Deca sama odlucuju o svom zdravlju

  • Začetnik teme Začetnik teme duusa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Недо, нажалост и то се дешава.
Али ја заиста верујем да родитељ који прати своје дете, итекако види кад детету нешто није потаман.
Па тако и у том случају који наводиш- родитељ ће уочити да проблем постоји, ухватиће дете за руку и кренуће од врата до врата да тражи узрок.
А тамо где родитељ не брине или просто не осећа своје дете, ту систем преузима бригу.
Али нико не каже да је систем савршен. ;)
Неког ће стрефити и зла судбина. :confused:

Увек се сетим ћерке мамине колегинице која је извршила самоубиство са 14 година. Њена мајка је сазнала колико јој је дете несрећно тек кад је , након смрти, прочитала ћеркин дневник.
Ја не мислим да је била лош родитељ, само је није осећала. :( И нажалост, исход је био фаталан.


To je ono što mene plaši,samo to,da se izgubi dragoceno vreme,ništa drugo.
Svega sam ja svesna,nisam tolika budala,ali upadnem u paranoju da će se njima nešto desiti loše,deci.
Kad bih mogla sve da ih skupim i umotam u neki najlon,pa da ih niko ne dira i ne povređuje.
Nije ovo tema za mene,odoh.
 
Ima ih. I sta sad?

Nikada nisi cula da moze da se koristi vise terapija?

Чула сам али нисам НИКАД чула да се пацијенту препушта да одлучи којом ће да се лечи ако се већ препустио лекару у руке.
Пацијент може да бира да ли хоће или неће да се лечи у здравственој установи и то је то.
Евентуално може да бира мање агресиван приступ, а дуже трајање лечења или агресивнији приступ и краће трајање лечења (мада, ова два не морају бити у спрези баш на тај начин).
 
Чула сам али нисам НИКАД чула да се пацијенту препушта да одлучи којом ће да се лечи ако се већ препустио лекару у руке.
Пацијент може да бира да ли хоће или неће да се лечи у здравственој установи и то је то.
Евентуално може да бира мање агресиван приступ, а дуже трајање лечења или агресивнији приступ и краће трајање лечења (мада, ова два не морају бити у спрези баш на тај начин).

Kada lekar za neko stanje kaze: "...mozemo da probamo...", to znaci i da ne mora covek s tim da se slozi i onda ide sledeca opcija.

Svinjarija je da lekari imaju naredjenje (ili sta vec) da decu lece prvo jeftinijim lekovima, pa ako to ne daje rezultate - skupljim. Bas humano.
 
Ako moje dete, bilo sin ili ćerka, sutra odluči da kroz neke eventualne teške zdravstvene situacije prodje samo, ako odluči da, nedaobognikome, samo prodje kroz ceo proces lečenja hlamidije, ili spaljivanja kondiloma, ako odluči da samo čeka taj nalaz koji je tip HPV virusa, koliko je ozbilljno... Ili kroz neke još gore situacije... pa imalo ono 15, 18 ili 24 godine - onda sam ja kao roditelj debelo omašila!
Ebte, pa ja imam 35, muža i decu, pa mi i dan danas znači mamina podrška i topla reč kada sam bolesna. I sve kroz šta sam prolazila, prolazila sam sa njom - i običnu kijavicu i neke druge stvari.
Ako ne mogu da ostvarim takav odnos sa decom sutra, poverenje i razumevanje - ebi ga onda, onda nije ni važan zakon, onda je mene dete samo eliminisalo.
Ako budem imala odnos sa njima, kao što je bio moj sa mojom mamom, a bogami i pokojnim tatom, a zaista verujem da će biti takav odnos izmedju mene i moje dece - onda opet zakon nije bitan, jer će znati da kod mene mogu samo da naidju na podršku i da ćemo kroz sve, pa bila kijavica, depresija ili neželjena trudnoća, ali da ćemo kroz bukvalno sve proći zajedno i izaći jači, jačeg medjusobnog poverenja!
 
Ja priznajem da nemam apsolutno poverenje u lekare. Svake godine sto hiljada pacijenata (100 000) u Americi umre zbog greske lekara. Moguce i nadam se da je u Srbiji bolja situacija.

Za teze bolesti bih se svakako konsultovala sa vise lekara, a ni pod razno ne bih detetu dala preporuceni lek a da ne proverim sama sve sto mogu o istom.
 
Ako moje dete, bilo sin ili ćerka, sutra odluči da kroz neke eventualne teške zdravstvene situacije prodje samo, ako odluči da, nedaobognikome, samo prodje kroz ceo proces lečenja hlamidije, ili spaljivanja kondiloma, ako odluči da samo čeka taj nalaz koji je tip HPV virusa, koliko je ozbilljno... Ili kroz neke još gore situacije... pa imalo ono 15, 18 ili 24 godine - onda sam ja kao roditelj debelo omašila!
Ebte, pa ja imam 35, muža i decu, pa mi i dan danas znači mamina podrška i topla reč kada sam bolesna. I sve kroz šta sam prolazila, prolazila sam sa njom - i običnu kijavicu i neke druge stvari.
Ako ne mogu da ostvarim takav odnos sa decom sutra, poverenje i razumevanje - ebi ga onda, onda nije ni važan zakon, onda je mene dete samo eliminisalo.
Ako budem imala odnos sa njima, kao što je bio moj sa mojom mamom, a bogami i pokojnim tatom, a zaista verujem da će biti takav odnos izmedju mene i moje dece - onda opet zakon nije bitan, jer će znati da kod mene mogu samo da naidju na podršku i da ćemo kroz sve, pa bila kijavica, depresija ili neželjena trudnoća, ali da ćemo kroz bukvalno sve proći zajedno i izaći jači, jačeg medjusobnog poverenja!

Ovo je slika porodice kakva bi trebala izgledati,i svako normalan zeli isto,ali,nisam mnogo starija od tebe,ipak secam se da kada sam ja bila dete,znao se red i u porodici i u drustvu,na poslu,u skoli,sada na zalost mnogo se trubi o nekakvim pravima te dece(kao da sam odrastala u robovlasnickom drustvu te je sad neophodno zastititi danasnju decu da i ona ne zive tako,a moje detinstvo je bas bilo bezbrizno) te prava Roma,te homoseksualaca,te pasa lutalica,te kisnih glista....A ustvari ta nazovi prava,koja su bila prisutna i ranije,sada dovode upravo do razdora porodice koja je osnovna celija drustva!
Ranije,u to "bespravno"vreme,ako zivim npr u Nisu i zateknem se u Sarajevu i tamo se razbolim,svaka lekarska ustanova me je besplatno lecila!Da li je danas tako u ovo "punopravno"vreme?Djaci,ciji roditelji nisu imali velika primanja,ipak su isla na ekskurzije jer je Opstina placala put takvim djacima.Odluke Suda su se sprovodile,a danas i nakon pravosnazne presude mnogi osteceni radnici ne mogu naplatiti svoja potrazivanja.Radnici su dobijali stanove itd itd,a niko nije znao nista o ljudskim ili decijim pravima!Zasto jednostavno ne zivimo po tom modelu,vec izmisljamo toplu vodu!?
 
Ako moje dete, bilo sin ili ćerka, sutra odluči da kroz neke eventualne teške zdravstvene situacije prodje samo, ako odluči da, nedaobognikome, samo prodje kroz ceo proces lečenja hlamidije, ili spaljivanja kondiloma, ako odluči da samo čeka taj nalaz koji je tip HPV virusa, koliko je ozbilljno... Ili kroz neke još gore situacije... pa imalo ono 15, 18 ili 24 godine - onda sam ja kao roditelj debelo omašila!
Ebte, pa ja imam 35, muža i decu, pa mi i dan danas znači mamina podrška i topla reč kada sam bolesna. I sve kroz šta sam prolazila, prolazila sam sa njom - i običnu kijavicu i neke druge stvari.
Ako ne mogu da ostvarim takav odnos sa decom sutra, poverenje i razumevanje - ebi ga onda, onda nije ni važan zakon, onda je mene dete samo eliminisalo.
Ako budem imala odnos sa njima, kao što je bio moj sa mojom mamom, a bogami i pokojnim tatom, a zaista verujem da će biti takav odnos izmedju mene i moje dece - onda opet zakon nije bitan, jer će znati da kod mene mogu samo da naidju na podršku i da ćemo kroz sve, pa bila kijavica, depresija ili neželjena trudnoća, ali da ćemo kroz bukvalno sve proći zajedno i izaći jači, jačeg medjusobnog poverenja!
Овако и ја размишљам.
Е сад, то што детету може да падне на памет да из експеримента само оде, то није страшно.
То је испитивање граница, одрастање, жеља за уласком у свет одраслих. :)

Ja priznajem da nemam apsolutno poverenje u lekare. Svake godine sto hiljada pacijenata (100 000) u Americi umre zbog greske lekara. Moguce i nadam se da je u Srbiji bolja situacija.

Za teze bolesti bih se svakako konsultovala sa vise lekara, a ni pod razno ne bih detetu dala preporuceni lek a da ne proverim sama sve sto mogu o istom.

Правилно размишљаш.
Најбоље је да се човек и сам о свему информише али да не мисли да зна знање јер је прочитао стопедес' различитих штива на дату тему. :)
 
Ovo je slika porodice kakva bi trebala izgledati,i svako normalan zeli isto,ali,nisam mnogo starija od tebe,ipak secam se da kada sam ja bila dete,znao se red i u porodici i u drustvu,na poslu,u skoli,sada na zalost mnogo se trubi o nekakvim pravima te dece(kao da sam odrastala u robovlasnickom drustvu te je sad neophodno zastititi danasnju decu da i ona ne zive tako,a moje detinstvo je bas bilo bezbrizno) te prava Roma,te homoseksualaca,te pasa lutalica,te kisnih glista....A ustvari ta nazovi prava,koja su bila prisutna i ranije,sada dovode upravo do razdora porodice koja je osnovna celija drustva!
Ranije,u to "bespravno"vreme,ako zivim npr u Nisu i zateknem se u Sarajevu i tamo se razbolim,svaka lekarska ustanova me je besplatno lecila!Da li je danas tako u ovo "punopravno"vreme?Djaci,ciji roditelji nisu imali velika primanja,ipak su isla na ekskurzije jer je Opstina placala put takvim djacima.Odluke Suda su se sprovodile,a danas i nakon pravosnazne presude mnogi osteceni radnici ne mogu naplatiti svoja potrazivanja.Radnici su dobijali stanove itd itd,a niko nije znao nista o ljudskim ili decijim pravima!Zasto jednostavno ne zivimo po tom modelu,vec izmisljamo toplu vodu!?

Ja stvarno, ali stvarno, ne mogu da zamislim ni jedan jedini razlog zašto bi moje dete sutra podnosilo sav teret bolesti samo! Ili bilo kog stanja koje zahteva medicinski tretman. Pa neće bolest, povreda, trudnoća ili bilo šta nestati ako zažmurimo!
Isto mi je strašna i sama pomisao da me sutra zove neki doktor i da mi kaže od čega pati moje dete :dash: Eeeeej, dete da mi prećuti, da pati samo, da ne spava noću, da brine i jede se, a mene doca da zove i traži odobrenje za medicinski tretman :dash: Znači, uzela bi' konopac i o krovnu gredu!
Pa koja god da je situacija, nebitno. Ali koja sam ja majka da mi se dete samo muči, a da nema poverenja da kaže - ej, kevo, takva i takva stvar, šta ćemo sad, šta da radim :dash: Ili još gora solucija - da ja sama nisam primetila da mi se dete promenilo, e to je tek za samoubistvo!

I znaš šta - mislim da nijedan zakon ne može da promeni ono što je stabilno. Ni jedan zakon, ma ništa na svetu celom ne može ni dan danas da promeni odnos izmedju moje mame i mene. E, takav je već sad odnos izmedju moje ćerke i mene, a biće godinama samo nadogradjivan i dopunjavan. Ako ne bude tako, koji je smisao onda?
 
Овако и ја размишљам.
Е сад, то што детету може да падне на памет да из експеримента само оде, то није страшно.
То је испитивање граница, одрастање, жеља за уласком у свет одраслих. :)



Правилно размишљаш.
Најбоље је да се човек и сам о свему информише али да не мисли да зна знање јер је прочитао стопедес' различитих штива на дату тему. :)

Hej, pa Sofi, išla sam i ja sama kod ginekologa. Nije u tome stvar, ode samo pa ode. I treba da ode, pa nije vezana vreća. Ali, kada mi je ginekolog videla promene na grliću, ranice neke i čuda - kome sam prvo otrčala? Naravno - mami. Bila je tu taman onoliko koliko treba, ni manje ni više. Išla je svuda sa mnom, čuvala mi strah. Nije se mešala, nije upadala u moj razgovor sa doktorima, nije dramila, tupila i slično. Pitala je doktorku stvari koje se ja nisam setila da pitam, znači dopunila me je kada sam ja završila razgovor sa dr. E, pa to je i poenta. Na kraju smo to rešili sa dva - tri peca onim čudom, tj. spalili su mi to. Ali smo to čule od nekoliko doktora, pa na kraju odlučile da tako postupim.
E, tako hoću i ja sa svojom decom, ako budu bolesni, a daj Bože da nikada ne dobiju više od kijavice.
 
Ja stvarno, ali stvarno, ne mogu da zamislim ni jedan jedini razlog zašto bi moje dete sutra podnosilo sav teret bolesti samo! Ili bilo kog stanja koje zahteva medicinski tretman. Pa neće bolest, povreda, trudnoća ili bilo šta nestati ako zažmurimo!
Isto mi je strašna i sama pomisao da me sutra zove neki doktor i da mi kaže od čega pati moje dete :dash: Eeeeej, dete da mi prećuti, da pati samo, da ne spava noću, da brine i jede se, a mene doca da zove i traži odobrenje za medicinski tretman :dash: Znači, uzela bi' konopac i o krovnu gredu!
Pa koja god da je situacija, nebitno. Ali koja sam ja majka da mi se dete samo muči, a da nema poverenja da kaže - ej, kevo, takva i takva stvar, šta ćemo sad, šta da radim :dash: Ili još gora solucija - da ja sama nisam primetila da mi se dete promenilo, e to je tek za samoubistvo!

I znaš šta - mislim da nijedan zakon ne može da promeni ono što je stabilno. Ni jedan zakon, ma ništa na svetu celom ne može ni dan danas da promeni odnos izmedju moje mame i mene. E, takav je već sad odnos izmedju moje ćerke i mene, a biće godinama samo nadogradjivan i dopunjavan. Ako ne bude tako, koji je smisao onda?
Ja samo kazem i tvrdim,da na vaspitanje bilo cijeg deteta,uticu i drugi faktori,a ne samo porodica.Uticaj skole,gde se non stop trubi o decijim pravima a da se nigde ne spominju i njihove obaveze,pa onda okruzenje,gde nisu sve porodice idilicne,pa filmovi i drugi mediji,itekako uticu na razvoj deteta!Svaki roditelj zeli da njegovo dete bude uspesno,stabilno i primerno dete a kasnije covek,ali nekad su uticaji sa strane veoma jaki,i oni mogu nadjacati roditeljski trud u nekom trenutku roditeljske odsutnosti zbog nekog drugog zivotnog pritiska ili problema.Zato je los tvoj rigidan stav prema sebi,sobzirom da ti kao majka nemas jedini uticaj na detetovo formiranje kao licnosti.Mnogo faktora je tu u igri,a ako je osnovna celija u porodici nestabilna,npr,ako su partnerski odnosi u krizi,ili roditelji su u problemu zbog npr gubitka posla,ili je neko u porodici tesko bolestan,bez tvoje zelje i volje moze se desiti da u jednom trenutku tvoja,moja ili bilo cija paznja kao roditelja popusti,onda je moguc uticaj sa strane koji je cesto negativan.Odoh sad van teme,ali tvoj konopac me je nagnao da obrazlozim da neke porodice ne zive u idealnim uslovima,otud i "promasene"dece kao licnosti.
 
Da li ste procitali ovo? http://vesti.krstarica.com/srbija/zakon-dozvoljava-tinejdzerkama-da-same-idu-na-abortus/

Mislim konkretno na ovaj deo " Predviđeno je da dete od 15 godina koje je sposobno za rasuđivanje može samostalno dati pristanak na predloženu medicinsku meru, a ako odbije tu meru, nadležni zdravstveni radnik dužan je da pristanak zatraži od zakonskog zastupnika deteta.'
Po meni to znaci ako se dete slozi sa onim sto mu doktor preporuci sve je ok ( po zakonodavcu) i roditelje niko ne obavestava ali ako se dete ne slozi e onda je druga stvar, zovu roditelje i traze pristanak i ako roditelj pristane- dete tad niko nista ne pita.
U prvom slucaju dete je samostalno, veruje se u njegovo rasudjivanje a u drugom slucaju se ne veruje. Dvostruki arsin.
Isto tako smatram da bez obzira na pamet dete od 15 godina je nedovoljno iskusno i mudro da samo proceni da li je nesto za njegovo dobro ili ne. Ovde zakonodavac daje pravo lekaru ( kao da je njemu vise stalo do deteta nego roditelju) da detetu preporuci nesto i da dete to prihvati a roditelj da ne zna to. Naravno velika vecina lekara strucno i savesno radi svoj posao ali sta sa manjinom?
sta vi mislite?

Mislimo da veća glupost odavno nije smišljena...Pitanje je s kojim ciljem i namjerama?
 
Када сам први пут чула за овај закон и ја сам реаговала негодовањем.
Међутим, то не значи да родитељ не сме да зна шта је са његовим дететом. Претпостављам да је ово право на поверљивост унесено због појединачних случајева када дете има потребу да сачува део своје приватности пред родитељима јер би било много горе ако би родитељи били упознати...
Објаснила ми је то пријатељица која је психолог: каже да је боље да дете зна да може да се обрати лекару ако је рецимо почело да узима дрогу, а да се плаши родитељске реакције и да зато не сме никоме да се обрати. Боље да може бар некоме да каже, некоме ко може да му помогне, него да ћути плашећи се батина, казни и ко зна каквих родитељских рекација. Јер, морамо то прихватити, нису сви родитељи рационални, пуни разумевања, благости, толеранције, стрпљивости, не поштују сви педагошка правила васпитавања и немају разумевања за све... Неки родитељи реагују тешким батинама, пребијањима, злостављањем, терањем од куће, ускраћивањем љубави и бриге...
Па ако дете већ зна унапред да не би имало подршку и помоћ од родитеља, онда боље да се обрати лекару него да само пролази кроз проблеме...

Пример: мама моје цимерке је била медицинска сестра. Моја цимерка је имала већ 20 година и забављала се 4 године са једним дечком, па је, када су ступили у интимне односе, отишла код гинеколога на преглед и да јој препише неку контрацепцију. Мама је случајно, када је носила књижицу на оверу, у књижици видела број здравственог картона гинеколошког саветовалишта и направила је страшну сцену, викала, псовала, претила... Викала јој је:''Како те није срамота да идеш код гинеколога?! Ти си ишла тамо само мене да срамотиш!!!''

Е, па кад је један медицински радник тако реаговао, шта тек можемо очекивати од масе других родитеља...

Kad je jedan medicinski radnik tako reagovao za svoje dijete,šta možemo očekivati onda za tudje? Moze i tako...:)
 
Ja priznajem da nemam apsolutno poverenje u lekare. Svake godine sto hiljada pacijenata (100 000) u Americi umre zbog greske lekara. Moguce i nadam se da je u Srbiji bolja situacija.

Za teze bolesti bih se svakako konsultovala sa vise lekara, a ni pod razno ne bih detetu dala preporuceni lek a da ne proverim sama sve sto mogu o istom.

Da li se neko sjeća vajnog ministra zdravlja i one medijske hajke za uzimanje vakcine protiv ptičijeg gripa? I šta bi na kraju?...Zatišje,kao da nikad ništa nije bilo i propao biznis sa vakcinama...A bilo je...svi će umrijeti malte ne,ko ne primi vakcinu...I kad su htjeli prevariti sav svijet,ko garantuje da sutra nece biti slicnih manipulacija i sa djecom...
 
Аха, хајде сад да видимо како то може практично да изгледа.
Добар дан - добар дан, ја, малолетно лице МП, дошао код вас - лекар опште праксе ДЗ коме припада моја школа.
На шта се жалиш - осећам болове у стомаку већ дуже времена
Преглед на прсте, средњи век, добро, чини ми се, али ЧИНИ ми се, јер не може без инструмената да буде сигуран, да ти је мало отечена јетра(бубрег, желудац..нешто...) види, ево теби лекови, па ти дођи за две недеље, ако те и даље боли. Иста ствар је са свим лекарима осим можда са офталмологијом исл...
За лекове на рецепт, потребне су шта - новци
Ништа му не буде боље - специјалиста тог ДЗ преузме надл. и каже, ако је присутан, јер лекари обично нису ту, ето, баш нам са гастро отишла лекарка, па дођите за месец дана, океј, треба нам скенер који немамо, није нам ту овај што ради на УЗ, а што не магнетна. Зато што је чувамо за кримосе и оне који имају везу.
Јеси сагласан - јесам, не морамо да обавестимо родитеље, послаћемо те у КЦ али тек за пет месеци, ок-ок.
И тако дете изгуби пола године можда живота због несавесних и нестручних лекара, а таквих је 90% у овој држави, не сумњајте уопште
О чему ви говорите? Поверићете тек тако лечење било коме, поверење у кога, манипулација са ким. Не може закон, не би смео да само малолетници којима је одузета пословна способност - не схватају значај својих радњи и последице да, само та деца-малолетници не могу сами да одлучују о лечењу.

Или, девочица у пубертету, велики нос, клемпаве уши.
Карикирам, али није заебанција.
Сваки морон може да је пошаље одмах на мацилофац. јер он тако сматра да девојчица има право, стварно има велики нос, а не смета јој при дисању све је функционално.
Схватамо последице или не?
Нема смисла објашњавати. Нема подршке и логике било који сличан предлог измене закона. Закон о здравству мора интерно да регулише јавашлук, корпуцију, па тек да дође до стручности и онда полако....
 
Poslednja izmena:
Али и да су родитељи били са њим, лекар би исто рекао да је све у реду. И родитељ би највероватније то такође прихватио.
Зашто се полази од толике неверице према лекарима?

- - - - - - - - - -

О тешким болестима лекар је обавезан да обавести родитеље!!!!
Тако пише! :rtfm:


Јеси ли ти правник, је л лекар правник, ко је надлежан да тумачи закон, шта је то озбиљна болест - дијагностичар, па до дијагностичара не иде преко ноћи. Ако му уопште буде тачно дијагностификована болест.
За то време могу погрешно да га кљукају лековима, да га упропасте, као што и обично раде. Док не дође, на пример, до Ургентног па морају хитно, да не би умро баш на улици, да га оперишу. А пошто је малолетан, мислиће да је мало дувно дрогицу, па му позлило, па га држе у ходницима једно 50 сати. Било би добро и за УЦ да има везу јер тамо има лежећих пацијената преко везе.


И моја одмах грешка, ја сам све то поставио у оквире Београда, а не живе сви овде. Ту је круг болница, барем пише на згради да лече пацијенте. Како да не, бре, лече све. Онај са Таре, оде у Ужице у болницу, умре од бактерије.
 
Poslednja izmena:
Аха, хајде сад да видимо како то може практично да изгледа.
Добар дан - добар дан, ја, малолетно лице МП, дошао код вас - лекар опште праксе ДЗ коме припада моја школа.
На шта се жалиш - осећам болове у стомаку већ дуже времена
Преглед на прсте, средњи век, добро, чини ми се, али ЧИНИ ми се, јер не може без инструмената да буде сигуран, да ти је мало отечена јетра(бубрег, желудац..нешто...) види, ево теби лекови, па ти дођи за две недеље, ако те и даље боли. Иста ствар је са свим лекарима осим можда са офталмологијом исл...
За лекове на рецепт, потребне су шта - новци
Ништа му не буде боље - специјалиста тог ДЗ преузме надл. и каже, ако је присутан, јер лекари обично нису ту, ето, баш нам са гастро отишла лекарка, па дођите за месец дана, океј, треба нам скенер који немамо, није нам ту овај што ради на УЗ, а што не магнетна. Зато што је чувамо за кримосе и оне који имају везу.
Јеси сагласан - јесам, не морамо да обавестимо родитеље, послаћемо те у КЦ али тек за пет месеци, ок-ок.
И тако дете изгуби пола године можда живота због несавесних и нестручних лекара, а таквих је 90% у овој држави, не сумњајте уопште
О чему ви говорите? Поверићете тек тако лечење било коме, поверење у кога, манипулација са ким. Не може закон, не би смео да само малолетници којима је одузета пословна способност - не схватају значај својих радњи и последице да, само та деца-малолетници не могу сами да одлучују о лечењу.

Или, девочица у пубертету, велики нос, клемпаве уши.
Карикирам, али није заебанција.
Сваки морон може да је пошаље одмах на мацилофац. јер он тако сматра да девојчица има право, стварно има велики нос, а не смета јој при дисању све је функционално.
Схватамо последице или не?
Нема смисла објашњавати. Нема подршке и логике било који сличан предлог измене закона. Закон о здравству мора интерно да регулише јавашлук, корпуцију, па тек да дође до стручности и онда полако....

Ali, Razvigore, ako dete oseća bolove u stomaku duže vreme već, kako da roditelj to ne primeti? I ne samo roditelj, već okolina uopšteno. :think: Ako je neka ozbiljnija bolest u pitanju, nisu to samo bolovi, to je promena opšteg stanja i izgleda pacijenta. Pa bio on dete ili odrastao, svejedno. Tu je slabljenje, promena izgleda kože, podočnjaci, iscrpljenost.... trista čuda. I kako to može tek tako da se desi, da dete normalno živi, normalno izgleda, ode kod lekara sa bolovima i bude to što bude i izgubi pola godine života?
Ne može to tako, to se vidi, to upada u oči kada je neko ozbiljno bolestan.

Drugo, ono o čemu ja pričam - zašto bi billo koje dete to trpelo samo? Aman, pa u čemu je fora? Mama, tata ( kevo, ćale, motorci... ) boli me stomak, išao sam, rekli mi to i to, dali mi lekove, ali nije mi bolje. U čemu je strahota te rečenice, u čemu je fora da je dete ne kaže roditelju? Koji to roditelj i kakav to roditelj ne zaslužuje toliko poverenja od deteta? Ma, bre, nije to poverenje, to je prirodna stvar, to je suživot u porodici, u kući. Neshvatljivo mi je da deca kriju takve stvari. Doduše, meni bi neshvatljivo bilo da moja deca od mene sakriju i trudnoću, polnu bolest, kažnjivo delo koje su napravili, prozor koji su razbili.... bilo šta. Ali dobro, na stranu to. Zašto bi dete sakrilo da ga boli stomak i izgubilo pola godine života???
 
ваљда има родитељ који то заиста не примећују
оно као фора ради у супротној смени од дететове школе, презапосленост, мисли да дете оће да избегне обавезе у школи и само га шутне речима : пусти ме иди у собу уморан сам тралала
па ја да сам лекар, баш бих сматрала да родитељ мора да зна и минимални бол у стомаку чак и кад здравље није драстично угрожено
 
Па нису сви људи исти. Моја комшиница којој је муж тешко и озбиљно болестан, каже како јој муж има дивну линију, а он се човек полако са душом растаје. Сваки дан је са њим. Исто би било да је у питању, далеко било, ћерка, похвалила би је како има фантастичан изглед.
Друго, код деце, рецимо да се реши на операцију носа, то, по дискреционом праву да слободно тумачи тежину интервенцвије, лекар може да каже да то није тежи захват и да не захтева да родитељ буде обавештен.


Ове измене не односе се само на државно здравство, обухвате и пп. Шта мислите, шта ће девојке да раде најчешће, улепшавања ради.
А ако има новца, а има такве деце, коју родитељи филују парама и никад нису са њима, она буквално могу да раде са телом шта им је воља, код приватног лекара, који је онај исти државни лекар код кога ће отићи први пут на преглед или његов добар пријатељ....

Код овог закона је проблем и питање одговорности. У сваком случају, малолетник нема свест тачно о својим обавезама и правима, све је то до сада била дужност родитеља, а сада може да буде локалног касапина.
 
Poslednja izmena:
Ima svega,Ved je u pravu i Ata i Razvigor,svi ste u pravu.Ono o čemu ja pričam je kad roditelj vidi da nešto nije u redu i reaguje.Ne poznajem vas ljudi,ne znam o vašoj deci i vašim životima ništa,ali ste sigurno bili u situaciji da vas je pedijatar smatrao histeričnim,preopterećenim roditeljem,koji stalno paniči?Reagovala sam i te kako,ali ja ne mogu da nateram lekarku da napiše uput za rendgen,mogu da se derem i urlam i svađam,šta da radim kad ona neće?Kad ona smatra da ja preterujem?A ja ne znam šta to može da znači.Kako da znam?Pa ja sam knjigovođa,nisam lekar,ja njoj verujem da ona zna.VERUJEM.
Sigurna sam da je Ata napisala prethodni post iz puke neverice da jedan roditelj ne primećuje svoje dete dovoljno,da prepozna kako nešto nije u redu.Mene je to veoma povredilo,zato i pišem opet ovde,iako mi je veoma teško.Zato što neko ne ume da koristi stetoskop,zato što nije umela da čuje,a trebalo je,ne jednom,ne dva puta,najmanje dva puta mesečno.Ni na kraj pameti mi nije bilo da pomislim,da je to tako ozbiljno.Kad ti neko kaže da je to upala grla,da je udarac sa treninga,da je istegnuće mišića,da je virus,nećemo da se bockamo i slikamo,proći će samo,veruješ.Do izvesnog stepena,a onda preduzmeš najzad nešto drugo i tu se izgubilo vreme.
Da se razumemo,nisam ogorčena,time ne dobijam ništa,ali ja više nikome ne verujem.I to je ono čega se bojim,da će dete patiti,roditelj neće znati,lekar će pogrešiti i ode vreme.Ponavljam kao papagaj,nisu svi lekari isti,ali su svi ljudi,a ljudi greše.Njihove greške su životne,skupo koštaju.Zato sam protiv toga,a iskreno ne znam ni kako da se zaštite deca.
 
Па нису сви људи исти. Моја комшиница којој је муж тешко и озбиљно болестан, каже како јој муж има дивну линију, а он се човек полако са душом растаје. Сваки дан је са њим. Исто би било да је у питању, далеко било, ћерка, похвалила би је како има фантастичан изглед.
Друго, код деце, рецимо да се реши на операцију носа, то, по дискреционом праву да слободно тумачи тежину интервенцвије, лекар може да каже да то није тежи захват и да не захтева да родитељ буде обавештен.


Ове измене не односе се само на државно здравство, обухвате и пп. Шта мислите, шта ће девојке да раде најчешће, улепшавања ради.
А ако има новца, а има такве деце, коју родитељи филују парама и никад нису са њима, она буквално могу да раде са телом шта им је воља, код приватног лекара, који је онај исти државни лекар код кога ће отићи први пут на преглед или његов добар пријатељ....

Код овог закона је проблем и питање одговорности. У сваком случају, малолетник нема свест тачно о својим обавезама и правима, све је то до сада била дужност родитеља, а сада може да буде локалног касапина.

Svaki put se iznenadim kada skontam kakvih ljudi ima... :(
U pravu je Kanarinka, sinoć je baš nisam najbolje skontala šta je htela da kaže, ali sada kontam. Stvari koje su meni normalne, drugi nikada ne dožive. Konkretno, tu roditeljsku ljubav, poverenje i podršku.
Strašno, ne znam šta bih rekla...

A za zakon... ne znam bre ni tu. Da je dobar, nije baš. A da je tako nešto potrebno onoj deci čije je roditelje sramota i čiji su roditelji nezainteresovani, potrebno je. Aj sad, nadji sredinu, budi pametan.... :think:

Što se tiče ovih estetskih operacija, do 18 godina su besplatne. Ne znam da li je od 15-te neophodno obavestiti roditelja ili nije, ali znam da je u državnoj bolnici besplatno.
Moj bratanac, dete od 10 godina, nedavno je operisao uši. Jeste vala bio klempav, da bog sačuva, mnoooogoooo klempav. I počeli kompleksi, počelo zahebavanje u školi. Došao jedan dan kući - mama, tata, ja hoću da operišem uši. Ovi puste neko vreme, proći će ga, ali ne, nije ga prošlo, insistira i hoće. Oni kod psihologa, kaže - pa dobro, bolje za njega da uradite to. Oni kod lekara na Institut za majku i dete, doca kaže - ovo su sad najbolje godine, najbolji rezultati se postužu kada je dete otprilike ove starosti. Malo pripreme, psihofizičke, i operisao se. Dan i noć gadnog bola, nedelju dana prvih beše čupavo, posle - boza. U martu je operisan, tek je pre nedelju i po skinuo konce. Takva im procedura. Uši - prelepe, on - prelep.
Moj je sinak isto klempa, užas, čak je klempaviji od brata o kome sam upravo pričala. Jednog dana, ako bude problema zbog klempavosti, a biće ih verujem, uradićemo isto. Sad znam da nije ni fizički nešto mnogo težak oporavak, da se ostaje u bolnici samo da se prenoći, i znam da su rezultati kao bombona.
I zato mi je još neshvatljivije da neko dete to mora roditeljima iza ledja... a opet sam potpuno svesna da ima toga mnoooogoooo više nego normalnih odnosa.... tuga... :(
 
Ima svega,Ved je u pravu i Ata i Razvigor,svi ste u pravu.Ono o čemu ja pričam je kad roditelj vidi da nešto nije u redu i reaguje.Ne poznajem vas ljudi,ne znam o vašoj deci i vašim životima ništa,ali ste sigurno bili u situaciji da vas je pedijatar smatrao histeričnim,preopterećenim roditeljem,koji stalno paniči?Reagovala sam i te kako,ali ja ne mogu da nateram lekarku da napiše uput za rendgen,mogu da se derem i urlam i svađam,šta da radim kad ona neće?Kad ona smatra da ja preterujem?A ja ne znam šta to može da znači.Kako da znam?Pa ja sam knjigovođa,nisam lekar,ja njoj verujem da ona zna.VERUJEM.
Sigurna sam da je Ata napisala prethodni post iz puke neverice da jedan roditelj ne primećuje svoje dete dovoljno,da prepozna kako nešto nije u redu.Mene je to veoma povredilo,zato i pišem opet ovde,iako mi je veoma teško.Zato što neko ne ume da koristi stetoskop,zato što nije umela da čuje,a trebalo je,ne jednom,ne dva puta,najmanje dva puta mesečno.Ni na kraj pameti mi nije bilo da pomislim,da je to tako ozbiljno.Kad ti neko kaže da je to upala grla,da je udarac sa treninga,da je istegnuće mišića,da je virus,nećemo da se bockamo i slikamo,proći će samo,veruješ.Do izvesnog stepena,a onda preduzmeš najzad nešto drugo i tu se izgubilo vreme.
Da se razumemo,nisam ogorčena,time ne dobijam ništa,ali ja više nikome ne verujem.I to je ono čega se bojim,da će dete patiti,roditelj neće znati,lekar će pogrešiti i ode vreme.Ponavljam kao papagaj,nisu svi lekari isti,ali su svi ljudi,a ljudi greše.Njihove greške su životne,skupo koštaju.Zato sam protiv toga,a iskreno ne znam ni kako da se zaštite deca.

Izvini. NIsam imala nameru da nekome brkam po rani :( prosto pričamo i iznosimo svoje vidjenje. Izvini, molim te :(

Ja zapravo nisam ni komentarisala zakon, već odnos roditelj-deca. Zakon kao zakon, ne mora ni da me dotakne ako razvijem odnos poverenja sa detetom, pa dete nema razloga da mi krije da je bilo kod lekara. To je bila poenta priče.
 

Back
Top