Demencija

U dezurnoj bolnici bila su tri lekara neuropsihijatra. Jedan je rekao da je pocetak demencije, jedan je rekao da je pio previse jak kortikosteroid koji moze da izazove halucinacije, ali ne pije ga vec 4 dana a I dalje je u panicnom strahu, a jedan je rekao da se javi na detaljan pregled.

Moguće da su sva tri lekara u pravu. Ima logike. Sve što si opisala meni jako liči na ono što nam je ovde pričala Florena o svom ocu (ona se odavno ne javlja, ali tu je valjda sve arhivirano).
Dakle, da, postoji ta neka staračka demencija, to nije tipa alchajmera, niti vaskularna demencija (koju ima tvoja mama). Lekovi mogu dugo da deluju i nakon konzumiranja. Ovog trećeg bih ja najpre poslušala. A to što starac tvrdi da je zdrav - ignoriši, znaš da dementni ne priznaju svoju bolest, psihijatrijski slučajevi još manje. Bolje od svih nas znaš kako se dovijati, kako lagati i tešiti bolesnika, pa i povlađivati mu (to je jako bitno). Adekvatna terapija bi mogla malo da ga primiri, ali to ne može da se odredi bez prethodnih analiza. Znaš i sama: krvna slika, snimak mozga, seanse kod psihologa itd. A nije isključeno da je u takvom stanju stvarno napravio neki haos i da nije bez osnova ta njegova paranoja. Zato oprez, ali bez panike. I smirivanje situacije, pre svega psihološki...
 
Poslednja izmena:
Prisutna je ljubomora komsinica, koje misle da ce se ona koja pomaze mojoj mami obogatiti. Pa onda se oglasio i medicinski tehnicar, kojeg sam ja pre par meseci prijavila da ne saceka da mama popije lekove, zatekla sam casicu sa lekovima na stocicu. On je komsinicu uplasio kako ne sme to da radi i da ima kok je placen da to radi. Komsinica i dalje dolazi ujutru da presvuce mamu i da joj pomogne da se obuce. Naglasila sam joj da ne svraca cesto, da ne skrece paznju i da ne prica sa drugima o tome, jer izaziva zavist. A socijalna radnica u obilasku napravi vasar. krene duz hodnika, a oni se okupe i komentarisu u glas. To je moju mamu jako uznemirilo. Valjda im se u silnpoj zelji da pokazu da su oni dobro, otme kontrola pa pricaju sve sto se desilo u proteklih mesec dana. To rade i kada ja dodjem. Ja umem da ih na fin nacin smirim, ali sociolog izgleda donekle uziva u toj maskaradi. Juce sam razgovarala i sa neuropsihijatrom, pomenuo je neorganizovanost i nezainteresovanost osoblja kada su dementni u pitanju, a 90 procenata je dementno. Obecao mi je da ce u cetvrtak napisati svoje misljenje. I dalje zastupa stav da moja mama nije za zatvoreno odeljenje gde su potpuno zavisni. U predlogu ce pisati da mamu smeste na poluzavisno ili cak na odeljenje koje je za polupokretne i nepokretne na spratu sa doktorima i osobljem. U svakom slucaju znam da mami nece prijati bilo kakav premestaj, ali je i ocigledno da vise ne ume da se sama obuce, pogotovo da stavi pampers gace. I danas je uznemirena zbog jucerasnjeg histericnog obilaska. Zazire od hodnika. To je s jedne strane dobro, jer nece izlaziti napolje, ali sam gledala da je smirim i da joj kazem da ima sve u svom stancicu i da ne obraca paznju zlurade. Naravno, uz napomenu da ja brinem o svemu i da je sve pod kontrolom.

- - - - - - - - - -

Moguće da su sva tri lekara u pravu. Ima logike. Sve što si opisala meni jako liči na ono što nam je ovde pričala Florena o svom ocu (ona se odavno ne javlja, ali tu je valjda sve arhivirano).
Dakle, da, postoji ta neka staračka demencija, to nije tipa alchajmera, niti vaskularna demencija (koju ima tvoja mama). Lekovi mogu dugo da deluju i nakon konzumiranja. Ovog trećeg bih ja najpre poslušala. A to što starac tvrdi da je zdrav - ignoriši, znaš da dementni ne priznaju svoju bolest, psihijatrijski slučajevi još manje. Bolje od svih nas znaš kako se dovijati, kako lagati i tešiti bolesnika, pa i povlađivati mu (to je jako bitno). Adekvatna terapija bi mogla malo da ga primiri, ali to ne može da se odredi bez prethodnih analiza. Znaš i sama: krvna slika, snimak mozga, seanse kod psihologa itd. A nije isključeno da je u takvom stanju stvarno napravio neki haos i da nije bez osnova ta njegova paranoja. Zato oprez, ali bez panike. I smirivanje situacije, pre svega psihološki...

Cekamo misljenje neuropsihijatra danas.
 
Prisutna je ljubomora komsinica, koje misle da ce se ona koja pomaze mojoj mami obogatiti. Pa onda se oglasio i medicinski tehnicar, kojeg sam ja pre par meseci prijavila da ne saceka da mama popije lekove, zatekla sam casicu sa lekovima na stocicu. On je komsinicu uplasio kako ne sme to da radi i da ima kok je placen da to radi. Komsinica i dalje dolazi ujutru da presvuce mamu i da joj pomogne da se obuce. Naglasila sam joj da ne svraca cesto, da ne skrece paznju i da ne prica sa drugima o tome, jer izaziva zavist. A socijalna radnica u obilasku napravi vasar. krene duz hodnika, a oni se okupe i komentarisu u glas. To je moju mamu jako uznemirilo. Valjda im se u silnpoj zelji da pokazu da su oni dobro, otme kontrola pa pricaju sve sto se desilo u proteklih mesec dana. To rade i kada ja dodjem. Ja umem da ih na fin nacin smirim, ali sociolog izgleda donekle uziva u toj maskaradi. Juce sam razgovarala i sa neuropsihijatrom, pomenuo je neorganizovanost i nezainteresovanost osoblja kada su dementni u pitanju, a 90 procenata je dementno. Obecao mi je da ce u cetvrtak napisati svoje misljenje. I dalje zastupa stav da moja mama nije za zatvoreno odeljenje gde su potpuno zavisni. U predlogu ce pisati da mamu smeste na poluzavisno ili cak na odeljenje koje je za polupokretne i nepokretne na spratu sa doktorima i osobljem. U svakom slucaju znam da mami nece prijati bilo kakav premestaj, ali je i ocigledno da vise ne ume da se sama obuce, pogotovo da stavi pampers gace. I danas je uznemirena zbog jucerasnjeg histericnog obilaska. Zazire od hodnika. To je s jedne strane dobro, jer nece izlaziti napolje, ali sam gledala da je smirim i da joj kazem da ima sve u svom stancicu i da ne obraca paznju zlurade. Naravno, uz napomenu da ja brinem o svemu i da je sve pod kontrolom.

- - - - - - - - - -



Cekamo misljenje neuropsihijatra danas.

Polako,vec si toliko toga uradila.Nacice se neko pozitivno resenje.
 
Dragi moji, otisla je i moja majka. Samo joj je pozlilo u toku noći i sve je bilo vrlo brzo gotovo. Niko nije očekivao da ce da umre, mada to mozda cudno zvuci kad neko ima devedeset godina i tesku demenciju. Ali, jos pre par dana kad sam je posetila u domu, bila je sasvim dobro, osim sto je sve teze mogla da stane na noge. Kao da je mozak odjednom skroz otkazao, pa onda i organi kojima komanduje. Tesim se da je dugo i izdrzala, jer se ona bori sa demencijom verovatno petnaestak godina, samo sto to jako dugo niko nije mogao da prepozna. Podmukla bolest. Tesi me i to da se bar nije mučila pred smrt u nekoj od nasih bolnica.

Pratim vas i dalje i hvala vam na forumskim druzenju i podrsci. Svako dobro svima vama!
 
Dragi moji, otisla je i moja majka. Samo joj je pozlilo u toku noći i sve je bilo vrlo brzo gotovo. Niko nije očekivao da ce da umre, mada to mozda cudno zvuci kad neko ima devedeset godina i tesku demenciju. Ali, jos pre par dana kad sam je posetila u domu, bila je sasvim dobro, osim sto je sve teze mogla da stane na noge. Kao da je mozak odjednom skroz otkazao, pa onda i organi kojima komanduje. Tesim se da je dugo i izdrzala, jer se ona bori sa demencijom verovatno petnaestak godina, samo sto to jako dugo niko nije mogao da prepozna. Podmukla bolest. Tesi me i to da se bar nije mučila pred smrt u nekoj od nasih bolnica.

Pratim vas i dalje i hvala vam na forumskim druzenju i podrsci. Svako dobro svima vama!

Moje saucesce, Mirjanami. Ucinili ste sve sto ste mogli. :heart:
 
Dragi moji, otisla je i moja majka. Samo joj je pozlilo u toku noći i sve je bilo vrlo brzo gotovo. Niko nije očekivao da ce da umre, mada to mozda cudno zvuci kad neko ima devedeset godina i tesku demenciju. Ali, jos pre par dana kad sam je posetila u domu, bila je sasvim dobro, osim sto je sve teze mogla da stane na noge. Kao da je mozak odjednom skroz otkazao, pa onda i organi kojima komanduje. Tesim se da je dugo i izdrzala, jer se ona bori sa demencijom verovatno petnaestak godina, samo sto to jako dugo niko nije mogao da prepozna. Podmukla bolest. Tesi me i to da se bar nije mučila pred smrt u nekoj od nasih bolnica.

Pratim vas i dalje i hvala vam na forumskim druzenju i podrsci. Svako dobro svima vama!

Da, odjednom otkaže mozak i sve funkcije. Nek se sad odmori od borbe.
Učinili ste sve. :zag:
 
Dragi moji, otisla je i moja majka. Samo joj je pozlilo u toku noći i sve je bilo vrlo brzo gotovo. Niko nije očekivao da ce da umre, mada to mozda cudno zvuci kad neko ima devedeset godina i tesku demenciju. Ali, jos pre par dana kad sam je posetila u domu, bila je sasvim dobro, osim sto je sve teze mogla da stane na noge. Kao da je mozak odjednom skroz otkazao, pa onda i organi kojima komanduje. Tesim se da je dugo i izdrzala, jer se ona bori sa demencijom verovatno petnaestak godina, samo sto to jako dugo niko nije mogao da prepozna. Podmukla bolest. Tesi me i to da se bar nije mučila pred smrt u nekoj od nasih bolnica.

Pratim vas i dalje i hvala vam na forumskim druzenju i podrsci. Svako dobro svima vama!

Moje iskreno saucesce.

Mojs skromni doprinos ovoj temi je povremeno javljanje, tek da opstane ovaj naslov za neke buduce ljude kojima ce trebati ovako toplo i iskreno druzenje i razmena sudbina.
 
Mirjana, saučešće. Tvoja majka je ipak doživela lepe godine.

Danas je umro i popularni britanski pisac Teri Pračet sa nepunih 67 godina, kome je još 2007. dijagnostifikovana demencija...
 
Poslednja izmena:
Pre dva meseca sam na prevaru dovela majku iz Kruševca kod mene u Suboticu i smestila je odmah u jedan privatni dom. Kada smo otišli po nju, zatekli smo je u svinjcu od stana, sa razbacanom hranom, lekovima i papirima po podu, bilo je 2 sata posle ponoći, sva svetla su bila popaljena, ona je dovela neku ženu da spava kod nje jer se bojala sama, a ta žena nije ni primetila da smo mi došli koliko je čvrsto spavala. Dijagnoza joj je paranoidna shizofrenija, ali po meni i poprilična demencija mada se to nigde ne vodi kao dijagnoza. Nju su , jednostavno u tim njenim stanjima straha i haosa odvodile komšije na psihijatriju gde bi bila par nedelja, uzimala terapiju, odpuštali je, ona prestajala da pije lekove, opet išla na psihijatriju i tako u krug. Dok je bila kući, uništavala je stvari, gubila novac, lupala čekićem po zidovima...Naravno, nije htela da pije lekove...
Vrlo je manipulativna i često veoma staložena tako da se stalno pitam radim li pravu stvar sa njom.
U međuvremenu sam je prebacila u državni dom za odrasle gde su pacijenti sa psihičkim problemima i gde imaju stvarno visok standard i nege i socijalnog života korisnika.
E sad, danas je izjavila da hoće da ide kući, u Kruševac i da neće više da živi u domu, da ona sa 70 godina još hoće da živi i ide na zabave penzionera, i da hoće da pije lekove koje ona hoće i kad ona hoće a ne kako joj ovde daju.
Problem je taj što sam joj ja nedavno obećala da ćemo početkom aprila ići u Kruševac do njenog stana da spremi stvari i donese ih ovde (jer smo tada otišli stvarno na brzinu). Sada ja ne znam imam li snage da je odvedem i šta ako ona tamo jednostavno odluči da neće da se vrati za Suboticu ?
Svu dokumentaciju sam joj prenela ovde, i njena LK je kod mene, prijavila je na moju adresu, u centru za soc. rad se vodi da je u subotici jer je preko tog centra jedino i mogla biti smestena u dom.
Razbijaju me emocije, ne znam šta da radim, ona tako dobro zna da mi nabije osećaj krivice da je to strašno i svesna je da to ume pa se time i služi. Znam da nije pametno da je stavim u kola i odvezem tamo, a opet, ne želim da prekršim ono što sam joj obećala...Šta da radim ?
 
Razbijaju me emocije, ne znam šta da radim, ona tako dobro zna da mi nabije osećaj krivice da je to strašno i svesna je da to ume pa se time i služi. Znam da nije pametno da je stavim u kola i odvezem tamo, a opet, ne želim da prekršim ono što sam joj obećala...Šta da radim ?

Savest je klackalica: s jedne strane ovo, s druge ono... uvek pretegne ono što preovladava. Dakle, ako ti davljenik kuka - moraš da znaš da plivaš, inače toneš s njim. Treba odmeriti svoje snage racionalno, bez patetike i bez razmetljivosti.

Paranoidna šizofrenija je mnogo gadnija dijagnoza, zato se možda demencija ne pominje u zvaničnim izveštajima. Ali u tim poodmaklim godinama - tek tako odjednom "šizofrenija" - malo je čudno. Možda je ipak demencija retkog tipa, gde je agresivnost zastupljenija, pa i mnoge neprijatne situacije tipa - zanemarivanje higijene, skidanje, provociranje, psovanje, igranje fekalijama...
 
Savest je klackalica: s jedne strane ovo, s druge ono... uvek pretegne ono što preovladava. Dakle, ako ti davljenik kuka - moraš da znaš da plivaš, inače toneš s njim. Treba odmeriti svoje snage racionalno, bez patetike i bez razmetljivosti.

Paranoidna šizofrenija je mnogo gadnija dijagnoza, zato se možda demencija ne pominje u zvaničnim izveštajima. Ali u tim poodmaklim godinama - tek tako odjednom "šizofrenija" - malo je čudno. Možda je ipak demencija retkog tipa, gde je agresivnost zastupljenija, pa i mnoge neprijatne situacije tipa - zanemarivanje higijene, skidanje, provociranje, psovanje, igranje fekalijama...
Ovo ću stalno imati na pameti, jedan od najboljih saveta u poslednje vreme, hvala

- - - - - - - - - -

Na koji način da razgovaram sa njom. Da joj kažem "Da, prešla sam te, ostaćeš ceo život ovde jer si psihički bolesna i to je najbolje za tebe" ili da joj lažem a ona zna da je lažem pa mi kaže "lažeš me" i ja onda ne znam šta da joj odgovorim...
 
Uuuuf.
.
Ako nju želiš da vodiš samo zato što si joj obećala (a seti se zašto je u toj ustanovi) onda to nije ispravan razlog.
Ona je iz ispravnih razloga baš u toj ustanovi.
Ja bih donela sama stvari i kraj. Ne možeš izaći sa njom na kraj, a i ne treba, zato je ona tamo gde joj je najbolje. Izbi to sebi iz glave.
 
Pre dva meseca sam na prevaru dovela majku iz Kruševca kod mene u Suboticu i smestila je odmah u jedan privatni dom. Kada smo otišli po nju, zatekli smo je u svinjcu od stana, sa razbacanom hranom, lekovima i papirima po podu, bilo je 2 sata posle ponoći, sva svetla su bila popaljena, ona je dovela neku ženu da spava kod nje jer se bojala sama, a ta žena nije ni primetila da smo mi došli koliko je čvrsto spavala. Dijagnoza joj je paranoidna shizofrenija, ali po meni i poprilična demencija mada se to nigde ne vodi kao dijagnoza. Nju su , jednostavno u tim njenim stanjima straha i haosa odvodile komšije na psihijatriju gde bi bila par nedelja, uzimala terapiju, odpuštali je, ona prestajala da pije lekove, opet išla na psihijatriju i tako u krug. Dok je bila kući, uništavala je stvari, gubila novac, lupala čekićem po zidovima...Naravno, nije htela da pije lekove...
Vrlo je manipulativna i često veoma staložena tako da se stalno pitam radim li pravu stvar sa njom.
U međuvremenu sam je prebacila u državni dom za odrasle gde su pacijenti sa psihičkim problemima i gde imaju stvarno visok standard i nege i socijalnog života korisnika.
E sad, danas je izjavila da hoće da ide kući, u Kruševac i da neće više da živi u domu, da ona sa 70 godina još hoće da živi i ide na zabave penzionera, i da hoće da pije lekove koje ona hoće i kad ona hoće a ne kako joj ovde daju.
Problem je taj što sam joj ja nedavno obećala da ćemo početkom aprila ići u Kruševac do njenog stana da spremi stvari i donese ih ovde (jer smo tada otišli stvarno na brzinu). Sada ja ne znam imam li snage da je odvedem i šta ako ona tamo jednostavno odluči da neće da se vrati za Suboticu ?
Svu dokumentaciju sam joj prenela ovde, i njena LK je kod mene, prijavila je na moju adresu, u centru za soc. rad se vodi da je u subotici jer je preko tog centra jedino i mogla biti smestena u dom.
Razbijaju me emocije, ne znam šta da radim, ona tako dobro zna da mi nabije osećaj krivice da je to strašno i svesna je da to ume pa se time i služi. Znam da nije pametno da je stavim u kola i odvezem tamo, a opet, ne želim da prekršim ono što sam joj obećala...Šta da radim ?

Dobro ti kazu Beket i Ljilja,ona nije za samostalni zivot.Vidis kako je komentarisala da ce ona da pije lekove koje ona hoce i kad hoce a ne kad joj oni daju.Sta onda?Napravila bi vece zlo.Nemas mnogo izbora.To sto si joj obecala pa pogazila je najmanji problem.Prolongiraj njen odlazak i na kratko.Moze ti napraviti scenu da neces znati gde se nalazis.Kad te pita o tome,odugovlaci,lazi i menjaj temu.Ona je na najboljem mestu za nju jer u tim godinama sa takvom dijagnozom sama bi propala vrlo brzo.Vazno je da si ti zadovoljna tretmanom koji ona ima,da je na sigurnom,sa solidnim zivotnim uslovima i sto je najvaznije mora da pije lekove i ima medicinsku pomoc.Na tvom mestu,za sada je ne bih nigde vodila.Na njena pitanja odgovaraj kratkim,neodredjenim odgovorima i skreci joj paznju necim drugim.Za sada tako...
 
Hvala vam drage žene. Danas sam je zvala telefonom i bila je vrlo distancirana, neprijatna, odgovarala sa da i ne, ni par minuta nije trajao razgovor. Sutra bi joj otišla u posetu. Veliki je to problem prelomiti u glavi da nekoga koga si voleo, slušao i poštovao ceo život, sada ti moraš da "vaspitavaš" kao dete. Ne znam hoću li moći da se postavim tako da ja držim konce u rukama a da ona nije ta koja odlučuje o svom životu kada sam ceo život vaspitavana patrijarhalno da roditelji moraju da se poštuju, kao i njihova reč.
 
Nasi bolesnici nisu vise razumni i racionalni ljudi,.Iz njih kad su lose govori bolest a kad su dobro govore lekovi.Imaj to stalno na umu.Ponekad se i sama zapitam sta se to dogodilo mojoj mami pa je sad pod Leponexom toliko dobro da mi se cini kao da nikada nije ni bila bolesna.Onda se samo setim svega...to sto i ti pominjes,zapostavljanje licne higijene,haos po stanu,jede bajatu i budjavu hranu a pri tom to uopste ne primecuje i t d.Pitam se sta bi bilo da nije lekova?Verovatno sve ono lose kao pre njih.
 
Hvala vam drage žene. Danas sam je zvala telefonom i bila je vrlo distancirana, neprijatna, odgovarala sa da i ne, ni par minuta nije trajao razgovor. Sutra bi joj otišla u posetu. Veliki je to problem prelomiti u glavi da nekoga koga si voleo, slušao i poštovao ceo život, sada ti moraš da "vaspitavaš" kao dete. Ne znam hoću li moći da se postavim tako da ja držim konce u rukama a da ona nije ta koja odlučuje o svom životu kada sam ceo život vaspitavana patrijarhalno da roditelji moraju da se poštuju, kao i njihova reč.

Uh,sto mi je ovo poznato.Draga moja to patrijarhalno u nama i emocije kojima sam ucena su me zamalo kostale sopstvenog zivota,zivaca i psihickog stanja moje porodice.Hvala bogu pa sam u minut do dvanaest shvatila da sam ja ta koja mora da povuce kola uzbrdo i ma koliko navikla da je majka(posle oceve smrti)bila onaj ko lupa rukom o sto(mislim figurativno)Sa 43 godine sam shvatila da nije vise vazno da slusam mamu!!!!????Ej...Da je bolest nije zaustavila ja bih je i dalje slusala svesno ili podsvesno ko omadjijana.To je problem u porodicama u kojima su autoriteti nametnuti i ostaju i kad je dete odavno prevazislo dete.Dobra strana bolesti moje majke je nekako u tome sto sam videvsi je tako nemocnu i bolesnu konacno lupila glavom o zid i shvatila da jedino i obavezno moram da slusam sebe i svoje instikte,potrebe i zelje.Da je roditelj onaj koga postujes i prihvatis poneki savet ali nikako onaj ko ti kroji zivot dok je ziv.
Prelomi to u sebi,uzmi njenu bolest u svoje ruke(figurativno)uradi ono sto ti instikt govori,ono sto ce tebe uciniti mirnom i stalozenom a njoj ce biti dobro,nemoj da previses vrtis film u glavi.Sto se pre pomiris sa cinjenicom da ona od sada pa nadalje zavisi od tebe i da njeni osioni komentari,nadobudnost,ljutnja,bes,nezadovoljstvo...nisu tvoje kocnice u sopstvenom zivotu.Stavi joj do znanja da je volis i da ces brinuti o njoj,da nece biti prepustena bolesti i da si uvek tu za nju,to je jedino sto moras da uradis.Sve ostalo je samo tvoja odluka i procena u datom momentu.
 
.Stavi joj do znanja da je volis i da ces brinuti o njoj,da nece biti prepustena bolesti i da si uvek tu za nju,to je jedino sto moras da uradis.

Ovo je otprilike ključ za ophođenje sa bolesnim roditeljima, bez obzira kakva je dijagnoza i kakva je bolest.

Dok ne steknu poverenje, sve dok umišljaju da mogu sami, sve dok se ne potrefi dobra terapija - laži su uvek kao melem na ranu. I to ne bilo kakve laži, nego one koje zvuče logičnije od bilo koje istine. Na primer: "Dobro je ovde, tu su lekari, oni će ti pomoći." Ili još kategoričnije: "Ideš kući čim ozdraviš." Pa dalje: "Nema nigde drugde ovako dobrih lekara. Raspitivala sam se, tražila... ali nema!"
 
Poslednja izmena:
Slažem se sa vama. Jedino je problem što ona tvrdi da joj ne daju lekove koje je do sada pila i koji su joj ublažavali bolove, a ja znam da joj daju. I da joj daju neke pogrešne lekove od kojih joj je jako loše, gorko u ustima i da ima bolove cele noći od njih.
 
ona tvrdi da joj ne daju lekove koje je do sada pila i koji su joj ublažavali bolove, a ja znam da joj daju. I da joj daju neke pogrešne lekove od kojih joj je jako loše, gorko u ustima i da ima bolove cele noći od njih.

Takve priče uvek idu u paketu kukumavčenja. Odnesi joj neki poklon - simboličan, neko "novo" ćebe (koje kao greje i ublažava bolove) ili tako nešto... Važna je pažnja, da oseti da neko brine.
Ne treba ni s tim preterivati, ali svako ko poznaje svoju majku naći će nešto kao utehu. Treba samo ostati staložen i - naravno - preuzeti ulogu autoriteta.
 
Nosim joj svaki dan litru toplog čaja od majčine dušice..."i to ne onaj iz kesice, nego proceđen" po njenoj želji

To što je naručila, to se podrazumeva i neće je to posebno obradovati. Biće da joj treba još neki takav placebo... Ima ona fora sa bombonicama (npr. orbit) koje treba spakovati u neutralnu kutiju ili bočicu bez natpisa, a sve sa pričom kako su to "pravi" lekovi... Dementni uglavnom poveruju, ali paranoični šizofreničari mogu i drugačije da reaguju, za takve stvari treba se ipak konsultovati sa dežurnim stručnjacima. Osoblje svakako mora biti upućeno u takvu ujdurmu. Treba biti oprezan u svemu.

Jastuk "za cirkulaciju", ili ćebe "protiv bolova" - meni se čini da je to bezazlena opcija u odnosu na ovo prethodno.
 
da se malo nasmejemo istini :lol:


Jedan čovjek se odlučio zeniti. Dvoumio se između tri slične kandidatkinje. Tada pokloni svakoj po 5.000 $ i pričeka da vidi sto će one učiniti sa tim novcem.

Prva ode u salon za uljepšavanje. Uredila je kosu, tijelo, našminkala se, dotjerala, kupila novu odjeću i uredila vrlo lijepo za tog čovjeka.

Rekla mu je da je sve to učinila da bi mu bila sto privlačnija jer ga jako voli..

Čovjek je bio impresioniran.

Druga žena je otišla u dućan kupiti čovjeku poklone. Kupila mu je štapove za golf, neke nove dodatke za kompjuter, skupu odjeću. Dala mu je te poklone i rekla da je potrošila sve novce na njega jer ga jako voli.

Ponovo je bio impresioniran.

Treća žena je uložila novce na burzi. Zaradila je nekoliko puta više nego je uložila. Vratila mu je 5.000 $, a ostalo stavila na zajednički račun. Rekla je da želi ulagati u njihovu budućnost jer ga jako voli.

Naravno, bio je impresioniran.

Dugo je razmišljao o novcu, ženama, o tome što su one učinile s novcem i tada je odlučio.

Oženio je onu koja je imala najveće sise.

Takvi su muškarci.

POUKA

Danas se u svijetu potroši više novaca na povećanje grudi i Viagru nego na razvoj liječenja Alzheimerove bolesti. To znači da će 2040.g. postojati široka populacija starijih ljudi sa velikim, stršećim grudima i čvrstom erekcijom - koji neće imati pojma što da rade s tim.
 
Slažem se sa vama. Jedino je problem što ona tvrdi da joj ne daju lekove koje je do sada pila i koji su joj ublažavali bolove, a ja znam da joj daju. I da joj daju neke pogrešne lekove od kojih joj je jako loše, gorko u ustima i da ima bolove cele noći od njih.

Hmmm,na kakve bolove se zali?Kako se tebi cini?Da li je stvarno moguce da ima neke bolove a da ih povezuje sa ovim lekovima koje pije?Mozda joj je ostecen zeludac ili se javlja visak kiseline.Da li joj daju nesto za zastitu zeludca?Moja mama pije dnevno oko 20 komada tableta pa dobija Sabax za zastitu zeludca.Primetila sam ako se slucajno desi da jedan dan preskocimo taj Sabax(jednom se desilo jer nisam nabavila novu kutiju)odmah joj je bilo lose u predelu stomaka.Imala je mucninu i bolove u zeludcu.Cim ga je popila sve se smirilo,jer on sluzi za oblaganje i zastitu.Moze biti da i ona ima neke slicne reakcije.

Opet,ako mislis da umislja i trazi paznju simulirajuci bolve(tu nikad nismo sigurni)mozes joj kupiti onaj ruski flaster protiv bolova pa ga iseckati na tanke tracice jer je vrlo sirok i zalepiti joj na mesto gde je navodno boli.Odnesi joj ga u originalnom pakovanju i pred njom procitaj cemu je namenjen a seckanje ti preporucujem jer je on tezak za skidanje posle jer ima jak lepak-inace je kao tigrova mast.Nece imati kontraindikacija osim mozda blagog crvenila na mestu gde je bio zalepljen.Mozda je mozes time utesiti jer ce videti da joj verujes i brines.Sto se tice lekova,proveri prvo sa lekarima da nisu mozda poceli da joj prave probleme ako oseca gadjenje ili mucninu.Uvek joj mozes odneti pakovanje onih bombonica Cedevita/Multivita od maline,limuna,sumskog voca i reci da ih je lekar perporucio.One ce joj ublaziti osecaj gorcine jer su prijatnog ukusa i moze ih uzimati vise puta dnevno.Svakako nece preterati u vitaminiziranju jer su one ipak bombone a ne medicinski preparat.Imas ih u svakom Maxiju ili nekoj drugoj prodavnici,obicno pored kase gde su zvake,bombone...
 
Bila sam danas. Ona je odlučila da hoće kući i mislim da je to razlog što priča o bolovima. Sutra svakako idem da pričam sa dr, jer tamo neuropsihijatar dolazi jednom u dve nedelje a to je sutra. Videću šta ona kaže. A danas sam saznala da je zvala prijateljicu i rekla da kad je odvedem, ona neće da se vrati u dom...tako da , ne vodim je u Kruševac nikako.
 

Back
Top