Ljubo2
Iskusan
- Poruka
- 5.656
PHOBOS AND DEIMOS
Obrazložio sam logiku po kojoj je «Causa sui» («samouzrokovanje») uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, jedina mogućnost postojanja i ne shvatam kako si iz toga mogao da izvedeš zaključak da «kausa sui» ne postoji?
Sve što postoji i što se dešava, racionalno je, tj. iskustveno je proverljivo i logički objašnjivo. Jer, činjenica je da svet postoji. I čim postoji, logično je da je svet i moguć, jer da nije moguć, ne bi ga bilo. A čim je moguć, razume se samo po sebi da je i logičan, jer da nije logičan ne bi bio moguć. Ovo postaje kristalno jasno kad se shvati da osim svesti i njenih sedam sposobnosti ništa drugo ne postoji i da nema druge ni mogućnosti ni logike po kojoj svest postoji, sem logike njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Sasvim druga stvar je kad čovek, zbog nedovoljnog iskustva nije u stanju da racionalno objasni postojanje ovog sveta, pa onda izmišlja iracionalne pojmove, objašnjenja i teorije.
Subjektivno, tj. vančulno iskustvo neke psihičke pojave i procesa i čulno iskustvo njoj odgovarajuće i obavezno prateće objektivne fizičke pojave i procesa, nisu dva različita iskustva već jedno i isto, kompletno iskustvo jedne i iste pojave i procesa, samo viđeno iz dva različita ugla i na dva različita načina – iz vana i iznutra. Nema tu nikakvog skoka iz imaginacije u egzistenciju ako ti, na primer fizički proces punjenje žuluca hranom objašnjavaš logikom psihičkog procesa osećanja gladi, jer to dvoje su ista pojava i proces samo viđena iz dva različita ugla. Sve fizičke pojave i procesi u prirodi istovremeno su unutar sebe samih i psihičke pojave i procesi, jer fizičko i psihičko jedno bez drugog nisu mogući. Da nije tako SAMOKRETANJE materije ne bi bilo moguće, niti bi evolucija materije bila moguća. Sasvim druga je stvar što se uz pomoć empirijskih metoda u nauci ne mogu opažati i meriti psihički procesi koji deluju u nutrini fizičkih procesa i videti kako psihičke sile uzrokuju te iste fizičke procese, pa se zbog toga naučno ne može objasniti suština ni materije, ni energije, već se izmišljaju iracionalna objašnjenja i teorije. No danas već u nauci postoji obilje dokaza da materija raspolaže psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, pa je krajnje vreme da se u nauci premosti ta odvojenost fizičkog od psihičkog i da se to dvoje počnu objašnjavati jedno uz pomoć drugog, zato jer su to dvoje uzajamno uzročni i jedno bez drugog ne mogu. Zato jer su fizičko i psihičko jedno i isto, samo posmatrano iz dva zatličita ugla i na dva različita načina.
Ne može se govoriti o neuništivosti i nestvorivosti materije samo ako se ne zna ili ne uzima u obzir da su svest i materija jedna i ista prirodna sila i pojava, koja postoji sama po sebi kao svoj i uzrok i posledica, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. I ako se ne poznaje logika principa «koka-jaje» po kojemu se fizičko i psihiočko, bez početka i kraja, naizmenično uslovljavaju, tj. uzrokuju. Tačnije, fizičko i psihičko su samo fizičke i psihičke sposobnosti i radnje svesti koja jedino postoji, koja samu sebe uzrokuje, tj. samoodržava se, tako što pomoću vršenja psihičkih radnji uzrokuje sebe kao objektivnu, fizičku materijanu pojavu i proces, da bi zatim pomoću sebe kao materijalne, fizičke pojave i procesa uzrokovala sebe kao psihičku, svesnu pojavu i proces. Taj naizmenični psihofizički, samosvesni proces je večit i stalno se ponavlja. On po logici uzajamne naizmenične uslovljenosti fizičkog i psihičkog (po principu «koka-jaje»), nije mogao nikada da počne, niti će ikada moći da završi. Po toj logici sve što u svemiru postoji, kao i sam svemir kao celina, ne postoji po načinu večitog trajanja, već po načinu večitog ponavljanja.
Naravno da je moguće i ja sam to logički rešio, tako što sam ukazao na kauzalitet između fizičkog i psihičkog, za koji u prirodnim naukama i psihiologiji postoji obilje dokaza. Jer pravo i potpuno logičko objašnjenje i razumevanje bilo čega, bez znanja uzroka, nikad nije moguće i nikad ne može da bude uistinu racionalno i logičko. A kada se shvati da su fizičko i psihičko kauzalno povezani i da jedno bez drugog nisu mogući, tada logika po kojoj ovaj svet postoji postaje potpuna i do kraja kristalno jasna i sve tajne o postojanju ovog sveta prestaju da budu tajne.
Imamo samo «postojanje», bez ikakvog «postajanja». Ono što podrazumevaš pod rečju i pojmom «postajanje», samo je evolucija oblika kretanja i rada svesti koja se naprezanjem kretanjem i radom materijalizuje, koja na taj način samo menja svoje oblike i stanja i koja je jedina koja uvek postoji, bez ikakvog «postajanja» i «nestajanja».
To je ono što i ja stalno naglašavam, da kretanje ne postoji, već uvek i samo kretač koji se kreće. Samo za razliku od tebe ja ne tvrdim da ketač kretanjem «postaje» jer to je nemoguće. Kretač je uzrok kretanja, a kretanje je posledica. Logično je da kretanja ne može da bude bez uzroka kretanja, pa je samim tim logično da kretanje ne može uzrokovati kretača i da kretač nikada ne može da «postane». Čak ni kretanje nikad ne može da «postane», jer kretanje nema značenje postojanja, već uvek i samo kretač koji se kreće, koji uvek postoji, bez obzira da li se kreće ili ne. Sve materijalne forme od kojih se svemir sastoji samo su različiti oblici organizovanog kretanja i rada kretača koji postoji i koji se kreće i radi.
Naprotiv, jedino ono što POSOJI je ISTINSKO I STVARNO. To je svest sa značenjem JASTVA koja pomoću vršenja svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji, po principu «Mislim, dakle POSTOJIM itd», samoj sebi dokazuje da je ona JEDINA koja POSTOJI i JEDINA KOJA JE STVARNA. Sve ono DRUGO za šta mislimo da postoji su samo fizičke i psihičke radnje svesti, a one nemaju značenje POSTOJANJA, već samo svest u svojstvu VRŠIOCA fizičkih i psihičkih radnji.
Razumem ja tebe i sve vas na ovom forumu joji teško uspevate da shvatite moj koncept i sistem razmišljanja, zato jer ste kroz edukaciju naučili da o postojanju sveta razmišljate na drugačiji, haotičan i nelogičan način. No taj vaš edukacijski koncept mišljenja će vremenom da se promeni i poistoveti sa mojim kad u njega ubacite ove iste, nove činjenice i spoznaje o postojanju sveta koje sam i ja ubacio, a to je da su svest i materija jedna i ista prirodna sila i pojava i da osim svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposonosti i radnji ničeg drugog nema. Potrudite se, nije teško. Uverićete se u to kad shvatite da u prirodnim naukama i psihilogiji postoji obilje dokaza da je to zaista tako – da materija zaista raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i da sva čuda ovog sveta ona sama, uz pomoć tih sedam sposobnosti, čini.
Iz toga sledi zakljucak da causa sui ne postoji. A mozes li to negirati? Ako ne mozes sta ti to govori? Da nailazis na nesto sto je logicno ili nesto paradoksalno?
Obrazložio sam logiku po kojoj je «Causa sui» («samouzrokovanje») uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, jedina mogućnost postojanja i ne shvatam kako si iz toga mogao da izvedeš zaključak da «kausa sui» ne postoji?
Ljubo, ne moze iracionalno da se prenosi na racionalnu logiku.
Sve što postoji i što se dešava, racionalno je, tj. iskustveno je proverljivo i logički objašnjivo. Jer, činjenica je da svet postoji. I čim postoji, logično je da je svet i moguć, jer da nije moguć, ne bi ga bilo. A čim je moguć, razume se samo po sebi da je i logičan, jer da nije logičan ne bi bio moguć. Ovo postaje kristalno jasno kad se shvati da osim svesti i njenih sedam sposobnosti ništa drugo ne postoji i da nema druge ni mogućnosti ni logike po kojoj svest postoji, sem logike njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Sasvim druga stvar je kad čovek, zbog nedovoljnog iskustva nije u stanju da racionalno objasni postojanje ovog sveta, pa onda izmišlja iracionalne pojmove, objašnjenja i teorije.
Ovde ti mogu uputiti prigovor kao i ozimanu, ne mozes da pravis skok iz imaginacije u egzistenciju, tj vrsiti projekciju naseg subjektivnog iskustva na nesto sto je sasvim drukcije prirode.
Subjektivno, tj. vančulno iskustvo neke psihičke pojave i procesa i čulno iskustvo njoj odgovarajuće i obavezno prateće objektivne fizičke pojave i procesa, nisu dva različita iskustva već jedno i isto, kompletno iskustvo jedne i iste pojave i procesa, samo viđeno iz dva različita ugla i na dva različita načina – iz vana i iznutra. Nema tu nikakvog skoka iz imaginacije u egzistenciju ako ti, na primer fizički proces punjenje žuluca hranom objašnjavaš logikom psihičkog procesa osećanja gladi, jer to dvoje su ista pojava i proces samo viđena iz dva različita ugla. Sve fizičke pojave i procesi u prirodi istovremeno su unutar sebe samih i psihičke pojave i procesi, jer fizičko i psihičko jedno bez drugog nisu mogući. Da nije tako SAMOKRETANJE materije ne bi bilo moguće, niti bi evolucija materije bila moguća. Sasvim druga je stvar što se uz pomoć empirijskih metoda u nauci ne mogu opažati i meriti psihički procesi koji deluju u nutrini fizičkih procesa i videti kako psihičke sile uzrokuju te iste fizičke procese, pa se zbog toga naučno ne može objasniti suština ni materije, ni energije, već se izmišljaju iracionalna objašnjenja i teorije. No danas već u nauci postoji obilje dokaza da materija raspolaže psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, pa je krajnje vreme da se u nauci premosti ta odvojenost fizičkog od psihičkog i da se to dvoje počnu objašnjavati jedno uz pomoć drugog, zato jer su to dvoje uzajamno uzročni i jedno bez drugog ne mogu. Zato jer su fizičko i psihičko jedno i isto, samo posmatrano iz dva zatličita ugla i na dva različita načina.
O materiji se moze samo misliti, na nivou epistemologije ne moze se govoriti o neunistivosti ili unistivosti
Ne može se govoriti o neuništivosti i nestvorivosti materije samo ako se ne zna ili ne uzima u obzir da su svest i materija jedna i ista prirodna sila i pojava, koja postoji sama po sebi kao svoj i uzrok i posledica, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. I ako se ne poznaje logika principa «koka-jaje» po kojemu se fizičko i psihiočko, bez početka i kraja, naizmenično uslovljavaju, tj. uzrokuju. Tačnije, fizičko i psihičko su samo fizičke i psihičke sposobnosti i radnje svesti koja jedino postoji, koja samu sebe uzrokuje, tj. samoodržava se, tako što pomoću vršenja psihičkih radnji uzrokuje sebe kao objektivnu, fizičku materijanu pojavu i proces, da bi zatim pomoću sebe kao materijalne, fizičke pojave i procesa uzrokovala sebe kao psihičku, svesnu pojavu i proces. Taj naizmenični psihofizički, samosvesni proces je večit i stalno se ponavlja. On po logici uzajamne naizmenične uslovljenosti fizičkog i psihičkog (po principu «koka-jaje»), nije mogao nikada da počne, niti će ikada moći da završi. Po toj logici sve što u svemiru postoji, kao i sam svemir kao celina, ne postoji po načinu večitog trajanja, već po načinu večitog ponavljanja.
Cenim tvoj pokusaj da to pitanje resis logicki ali to nije moguce.
Naravno da je moguće i ja sam to logički rešio, tako što sam ukazao na kauzalitet između fizičkog i psihičkog, za koji u prirodnim naukama i psihiologiji postoji obilje dokaza. Jer pravo i potpuno logičko objašnjenje i razumevanje bilo čega, bez znanja uzroka, nikad nije moguće i nikad ne može da bude uistinu racionalno i logičko. A kada se shvati da su fizičko i psihičko kauzalno povezani i da jedno bez drugog nisu mogući, tada logika po kojoj ovaj svet postoji postaje potpuna i do kraja kristalno jasna i sve tajne o postojanju ovog sveta prestaju da budu tajne.
Postojanje nije isto sto i postajanje.
Imamo samo «postojanje», bez ikakvog «postajanja». Ono što podrazumevaš pod rečju i pojmom «postajanje», samo je evolucija oblika kretanja i rada svesti koja se naprezanjem kretanjem i radom materijalizuje, koja na taj način samo menja svoje oblike i stanja i koja je jedina koja uvek postoji, bez ikakvog «postajanja» i «nestajanja».
Kretanje nije ono sto jeste, ono sto postoji nego ono sto postaje.
To je ono što i ja stalno naglašavam, da kretanje ne postoji, već uvek i samo kretač koji se kreće. Samo za razliku od tebe ja ne tvrdim da ketač kretanjem «postaje» jer to je nemoguće. Kretač je uzrok kretanja, a kretanje je posledica. Logično je da kretanja ne može da bude bez uzroka kretanja, pa je samim tim logično da kretanje ne može uzrokovati kretača i da kretač nikada ne može da «postane». Čak ni kretanje nikad ne može da «postane», jer kretanje nema značenje postojanja, već uvek i samo kretač koji se kreće, koji uvek postoji, bez obzira da li se kreće ili ne. Sve materijalne forme od kojih se svemir sastoji samo su različiti oblici organizovanog kretanja i rada kretača koji postoji i koji se kreće i radi.
A ONO STO JESTE, STO POSTOJI NE MOZE SE UZETI ZA ISTINSKI STVARNO,
Naprotiv, jedino ono što POSOJI je ISTINSKO I STVARNO. To je svest sa značenjem JASTVA koja pomoću vršenja svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji, po principu «Mislim, dakle POSTOJIM itd», samoj sebi dokazuje da je ona JEDINA koja POSTOJI i JEDINA KOJA JE STVARNA. Sve ono DRUGO za šta mislimo da postoji su samo fizičke i psihičke radnje svesti, a one nemaju značenje POSTOJANJA, već samo svest u svojstvu VRŠIOCA fizičkih i psihičkih radnji.
Razumem ja tebe i sve vas na ovom forumu joji teško uspevate da shvatite moj koncept i sistem razmišljanja, zato jer ste kroz edukaciju naučili da o postojanju sveta razmišljate na drugačiji, haotičan i nelogičan način. No taj vaš edukacijski koncept mišljenja će vremenom da se promeni i poistoveti sa mojim kad u njega ubacite ove iste, nove činjenice i spoznaje o postojanju sveta koje sam i ja ubacio, a to je da su svest i materija jedna i ista prirodna sila i pojava i da osim svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposonosti i radnji ničeg drugog nema. Potrudite se, nije teško. Uverićete se u to kad shvatite da u prirodnim naukama i psihilogiji postoji obilje dokaza da je to zaista tako – da materija zaista raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i da sva čuda ovog sveta ona sama, uz pomoć tih sedam sposobnosti, čini.