De administrando imperio

Ali izvori su tu da se kritički analiziraju i koriste.
Zamisili da danas odbacimo sve moderne Istorije Crne Gore i da prihvatimo kao najtačniju onu Vasilijevu jer je najstarija?
Kakva moderna Crna Gora? Ovde govorimo iskljucivo o periodu od 600. do 950. godine kod nas u Dalmaciji.

Sta znaci kriticki?
DAI fino kaze da je jedna domena, pod neprekidnim Kraljem do nekog vremena u 9. vijeku. Knjizica o Gotima to isto kaze. Franacki Anali to potvrdjuju i kazu Srbi su u Dalmaciji, Ljudevut bjezu preko Save kod njih, i ne ide Franacka tamo nego se bavi Avarijom.
I fino su objasnjene i Banovine i gdje je je Kralj (Srbija, Paganija) i koje od tih primorskih zemalja nemaju posebnog Bana (Paganija, Duklja).
I sad ti kazes kriticki je moguce da su tu od pocetka raznorazne nezavisne slavenske knezevine?
To nije kriticki osvrt. To su budalastine, nedosljedne izvorima, izmisljanje.
 
Kakva moderna Crna Gora? Ovde govorimo iskljucivo o periodu od 600. do 950. godine kod nas u Dalmaciji.
Da. Porfirogenitovi izvori su za saznanja ovih prostora i slovenskog naseljavanja pravo blago, nemjerljiv istorijski izvor. Tim prije što Porfirogenit taj spis pisao za svog naslijednika da bi ga tačno informisao o političkim prilikama u Evropi. I uložio je ogroman trud. Pri tom kad kažem "Porfirogenit", mislim i na sve ljude koji su radili na tome da se sastavi taj spis, sigurno nije on sam išao da sakuplja izvore i sve sam to napisao. Ali ne znači da je svaki detalj u njegovom DAI tačan. Ono što je istina je da je on mislio da je tačan. I to na osnovu izvora i dokaza do kojih je došao da svaku tezu potkrijepi.

Nisi ti mene shvatio očito. Pusti sada Crnu Goru. Pusti Vaslija Petrovića. Zamisli da danas u Srbiji ili Crnoj Gori djeca u školi uče iz udžbenika iz vremena Kneževine Srbije, odnosno Crne Gore koji su se koristili u drugoj polovini XIX vijeka? Pa valjda je nauka otišla naprijed (pa i istorijska nauka), ne mogu danas djeca koristiti tadašnje udžbenike.
Sta znaci kriticki?
To znači da se svaki izvor analizira. Da se uporedi sa drugim izvorima toga doba. Da se shvati u konekstu tadašnjeg vremena, razmišljanja, tadašnjih procesa, kretanja, načina života itd.
A ne da se bukvalno shvata ono što tamo piše, kao što rade mitomani kao onaj Vojislav D. Nikčević koga juče spomenusmo, koji bukvalno shvata sa su Goti bili Sloveni i da je svaki vladar koji je spomenut u LJPD zaista i postojao i vladao.
DAI je dosta drugačije djelo, mnogo tačnije. Ali ni takvo djelo ne može nekritički da se prihvata do svakog detalja, već mora da se izanalizira.
DAI fino kaze da je jedna domena, pod neprekidnim Kraljem do nekog vremena u 9. vijeku. Knjizica o Gotima to isto kaze. Franacki Anali to potvrdjuju i kazu Srbi su u Dalmaciji, Ljudevut bjezu preko Save kod njih, i ne ide Franacka tamo nego se bavi Avarijom.
A gdje to Ajnhard spominje Zahumlje, Travuniju, Paganiju? On samo kaže da Srbi drže veliki dio Dalmacije (nekadašnje pokrajine). Da li je to tačno? Očito jeste. Da li onda mora da znači da drže i ove tri sklavinije? Uopšte ne mora da znači. Iako najvjerovatnije u tom periodu imaju pod svoju kontrolu dvije od te tri - Zahumlje i Travuniju, Paganiju tada ne. A imaju sigurno i Bosnu. I kakve veze ima Ajnhard sa time da li su dva vijeka ranije Zahumlje (moguće i Hum), Travunija, Bosna, Konavle, Dioklitija bili dio Srbije ili su to bile samostalne slovenske državice, bez obzira da li su ih stvorili srpski aristokratski rodovi ili ne?
I fino su objasnjene i Banovine i gdje je je Kralj (Srbija, Paganija) i koje od tih primorskih zemalja nemaju posebnog Bana (Paganija, Duklja).
???
 
Da apsolviramo diskusiju o zapisu sa kraja najstarijeg rukopisa ovod dela, Codex Parisinus Graecus 2009, sa folio 211 verso. Ova zabeleška nalazi se na sredini, pri desnoj strani pergamenta:

zabeleska.jpg


Ova zabeleška glasi: έτους ,ςχζ'.Ν.

Prva reč je genetiv jednine reči έτος, što znači „godine“. Uobičajena je formulacija prilikom pravljenja vizantijskih zapisa, kada se obeležava koje su godine zapisani. Evo i pročitane reči, slovo po slovo, svih pet grafema (epsilon, tau, omikron, ipsilon i sigma):

etous.jpg


Posle ove reči, ide jedan razmak, nakon kojeg uobičajno kreće godina. U ovo vreme, godine su označavane stilizovanim malim slovima, obeležavaju se crtom iznad grafema i završavaju tačkom. Ovo je godina sa zapisa:

godina.jpg


Možemo vrlo jasno da primetimo crte iznad karaktera, koje se stavljaju uz brojeve:

crtice.jpg


Prvi broj je sigma, iliti 6000. Iako bi neko možda pomislio da je ova dugačka crta posledica stilizovanog pisanja slova ς, uvidom u to kako je ista godina zapisivana u rukopisu može se vrlo lako videti da se sigma sa brojčanom vrednosti ne zapisuje tako, već da je da je to oznaka da se broj (nominalno 6) množi sa hiljadom. Može se čak nazreti i da su to dva različita poteza, uvećanjem slike, iako kvalitet nije idealan za ovakva razmatranja:

sigmat.jpg


Drugi broj nije najlakši za prepoznati, iz razloga što jedna linija ne ide do kraja. Ali, najbolji kandidat je slovo hi.

chi.jpg


Iliti, 600. Poslednji broj je nažalos nečitak zbog mrlje na snimku, ali zahvaljujući preponatljivom kraju dole:

yeta.jpg


..može se prilično pouzdano raznanati slovo zeta, iliti broj 7.

Iznad prva dva broja, nalaze vrlo stilizovano omega sa perispomenom ().

omege.jpg


Kod prva dva slova ovaj znak se nalazi zato što je reč o visokim vrednostima, odnosno o 6000 i 600. Poslednji broj ne sadrži takvu oznaku, jerbo je samo 7. Na samom kraju vidimo tačku kojom se obeležava kraj broja.

tacka.jpg


Dakle, godina je: 6607, što po vizantijskom kalendaru pada u naše savremeno između 5. septembra 1098. i 4. septembra 1099. godine, što korespondira epohi vlasti poznatoga cara Aleksija I Komnina (1081-1101).

Slovo koje nalazimo na samom kraju zapisa:

monogram.jpg


..neko je pogrešno pokušao protumačiti kao broj. Brojevi se pišu malim slovima, a godina je svakako gotova, tako da ovo definitivno nije nikakav broj. Ne, ovo je neki monogram. U eri u kojoj je zapis nastao, ostavljanje potpisa autora smatralo se u suprotnošću sa hrišćanskim učenjem i grešnim, tako da kroz čitavu istoriju nalazimo celu hrpu ovakvih zapisa, koji se obeležavaju samo jednim jedinim slovom. Primer radi, poznati nemački istoriograf iz ovog razdoblja, Adam iz Bremena, potpisivao se uvek kao „A“. Stoga, ovo je najverovatnije početno slovo nekog N(ikifora), N(ikole) ili N(nikanora) koji je ovaj zapis i načinio.

Treba imati na umu i u kom kontekstu je ovaj zapis nastao. On je nastao u vreme I krstaškog rata (1096-1099), kada je car Aleksije pokrenuo veliku akciju protiv seldžučkih Turaka, nakon što je car Aleksije povratio veliki deo zapadne Male Azije i posle Bitke kod Dorileja iz 1097. godine u kojoj su krstaši uspešno preokrenuli tok i nakon koje je usledila opsada Antiohije, koja je nedugo pre nastanka ovog zapisa bila i zauzeta (te uspostavljena Antiohijska kneževina, prva krstaška država na Bliskom istoku).

Stoga, biće da je ovaj zapis nastao u vreme pojačanog interesovanja za sudbinu stranih naroda, a posebno i samih Turaka. Očigledno je neko uzeo i osetio potrebu da možda konsultuje neke delove Porfirogenitovog spisa, ko je u datom momentu imao pristup njemu.

Inače, ključna ličnost vizantijsko-seldžučkog rata u ovom periodu, koja je i povela vizantijsku vojsku pobedonosno u Hios, Rodos, Smirnu, Efes, Sardis i Filadelfiju, baš u vreme nastanka ovog zapisa, je veliki duks Jovan Duka. Ličnost koja se potpuno isto zove kao i nešto ranije preminuli kesar Jovan Duka (njegov rođeni deda), za koga je sam rukopis i nastao. :) On dođe i zet caru (carica, Aleksijeva supruga, bila je Irina Dukina). S obzirom da je ovaj rukopis posedovao duksov istoimeni deda, vrloje moguće da je upravo za praunukove potrebe u nekom ruku spis bio konsultovan, jer je ovo vreme kada je i svetska pozornica postajala za Vizantiju značajno veća — početak epohe Krstaških ratova.

Je li ima neko neki prigovor na ovo pojašnjenje (bilo @Kole11 ili iko drugi)?
 
A gdje to Ajnhard spominje Zahumlje, Travuniju, Paganiju?

Franacki Anali idu u prilog jednoj drzavi opisanoj u dva glavna izvora a to su DAI i Knjizica o Gotima.
Tacno, ne pominje se Zahumlje, Trebinje, Bosnu. To je poenta!
Pominje Srbiju. ili naciju Srba. A znamo zasto. Zato sto su Zahumlje, Trebinje, Bosna u Srbiji.
Jos jedna stvar, Franci i ne idu protiv Srba, to je posebna nacija u Dalmaciji, nego idu na razbucane knezevene u Avarskoj, kao Bornu, Timocane, Ljudevita. Oni se pominju kao zasebni.

1674758846309.png

1674758932110.png




1674760258435.png


1674760355546.png


1674760685170.png


1674760940003.png


1674761040144.png
 
Franacki Anali idu u prilog jednoj drzavi opisanoj u dva glavna izvora a to su DAI i Knjizica o Gotima.
Tacno, ne pominje se Zahumlje, Trebinje, Bosnu. To je poenta!
Pominje Srbiju. ili naciju Srba. A znamo zasto. Zato sto su Zahumlje, Trebinje, Bosna u Srbiji.
Bosna nije sporna, logično je da je iz Hrvatske Ljudevit pobjegao Srbima. Sad kad bih ja cjepidlačio mogao bih reći da je prešao preko Bosne i došao do Srbije. Ali ne, sklonio se u Bosnu koja je tada pod vrhovnom vlašću Srbije. To je nesporno.
Kako na osnovu ovog izvora koji kaže da Srbi drže veliki dio Dalmacije možeš tvrditi da su Zahumlje i Travunija tada u Srbiji? Ne možeš nikako. Druga je stvar što tada najvjerovatnije Zahumlje i Travunija jesu u Srbiji i do toga dolazimo upravo kada ukrstimo podatke iz DAI sa Ajnhardom gdje se u DAI nalazi termin za njih "horion" a i podaci o travunijskoj vladarskoj porodici jasno ukazuju na to, sam si ispravno primjetio.
Ali ono o čemu se mi sporimo je pitanje da li su prije te 822. godine Bosna, Travunija i Zahumlje uvijek bili dio Srbije od naseljavanja u VII vijeku? Kako možeš da tvrdiš da političko stanje iz 822. godine mora biti isto kao i stanje od dva vijeka ranije? Kad bi to komparirali sa DAI dolazimo do zaključka da Bosna, Travunija i Zahumlje jesu bili dio Srbije od naseljavanja Srba u VII vijeku. Ali ...
Ali djevojci sreću kvari. Šta ćemo sa bulom pape Zaharija iz 743. godine koja nam svjedoči da su Srbija, Zahumlje i Travunija tada bile tri nezavisne sklavinije u istom rangu? Šta ćemo sa pitanjem zašto je Bosna izdvojena u okviru Srbije i opisuje se kao "horion"? I Ajnhard piše da je Ljudevit tamo ubio jednog njihovog lokalnog vladara i njegov grad doveo pod svoju vlast. Ajnhard za tog lokalnog vladara koristi latinsku riječ "ducibus". Kod nas su obično smatrali da je riječ o vojvodi ili županu. Međutim ducibus može biti i knez ili ban, što je po meni nekako logičnije. To je bi moglo dodatno potvrditi druga svjedočanstva o političkoj posebnosti Bosne u okviru Srbije. I onda se postavlja pitanje zašto i kako je do nje došlo?
 
Наравно да се може пронаћи српско присуство у Прапољској није спорно то сам већ постављао.
О етнониму Серб
Међутим ја сам одустао од тога јер доказивање тако нечег на примеру Вишевића је сумануто јер на путу стоји Велика Бугарска (Хрватска) Коју историчари упорно постављају негде где је релевантни извори ту не виде О Србима на северу има много података чак Ајхардов драгоцен помен да је краљ Карло 40. година ратовао и да је много веће народе покорио неке и без борбе али никако није могао ове Абодрите , Сорабе , Велете и Боеме.
Ови Боеми су Проточеси (очиглено већ ословењени) и Бојурзи Баварци Келти према Францима који ратују на страни Авара и Словена против Франака.
Абодрити су добро котирани у франачкој војци описујући походе на истом месту прелазе Албу јер изгледа да живе међу Србима где чак говоре да после смрти српског кнеза је владао једно време аборитски краљ.
Сораби од 7. века имају војводство признату државу од Франака и често почињену али како се налазе на самој граници са утицајем Авара они балансирају и воде ратове са аварима против Франака..
дукс Дерван не прилази Самнону у борби против Авара али после пораза Авара губи моцног савезника и прилази Самнону где каже Дукс Дерван који је вец дуго бацао око на франачко краљевство!
самном побеђује Франке помоћу Дервана и савез ће дуго бити независтан.
Аборити су се граничили и ратовали са Данцима као и Срби ово су већ викиншке земље.
Абодрити имају ривалство са Велетабима који су навероватније славизирани Викинзи или пак оба народа су из Помераније где су упили много утицаја од Скандинаваца.
Овде нису масе варвара у питању већ народи који ратују егал са Францима и које побеђују..

Дале имамо две делегације из Паноније Авара и Словена које долазе пред Луја Побожног.
Делегацију Авара представљају Боеми и Велети.

Делегацију Словена представљају Сораби и Абодрити.Овде Видљиво да Срби живе у Панонији Браничеву и Срему који су настањивали Абодрити.
То ће бити предмет многих радова Срби на путу крсташа и тд где је закључак да Срби живе и далеко од своје етничке државе.

такође код Ајхарда се помиње рат са Аборитима и Сорабима и Баварсцима у Баварској они се крећу по свим овим територијама.
У њиховој свести не постоји подела на Словене и Келте већ су део остатка једне велике антифраначке коалиције.
Тим више што су архифакти баварског војводе нађени на Балкану из 8. века тако је јако упитна територија на којој су се Срби простирали.

Друго спорно питање зашто је лимес Сорабикус граница према свим Словенима од Албе до Трста?
Биће да и Франци сматрају то српским савезом племена да их у секундарном смислу све зову Сорабима другим именом Словена уопште.

Јако тешко да Порфирогенит није знао за Захаријину булу на против то је последњи грчки папа који је пресудио спор у франачкој држави у корист Пипина Малог који ће га одбранити од ломбарског притиска и створити државу Ватикан где ће папи лично припојити и нове територије.


Цела легенда о Дубровчанима и њихова традиција потиче од Захаријине буле ту легенду и Порфирогенит преноси.
Мавро Орбин га исправља где старост Дубровника помера за још 2 века дубље у прошлост говорећи да грчки цар овде греши.

Да тачно је да Ајнхард спомиње да Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur
(Vita Caroli Magni насталом између 817. и 830. године)


Већ да се Сораби налазе на већем делу новоуспостављене римске далмације 812. године.

Из буле папе Захарије не можемо знати који је однос између три краљевства могли би посумњати да је Травунија доња а Хум горња дамација
Србија која се наслања на обе?!

Међутим не можемо одбацити да су ове аронтије изричито настањене некрштеним Србима у доба Ираклија јер ако то одбацимо можемо и Ираклија и читав спис јер у његово време и Симеуна Србија и престаје да постоји.
До напада Срба са запада на бугарску коњицукоја јуриша на Цариград је утицала Порфирогенитова мајка Зое који тада без именованог архонта нападају Бугаре који сравњују остатке Србије са земљом довољно да су раздвојили бугарску војску и дали Роману Лакапину времена да консолидује одбрану Цариграда.

Овај бугарски зауставља Томислав са Србима! Не како Хрвати тумаче да је одбегле Србе Томисалав послао да им чувају кући жене док се боре са Бугарима а и остала је читава територија Јадрана по Михајлом Вишетином.

Дакле очигледно да бочне линије Срби не признају потпуо али Срби једино признају потпуно Петра Гојниковића и потомка Часлава.

Дакле и Михајло Вишевић је знао да не може владати Србима док се не ослободи Петра Гојниковића ови архонти после га не ремете али беже од Часслава . Након његовог повратка нестаје и Михајло Вишшетић са сцене и он ће владати опес свим овим територијама којим је и владао Петар Гојниковић.

Сад Порфирогенит ту не инпровизује он говори да су те архонтије подређене архонту Срба али у књизи о церемонијама помиње да све оне имају своје архонте али су опет под врховном влашћу архонта Србије.


Ту је Коматина извео закључак да за Порфирогенита примарно постоје само Срби и Хрвати.
Секундарно још неке српске архонтије што би било еквивалент касније архижупану и жупанима којих има доста и имају своје велике територије и на то упћује Ајнард када Људевит побеже Србима на крају убихја српског великажа и припаја његову територију својој држави.



Деуго Тибор Живковић с правом каже Срби иза Бојке очима из Венеције а не Цариграда.
Због овога ни једна од теорија Беле Србије и Хрватске нема археолошко упориште служи само као историјска играрија за покриће изграђивања инпровизованих идентитета на Балкану.

Ово сам већ ставио доста пута.постављао.

(bug: Кубрат; grč. : Χουβρατις; engl. : Kubrat, Kurt) je bio prabugarski vladar kome je pripisana zasluga za stvaranje Stare Velike Bugarske 632. godinе

Дакле читав хрватски мит је из Велике Бугарске што би значило да је то била Бела Хрватска и њих Нестор Кијебски добро лоцира у 12. веку.

На тај начин би могли сазнати где је Бојка која се са њима граничи и са Мађарима и великом Бугарском.

Друго Кубрати данас Кубати на турском значи и данас значи "Они који освајају пуно земље" дакле само име Кубрата значи велика земаља.
На словенским језицима не значи ништа.
 
Poslednja izmena:
Kako možeš da tvrdiš da političko stanje iz 822. godine mora biti isto kao i stanje od dva vijeka ranije?

Jer postoji kontinuitet u spisima, 600., 800. i 950. godine.
600. Srbija se sastoji od Banovina Raske i Bosne, a Kralj Dalmacije je u Crvenoj Hrvatskoj, to je njegova Banovina.
800. U Franackim Analima to je jedna nacija, Srbi. Van Avarske Hrvatske i Posavine u Panoniji.
950. To isto nam prenosi DAI. S tim da se u Kraljevoj Banovini Crvenoj Hrvatskoj iz Knjizice o Gotima sada nalaze posebne Knezevine, Zahumlje i Trebinje. Paganija i Duklja nemaju Kneza, tamo je Kralj, Zahumlje je protiv Kralja u pobuni, rade za Rimljane i Bugare, oteli kraljevsku zupu Visevici i sebi napravili knezevinu. i Trebinje je uz Kralja, tamo je sin Bele iz Italije. Potomak Kralja Radoslava.

Najbolji izvor za unutrasnje stanje u Kraljevini je Knjizica o Gotima. Postoji hronografija dogadjaja, rodoslovi. DAI je dopunski izvor, i ostali izvori su dopunski.
U tih 350. godina, bilo je pobuna Banovina. Ali uglavnom, to je to. Jedna Kraljevina od Velikomoravske Carevine.
 
Poslednja izmena:
Slovo koje nalazimo na samom kraju zapisa:

Pogledajte prilog 1289088

..neko je pogrešno pokušao protumačiti kao broj. Brojevi se pišu malim slovima, a godina je svakako gotova, tako da ovo definitivno nije nikakav broj. Ne, ovo je neki monogram. U eri u kojoj je zapis nastao, ostavljanje potpisa autora smatralo se u suprotnošću sa hrišćanskim učenjem i grešnim, tako da kroz čitavu istoriju nalazimo celu hrpu ovakvih zapisa, koji se obeležavaju samo jednim jedinim slovom. Primer radi, poznati nemački istoriograf iz ovog razdoblja, Adam iz Bremena, potpisivao se uvek kao „A“. Stoga, ovo je najverovatnije početno slovo nekog N(ikifora), N(ikole) ili N(nikanora) koji je ovaj zapis i načinio.

Treba imati na umu i u kom kontekstu je ovaj zapis nastao. On je nastao u vreme I krstaškog rata (1096-1099), kada je car Aleksije pokrenuo veliku akciju protiv seldžučkih Turaka, nakon što je car Aleksije povratio veliki deo zapadne Male Azije i posle Bitke kod Dorileja iz 1097. godine u kojoj su krstaši uspešno preokrenuli tok i nakon koje je usledila opsada Antiohije, koja je nedugo pre nastanka ovog zapisa bila i zauzeta (te uspostavljena Antiohijska kneževina, prva krstaška država na Bliskom istoku).

Stoga, biće da je ovaj zapis nastao u vreme pojačanog interesovanja za sudbinu stranih naroda, a posebno i samih Turaka. Očigledno je neko uzeo i osetio potrebu da možda konsultuje neke delove Porfirogenitovog spisa, ko je u datom momentu imao pristup njemu.

Inače, ključna ličnost vizantijsko-seldžučkog rata u ovom periodu, koja je i povela vizantijsku vojsku pobedonosno u Hios, Rodos, Smirnu, Efes, Sardis i Filadelfiju, baš u vreme nastanka ovog zapisa, je veliki duks Jovan Duka. Ličnost koja se potpuno isto zove kao i nešto ranije preminuli kesar Jovan Duka (njegov rođeni deda), za koga je sam rukopis i nastao. :) On dođe i zet caru (carica, Aleksijeva supruga, bila je Irina Dukina). S obzirom da je ovaj rukopis posedovao duksov istoimeni deda, vrloje moguće da je upravo za praunukove potrebe u nekom ruku spis bio konsultovan, jer je ovo vreme kada je i svetska pozornica postajala za Vizantiju značajno veća — početak epohe Krstaških ratova.

Je li ima neko neki prigovor na ovo pojašnjenje (bilo @Kole11 ili iko drugi)?

U vreme pohoda velikog duksa Jovana Duke, jedan od učesnika te epohe bio je Nikifor Vrijenije Mlađi. Nikifor je u ovo vreme baš negde oženio mladu Anu, kći Aleksijevu. On je učestvovao i u pregovorima da krstašima oko Antiohije.

Znamo da je Nikifor bio pismen čovek i da se zanimao za istoriju; docnije će sastaviti i neke istorijske nacrte koji obuhvataju razdoblje između 1057. i 1081. godine, odnosno od Isaka I Komnina do dolaska Aleksija na vlast, opisujući slavodobitno epohu dinastije Komnin.

Da nije Nikifor Vrijenije, u jeku velikih zbivanja u Maloj Aziji i u vreme prvog velikog Krstaškog pohoda, na momenat konsultovao rukopis kojeg se dohvatio i na korici ostavio svoju zabelešku, ljeta gospodnjeg 6607? 🤔
 
600. Srbija se sastoji od Banovina Raske i Bosne, a Kralj Dalmacije je u Crvenoj Hrvatskoj, to je njegova Banovina.
Koji ti je ovo spis? Šta je ovo? Ovo je nešto novo?
800. U Franackim Analima to je jedna nacija, Srbi. Van Avarske Hrvatske i Posavine u Panoniji.
I šta sa tim? Zamisli da danas neko napiše da su Njemci narod koji drže veliki dio središnje Evrope? Da li je to tačno? Jeste. Da li na osnovu toga možemo zaključiti da su Austrija ili Češka dio Njemačke?
950. To isto nam prenosi DAI. S tim da se u Kraljevoj Banovini Crvenoj Hrvatskoj iz Knjizice o Gotima sada nalaze posebne Knezevine, Zahumlje i Trebinje. Paganija i Duklja nemaju Kneza, tamo je Kralj, Zahumlje je protiv Kralja u pobuni, rade za Rimljane i Bugare, oteli kraljevsku zupu Visevici i sebi napravili knezevinu. i Trebinje je uz Kralja, tamo je sin Bele iz Italije. Potomak Kralja Radoslava.
Ti si ovdje izmješao DAI sa kasnijim LjPD. Kada Porfirogenit piše DAI a ni prije njega, kralja nema ni Dioklitija ni Paganija, čak ni Srbija i Hrvatska nemaju kraljeve (da li su tako sami nazivali vladare to ne znamo). Mi govorimo o terminima "hora" - država i "horion" - pokrajina, vazalna država. Prepričavaš neka dešavanja u IX vijeku, ali ne shvatam kakve to sada ima veze sa mogućim političkim tvorevinama u VII vijeku koje su nastale po slovenskom naseljavanju? Govoriš o ličnostima iz LjPD za koja nemamo dokaze da su postojali na osnovu ostalih izvora (kralj Belo).
Najbolji izvor za unutrasnje stanje u Kraljevini je Knjizica o Gotima. Postoji hronografija dogadjaja, rodoslovi. DAI je dopunski izvor, i ostali izvori su dopunski.
U tih 350. godina, bilo je pobuna Banovina. Ali uglavnom, to je to. Jedna Kraljevina od Velikomoravske Carevine.
No comment.
 
U vreme pohoda velikog duksa Jovana Duke, jedan od učesnika te epohe bio je Nikifor Vrijenije Mlađi. Nikifor je u ovo vreme baš negde oženio mladu Anu, kći Aleksijevu. On je učestvovao i u pregovorima da krstašima oko Antiohije.

Znamo da je Nikifor bio pismen čovek i da se zanimao za istoriju; docnije će sastaviti i neke istorijske nacrte koji obuhvataju razdoblje između 1057. i 1081. godine, odnosno od Isaka I Komnina do dolaska Aleksija na vlast, opisujući slavodobitno epohu dinastije Komnin.

Da nije Nikifor Vrijenije, u jeku velikih zbivanja u Maloj Aziji i u vreme prvog velikog Krstaškog pohoda, na momenat konsultovao rukopis kojeg se dohvatio i na korici ostavio svoju zabelešku, ljeta gospodnjeg 6607? 🤔

То да је порфирогенит постојао у вишим круговима није спорно нарочито у епохи Скилице 11. век.
Међутим у традицији Комнена и Дука не видим ни трага Порфирогениту.
Нарочито око досељавања.
У оној изјави Лава Мудрог да у династији Македонаца постоји међутим после не верујем јер по тој традицији и тактиконима они би морали Грке у Европи и око Цариграда сматрати Словенима који су дошли од преко Дунава.

Сложићеш се да би тај податск био неугодан за средњовековне Грке да су заправо погрчени Словени и по нешто још.
 
То да је порфирогенит постојао у вишим круговима није спорно нарочито у епохи Скилице 11. век.
Међутим у традицији Комнена и Дука не видим ни трага Порфирогениту.
Нарочито око досељавања.
У оној изјави Лава Мудрог да у династији Македонаца постоји међутим после не верујем јер по тој традицији и тактиконима они би морали Грке у Европи и око Цариграда сматрати Словенима који су дошли од преко Дунава.

Сложићеш се да би тај податск био неугодан за средњовековне Грке да су заправо погрчени Словени и по нешто још.

Ma nije uopšte stvar da li je postojao u istoriografiji. Nego imamo dve zabeleške. Znači, dva puta je korišćen u Vizantiji. Drugo nije problem; zapis je nastao 1361. ili 1362. godine i prepoznaje se tačno da je neko postao rukopis radi Turaka. Turci su baš tada, 1360. godine, prešli Helespont i naglo je poraslo interesovanje. Neko je konsultovao i ovaj rukopis, tim povodom. Belešku na rukopisu je ostavio monarh Neofit Prodromen te godine, u Manastiru Sv. Jovana Krstitelja u Petri. Zapravo, ne jednu, već je Neofit razne komentare ostavio po marginama.

Znači, rukopis je bio 1361/2. u Petri. Taj zapis je pouzdano rastumačen; ono što me interesuje jeste autor zapisa iz 1098/9. Ono što zapada za oči jeste da to opet odgovara zbivanjima u Aziji i da je možda opet povezano sa Turcima. Deluje kao da je rukopis ta dva i po veka bio skladišten negde gde stoji 'ima nešto o Turcima (ili Azijatima)'. E sad, ko bi mogao biti taj N. Nešto ne znam da li su istraživači dovoljno pročešćljali vizantijsku prosopografiju kasnog XI stoleća i prošli sve ličnosti čije ime počinje sa N, a što ni moglo možda odgonetnuti i gde je bio rukopis i ko je ostavio zapis, baš kao što je i glosator iz druge polovine XIV stoleća uspešno identifikovan. To bi nam možda pomoglo i da još bliže rekonstruiše o putanju rukopisa, ako bismo identifikovali autora ovog zapisa.
 
Evo folio 33 recto na kojem se nalazi natpis monaha Neofita Prodromena, iz 1361. ili 1362. godine, odnosno 6.870. godine po vizantijskom kalendaru (ςωο).

zapis1.jpg


Godina zapisa:

godinazapisa.jpg


Prvo slovo je sigma, a, kao i u onom starijem zapisu, vidimo liniju u donjem levom uglu koja označava da se brojka množi sa hiljadom. Odnosno, 6000 godina.

sigma1.jpg


Takođe, vidi se evolucija ovih oznaka iznad koji obeležavaju da je reč o hiljadama i stotinama. Pojednostavljuju, vremenom:

pojedn.jpg


Ako dobro razumem Mondranovu, identifikovano je da rukopis pripada spomenutom monahu iz XIV stoleća.

https://www.dbbe.ugent.be/persons/644

@Kole11 može komentar?
 
Мислим да Порфирогенит као и много тога другог из антике после 1204. не постоји у Цариграду нити је у поседу Грка. Сад знамо за поделу Франци су преузимали реликвије Млеци злато.
Са крсташима то је могло отићи ко зна где и како.
Можда је по нешто од рукописа остало у породицама неким али заправо после Македонаца следи период ренесансе и ретроантике у Цариграду све до пада.
 
Jao, bre, kako je jednostavan odgovor. A što je najgore, i sinulo mi, nego nisam hteo da baš lupam. :dash:

fol 33r:
perevo.jpg


fol 211v:
indikt.jpg


Brate mili, ovo je, bre, skraćenica za indikt. :hahaha1:

I lepo piše na zapisu monaha Neofita Prodromena. Godine 6870 (1361/2), indikta 15-og.

U zapisu iz 1098/99. godine (6607) fali brojka posle. I tačno se vidi, to je ovo što je oštećeno, uz ivicu, gde je bio zapisan indikt.

@Kole11 eto, rešili smo sve. :)
 
Мислим да Порфирогенит као и много тога другог из антике после 1204. не постоји у Цариграду нити је у поседу Грка. Сад знамо за поделу Франци су преузимали реликвије Млеци злато.
Са крсташима то је могло отићи ко зна где и како.
Можда је по нешто од рукописа остало у породицама неким али заправо после Македонаца следи период ренесансе и ретроантике у Цариграду све до пада.

Glose na marginama iz XIV stoleća su nastale grkoromejskom rukom; ovaj rukopis se nalazio u manastiru Sv. Jovana Preteče u Petri i tu je zapisivao monah Neofit Prodromen sa strane (njegov je rukopis). Dakle, bio je tada u Carigradu.

Ono što je nepoznanica jeste tačna putanja rukopisa između 1362. i 1509. godine, odnosno od Carigrada do Krfa. Takođe nam je nepoznat autor zapisa iz 1098/9. godine.
 
Glose na marginama iz XIV stoleća su nastale grkoromejskom rukom; ovaj rukopis se nalazio u manastiru Sv. Jovana Preteče u Petri i tu je zapisivao monah Neofit Prodromen sa strane (njegov je rukopis). Dakle, bio je tada u Carigradu.

Ono što je nepoznanica jeste tačna putanja rukopisa između 1362. i 1509. godine, odnosno od Carigrada do Krfa. Takođe nam je nepoznat autor zapisa iz 1098/9. godine.
Чекај до 14. века је био у Цариграду?
 
Чекај до 14. века је био у Цариграду?

Da. Deo komentara je zapisao monah Neofit Prodromen, koji je ostavio i godinu 1361/2 (6870). Njegovi su rukopis i stil, a Manastir Sv. Jovana Preteče u Petri imao je vrlo bogatu riznicu sa dosta starih rukopisa.

Preporučujem ovu skoriju doktorsku distertaciju koja se baš dosta bavi analizom Porfirogenitovih dela: Imperial Systematization of the Past. Emperor Constantine VII and His Historical Excerpts. Fusnota br. 166:

manastir.jpg


Rizica tog manastira sadržavala je čak i rukopis Dioskurida još iz VI stoleća.

Na očajanje ovih što konstruišu razne teorije zavere i tvrde bez ikakve osnove da je reč o nekakvom falsifikatu (i to ni manje ni više no iz XVII st. :roll:), najstariji rukopis DAI se čuvao u Carigradu u vreme vlasti cara Jovana V Paleologa (1341-1391), onaj kome je pomogao car Dušan protiv Jovana Kantakuzina. Ovaj zapis na Par grec 2009 nastao je u vreme vlasti cara Uroša. Zapis je nastao jerbo je neko, po svemu sudeći, konsultovao stranice (tu je i zapisano, na toj foliji) o muslimanima, povodom prodora u Evropu koje su Turci izvršili u vreme bega Orhana, prvog Osmanlije (1323/4-1362).

orkah.png
 
Poslednja izmena:
Da. Deo komentara je zapisao monah Neofit Prodromen, koji je ostavio i godinu 1361/2 (6870). Njegovi su rukopis i stil, a Manastir Sv. Jovana Preteče u Petri imao je vrlo bogatu riznicu sa dosta starih rukopisa.

Preporučujem ovu skoriju doktorsku distertaciju koja se baš dosta bavi analizom Porfirogenitovih dela: Imperial Systematization of the Past. Emperor Constantine VII and His Historical Excerpts. Fusnota br. 166:

Pogledajte prilog 1289229

Rizica tog manastira sadržavala je čak i rukopis Dioskurida još iz VI stoleća.

Na očajanje ovih što konstruišu razne teorije zavere i tvrde bez ikakve osnove da je reč o nekakvom falsifikatu (i to ni manje ni više no iz XVII st. :roll:), najstariji rukopis DAI se čuvao u Carigradu u vreme vlasti cara Jovana V Paleologa (1341-1391), onaj kome je pomogao car Dušan protiv Jovana Kantakuzina. Ovaj zapis na Par grec 2009 nastao je u vreme vlasti cara Uroša. Zapis je nastao jerbo je neko, po svemu sudeći, konsultovao stranice (tu je i zapisano, na toj foliji) o muslimanima, povodom prodora u Evropu koje su Turci izvršili u vreme bega Orhana, prvog Osmanlije (1323/4-1362).

Pogledajte prilog 1289230

Не верујем! Јер би за то знали Псел , Скилица , Зонара који су били у одличним односима. Постоји много личности који би то морали знати и написати. Дакле ово је или ловљење духова или неке ствари није садржао овакве какве су данас.

Нашао сам кваку неког светог Сербонија који је на латинском свети Цербони тако да је прича о Цевулама и Цервијанцима чиста латинска адаптација имена врло слично као што ми под утицајем латинског зовемо Кира Ћира и Кирила Ћирило.
Нисам умеморисао али наћићу сасвим сигурно је документ касапљен и прошао је латинску редакцију.
 
Не верујем! Јер би за то знали Псел , Скилица , Зонара који су били у одличним односима. Постоји много личности који би то морали знати и написати. Дакле ово је или ловљење духова или неке ствари није садржао овакве какве су данас.

A zašto bi nužno to znali? Nema nikakvog zapisa između onih XI i XIV stoleća. Nema indicija da ga je možda ljudska ruka takla, sem eventualnog možda nekog premeštanja, više od cela dva i po veka, tada.

Дакле крајње световни спис без државних тајни путујје и скрива се попут Торинског платна од Јеросалима до Цариграда па Француске па Италије.

Karikiraš sad ovde, to je jasno. Znaš li ti da postoji obilje raznih rukopisa koji su se na sve strane čuvali po raznim manastirskim i dr. riznicama? Ako nije dokument koji je formalno dovršen i zaveden od neke poznate ličnosti, a DAI to upravo nije, svakojaki rukopisi mogu biti nepoznati vekovima.

Miroslavljevo jevanđelje nije poznato da je iko pomenuo ili primetio pre nego što je u drugoj polovini XIX veka otkriveno. A to se smatra najlepšim delom stare srpske književnosti; nacionalno blago kojim se ponosi Narodni muzej i pod UNESCO zaštitom. Jesi li igde čuo da je to neki falsifikat iz vremena Berlinskog kongresa?

I ne znam zašto si insinuirao da je to odneto iz Carigrada posle IV krstaškog rata 1204. godine, a onda naveo zašto ne pominju Psel, Skilica i Zonara, a svi su oni umrli značajno pre krstaškog pohoda?
 
Poslednja izmena:
A zašto bi nužno to znali? Nema nikakvog zapisa između onih XI i XIV stoleća. Nema indicija da ga je možda ljudska ruka takla, sem eventualnog možda nekog premeštanja, više od cela dva i po veka, tada.



Karikiraš sad ovde, to je jasno. Znaš li ti da postoji obilje raznih rukopisa koji su se na sve strane čuvali po raznim manastirskim i dr. riznicama? Ako nije dokument koji je formalno dovršen i zaveden od neke poznate ličnosti, a DAI to upravo nije, svakojaki rukopisi mogu biti nepoznati vekovima.

Miroslavljevo jevanđelje nije poznato da je iko pomenuo ili primetio pre nego što je u drugoj polovini XIX veka otkriveno. A to se smatra najlepšim delom stare srpske književnosti; nacionalno blago kojim se ponosi Narodni muzej i pod UNESCO zaštitom. Jesi li igde čuo da je to neki falsifikat iz vremena Berlinskog kongresa?

I ne znam zašto si insinuirao da je to odneto iz Carigrada posle IV krstaškog rata 1204. godine, a onda naveo zašto ne pominju Psel, Skilica i Zonara, a svi su oni umrli značajno pre krstaškog pohoda?
Зато што код Скилице сам и пронашао нешто и Кекавмена што инсуинира на спис међутим већ Зонара не! Псел због свих функција и посла на универзитету и одласка у манастире и израда варских монографија би за такво дело морсо знати а ако би он знао знала би ова двојица као и многи други.
1204. остављам као могућност да је могсо отићи на запад.

Овако не видим никскву логику у чувању таквог дела у манастиру нетакнуто.

Отприлике као кад би сад нашли историју Срба из 10. века на стсрословенском у Милутиновом манастиру у Јеросалиму где га је однео Ђурађ Бранковић у Удине.

Спис садржи церемоније на српском двору , монографије владара , читаву историју Срба у прадомовини до доласка на Балкан.
Онда га је преписао Нострадамус и некско објављен у Смстердаму 1666.

Дакле Цариград је био озбиљно место са универзитетом науком , историчарима , књижевницима , дипломатсма којима би спис био од огромног значаја а он сакривен у манастиру то не спис монаха већ спис романског цара најзмсчајнијег писца своје епохе и Визснтије уопште у ранијем средњем веку.

Ово је толика глупост дс већу нисам могао чути.


Дакле ово је већа теоријс завере од завере.

Дакле био је доступан у Цариграду био је предаван у школама Европе али једноставно никог није занималло историчари су писали шта су хтели.

Далле све лажовчине до лажовчине једино Порфирогенит ховорио кско јесте и нико гс није служсо ни читао а он све време доступан у Цариграду.
 

Back
Top