Osmi "Šargićev" argument
Kada pseudo-Porfirogenit kaže da su Srbi pokršteni iz Rima...
Čitava Dalmacija pod Vizantijom (izuzev Paganije) bila je pokrštena pre Ćirila i Metodija i naivno je poverovati da bi vizantijski car igde napisao da je vizantijska teritorija pokrštavana (to je proces) iz Rima umesto iz Vizantije. Međutim, početkom IX. veka u Dalmaciju dolaze Franci i donose rimsku crkvenu jerarhiju i tada se sve ortodoksne crkve (pokršteni iz Rima, malo sutra) ruše ili prepravljaju (videti video prof. Miljenka Jurkovića, naveden u Šarićevom videu ispod).
Iz Severne Italije (Akvileja, Čedad) stižu gomile ornamentalnog kamenja na kojima se naknadno klešu imena tzv. "hrvatskih" vladara, a ustvari slovenskih ili srpskih vladara.
https://forum.krstarica.com/threads...hrvatskim-hrvatsko-kamenje-i-znamenje.798426/
... što znači da je veoma naivno misliti kako je car Porfirogenit autor teze o pokrštavanju Hrvata i Srba iz Rima. To je još jedna u nizu teza koje ruše mit o autentičnosti spisa koji danas nazivamo DAI i koja istovremeno upućuje na rimsku jerarhiju kao glavnog i jedinog osumnjičenog za prepravljanje starog spisa i njegovo friziranje u oblik koji danas imamo.
Ovaj „argument“ ne stoji. Pokrštavanje na sopstvenoj teritoriji organizuje nadležna Crkva, a ne neka susedna. Dalmacija nije bila u nadležnosti carigradskog arhiepiskopa, već pape. Ovako je izgledala teritorijalna podela između zapadne i istočne Crkve koju je u VI stoleću iza sebe ostavio car Justinijan:
Salonski arhiepiskop je bio, sasvim nesporno, deo rimske Crkve. Bilo kakva misija pokrštavanja, mogla je tada doći isključivo iz Rima.
1) Da je to slučaj, imamo i celi niz potvrda. Imamo jedan i iz Iraklijevog vremena, odnosno iz kraja njegove vlasti. Papa Jovan IV (640-642), koji je i sam bio Dalmatinac, rodom iz Zadra, poslao je u Istru i Dalmaciju opata Martina da od paganskih Slovena otkupi hrišćanske zarbljenike i da otkupi mošti dalmatinskihs svetaca, koje su Sloveni ukrali ili zarobili. Martin je prebacio dalmatinske i istarske svece u Rim i njih oslikao u lateranskoj kapeli u vidu fresaka. Papa Teodor I (642-649) dotično je i završio.
2) U VII stoleću nije došlo do neke promene ove hijerarhije s prethodnog veka. U vreme pape Sv. Agatona (678-681) i održavanja Šestog vaseljenskog sabora 680. godine, episkopi Ilirika došli su u Carigrad i učestvovali na crkvenom saboru kao predstavnici rimske Crkve.
3) No, za ovu temu još i bitnije za napomenuti jeste da imamo sačuvan jedan dokumentarni izvor iz tog vremena; pismo upravo rečenog pape caru Konstantinu IV (668-685) u kojem se navodu gde služe sve sveštenici rimske Crkve. I tu se nabrajaju i Sloveni. Papa se hvali uspesima pokrštavanja koje vrše rimski sveštenici među
Lombardima, Slovenima, Francima, Gotima i Britancima.
4) Episkopska noticija iz ranog VIII stoleća, koja izlistava popis nadležnosti pentarhije, u delu koji opisuje nad kojim narodima je nadležan Rim, pominje i Slovene
5) Osim u pisanim izvorima, pomoćnim disciplinama možemo potvrditi da su prvi dodiri slovenskih naroda sa hrišćanstvom bili preko latinskog jezika, odnosno preko Rima. Najopština hrišćanska teriminologija, koja postoji danas i u srpskom jeziku, nije dospela iz grčkog, već iz latinskog. Tako kažemo „oltar“ od
altare ili „ulje“ od
oleum. Potom,
6) među najstarijim srpskim crkvama ogu se pronaći neke tipično latinske arhitektonske osobine,
7) toponomastički materijal ide u prilog prvog kontakta sa rimskom Crkvom; nazivi su primljeni po latinskom obliku (Sutorina, Sutilija, Sutorman, Sutmore, Sutivan,..)
8) u srpskoj tradiciju tj. narodnoj religiji postoji celi niz praznika koji je latinskog porekla. Dan Svetog Vita (15. jun), Gozba Sv. Mihaila i svih Arhangela (29. septembar) i Dan Sv. Martina Turskog (11. novembar). To su sve praznici koji su bili uvažavani u rimskoj Crkvi i Vizantiji u potpunosti strani; jedan od njih je i jedan od najznačajnijih
Kada se sve ove činjenice uzmu u obzir, a još i neke druge, postaje jasno zašto je podatak o prvom pokrštavanju koji se nalazi u
DAI potvrđen na mnoge načine i realno utemeljen.
Što se tiče same insinuacije da bi Porfirogenit morao obavezno falsifikovati svoj izvor i navesti da je, tobož, Salona bila pod konstantinopoljskom patrijaršijom, stvarno ne vidim na čemu bi se to zasnivalo. Ako je u X veku bilo poprilično dobro poznato da je Dalmacija u vreme cara Iraklija (610-641) potpadala pod Rim, kakve bi koristi on imao od p rećutkivanja (ili lažiranja) jednog prilično elementarnog i opšte poznatog podatka, koji niko uopšte nije ni dovodio u pitanje?