Demencija

ja bih volela da nešto mogu da uradim za majku, da je nečim razveselim, ali ona je u takvom stanju da jednostavno nemam ideju šta bi to moglo da bude
neurološki je jako loše. otežano razumevanje i jako otežan govor, tj. ne samo govor nego valjda i oblikovanje toga što želi da izrazi kroz govor.
zato sada već često izbegava da govori, umesto toga pokušava da mi objasni gestikulacijom.
ja ponekad odreagujem na to, a ponekad nastojim da je privolim da pokuša da formuliše rečima to što želi.

tako da ona ne može da gleda televiziju (btw, dosta loše i vidi i čuje), ne može da čita, ne može da radi nikakav ručni rad, ne može da uspostavi komunikaciju sa drugim korisnicima.
sve u svemu, jako tužna priča

ima li iko ideju, postoji li bilo šta čime bi takva osoba mogla da se zabavi ?

Georga, moras da se prisetis sta je ona volela da radi. Ne vredi da mi sugerisemo, jer je ti neces sada uspeti da naucis necemu novom. Samo ono sto je ranije radila i u tome bila uspesna i uzivala moze sada da je motivise. Hajde priseti se necega pa nam napisi, a mi cemo na osnovu toga probati da ti sugerisemo. I nemoj se snebivati da probas. Mislila sam i ja da moja mama nema pojma, a onda sam se prijatno iznenadila. Svi su se zapanjili. Ostaju sacuvane neke sposobnosti iz ranih dana. Mozda i neko pasivno slusanje muzike, kao sto Beket rece, ali uz pracenje da li joj prija i ako je i ranije to volela. Moyda ce se u pocetku mrstiti i traziti da iskljucis, a kasnije polako prepoznavati stare pesme koje je volela i to bi moglo da joj prija. Moras raditi na tome. Moja mama je pre bolesti po citav dan zevala u televizor, a sada nece da ga ukljuci. Samo ponekad. Ne moze da isprati radnju i da poveze slike i to je valjda nervira. Kaze da voli tisinu. A kada je neka zabava u domu, onda je odusevljena muzikom. I kada smo zajedno voli da gleda TV i da komentarise, ali i da kaze da je bez veze i da je bas i ne zanima. I sta sada reci? To su oscilacije u raspolozenju, strahovi, nesnalazenje, zbunjenost... a mi smo tu da im pomognemo koliko mozemo. Nekad su babe i dede sedeli na klupi ispred kapije i po citav dan gledali u daljinu. I niko ih nije motivisao. A sada... Ili sam mozda drska kada ovo na glas kazem? A opet cu uraditi sve da ugodim mojoj mami.
 
Poslednja izmena:
Nekad su babe i dede sedeli na klupi ispred kapije i po citav dan gledali u daljinu. I niko ih nije motivisao. A sada... Ili sam mozda drska kada ovo na glas kazem? A opet cu uraditi sve da ugodim mojoj mami.

ma ne, naravno da nisi drska, samo si fokusirana na svoju priču... dobro je dok još možeš da utičeš na bolest (mislim - ne ti kao ti - nego što je tvoja mama sad malo bolje, pa možeš da utičeš pozitivno na nju), to se stručno zove "nefarmakološka terapija" i treba na tome svakodnevno insistirati dok god se može -

ali pre ili kasnije stigne i to "gledanje u daljinu", nije to tako strašno, no i to je samo jedna mirna prolazna faza, koja može da potraje prilično dugo u nekim slučajevima...
 
Dobili smo rezultate CT.Preostaje nam da odemo kod neuro da nam kaze koji tip demencije deda ima.
pokusala sam malo da izguglam,ne bih li shvatila o cemu se radi,i onako laicki,cini mi se da je kod dede vaskularna demencija,ali naravno ja sam laik.Srecom pa necemo dugo cekati.
 
nijedan neuropsihatar ne može biti siguran što se tiče dijagnoze samo na osnovu CT-a, ali lekovi su isti, simptomi isti ili slični...
postoje i mešoviti tipovi demencije -
& kod svakog je drugačije, nema pravila -
 
ma ne, naravno da nisi drska, samo si fokusirana na svoju priču... dobro je dok još možeš da utičeš na bolest (mislim - ne ti kao ti - nego što je tvoja mama sad malo bolje, pa možeš da utičeš pozitivno na nju), to se stručno zove "nefarmakološka terapija" i treba na tome svakodnevno insistirati dok god se može -

ali pre ili kasnije stigne i to "gledanje u daljinu", nije to tako strašno, no i to je samo jedna mirna prolazna faza, koja može da potraje prilično dugo u nekim slučajevima...

Beket, mislila sam na sve stare ljude, bez obzira kakvog su zdravstvenog stanja. Nisam mislila na odmakli stadijum demencije. Moji baka i deda nisu imali televizor. Dok su njihova deca gledala TV program, ovi su bili zadovoljni malim tranzistorom, koji su slusali ujutru i ponekad uvece. Isli su rano u krevet, sedeli u dvoristu ... Njihova deca nisu mnogo brinula zbog toga, a mi sad lupamo glavu kako da osmislimo vreme... Moja majka cele nedelje para sve sto je strikala, jer su joj animatori rekli u domu da ce joj rucni rad ici na izlozbu. Sad je ona pod presingom kako ce to izgledati i stalno para da bi ispalo sto bolje, a ono sve gore...e sad nema nikoga tamo da je motivise i smiri, osim sto ja sugerisem preko telefona. Kao sto nisu umeli ni da je animiraju da pocne da strika. Tako da ispada da i ja pletem i param...
Jutros me zove medicinska sestra i kratko i jasno kaze: Bila je inspekcija, sticenici sa odeljenja gde se staraju sami o sebi digli pobunu da zele sami da idu u nabavku lekova na beli recept i sada svi moraju sami u apoteku. Misle da ce tako naci jeftinije. Vasa mama ima lek za danas i sutra, a vec za prekosutra treba sama da kupi.:dash: Pozovem sociologa i pitam zasto me nisu na vreme obavesili, ako je odluka doneta pre nedelju dana. On kaze da ce napraviti selekciju i izueztke od tog pravila, ali da nisu jos to uradili. To sto moja mama ne sme da prekine sa donaseptom i sto ne sme sama da ode u apoteku i sto trenutno nemam nikoga u blizini ko bi to uradio danas i sto nema vremena da se ja angazujem i kupim lek i posaljem ili organizujem odsustvovanje sa posla i donesem... ma poludela sam. Na kraju su sestre u dogovoru sa mnom uzele novac od mame i otisle da kupe lek. Niko od organizatora i rukovodioca nije hteo da se angazuje po tom pitanju, a zabrljali su sa tim propustom.
 
Poslednja izmena:
nijedan neuropsihatar ne može biti siguran što se tiče dijagnoze samo na osnovu CT-a, ali lekovi su isti, simptomi isti ili slični...
postoje i mešoviti tipovi demencije -
& kod svakog je drugačije, nema pravila -

Jedan psihijatar mi je objasnio da se tek autopsijom moze sa sigurnoscu utvrditi Alchajmer. A skenerom se vide promene manje-vise na mozgu i ukazuju na propadanje. Slazem se s tim da su simptomi veoma slicni bez obzira koji je tip demencije, a mesaju se i sa depresijom i psihozama... Kako god preostaje nam da se borimo.
 
Ja sam sad totalno zbunjena,otisla sam danas sa rezultatima kod neuro i pitam je za ocevu demenciju i jedino mu je dodala jos jedan lek da pije,Aricept.
Ono sto me je zbunilo to je da mi je rekla da deda ima demenciju,a na dijagnozi pise F06,a tamo pise da to iskljucuje demenciju,e sad budi pametan.
Jedino sto je rekla da ima totalno propadanje mozdanih celija,ali totalno,jedino sto moze da se uradi je da se malo ublazi i nista vise.
Kad sam pitala sta mogu da ocekujem u vezi bolesti i kako da se postavim,skoro mi nista nije odgovorila.Bukvalno me je ostavila da se sama snalazim u vezi ove jb bolesti.
Ok,moja je prednost sto postoji ova tema i sto imam internet i znam da se snadjem na njemu a sta je sa svim onima koji nemaju dostupnost ovim informacija,oni su osudjeni da se sami snalaze kako znaju i umeju.
Deda je trenutno miran,skoro potpuno nezainteresovan za sve oko sebe,ume Lela pomalo da ga podigne ali samo na kratko,ume da cuje na tv neku pesmu i to je sve kratko.
Ovih dana planiram da odem do Alchajmera da vidim da li moze da bude tamo na par sati,da li tamo primaju i one koji imaju drugu dijagnozu ili samo mogu tamo da odu oni koji imaju demenciju.
A da propada to vidim i to svakim danom sve vise.
Toliko od mene,pozdrav svima koji su me dosad podrzavali i hvala vam puno.
 
Ja sam sad totalno zbunjena,otisla sam danas sa rezultatima kod neuro i pitam je za ocevu demenciju i jedino mu je dodala jos jedan lek da pije,Aricept.
Ono sto me je zbunilo to je da mi je rekla da deda ima demenciju,a na dijagnozi pise F06,a tamo pise da to iskljucuje demenciju,e sad budi pametan.
Jedino sto je rekla da ima totalno propadanje mozdanih celija,ali totalno,jedino sto moze da se uradi je da se malo ublazi i nista vise.
Kad sam pitala sta mogu da ocekujem u vezi bolesti i kako da se postavim,skoro mi nista nije odgovorila.Bukvalno me je ostavila da se sama snalazim u vezi ove jb bolesti.
Ok,moja je prednost sto postoji ova tema i sto imam internet i znam da se snadjem na njemu a sta je sa svim onima koji nemaju dostupnost ovim informacija,oni su osudjeni da se sami snalaze kako znaju i umeju.
Deda je trenutno miran,skoro potpuno nezainteresovan za sve oko sebe,ume Lela pomalo da ga podigne ali samo na kratko,ume da cuje na tv neku pesmu i to je sve kratko.
Ovih dana planiram da odem do Alchajmera da vidim da li moze da bude tamo na par sati,da li tamo primaju i one koji imaju drugu dijagnozu ili samo mogu tamo da odu oni koji imaju demenciju.
A da propada to vidim i to svakim danom sve vise.
Toliko od mene,pozdrav svima koji su me dosad podrzavali i hvala vam puno.

Joj kad se setim pre tri godine kada sam dovela oca sa dijagnozom demencije i obilazak lekara,mislim da to opet ne bih mogla podneti.Upravo to sto pricas,neazurnost i nezainteresovanost lekara je ono sto me je izludjivalo!To je nasa zemlja,gde god odes,u bilo koju drzavnu instituciju izludece te maksimalno.
 
Ja sam sad totalno zbunjena,otisla sam danas sa rezultatima kod neuro i pitam je za ocevu demenciju i jedino mu je dodala jos jedan lek da pije,Aricept.
Ono sto me je zbunilo to je da mi je rekla da deda ima demenciju,a na dijagnozi pise F06,a tamo pise da to iskljucuje demenciju,e sad budi pametan.
Jedino sto je rekla da ima totalno propadanje mozdanih celija,ali totalno,jedino sto moze da se uradi je da se malo ublazi i nista vise.
Kad sam pitala sta mogu da ocekujem u vezi bolesti i kako da se postavim,skoro mi nista nije odgovorila.Bukvalno me je ostavila da se sama snalazim u vezi ove jb bolesti.
Ok,moja je prednost sto postoji ova tema i sto imam internet i znam da se snadjem na njemu a sta je sa svim onima koji nemaju dostupnost ovim informacija,oni su osudjeni da se sami snalaze kako znaju i umeju.
Deda je trenutno miran,skoro potpuno nezainteresovan za sve oko sebe,ume Lela pomalo da ga podigne ali samo na kratko,ume da cuje na tv neku pesmu i to je sve kratko.
Ovih dana planiram da odem do Alchajmera da vidim da li moze da bude tamo na par sati,da li tamo primaju i one koji imaju drugu dijagnozu ili samo mogu tamo da odu oni koji imaju demenciju.
A da propada to vidim i to svakim danom sve vise..

ej, sumara, polako, to je to, demencija ove ili one vrste, čak se i šifra poklapa, dakle ništa novo, smiri se... !

aricept je lek za prvu fazu, dakle - dobro je još...
 
Samo sam besna zbog nezainteresovanosti da se pomogne porodici obolelog,zaboravljam da je ovo srbija,i da lekare uglavnom zabole ona stvar,zena je odradila svoje,postavila dijagnozu,odredila terapiju i to je to.Dalje se snalazi sam.Smiri cu se ja,samo sam jos uvek pod utiskom a drma me i :pms:
 
svuda je tako kad je reč o ovoj bolesti (ima gadnih iskustva iz drugih delova ove naše 'humane' planete, pisala sam o tome ovde dosta) -

a bolest je neizlečiva... !
i ide svojim tokom -

sumara, imaš sreće da živiš u gradu gde postoji to udruženje, oni će ti sugerisati šta i kako treba, ako već nisi imala volje i snage da iščitaš ovo što smo ovde pisali -
 
Jesam imala volje i jesam procitala skoro celu temu,to uopste nije bilo naporno i puno mi je pomoglo u razumevanju oceve bolesti i suocavanju sa istom,kao sto sam pisala u prethodnim postovima.
Iskreno,ocekivala sam od lekarke da mi bar nesto kaze,da me makar malo uputi u ocevu bolest,bilo sta,a jedino sto sam dobila je totalna nezainteresovanost.
Dobila sam samo jedan odgovor da nema vrema da laiku objasnjava?
A ko ce ako ne lekar?
Kako laik moze da razume takvu bolest i pomogne svom bliznjem ako mu lekar ne odgovori,o tome ja pisem,a ne o tome da nisam neobavestena.
Hvala bogu za ovu temu,samo ima nas premalo koji mozemo da koristimo internet i budemo obavesteni o demeniciji.
Sta je sa svim drugima<
Ok,to ne treba da bude moja briga,slazem se,ali opet me pogadja,i sad cu reci u stilu
 
Ja sam sad totalno zbunjena,otisla sam danas sa rezultatima kod neuro i pitam je za ocevu demenciju i jedino mu je dodala jos jedan lek da pije,Aricept.
Ono sto me je zbunilo to je da mi je rekla da deda ima demenciju,a na dijagnozi pise F06,a tamo pise da to iskljucuje demenciju,e sad budi pametan.
Jedino sto je rekla da ima totalno propadanje mozdanih celija,ali totalno.

Malo sam opet prelistavala onu knjigu prof. Pavlovića: ta šifra stvarno nije striktno vezana za demenciju, ali na netu vidim da jeste deo nekih neuroloških problema. U knjizi se navodi da demencija može da bude posledica i prekomernog konzumiranja alkohola ili narkotika, ali to svakako nije ona tipična demencija - jer je u tom slučaju mozak već prethodno uništen, a starost čini svoje (tako ja to razumem laički, čitajući sve ovo između redova). Sećam se da si pominjala stare probleme, pretpostavljam da dedi piše u kartonu da se lečio od alkoholizma ili si ti to sama ispričala, pošto uvek traže istorijat bolesti, pa moguće da je zbog toga doktorka bila tako odbojna. A na osnovu te šifre, verovatno nemate ni najmanje šanse da dobijete dodatak iz socijalne službe, čak i kad bude skroz nesposoban...
 
Poslednja izmena:
Bila je inspekcija, sticenici sa odeljenja gde se staraju sami o sebi digli pobunu da zele sami da idu u nabavku lekova na beli recept i sada svi moraju sami u apoteku. Misle da ce tako naci jeftinije. Vasa mama ima lek za danas i sutra, a vec za prekosutra treba sama da kupi.:dash: Pozovem sociologa i pitam zasto me nisu na vreme obavesili, ako je odluka doneta pre nedelju dana. On kaze da ce napraviti selekciju i izueztke od tog pravila, ali da nisu jos to uradili. To sto moja mama ne sme da prekine sa donaseptom i sto ne sme sama da ode u apoteku i sto trenutno nemam nikoga u blizini ko bi to uradio danas i sto nema vremena da se ja angazujem i kupim lek i posaljem ili organizujem odsustvovanje sa posla i donesem... ma poludela sam. Na kraju su sestre u dogovoru sa mnom uzele novac od mame i otisle da kupe lek.

Meni nikako nije jasno kako dopuštaju dementnima da drže novac kod sebe. To pod jedan. A o raspodeli lekova i drugim stvarima da ne pričam. Ništa oni ne mogu sami. I to dobro znaju svi tamo zaposleni, ali se kao prave blesavi. Razmišljaš li da je ipak premestiš u neki bliži dom? Pa šta će tek posle biti kad više ne bude umela ni da priča s tobom preko telefona?! Tek onda ćeš poludeti od brige...

A ja imam kontra dilemu: moja majka više ne reaguje mnogo na to što se oko nje dešava, kao da joj je svejedno gde je i s kim je, pa sam razmišljala da polako krenem onim sporim putem (preko suda i socijalnog do... ), da je dogodine premestim (akobogda da toliko poživi) - u neki državni dom, tj. stacionar... Ona već mesecima ne ume da drži kašiku u ruci, a za olovku se ne bi ni uhvatila.

Prokleta administracija i sve te formalnosti! Samo nam zagorčavaju život -
 
Poslednja izmena:
Jedino sto mi preostaje to je da pokusam da mu pomognem koliko god mogu,jeste da je deda bivsi alkoholicar i da je to rezultiralo propadanjem mozdane kore i gubljenjem pamcenja,ali to ne znaci da ga zbog toga treba otpisati.
Nista idemo dalje,sta bude bice.
Ono sto me i dalje zbunjuje to je da sam na netu nasla terapiju koja se primenjuje kod F06 ni caviton ni aricept ne spadaju tu.
I zasto doktorica govori,meni kao cerki, da deda ima demenciju a na dijagnozi pise nesto sasvim drugo,zar nije mogla lepo da kaze da je to sto se dedi desava samo gubitak pamcenja zbog konzumiranja alkohola?
 
Meni nikako nije jasno kako dopuštaju dementnima da drže novac kod sebe. To pod jedan. A o raspodeli lekova i drugim stvarima da ne pričam. Ništa oni ne mogu sami. I to dobro znaju svi tamo zaposleni, ali se kao prave blesavi. Razmišljaš li da je ipak premestiš u neki bliži dom? Pa šta će tek posle biti kad više ne bude umela ni da priča s tobom preko telefona?! Tek onda ćeš poludeti od brige...

A ja imam kontra dilemu: moja majka više ne reaguje mnogo na to što se oko nje dešava, kao da joj je svejedno gde je i s kim je, pa sam razmišljala da polako krenem onim sporim putem (preko suda i socijalnog do... ), da je dogodine premestim (akobogda da toliko poživi) - u neki državni dom, tj. stacionar... Ona već mesecima ne ume da drži kašiku u ruci, a za olovku se ne bi ni uhvatila.

Prokleta administracija i sve te formalnosti! Samo nam zagorčavaju život -

Beket, moja mama je na takozvanom nezavisnom odeljenju. Tu su oni koji mogu sami da se obuku, odu u menzu, okupaju se... cak i da sami uzimaju lekove. Tu je odredjeni broj onih koji nisu za drugo odeljenje, a ne mogu sve sami. Tako da mojoj mami donose terapiju tri puta dnevno, opominju je komsinice kada treba da ide na rucak (jedno vreme je strasno plasilo kako ce da ode do menze, nije se usudjivala sama da krene), a ne ume ni sama da ode na sprat kod doktorice. E sad, postoji odeljenje gde su potpuno sami, kao u svom stanu. Moja mama ne moze da bude sama u stanu. Postoji odeljenje gde su sami, ali imaju zajednicko kupatilo, uglavnom su tu oni koji se teze krecu, invalidi, secerasi, gangrene... Postoji odeljenje gde leze kao u bolnici. I postoji odeljenje gde su u poslednjem stadijumu demencije ili tesko dementni - zakljucani, bolnicari ih oblace i hrane, izvode u setnju...
Kada sam je dovela u taj dom, misila sam da nece ostati duze od 3 dana. Veliki otpor je pruzala. DA ne pricam o mojoj rodbini. Bila sam na ivici da se razvedem, napustim posao i vratim sa mamom u nejn stan. Da, bas tako. Jedva sam nesto znala o toj bolesti, nisam imala pojma kako da se postavim... Na ovaj forum sam dosla tek kada sam mamu smestila u dom. Onda se mama jako lepo slozila sa cimerkom i vezala se za nju. A ja sam krenula u borbu sa rodbinom i ovom opakkom bolescu. Bojala sam se da ce jos veci otpor pruziti ako je odvedem iz mesta u kojem je zivela. Dopada joj se sto moze da poseti svoj stan, mada se dva dana nakon boravka u njemu pita gde se nalazi. Voznja od deset minuta taksijem do stana cini joj se kao vecnost. Mogu da zamislim kako bi bilo da je duza voznja.
Ostavljam joj nesto novca, jer je celog zivota sav kucni budzet bio kod nje. Ne razume se vise u vrednost novcanica, ali voli da su kod nje. Ostavljala sam nesto novca i kod sociologa u sefu za lekove koje treba kupiti. Ali sada kazu da to ne moze vise za one koji su na tom nezavisnom odeljenju. Drzava se stalno bori da zastiti necija prava, a ne razmislja koliko usputnih komplikacija pravi. A ovi u domu gledaju da sto veci broj korisnika drze pod istim rezimom, da bi imali manje obaveza na poslu. Idem ovih dana kod mame, da pokusam da nadjem nekko resenje.
Beket, razgovarala sam sa onima koji imaju roditelje u privatnim domovima i mogu ti reci da je bolja medicinska nega u drzavnim domovima. Bar to mogu da kazem za ovaj u kojem je moja mama. Doktor je prisutan do 14h, strucno obuceni bolnicari prisutni 24h. Imaju svoje sanitetsko vozilo, uvek ide medi.sestra u pratnji korisnika. Do 14 h svakog dana osim vikendom prisutni su sociolozi, psiholozi, animatori. Dva - tri puta mesecno dolazi specijaliste neuropsihijatar. Tu je i fizijatar sa vezbama i masazama. Dolazi i internista po potrebi ili ih odvoze sanitetom na zakazane preglede i vracaju. Sve je uracunato u cenu smestaja. Hrana je malo problem. Nisu bas svakog dana i za svaki obrok zadovoljni jelom. Borila sam se i o oko toga. Upravnica je jedno vreme zahtevala da joj donose rucak na probu i zakljucila da nisu svi kuvari dobri za svoj posao. Mada nisam bila zadovoljna odgovorom, ali ne vidim da ima mrsavih i izgladnelih. Ima starica koje su donele male sporete sa dve ringle pa kuvaju nesto i prze. Onda se desilo da je cimerka moje mame zapalila novinu na resou, tada su mnogima oduzeli resoe. Ostavili samo onim potpuno svesnim. Imaju senzore za dim. Mozda ti to nije losa ideja za tvoju mamu. Moja mama se toliko sada navikla na okruzenje, tako da ne bi valjlalo da je sada premestam. A razmisljala sam o tome ranije.
 
Poslednja izmena:
Jedino sto mi preostaje to je da pokusam da mu pomognem koliko god mogu,jeste da je deda bivsi alkoholicar i da je to rezultiralo propadanjem mozdane kore i gubljenjem pamcenja,ali to ne znaci da ga zbog toga treba otpisati.
Nista idemo dalje,sta bude bice.
Ono sto me i dalje zbunjuje to je da sam na netu nasla terapiju koja se primenjuje kod F06 ni caviton ni aricept ne spadaju tu.
I zasto doktorica govori,meni kao cerki, da deda ima demenciju a na dijagnozi pise nesto sasvim drugo,zar nije mogla lepo da kaze da je to sto se dedi desava samo gubitak pamcenja zbog konzumiranja alkohola?

Sumara, svi smo manje vise prosli kroz lose iskustvo sa lekarima. Saznanje dijagnoze, odnosno nesporazum sa doktoricom, ne treba da te opterecuje. Ne moze niko da ti kaze u kom pravcu ce ici bolest. Menjala sam ja doktore, dobijala za mamu nove terapije, jedni smanjuju drugi povecavaju... nije bilo velike razlike, oscilovalo je stanje... Sada se stanje prividno stabilizovalo, usla je u neku svoju kolotecinu, a ja stalno nadzirem i bodrim i pitam i mazim i pazim i sugerisem.... Sve sto si i ti do sada radila. I dobro si to radila. I ne sumnjam da ces i dalje dobro raditi. Naravno, bice situacija u kojima ces biti zatecena i umorna, besna, razocarana, uplasena... Tu smo da ti pomognemo. Uzivaj koliko god mozes sa svojom porodicom i pisi nam sta se desava.
 
Ne moze niko da ti kaze u kom pravcu ce ici boles
Nazalost,jedino sto se zna je da ne moze da bude bolje,samo gore.Moze se ublaziti,sve drugo je na porodici.
A stvarno ima dana kad mi jednostavno dodje da mu udarim jednu roditeljsku,naravno tako nesto ne bih uradila,ume toliko nekad da iznervira nekim svojim postupcima i ponasanjem da je neverovatno,onda se setim to je bolest,on je malo dete,koliko puta i malena u toku dana napravi ludorija,pa je ne udarim,ali to nekad i bude razlog da deda pocne da se nervira i da psuje i da lupa i da pusta glasno tv,ali sve je to u roku sluzbe,sto bi se reklo.
Ova dva tri dana,strasno je nervozan i sve mu smeta,nije agresivan,ali pokazuje to time sto uzme i npr,u revoltu baci hleb na pod,lupi sakom o sto,tresne vratima,nekad smireno odreagujem,a jednom sam cak i povisila ton,samo sam ga pitala Sta je bilo,bas ostro,samo je ucutao i pogledao me,i slegnuo ramenima,i kad sam ga opet pitala,odgovorio je nesto sto nikakve veze nije imalo sa ni sa cim,ono u fazonu iznervirao me Paja Patak.
 
Nazalost,jedino sto se zna je da ne moze da bude bolje,samo gore.Moze se ublaziti,sve drugo je na porodici.
...
samo sam ga pitala Sta je bilo,bas ostro,samo je ucutao i pogledao me,i slegnuo ramenima,i kad sam ga opet pitala,odgovorio je nesto sto nikakve veze nije imalo sa ni sa cim,ono u fazonu iznervirao me Paja Patak.

znaš sve, dobro ti ide, nastavi tako, samo tiho i strogo, u toj fazi dovoljno je samo da ga pogledaš - spustiće glavu...
i ne provociraj takve odgovore, "paja patak" uvek može da bude izgovor, a i svakakve druge izmišljotine, tek s tim odlazi u neki svoj svet...
 
Poslednja izmena:
Deda,besan na mene.Razlog,ostao sam sa muzem dva dana.Meni je odmor prijao,a deda kad sam jutros zvala,pita kad ces kuci,kad smo dosle,ravnodusan,a vidim po njemu da je besan,i tu stupa na scenu Lela,raspilavio se kad je krenula da ga cmace,grli,ljubi,pitam ga jesmo ti nedostajale,a on samo odmahuje rukom,a vidim drago mu da smo opet tu.
A svekrva poslala strudlu,mmmm,bas se osladio.
 
Miko, a šta ima kod tebe? jesi li uspeo da se izboriš sa administracijom? kako je tvoja majka? isto valjda...

ova moja jedva da progovara: dve reči izustila, nisam razumela šta... vrti prstima, uhvatim je za ruku, pustim ruku - ona isto...
 
Poslednja izmena:
Miko, a šta ima kod tebe? jesi li uspeo da se izboriš sa administracijom? kako je tvoja majka? isto valjda...

ova moja jedva da progovara: dve reči izustila, nisam razumela šta... vrti prstima, uhvatim je za ruku, pustim ruku - ona isto...
Pozdrav Beket,
pratim temu ali retko pisem.Dobio sam starateljstvo nad majkom, to je zavrseno oduzeta joj je poslovna sposobnost.Ona je sve gore, jako je uznemirena,neprestano razgovara sama sa sobom , tesko se krece, pamcenje skoro da ne postoji, sve cesce nerazgovetno govori, vise joj nikakvi lekovi ne pomazu.Supruga je dobila posao i opet smo kao nesto razmisljali da placamo neku zenu da dolazi da je cuva ali smo dosli do zakljucka da opet necemo imati svoj mir koji nam je preko potreban posle toliko godina.Ovih dana cu otici da obidjem 2 doma u Leskovcu jedan je privatni, drugi je drzavni pa cemo videti u koji ce.Pisem ovo na brzaka jzurim na posao pozdrav
 
Poslednja izmena:
Deda,besan na mene.Razlog,ostao sam sa muzem dva dana.Meni je odmor prijao,a deda kad sam jutros zvala,pita kad ces kuci,kad smo dosle,ravnodusan,a vidim po njemu da je besan,i tu stupa na scenu Lela,raspilavio se kad je krenula da ga cmace,grli,ljubi,pitam ga jesmo ti nedostajale,a on samo odmahuje rukom,a vidim drago mu da smo opet tu.
A svekrva poslala strudlu,mmmm,bas se osladio.

Sumara, moja mama sedi skrstenih ruku, ja je grlim i ljubim i govorim da je volim i ... nista, ona se samo ironicno smeska i kaze "mnogo si mala da se mazis". Onda se ja nasalim kako me ni malo ne voli. Onda me ubedjuje (opet grubim recima) " ko je blesav da ne voli svoje dete", ali i dalje nema nekog izliva emocija sa njene strane. Osim kada joj kupim nesto sto joj se jako svidelo ili uradim nesto kako je ona u tom trenutku zacrtala. E tada slede reci "lepa moja, nista meni bez tebe". Nekad me zaprepasti svojom domisljatoscu i mudroscu, da bi u sledecem trenutku pitala gde joj je cerka. Kada joj objasnjavam da sam ja njeno jedino dete, onda se vadi recima "ne znam nekad ni ko sam ja, a pogotovo svi vi". Bile smo par dana u njenom stanu, Samo je prvog dana uzivala u svom stanu, a ostalih dana je mislila da je u poseti kod mene. Cak je govorila i da je dosta bila u gostima i da treba da se vrati kuci. A kad je doslo jutro da joj kazem da moramo odmah da se spakujemo i idemo, jer nas doktorica ceka, rekla je da je jako brzo proslo vreme i da bi volela da je sada tek dosla. I tu se ja raspadnem od tuge. I idemo dalje... Prilagodjavaj se, Sumara, trenutnoj situaciji.
 

Back
Top