De administrando imperio

Да би имали представу о вјеродостојности навода и тврдњи у рукопису Константина Порфирогенита, ваља упоредити са другим рукописима, његових савременика или оних који су писани раније или касније а обрађују исте народе и догађаје.

Tacno, to je metodologija i to je citava poenta, a ne lupatanje o falsifikatima. Napokin jos neko ko to kaze.
Sta pise i je li dosljedno drugim izvorima.
 
Nauka je utvrdila da poglavlja 29-36 ne iznose verodostojne podatke ali je, verujem, nepravedno okrivila cara Porfirogeniita za autorstvo nad tim poglavljima. Sledeći naučni korak će biti sasvim sigurno potvrda da su ova poglavlja naknadno interpolirana u tekst vekovima kasnije.

Car Porfirogenit je imao percepciju balkanskih nacija identičnu svojim savremenicima. U poglavlju 12., čiju autentičnost niko ne spori, on nabraja susede Mađarske, pri čemu na južnu i istočnu granicu Mađarske stavlja narod Hrvata. To je potpuno u skladu sa navodima ostalih vizantijskih autora 10.veka, Simeona Logoteta i Teofanovog nastavljača, koji na granicama Vizantije jedino vide narod Hrvata.
Dakle car Porfirogenit je imao svoj spis koji je verodostojan i u skladu sa navodima savremenika.
Vizantija će srpko ime uvesti u upotrebu tek u drugoj polovini 11.veka, gde će autori objasniti da je hrvatsko ime podskup srpkog i da zapravo postoji više srpskih zemalja.
 
Porfirogenit nam je u poglavlju 12. objasnio i pozadinu pominjanja jedino hrvatskog imena u Vizantiji 10.veka. Naime, prema njegovim rečima teritorija Svetopelekove države je delom zauzeta od strane Mađara, reč je o zagorskom delu države, odnosno o Bosni i Raškoj. Jedino je teritorija Hrvatske odnosno primorski deo Svetopelekove države ostao slobodan i prema tome stanovnici te teritorije, Hrvati, su predstavljali realan politički subjekat.
Oslobađanjem Raške, dolazi do počezka reintegracije srpskih zemalja i srpsko ime počinje da preovladava u vizantisjskim spisima.
 
Проблем са рукописом Констатина Порфирогенита јесте што се он покушава представити неким "светим писмом" гдје се тражи и настоји тумачити значење и "скривено значење" неких тврдњи.
Но то је тек један од сачуваних преписа неког рукописа из раног средњег вијека, при чему се занемарује да сврха рукописа (који у оригиналу није сачуван) није била подука из историје већ је рукопис у сврху бољег упознавања прилика у царству и упутство за насљедника и будуће владаре.

Сам Моравчик,свакако најпознатији приређивачовог рукописа, је примијетио у критичком уводу да би се детаљним сагледавањем оригинала преписа могли утврдити трагови најмање шест различитих руку (аутора) у тексту, као и пет других руку које имају додане маргиналне бељешке,
Такође се ограђује запажањем да чак и ако текст византијске верзије преписа који је сачуван буде очишћен од каснијих измјена и враћен, колико је могуће у првобитно стање, остаје питање да ли се препис тако обновљен, може сматрати вјерном репликом оригиналног Константиновог рукописа.
Ово задње многи који се баве Константиновим рукописом једноставно занемарују.

Још једна ствар је важна а примијетио је Тибор Живковић, а то је да су поглавља 29-36 недовршена а за поглавље 35 (ДЦЦС стр.122-123)
DCCS 122-123 Duklja.jpg

примјећује да је само нацрт и да је замишљено да се поглавље накнадно допуни садржајем.

Исту ситуацију као за поглавље 35, имамо и за поглавља 2-7, 10-12, 15-20 и још нека, мање више у питању су нацрти и замишљено је да се поглавља тек допуне потребним садржајем.
И док у поглављу 13 нашироко на чак 10 страница (у најстаријој верзији преписа која се чува у Париској националној библиотеци) описује живот, обичаје, начин живота, историју па чак и неке догодовштине Турака (Мађара), поглавља испред 10-12 су тек штури осврт и нацрт (овде, стр. 62-65)
DAI 062-065 a.jpg

А поглавље 12 се састоји од тек од једне једине реченице ("такозвана црна Бугарска и могући напад Хазара").
Тек нешто дуже је поглавље 18 које садржи "читаве двије реченице".

И ту,ослањајући се на закључак Тибора Живковића, што је на крају крајева толико очигледно да и не треба пуно памети да се закључи, да су бројна поглавља тек нацрти и замишљена да се касније допуне садржајем, а имајући у виду и Моравчиков закључак да остаје питање колико је препис вјеродостојан оригиналном рукопису, питање које се намеће јесте колико је преписивач крајем XI вијека (да сада не улазимо у могућа дописивања послије 1509.године) попуњавао садржајем и допунама Константинов рукопис и разумљиво, ако је чинио, колико је то чинио мотивисан тадашњим политичким разлозима.
 
:rotf:

Pobrkao si "nauku" sa ustasama.
Slabo ti kapiraš stvari, vidiš Danijel Džino i Mario Ančić pripadaju trenutno preovlađujućoj misli u svetskoj istoriografiji, misli koja negira migracije Slovena, zajedno sa Kurtom, Valterom Polom, Borijem i ostalima.

Samo u jednoj stvari se Džino i Ančić ne slažu sa ostalima, a to je ocena DAI, jer njih dvojica kao Hrvati nemaju kapacitet da se izdignu iznad političko nacionalnog pitanja i potpuno posvete nauci. I tako oni negiraju migracije ali ipak smatraju DAI za pouzdan izvor, a razlog je više nego očigledan jer reč je o jedinom dokumentu na svetu koji opisuje hrvatsku srednjevekovnu državu.

Ja nisam za to da se ti navodi potpuno odbace, treba da se prouče jer to su ostaci neke usmene tradicije, ali mora se utvrditi šta je istina a šta ne. Recimo, navod da se Hrvatska na severu graničila sa nekrštenom Srbijom ima težinu, jer tu je reč o zapadnoj Panoniji gde je bio Serbinon, Prokopijevi Suavi itd....ali mora se krajnje ozbiljno pristupiti tom problemu....
 
Da li ti uopšte shvataš šta znači to "koja negira migracije Slovena"...i šta li podrazumevaš pod tim...
Da li si ti u stanju da izađeš iz okova i kreneš napred? Dobro znam da nisi :D

A ja nisam u stanju da ti dvocifreni put citiram iste navode. Kad skineš pripjatski filtar sa razuma, tek onda ćeš biti u stanju prvo da pročitaš modernu istoriografiju, pa vremenom da shvatiš poentu, mada sumnjam da će se to ikad desiti, težak si ti slučaj :(
 
Da li si ti u stanju da izađeš iz okova i kreneš napred? Dobro znam da nisi :D

A ja nisam u stanju da ti dvocifreni put citiram iste navode. Kad skineš pripjatski filtar sa razuma, tek onda ćeš biti u stanju prvo da pročitaš modernu istoriografiju, pa vremenom da shvatiš poentu, mada sumnjam da će se to ikad desiti, težak si ti slučaj :(

Koje navode
 
Молим да се не постављају овде неке хрватске сподобе које са историјом немају никакве везе него са психопатологијом.
Не морамо баш да знамо шта сваки такав Хрват мисли о било чему јер је меродаван по овим питањима као и рика јелена у доба парење.
 
Молим да се не постављају овде неке хрватске сподобе које са историјом немају никакве везе него са психопатологијом.
Не морамо баш да знамо шта сваки такав Хрват мисли о било чему јер је меродаван по овим питањима као и рика јелена у доба парење.
Neosnovano. Hrvatofobno.

Prkačin je, svidelo se to nama ili ne, intelektualac, a prilog je na datu temu.
 
Ošinut gimnazijalac? Možda.

Da bi bio ošinuti intelektualac, mora prvo da bude uopšte intelektualac.
Ако неко има моода, то га не дисквалификује као интелектуалца. Друго, нисам рекао врхунски интелектуалац. Али свако ко је у стању да сат времена кохерентно излаже и аргументује одређену проблематуку, јесте интелектуалац, ма колико био усташа српског порекла или нам се гадио из овог или оног разлога.

PS. Ја сам на бази његове анализе променио мишљење о Вучићу.
 
Ако неко има моода, то га не дисквалификује као интелектуалца. Друго, нисам рекао врхунски интелектуалац. Али свако ко је у стању да сат времена кохерентно излаже и аргументује одређену проблематуку, јесте интелектуалац, ма колико био усташа српског порекла или нам се гадио из овог или оног разлога.

PS. Ја сам на бази његове анализе променио мишљење о Вучићу.

Ne, ti si pomešao pojmove intelektualac i političar. Prkačin je političar, a to što si naveo je i jedan od jasnih ukazatelja; sposobnost da se sat vremena trabunja ni o čemu i ostavi utisak posle toga "vau, ovaj je čovek pametan" odnosno maloumno "TAKO EEEE" i potom izađe i za čoveka glasa na izborima.

Tu je reč samo o harizmi; o manipulativnim sposobnostima. Svako ko izdvoji vremena i secira jedan sat npr. kod perverznog Ratka, da ga analizira, može vrlo lako zaključiti da je to jedna šupljina koju izbacuje seoska lola koja traži da bude u centru pažnje.

Ne sumnjam da na tebe ime uticaja, ali nazvati tako nešto intelektualcem, činjenično je netačno.
 
Nema lakšeg posla sem da neko voli da bude u centru pažnje, pa tako nauči da brblja. I onda povremeno prati vesti, tu i tamo pogleda kojii YouTube snimak i onda ide na izbore jerbo može svojim jeftinim populizmom ubediti dovoljan broj ljudi da na izbore izađu i glasaju za njega.

Ono što bi nekoga trebalo da zabrinjava jeste ukoliko na takvu demagogiju nije rezistentan; i to je razlika između intelektualca, s jedne strane i s druge neznalice kojom se vrlo lako može tako manipulisati demagogijom...
 
Ne, ti si pomešao pojmove intelektualac i političar. Prkačin je političar, a to što si naveo je i jedan od jasnih ukazatelja; sposobnost da se sat vremena trabunja ni o čemu i ostavi utisak posle toga "vau, ovaj je čovek pametan" odnosno maloumno "TAKO EEEE" i potom izađe i za čoveka glasa na izborima.

Tu je reč samo o harizmi; o manipulativnim sposobnostima. Svako ko izdvoji vremena i secira jedan sat npr. kod perverznog Ratka, da ga analizira, može vrlo lako zaključiti da je to jedna šupljina koju izbacuje seoska lola koja traži da bude u centru pažnje.

Ne sumnjam da na tebe ime uticaja, ali nazvati tako nešto intelektualcem, činjenično je netačno.
Nema lakšeg posla sem da neko voli da bude u centru pažnje, pa tako nauči da brblja. I onda povremeno prati vesti, tu i tamo pogleda kojii YouTube snimak i onda ide na izbore jerbo može svojim jeftinim populizmom ubediti dovoljan broj ljudi da na izbore izađu i glasaju za njega.

Ono što bi nekoga trebalo da zabrinjava jeste ukoliko na takvu demagogiju nije rezistentan; i to je razlika između intelektualca, s jedne strane i s druge neznalice kojom se vrlo lako može tako manipulisati demagogijom...


Sto posto imaš još nešto da dodaš.
 

Back
Top