Dečiji biseri

DIDI (2,9mj)

Igra se umetaljkom domacih zivotinja, samoinicijativno mi se obraca i objasnjava.
DIDI: Znac, ovo cu ti domate zlivotinje.

Ja: A da? A zasto ih nazivas domacim zivotinjama?

DIDI: Pa zato sto idu doma.
 
Moji dečaci su već veliki, ali i dalje im izleću biseri, samo su malo komplikovaniji za objasniti i više razumljivi u nekom internom krugu.
Toma je mali mangup i to od onih nemarnih što zaboravljaju, gube stvari... od ključeva (da su sveki put menjali bravu kad on izgubi ključ do sad bi bankrotirali!), preko kapa, rukavica... do mobilnih telefona i ko zna čega sve.
Mobilni, koji je njemu, kao i najvećoj većini njegovih vršnjaka veoma važan, imao je nekih 6-7 meseci pre nego što ga je izgubio (pre toga je već gubio ali uspeo da ga nađe tj. čovek koji ga je našao mu je vretio)
Nakon toga je morao da sačeka da prođe dve godine od momenta kad ga je dobio da bi dobio nov (to je roditeljska odluka u koju se, naravno, niko od nas nije mešao).
Uglavnom, pre mesec-dva je taj rok istekao, a pošto Toma veoma voli da bude van kuće i vrlo često se ne zna gde je - to je bio još jedan razlog da mu se konačno uzme nov telefon.
Sve u svemu, ubedila sam tatu (njegovog) da mu se uzme aparat koji će mu se dopasti (ne iživljavamo se mi tu... ni u materijalnom ni u bilo kom drugom smislu, da ne bude zabune) zamolila sam ženu u "Telenoru" da nam nabavi i sačuva taj aparat i kad ga je dobio par dana pred Novu godinu, Toma je bio presrećan.
1. januara ujutro pričam sa njihovom mamom i pitam da li je sve bilo u redu (Aleksa je imao društvo u stanu, Toma je bio kod druga za doček), dobijem odgovor da jeste, ali i podatak: "Toma je i zaspao i probudio se u suzama!" z:( Naravno, izgubio je telefon! :zroll:
Pošto znam za taj problem (ljubi ga tetka... i dan-danas nisam puno bolja) i znam koliko je to strašno kad se izgubi nešto što ti je jako važno (ne treba ti ni kritka, ni grdnja roditelja - sam sebi si dovoljan), naravno da se rastužim i počnem da motam po glavi ima li pomoći... U tom omentu dobijem poruku da mu je broj dostupan i ispostavi se da je aparat našla komšinica ispred zgrade... tamo gde su deca bacala petarde.:zroll: I tako moje dete dobije svoj voljeni telefon nazad... z:) Prvom prilikom sam mu rekla da ga razumem, da sam bila ista takva, ali da nema drugog načina već da sam nauči da čuva svoje stvari...
E... ali, pre neki dan smo nas troje bili u Novom Sadu. I kad smo stigli ispred njihove zgrade, Aleksa je brzo pokupio sve svoje stvari i izašao, ali ovaj mali se muva po kolima i traži... nešto. Pitam ga šta - on kaže: telefon. Mogu misliti kako sam izgledala kad je istog trenutka pružio ruku prema meni (u smislu "stop" ) i izgovorio najbrže što može: "Ali nemoj da se nerviraš... tu je 100% imao sam ga u kolima, znam!"
I našli smo ga na podu u kolima... ali se ja i dan-danas smejem na tu scenu i njegovu reakciju.
Naravno da sam bila spremna da se vratim da potražimo telefon u Mc Donaldsu gde su poslednje sedeli...
 
Evo ja da ispricam jedan od prvih bisera moje cerke koja tek sto je napunila godinu dana
Stojimo nas dve u prodavnici kod kase i cekamo muza da popakuje i plati i ja je ljubim po obrazu, udavih je od svoje ljubavi, hahah, njoj cucla u ustima, kad se okrete prema meni, pogleda me nekako cudno (ispod oka), izvadi cuclu iz usta i hoce da je stavi u moja usta. Ja se nasmejah, nikad to nije uradila, a onda shvatih da je to u stvari znacilo : "Alo zeno, smiri se malo!" - hoce cuclom da mi zacepi usta da je vise ne cmacem, ko sto cuclom zacepi usta samoj sebi kad nece vise da jede. Pametnica moja!
 
Okupam Peju sinoć (5.5g), umotam je skroz u peškire i bacim nežno na krevet onako umotanu, kako ona već voli... ona se smeši sa kreveta, samo nosić viri iz peškira i pita
"Tata... a da li je ZABAVNO imati decu?"
"Kako to misliš?"
"Pa ovako.... okupaš ih, igraš se sa njima kao sa lutkicama... a mogu i da te zasmejavaju..."
"Pa jeste, uglavnom je zabavno, osim baš ponekad kad se desi da su neposlušna..."
"Znači tebi je BAŠ zabavno, jer ja NIKADA nisam neposlušna!"
:)
 
Američki pisac i komičar Džejson Gud je, posmatrajući svog dvogodišnjeg sina pokušao da shvati o čemu on razmišlja. Pročitajte šta se, po njegovom mišljenju, vrzma u glavi dvogodišnjem detetu u periodu od samo tri minuta.
Želim da se igram tatinim telefonom! Hoću da obujem mamine cipele. Skinite mi mamine cipele! Hoću da otvorim i zatvorim termostat. Želim da uključujem i isključujem svetlo na mikrotalasnoj pećnici. Da li je tu još neko sa čijim se telefonom nisam igrao? Moram da pritisakm neke dugmićeeee!
Hoću da podignem mačku držeći je za vrat. Želim da bacim sve četkice za zube u lavabo! Užas, gladan sam. Zeke od sira. Mrzim voće! Želim da ustanem iz stolice! Hoću da se igram iPadom. Hoću napolje. Ne, želim da uključim grejanje. Skinuo bih pantalone. Ne sviđa mi se majica koju nosim.



- - - - - - - - - -

nastavak clanka mozete procitati na : http://stil.kurir-info.rs/smeh-do-suza-ovako-razmislja-dvogodisnjak-clanak-13204

- - - - - - - - - -

Hoću da vidim psa. Ne, ne napolju. Želim da vidim psa unutra. Da li moj penis još uvek tu? Dobro je. Piški mi se. Dosadno mi je.
Idemo ispočetka.
 
Dva Pejina bisera:

#1:
- Tataaaaaa... Vasa mi je danas rekao da mu se sviđam.... (grimasa kao da će da zaplače)
- Ali Pejo, to nije ništa loše. Lepo je što mu se sviđaš i što ti je to rekao.
- Ali tataaaa.... ja neeeću da se udam za njega.
- Pejo... pa ne moraš da se udaš za prvog dečaka koji ti je rekao da mu se sviđaš! Reci mu to slobodno.
- Ali on će biti tako tuuužan! (skoro pa suze) :lol:

#2:
- Tata... mama mi je rekla da si ti pre nje imao devojku koja ima prirodno kovržavu plavu kosu i plaaaaave očiiii?!? (pogled joj se cakli, to je njen ideal ženske lepote)
- Jeste, imao sam.
- I mama mi je rekla da ona zna karate! (produbljeno oduševljenje)
- Jeste, tačno je.
- Pa tata, zašto si onda odabrao mamu kad je ona smeđa?!? (zbunjenost)
 
Dva Pejina bisera:

#1:
- Tataaaaaa... Vasa mi je danas rekao da mu se sviđam.... (grimasa kao da će da zaplače)
- Ali Pejo, to nije ništa loše. Lepo je što mu se sviđaš i što ti je to rekao.
- Ali tataaaa.... ja neeeću da se udam za njega.
- Pejo... pa ne moraš da se udaš za prvog dečaka koji ti je rekao da mu se sviđaš! Reci mu to slobodno.
- Ali on će biti tako tuuužan! (skoro pa suze) :lol:

#2:
- Tata... mama mi je rekla da si ti pre nje imao devojku koja ima prirodno kovržavu plavu kosu i plaaaaave očiiii?!? (pogled joj se cakli, to je njen ideal ženske lepote)
- Jeste, imao sam.
- I mama mi je rekla da ona zna karate! (produbljeno oduševljenje)
- Jeste, tačno je.
- Pa tata, zašto si onda odabrao mamu kad je ona smeđa?!? (zbunjenost)

:lol:
Права бисерка и паметница.
 
Vozimo se kolima supruga, tašta, Peja i ja. Peja i tašta (baka) se nešto gurkaju na zadnjem sedištu, i ova šutne baku u igri.... mama ljutito viče "Petra, nemoj slučajno da udaraš baku!"
Baka se u klasničnom stilu bake nadovezuje "ma neka... nema veze... nije namerno... zlato moje..."
Mama se puši od besa: "Nemoj ti uvek da je štitiš, da joj povlađuješ i da staješ na njenu stranu. Kad kažem da nešto ne sme, onda ne sme!"
Petra se ubacuje prkosno, pošto vidi da ima podršku bake "NARAVNO da smem SVE kad me štiti baka. Baka je moj ŠTITNIK!" (mazno ljubi baku)

:lol:

Džaba ti strogo vaspitanje kad bake i deke pokvare za 5 minuta ono što je ti učiš 5 dana...
 
Odvedoh klince u vrtić jutros, kao i svakog jutra. Preobula se ćera, spremila se da udje u grupicu, ali prvo da me poljubi.
icon_biggrin.gif.pagespeed.ce.g3F8dN-bDO.gif
Izljubimo se nas dve, izljubi se sa bratom, krete ka vratima, pa se vrati
- mama, čekaj, moram da ljubim bebe i da im dam neka uputstva...
Pa me poljubila dva puta u stomak, jednom za seku, jednom za batu, i čujem je kako šapuće - bebe, budite dobre, nemojte da šutirate mamu i da joj ne date da diše. Budite dobri, a kad bude jako vruće, kada izadjete odatle ( termin mi je u avgustu, a kako njoj da objasnim nego da će bebe da se rode kada bude mnogo vruće
lol.gif.pagespeed.ce.-dktAxcYTn.gif
) ja ću da vas čuvam, i da vam pričam priče, i da se družimo....
icon_biggrin.gif.pagespeed.ce.g3F8dN-bDO.gif
icon_biggrin.gif.pagespeed.ce.g3F8dN-bDO.gif
icon_biggrin.gif.pagespeed.ce.g3F8dN-bDO.gif

Ispriča ona tako šta je imala, mahnu mi i otrča u grupicu.

A ja ostala na hodniku, sa blentavim osmehom na licu, ma samo je falilo suze da mi krenu... i dalje mi je blentavi osmeh na licu... ulepšala mi je dan, ma ceo mesec verovatno...
xheart.gif.pagespeed.ic.8dIAPDhRF7.png
 
U petak sin (4 god.) odveden u vrtic. Skinuo patike, spremio se i ni pet ni sest govori jednoj maloj "Hallo, Bianca", hvata je za rucicu i odlazi u svoju grupu.
Uvece kada sam dosao kuci pitam ja njega "Sta bi ono jutros sine? Jel ti Bianca devojka?", tek ce on "Jeste, i Anna-Barbara mi isto devojka". :rotf:
Rekoh "Pa sine, ti izgleda imas puno devojaka.", a on ce "Da." :mrgreen:
 
- Mama, a jel hoćeš i mene sutra da namažeš tim puTerom?
:eek:
- Kojim, ćero puterom, pa puter se jede... :think:
- Pa kako si ti onda namazala na lice puter iz te tube???

Hehehehe, naravno da je bio u pitanju puDer, ali mama ima kasno paljenje :lol::lol::lol:
 
...hajde sreco budi se! jos danas ides u vrtic, a sutra mozes da spavas, sutra se ne ide u vrtic...
-zasto se sutra ne ide u vrtic?-
-zato sto je drzavni praznik. -
-koji?-
-1. maj, dan rada...
-hm... mmm... vise mi se svidja 1. april - dan sale... i tada smo isli u vrtic hm khm mmm...
 
Fića neveselo gleda u svoj sok od jagode, mali komadići voća plivaju po površini.
- Tata, a jel' u ovom soku ima delova tela?
- Ma nema... odakle ti uopšte ta ideja?!?
- Ujko mi je rekao da je ovo ORGANSKI SOK.
 

Back
Top