu i ti se pitaš da nisi napravila grešku, opustiš se pa te opet lupi nešto tako, da te ne prepozna i obraća ti se sa mama.
 
Nasa majka je jos uvek potpuno pokretna (uziva u setnjama), ali problemi sa inkontinecijom se sada desavaju vise puta nedeljno. Od psihickih simptoma primecujemo anksioznost i poneki put blagu paranoju, ali agresivnosti ili nekog opsesivnog ponasanja nema.
Dobro je, to je tek početna faza. Ali niko ne može da predvidi dokle će tako potrajati. Kod svakog je različito. Psihički i fizički problemi kod dementnih nažalost uglavnom idu u paketu, što znači da jedno povlači drugo i onda sve bude još gore i gore...
Dokumentacija se može prikupiti za nekih mesec dana, naročito ako nemaš obaveza kad je radno vreme administracije. Ali kad se krene s tim, treba to raditi intenzivno, pošto nijedan dokument ne sme biti stariji od šest meseci.
 
Da vas pitam, vi što ste staratelji osobama lišene poslovne sposobnosti... Jel vas d.kaju ovih dana sa izveštajem staratelja, podnošenjem stanja u poreskoj, računa u vodovodu, elektrodistribuciji i slično?
 
Taman sam lajkovala post i na kraju vidim ovo.
KAKO se tačno radnik Centra "ogrebe za nekretninu"?
заборавих већ давно је било...
повлачило се по штампи, детаље заборавих, па можда отуд.

могуће да је форумашица мислила да је прича готово са добијеним старатељством,
и да нема контроле.
добро је да има, јер се свашта дешава...
 
заборавих већ давно је било...
повлачило се по штампи, детаље заборавих, па можда отуд.

могуће да је форумашица мислила да је прича готово са добијеним старатељством,
и да нема контроле.
добро је да има, јер се свашта дешава...
Preko Ministarstva za porodicnu zastitu mogu da se sprece eventualni postupci staratelja. Ako staratelj radi sve u interesu zasticenog lica bez poslovne sposobnosti, a ima saglasnost Centra... treba razmisliti o izboru pri postavljanju staratelja. Mislim da ako staratelj smatra da treba prodati stan da bi se sticeniku omogucila sredstva, a Centar se saglasi, ne moraju da pitaju clanove porodice. Dobro to proverite pre saglasnosti o starateljstvu nekom trecem licu ili ustanovi.
Imala sam problem pri zastupanju mame, kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost, u sporu oko nekog nasledstva. Prvo se nametao Centar sa svojim pravnikom, koji je hteo da dobije privremeno starateljstvo i zastupa moju mamu u navedenom sporu. Nisam sumnjala u njihovu dobru volju, ali sam se pribojavala koliko imaju iskustva u takvim sporovima. Insistirala sam da to budem ja i da cu finansirati i advokata u svemu. Bilo je natezanja...ipak sam dobila privremeno starateljstvo u toj stvari. S tim da sam morala kod psihologa na proveru, kao i kod pravnika u Centru da dam izjavu. Jako sam se lose osecala u okolnostima da dokazujem da brinem sve vreme o svojoj mami i da se staram o njoj i da je volim ..u jednom trenutku sam se i rasplakala jer su me pitanja i sumnje povredjivale... ali pravo ne poznaje emocije i sve se mora uraditi po proceduri. A plakati posle nastale stete ne vredi u pravnim stvarima.
 
Moja mama nije nikada pevala, nije imala naviku da pusta muziku...ali je uzivala u porodicnim okupljanjima na kojima je bilo bas veselo uz muziku. Jedno vreme je sedela u tv sali u Domu, sto je meni bilo drago jer su tamo slusali muziku. Ali bila sam sokirna kada smo hodnikom isle nakon posete komsinici i kada je moja mama na sav glas zapevala, jer je dopirala muzika iz tv sale. Od tada sam je podsticala na pevanje, a time se sluzilo i osoblje da bi je odobrovoljilo kada se joguni. Znala je reci svih starih pesama i to je bas veselilo. Kasnije su u sobi na tv-u pustali kanal sa muzikom...vidno je bilo koliko je "pogadjaju" stari hitovi. Cak je, mada tesko pokretna i sedeci u stolici, cupkala uz muziku.

https://eklinika.telegraf.rs/psihol...zikoterapijom-koja-priziva-zarobljena-secanja
Mozda za pocetak samo tiho, dok ne vidite reakciju. Mozda ce neka melodija prizvati neka lepa secanja i emocije, a time olaksati komunikaciju i negu.
 
Screenshot_20230418-090726~2.png
 
Pala tema u zapećak ali dementni nisu nama koji se borimo.
Eto, samo da kažem ista meta isto odstojanje...
I dalje u domu i dalje nepokretna i sada sa manje od 40 kg. Idem svaki drugi dan, nahranim je, ona povremeno ok, a povremeno u svom svetu.
Malo su se angažovali iz csr da vide kako da mi još malo zagorčaju život jer su shvatili da je njena penzija veća od troškova pa traže opravdanje od mene za svaki dinar. Ali to tako svake godine biva. Već mi socijalna radnica diktira šta da napišem, vidim da je njoj muka od toga. Shvatila je da za 7 godina starateljstva nisam odustala od majke pa mi pomaže.
 
Pala tema u zapećak ali dementni nisu nama koji se borimo.
Eto, samo da kažem ista meta isto odstojanje...
I dalje u domu i dalje nepokretna i sada sa manje od 40 kg. Idem svaki drugi dan, nahranim je, ona povremeno ok, a povremeno u svom svetu.
Malo su se angažovali iz csr da vide kako da mi još malo zagorčaju život jer su shvatili da je njena penzija veća od troškova pa traže opravdanje od mene za svaki dinar. Ali to tako svake godine biva. Već mi socijalna radnica diktira šta da napišem, vidim da je njoj muka od toga. Shvatila je da za 7 godina starateljstva nisam odustala od majke pa mi pomaže.
❤️❤️❤️
 

Back
Top