Mnogi nutricionisti, biolozi i fiziolozi pružaju uverljive dokaze za to da ljudi u stvari nisu predodređeni da jedu meso. Iznose mišljenje da ljudi fiziološki nisu prilagođeni mesnoj ishrani i da meso začinjavaju zato što ono nije njhova prirodna hrana. Fiziološki, čovek je bliži biljojedim i preživarima, životinjama koje se hrane biljem, nego mesožderima kao što su psi, tigrovi ili lavovi. Na primer, mesožderi se ne znoje preko kože; temperaturu tela kontrolišu brzim disanjem i plaženjem jezika.
S druge strane, biljojedi na koži imaju pore preko kojih znojenjem kontrolišu telesnu toplotu i eliminišu nečistoće. Mesožderi imaju duge zube i kandže za hvatanje i ubijanje plena; biljojedi imaju kratke zube i nemaju kandže. Biljojedi nemaju oštre prednje zube za kidanje mesa, što je karakteristično za mesoždere.
Pljuvačka mesoždera ne sadrži ptijalin i ne može da već u ustima rastvara skrobne materije; pljuvačka biljojeda sadrži ptijalin i može da vari skrob. Mesožderi luče velike količine sonekiseline kako bi se potpomoglo rastvaranje kostiju; biljojedi luče malo sone kiseline. Vilice mesoždera kreću se samo gore-dole; vilice biljojeda idu i levo-desno, da omoguće dodatne vrste -žvakanja. Mesožderi moraju uzimati tečnost lizanjem (kao mačke); biljojedi uzimaju usisavanjem kroz zube.
Ima mnogo sličnih poređenja, i u svakom slučaju čovek se uklapa u fiziologiju biljojeda. Prema tome, sa strogo fiziološke tačke gledišta postoje čvrsti argumenti da čovek nije prilagođen mesnoj hrani.
Idi treniraj.Da budes jak..