За власт има једноставан лек - гвоздена метла (кад треба). Има и она митска "кука и мотика", али да сад не образлажем - никако бре да се дигне... Милсим кука... и мотика
Мало је компликованије оно питање да "апсолутна власт апсолутно квари". Мислим да можемо говорити само о тенденцији ка апсолутној власти - апсолутном злу. Немојмо се заваравати, то што је нама неко апсолутно зао (а не бих одрицао да Америка то јесте према нама, у извесном смислу). Не мора да буде зао свакоме. Конкретно, ја ни у лудилу не бих Албанца уверавао да су њему Амери лоши. Међутим, хипотетички да Америка има апсолутну власт (а то значи да ми практично будемо ништа), онда је Америка зла и том Албанцу. Но ипак, Срби и још неки надам се да неће дозволити да практично нестану, да би Америка имала ту прилику. Боље они него ми...
Слично се може говорити и о архетипу зла, рецимо Хитлеру. За румунске историчаре његов савезник Антоанеску није апсолутно лош. Зато што је наметнути савез са Немачком могао бити разумљив. Манерхајм који је углавном био Хитлеров савезник, а једно време и ратовао против њега (и задржао власт у поратној Финској) уопште није неко кога Финци сматају лошим. Зато што је за њих било горе једно друго зло.
И тако даље... Реченица да апсолутна власт апсолутно квари се може узети само релативно, просто јер не знамо за такву власт.
mislio sam na pojedinca ne toliko kao arhetip jer znamo ipak ko jedini ima moc da bude najvisi arhetip i kome ustrojstvo nije definisano hriscanskim nacelima da ga ne prizivam... ali da ne sirim. primer sa usa je zanimljiv jer u istoriji imamo cesto terminologiju "osovine" a ja kazem zla, a ako je nesto osovina ona ne moze biti sekundarnog karaktera kao npr. homokinetika ili balans stangla. uvek su najveci osovine svega a mali mogu biti samo deo te masinerije koje ce veliki vuci na bilo koju stranu oni zazele. mozda je vreme u kome zivimo amoralnije od bilo kog drugog u istoriji jer npr. seksualnih bahanalija, izvitoperenosti ili politickih igara gde su nevini kolateral bilo je u istoriji mnogo puta do sad...ali nikad kao sad nije bilo toliko licemerja i ukazivanja na "ispravan" put kojim ta osovina grabi na putu totalitarizma i unistenja svega sto gradi onaj humanisticki princip u ljudima. zato sam nekako oporog ukusa koliko ta laz koja se plasira kao najsvetija istina, a vecina zna da je laz jer zivimo u dobu kad mozemo imati slobodu izbora informacija koje primamo, plasira se po pravilu kao dogma. to izaziva u svakom pojedincu neku manju ili vecu formu sizofrenije a na kolektivnom globalnom nivou to moze biti jako opasno pre svega po ljudsku rasu. mozda je po buducnost sveta bolje da covek ne prima sadrzaje koje selektivno razume ili jos gore previse dobro razume.

mala digresija ovaj tvoj potpis, ne znam zasto me podseca na laznu ljubav ono tipa grom iz vedra neba.. npr. imas zenu kojoj je smorno dosadno a osecajna je ko noga od stola te poveruje da je zaljubljena u nekoga do smrti... pa onda onaj ponos sto je konacno nasla uzbudjenje duse za kojim je mastovito jurila ceo svoj yebeni zivot..a kada dodje sutradan 




)