Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.008
Bori, dobitnik prestižne nagrade:
If we possess only three very questionable pieces of evidence for the presence of Croats in Dalmatia between the ninth and tenth centuries able to corroborate the DAI’s narrative
Those documents have been discussed many times. The most important source is the donation
of Trpmir, edited in Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae/Diplomaticˇki
zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacje i Slavonije I: 743–1100, M. Kostrencˇic´ (Zagreb, 1967),
21, pp. 25–8. The problems linked to the use of this document are many (the donation survives
in a 1568 copy) and were noted by Nada Klaic´: N. Klaic´, ‘O Trpimirovoj darovnici kao
diplomaticˇkom i historijskom dokumentu [Trpimr’s Donation as Historical and Diplomatic
Monument]’, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatisku 40 (1958), pp. 105–55, who proposed
the second half of the thirteenth century as the earliest date for the redaction of the document.
A second source is Branimir’s inscription, found in Šopot, not far from Benvkovac, in 1922, in
which a dux Cruatoru[m] is mentioned, but there are dating problems: T. Lienhard, ‘The Frieze
of Branimir (Croatia)’, in J.J. Aillagon (ed.), Rome and the Barbarians: The Birth of a NewWorld
(Turin, 2008), pp. 580–1. Finally there is a letter of John X (914–28) to King Tomislav surviving,
like Trpmir’s donation, in a very late copy: it was nonetheless edited in Papsturkunden 896–1046
I: 896–996, ed. H. Zimmermann, Veröffentlichungen der historischen Kommission 3 (Vienna,
1984), no. 55, pp. 91–2.
I, šta? Kad sam ja ranije pisao upravo o nepouzdanosti HSM-a, ti si me ismevao. Citirao sam i Radoslava Katičića, koji je tvrdio da je to pismo iskvareni prepis i oko toga se prepirao sa Mužićem, čije si ti stavove usvojio, insistirajući na autentičnosti. Dakle, izvor je autentičan kada odgovara, a nije kada ne odgovara, isključivo po potrebi a ne na osnovu saznanja; sve se kod vrti isključivo oko uklapanja u jedan narativ...veličanja svega što je kompatibilno i odbacivanja svega što nije, pa čak i kada se radi o jednoj te istoj stvari.

Taktika manipulatora ako je nešto sačuvano u vrlo mladom prepisu jeste:
* uuuu, vidi ovo mi se mnogo sviđa...mora da je autentično
* mda bre, ovo mi se nesviđa...aj da ovo odbacim zato što je prepis mnogo kasnije nastao
To je osnovna razlika između onoga ko bi manipulisao i onoga koga zanima istina.
Ili ti pokušavaš (ukoliko je netačno da se ovde strašno manipulativo ponašaš) da tvrdiš da si nekako sam došao do zaključka, ili se pozvao na nekog autora, da je konkretno red u kojem se govori da su Hrvati primili od kolevke krštenje pre VI i VII stoleća nesumnjivo autentičan, za razliku od toga kome je pismo adresirano? Šta je istina u tvom pristupu; wishful thinking ili ima neke metodologije?

Poslednja izmena: