OZIMAN
Ponovo lupetaš bez advokata. Osim kretanja (vibriranja) nikakvih drugih objekta u svemiru nema. Ono što se u nauci smatra energijom i materijom, je kretanje i rad. Kad kretanje stane ceo materijalni, objektivni svemir, nestaje.
Видиш, у филозофији нема твојих месијанских лупетања него проверљивих чињеница које се односе на оно посредно или непосредно дато. А оно што нам је дато сазнању јесу једино опажаји , слике, које када мислимо о кретању ређамо једну до друге у замишљаном простору. Никада нико није опазио кретање на тај начин. Кретање није предмет опажања већ како је то открио Бергсон интуиције. Нешто својеврсно. Нешто што не познаје делове поређане једне до других а са чиме једино имамо посла у сазнању.
Kretanje je naučna činjeica koju ne možeš oboriti tehnikom «ređanja slika jednih do drugih» pomoću koje subjekt percepira kretanje.
Значи схватио си да субјект ређа слике у простору када мисли кретање. Сада још да схватиш да је оно што се у науци и уопште зове "кретање" кретање није, већ управо та поређаност слика једне до друге у простору.
Čak i to «ređenje silika jednih di drugih» dikazuje da kretanja ima, jer nijedna od slika u nizu nije ista, već su sve različite, što je dokaz da objekti koji se oslikavaju u našoj svesti, ne miruju, već se pomeraju, tj. kreću.
Нико не тврди да кретања нема. Већ да га нема у сазнању.Да сазнање не може мислити кретање. Оно може само поређати слике једне до других по једној линији у замишљном поростору. А то не доказује да кретања нема већ да сазнање нема посла са њиме. Да то што сазнајемо ,опажамо и зовемо "кретање", кретање није. ТО ЈЕ ЛИНИЈА А НЕ КРЕТАЊЕ. Кретање је значи нешто друго и до њега не долазимо нити смо икада долазили сазнањем већ интуицијом.
И то до чега интуицјом долaзимо ,право кретање, јесте супстанција свега.
Kako kaze Bergson
Sve je mračno u pojmu stvaranja ako se misli na stvari koje bi bile stvorene i na stvar koja stvara, kao što se to obično čini, i kao što se razum ne može uzdržati da to ne čini. Mi ćemo, u našoj idućoj glavi, pokazati poreklo ove iluzije. Ona je prirodna našoj inteligenciji, funkcija u suštini praktična, stvorena da predstavljamo stvari i stanja pre nego menjanja i aktove. Ali, stvari i stanja samo su pogledi koje naš duh uzima sa postajanja. Ne postoje stvari, postoje samo akcije.
Бергсон Стваралачка еволуција
Добро проучи овај цитат јер он руши темеље твојих закључака.
Не постоје ствари, постоје само акције.
Постоји кретање а не кретач који се креће.
Opet lupetas. Naša inteligencija kada percepira kretanje, ne percepira prostor, već objekte koji se kreću u prostoru.
Јел? шта би са оним што и сам рече , да те цитирам
«ređanja slika jednih do drugih» pomoću koje subjekt percepira kretanje
Шта је? Већ си то заборавио и вратио се утувуљеном?
И то да у сазнајућој свести немамо посла са кретањем већ само са сликама поређаних једне до других није твоје месијанско лупетање већ опис непосредних чињеница.
Није ти ту Бергсон пружио на увид неки безвезни празан појам него ти је поставио јасно питање. задатак:
Istina je da mi brojimo uzastopne trenutke trajanja i da nam se vreme, po svojim odnosima s brojem, pokazuje najpre kao merljiva veličina, sasvim analogna prostoru. Ali, ovde treba napraviti važnu distinkciju. Kažem, na primer, da je protekao minut, a pod tim mislim da je klatno, otkucavajući sekunde, izvelo šezdeset oscilacija.Ako svih tih šezdeset oscillacija sebi predočim odjednom i jednom jedinom apercepcijom duha ja po hipotezi isključujem ideju o uzastopnosti, mislim ne na šezdeset otkucaja koji se smenjuju,već na šezdeset tacaka jedne čvrste linije od kojih svaka takoreci simbolizuje jednu oscilaciju klatna.
Ako, pak, želim da sebi tih šezdeset oscilacija predočim uzastopno, a ništa ne menjanjući u načinu njihova stvaranja u prostoru moraću da mislim na svaku oscilaciju isključujući sećanje na prethodnu, jer prostor o njoj ne čuva nikakav trag ,međutim, baš zbog toga ja cu sebe osuditi da neprestano ostanem u sadašnjosti i odreći ću se toga da mislim uzastopnost ili trajanje. Ako, napokon, zadržim, spojeno sa slikom sadašnje oscilacije, sećanje na oscilaciju koja joj je prethodila, desiće se jedno od dvoga:
1)ili ću dve slike staviti jednu do druge, pa ćemo se tako vratiti na našu prvu hipotezu ili ću
2) Ili cu ih primetiti jednu u drugoj, kako se prožimaju i među sobom organizuju kao note neke melodije, obrazujući ono što cemo nazvati nejasnom ili kvalitativnom množinom, a što nema nikakve sličnosti sa brojem:
Tako ću dobiti sliku čistog trajanja, ali ću se, takođe, potpuno osloboditi ideje o homogenoj sredini ili o merljivom kvantitetu.
Citat Bergson iz dela Trajanje i sloboda volje
Пробај да мислиш о 60 осцилација клатнa а да их немаш у свести поређаних једно до другог у замишљеном простору.
Ако не можеш, то ЗНАЧИ ДА НЕ МОЖЕШ и показује да је оно што зовеш "кретање" када је представљено сазнању СКУП непокретних слика. И да самим тим сазнање нема посла са кретањем. Кретање је интуиција.
I sve ovo dalje što si rekao u vezi kretanja i trajanja, kako bi negirao kretanje, takođe je lupetanje. Jer kretanje kao dešavanje tamo nekakvih «crnih tačaka» u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, se ne dokazuje samo analizom tehnike naše percepcije objekata koji se kreću, već subjekt kretanje samome sebi dokazuje prvenstveno svojim vlastitim sposobnostima samonaprezanja i samokretanja i menjanjem svog vlastitog položaja u prostoru u odnosu na druge objekte koji se nalaze oko njega i koji se takođe kreću..
Субјект не мења положај у простору. Субјект није нека шерпа и лонац па да је у простору и да мења свој положај у њему.
Да те подсетим:
Ово је илустрација ситуације у којој си управо сада. Имаш дакле субјекат кога не можеш сазнати и имаш ИСПРЕД њега скуп слика које се мењају обликом и величном само за исти, уоквирене једном сфером која чини твоје видно поље.
Простор са телима је наспрам субјеката, а он сам није у простору. Субјект се не креће. Тј нема га поређаног до других слика у простору.
Оне су наспрам њега а он није међу њима.